REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Pr-865/2024-25

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu po sutkinji Vesni Horvath, u pravnoj stvari tužitelja-protutuženika FLO s prebivalištem u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] (u daljnjem tekstu: tužitelj), kojeg zastupa punomoćnik Marko Krpan, odvjetnik iz odvjetničkog društva Krpan & partneri d.o.o. iz Zagreba, Boškovićeva 16, protiv tuženika-protutužitelja CROATIA osiguranje d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862 (u daljnjem tekstu: tuženik), kojeg zastupa punomoćnica Sanja Neveščanin Mateša, odvjetnica iz Odvjetničkog društva Mateša & Kapitan d.o.o.iz Zagreba, Kranjčevićeva 11, radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza i vraćanja na rad, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 13. siječnja 2026. u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja Marka Purlije, odvjetnika i punomoćnice tuženika Sanje Neveščanin Mateša, odvjetnice, te presude javno objavljene dana 29. siječnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"I. Utvrđuje se da je Odluka o redovitom otkazu ugovora o radu uvjetovanom skrivljenim ponašanjem radnika od 14.05.2024. godine nedopuštena.

II. Nalaže se tuženiku vratiti tužitelja na rad kod tuženika, na radno mjesto zastupnik u osiguranju, a sve prema sklopljenom Ugovoru o radu na neodređeno vrijeme od 14.03.2018. godine, u roku od 15 (petnaest) dana i pod prijetnjom ovrhe.

III. Nalaže se tuženiku CROATIA OSIGURANJE d.d., Vatroslava Jagića 33, Zagreb, OIB: 26187994862, naknaditi tužitelju FLO s prebivalištem u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] trošak ovog postupka, a sve zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine., sve u roku od 15 dana.".

II Odbija se protutužbeni zahtjev tuženika koji glasi:

"I. Raskida se s danom 11.11.2024. godine Ugovor o radu sklopljen na neodređeno vrijeme od 14.03.2018.g. s početkom primjene od 14.03.2018.g. za obavljanje poslova radnog mjesta Zastupnik u osiguranju kao i svi eventualno naknadno sklopljeni dodaci Ugovora o radu, koji je sklopljen između tužitelja-protutuženika FLO, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženika-protutužitelja CROATIA osiguranje d.d., Ulica Vatroslava Jagića 33, 10000 Zagreb, OIB: 26187994862, a s obzirom da postoje okolnosti koje opravdano upućuju na to da nastavak radnog odnosa, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa ugovornih stranaka nije moguć.“

III Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku iznos od 1.875,00 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 29. siječnja 2026. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi i tijekom postupka navodi da je bio zaposlen kod tuženika temeljem Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 14.3.2018. na radnom mjestu zastupnik u osiguranju., koji je otkazan odlukom o redovitom otkazu ugovora o radu skrivljenim ponašanjem radnika od 14.5.2024. Protiv navedene Odluke o otkazu tužitelj je podnio zahtjev za zaštitu prava, na koji tuženik nije odgovorio, ističe da je Odluka o otkazu nezakonita i nedopuštena jer prije dostave pobijane Odluke o otkazu nije uručeno pisano upozorenje na povrede iz radnog odnosa, sukladno članku 119. stavku 1. ZR-a. Osporava počinjenje povrede radnih obveza koje mu tuženik pobijanom odlukom stavlja na teret.

Navodi da je od dana 4.1.2024. do dana 31.1.2024. bio privremeno nesposoban za rad. Obzirom da tužitelj niti nakon isteka razdoblja privremene nesposobnosti za rad nije bio sposoban stupiti na radno mjesto zbog ozljede noge, isti je odmah po isteku privremene nesposobnosti za rad od tuženika zatražio pravo na korištenje godišnjeg odmora, te je tuženik odgovorom na taj zahtjev istovremeno zahtijevao od tužitelja da zatraži sklapanje sporazumnog raskida ugovora o radu, da bi mu tuženik odobrio zatraženi godišnji odmor od 1.2.2024. Tužitelj je na koncu i podnio navedeni zahtjev, obzirom da nije bio u stanju raditi zbog ozljede, a to je ujedno bio jedini način dogovora s tuženikom da tužitelju bude odobren godišnji odmor. Posebno se napominje, kako je prethodno tuženik i to dana 24.1.2024. za vrijeme dok je tužitelj još bio privremeno nesposoban za rad, tužitelju faktično onemogućio rad blokirajući mu lozinku i pristup aplikacijama tuženika, kroz koje tužitelj izvršava svoj rad.

Tužitelj je postupio prema obavijesti poslodavca od 15.2.2024., te je razdužio sredstva za rad i nije niti dolazio na posao nakon 21.2.2024., obzirom da je tužitelj i odjavljen iz radnog odnosa, te su nastupili svi učinci „otkaza“ od 15.2.2024. Međutim, tužitelj je u zakonskom roku uložio i zahtjev za zaštitu prava protiv odluke tuženika od 15.2.2024., koji zahtjev je od strane tuženika i usvojen, te je po pozivu tuženika i obavijesti o usvajanju zahtjeva za zaštitu prava od 5.3.2024., tužitelj odmah i stupio na radno mjesto i to 6.3.2024.

Obzirom da je bio „odjavljen“ i stvarni učinci „otkaza“ su i stupili na snagu dana 22.2.2024., tužitelj nije niti bio dužan dolaziti na posao od 22.2.2024. sve do 5.3.2024., kojeg dana je obaviješten da je njegov zahtjev za zaštitu prava usvojen, uslijed čega je i pristupio na radno mjesto odmah 6.3.2024.

Nadalje, nije točno kako je tužitelj dana 6.3.2024. cijeli dan sjedio u uredu i igrao igrice na mobitelu. Naime, navedenog dana, kao i 7.3.2024., tužitelju od strane tuženika nije bio stavljen na raspolaganje laptop, odnosno nisu mu vraćene niti lozinke za korištenje aplikacija tuženika koje su prethodno oduzete dana 24.1.2024., te je tužitelj zahtijevao dodjelu istih kako bi mogao obavljati rad, što mu nije od strane tuženika omogućeno.

Isto tako, što se tiče navodne povrede radne obveze u svezi neizvršenja radnih zadataka, tužitelj ističe kako je izvršavao iste sukladno standardnoj poslovnoj dinamici te ugovorenim obvezama, a pozivanje tuženika na neizvršenje preuzetog plana obveza odnosno izvršenje ispod očekivanih vrijednosti, posljedica je jedino i isključivo činjenice da tužitelj nije faktično radio od 1.1.2024. do 6.3.2024. (privremena nesposobnost za rad, godišnji odmor, otkaz). Prema tome, nije jasno kako tuženik od tužitelja može zahtijevati ostvarenje preuzetog plana u visokom postotku i navoditi kako su radne aktivnosti tužitelja ispod uobičajenih i očekivanih aktivnosti, kada tužitelj gotovo cijeli prvi kvartal 2024. godine opravdano nije niti bio na radnom mjestu, odnosno isti je počeo raditi tek od 6.3.2024. Uzimajući u obzir navedeno, besmislene su i usporedbe tužiteljevog rada s prvim kvartalom 2023. godine ili s učinkom rada drugih zaposlenika u prvom kvartalu 2024. godine. Osobito nije jasno kako tuženik tužitelju stavlja na teret propuštene prilike za obnovu osiguranja u siječnju 2024. godine, iako je potpuno svjestan da je tužitelj cijeli mjesec siječanj 2024. godine bio odsutan s radnog mjesta zbog privremene nesposobnosti za rad. S druge strane, tuženik u pobijanoj odluci istovremeno navodi kako mu nije „spuštao prilike“ u mjesecu veljači 2024. godine, budući da tužitelj tada nije bio na poslu. Iz navedenog je u cijelosti razvidno da su neosnovane tvrdnje tuženika o tome kako tužitelj nije izvršavao radne zadatke.

Naposlijetku, tužitelj ističe kako je dana 26.4.2024. i 29.4.2024. obavljao rad terenu, stoga nije pristupio na radno mjesto u uredu, međutim nije točno kako nije obavljao poslove svog radnog mjesta, već upravo suprotno, o čemu mogu iznositi i svjedoci.

Također se ističe kako osim paušalnog navoda da je ispunio svoju obvezu iz čl. 150. st.1. ZR-a, tuženik nije priložio niti dokaz da se prije pobijane odluke savjetovao sa sindikalnim povjerenikom/radničkim vijećem, niti je kao dokaz priložio eventualni odgovor sindikalnog povjerenika/radničkog vijeća o namjeravanoj odluci o otkazu tužitelju.

Obzirom na sve navedeno, razlozi na koje se poziva tuženik u Odluci otkazu, nisu meritorno osnovani. Isto tako, niti prilikom otkazivanja koji je predmet ovog postupka nije poštovana procedura u smislu čl. 119. st.1. i 150. st. 1. ZR-a. Predlaže usvojiti tužbeni zahtjev uz naknadu troškova.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava tužbu i postavljeni tužbeni zahtjev u cijelosti.

Tuženik osporava navod tužitelja da ga tuženik nije upozorio na povrede obveza iz radnog odnosa prije donošenja predmetne Odluke o otkazu te ističe da je tužitelja opetovano upozoravao na neizvršavanje radnih obaveza, a na koja upozorenja se tužitelj u cijelosti oglušio te nije ispravio svoje ponašanje, a 15.3.2024.mu je uručen poziv na obranu u kojem ga je tuženik upozorio da razmatra mogućnost izjavljivanja otkaza ugovora o radu, no tužitelj je i nakon toga nastavio s istovjetnim povredama radnog odnosa.

S tim u vezi tuženik ukazuje na cjelokupno ponašanje tužitelja koje je prethodilo predmetnom otkazu ugovora o radu. Naime, unatoč trudu nadređene osobe tužitelja, kao i samog tuženika koji je investirao u sustave koji bi olakšali tužitelju obavljanje svojih radnih zadataka, tužitelj nije obavljao svoje radne zadatke ili ih je obavljao u smanjenom obujmu, nije odgovarao svom izravno nadređenom rukovoditelju na upite, nije bio dostupan tuženiku u radno vrijeme, prestao je s dostavom dnevnog izvještaja o obavljenim radnim zadacima, te je učinio niz povreda iz radnog odnosa kako su navedene u odluci o otkazu ugovora o radu, kao i u ovom odgovoru na tužbu.

Osim toga, iz ponašanja tužitelja koje je prethodilo predmetnom otkazu ugovora o radu bio je razvidan njegov neozbiljan pristup poslu, a s obzirom da tužitelj u razdoblju od 1.2.2024. do 6.2.2024. nije dolazio na posao bez ikakvog opravdanog razloga, te je tek na upit tuženika da opravda svoj nedolazak na posao tužitelj zatražio sporazumni otkaz ugovora o radu, a koji potom nikada nije došao potpisati. Međutim, čak i kada je tuženik izašao u susret tužitelju i omogućio mu da nastavi radni odnos, tužitelj je nastavio s ozbiljnim povredama radnih obveza kako su detaljno i obrazložene u predmetnoj odluci o otkazu.

Nadalje ističe da je tužitelj neistinito naveo da bi tuženik uvjetovao odobrenje godišnjeg odmora tužitelju s time da tužitelj istovremeno podnese sporazumni zahtjev za prestankom radnog odnosa.

Tuženik pritom posebno ističe da je tužitelj zaista bio nesposoban za rad u razdoblju nakon 01.02.2024., trebao je i morao zatražiti od svog liječnika opće prakse otvaranje bolovanja. Ukoliko je pak htio koristiti godišnji odmor, to je trebao zatražiti od tuženika te mu je zahtjev za korištenje godišnjeg odmora trebao biti i odobren. Pritom tuženik posebno napominje da je prvi put čuo da bi razlog zašto tužitelj nije došao na posao početkom veljače 2024. nesposobnost za rad tek u zahtjevu za zaštitu prava koji je prethodio ovom postupku. Dakle, tuženik naglašava da u razdoblju od 1.2.2024. pa do 6.2.2024. tuženik nije imao odobren godišnji odmor. Tuženik ističe da tužitelj nije dostavio niti jedan dokaz kojim bi dokazao svoje navode da je zatražio korištenje godišnjeg odmora u tom razdoblju niti da mu je isto bilo odobreno.

Tuženik pritom napominje da sukladno odredbi članka 42. i članka 43. Kolektivnog ugovora, a u vezi s člankom 85. Zakona o radu, odluku o korištenju godišnjeg odmora za minimalno dva tjedna u kontinuitetu donosi ovlaštena osoba tuženika u dogovoru s neposredno nadređenim rukovoditeljem radnika, dok za preostali dio godišnjeg odmora, radnik i neposredno nadređeni rukovoditelj postižu dogovor kroz proces zahtijevanja i odobravanja putem zaposleničkog portala. Drugim riječima, radnik ne može samostalno odabrati kada će koristiti godišnji odmor već mu je za korištenje godišnjeg odmora u određenom periodu potrebna suglasnost poslodavca.

S tim u vezi tuženik ističe da je životno nelogično da bi tužitelj podnio zahtjev za sporazumnim otkazom ugovora o radu kako bi mu se odobrio godišnji odmor. Nadalje, tuženik ističe da je neosnovan navod tužitelja da mu je tijekom privremene nesposobnosti za rad bio onemogućen pristup aplikacijama tuženika, a s obzirom da je tužitelj kao što i sam kaže u tom razdoblju bio nesposoban za rad i nije radio, pa mu stoga nije niti trebao pristup aplikacijama tuženika. Uobičajena je praksa kod tuženika da u razdobljima u kojima je radnik izvan procesa rada da njegov rukovoditelj preraspodijeli njegova zaduženja na druge radnike.

U odnose na navode tužitelja vezane uz zahtjev samog tužitelja za sporazumni prestanak ugovora o radu od 06.02.2024., tuženik se očituje kako slijedi. Tuženik ističe da je tužitelj sam podnio zahtjev za sporazumni prestanak ugovora o radu 06.02.2024., a kojem zahtjevu je tuženik htio udovoljiti radi čega ga je i pozvao na potpisivanje sporazuma o prestanku ugovora o radu. S obzirom da se tužitelj nije odazvao tom pozivu, a da ujedno nije niti dolazio na posao i obavljao svoje radne zadatke, tuženik je opravdano smatrao da je tužitelj jednostrano otkazao ugovor o radu. Tuženik ujedno ističe da je logično kad radnik podnese zahtjev za sporazumnim raskidom ugovora o radu da isti i dođe potpisati na poziv poslodavca, a ne da samo prestane dolaziti na posao i javljati se poslodavcu.

Tuženik pritom ističe da nije istinit navod tužitelja da bi tuženik usvojio tužiteljev zahtjev za zaštitu prava, a s obzirom da nije niti postojala odluka tuženika na koju bi se mogao uložiti zahtjev za zaštitu prava, kao niti odluka tuženika koju bi tuženik mogao staviti van snage.

Do zaprimanja zahtjeva za zaštitu prava tužitelja, tuženik nije imao nikakva saznanja da tužiteljeva namjera nije bila otkazati ugovor o radu. Štoviše, tuženik ističe da se tužitelj razdužio kod poslodavca 20.02.2024., te niti tom prilikom tužitelj nije spominjao da zapravo ne bi otkazao radni odnos s tuženikom.

Nastavno na navode tužitelja da 6.3.2024. nije igrao igrice na mobitelu za vrijeme radnog vremena, već da mu tuženik nije omogućio sredstva rada, tuženik ističe da zaista nije mogao osigurati svu radnu opremu tužitelju toga dana, a s obzirom da se tužitelj 20.02.2024. razdužio, međutim tužitelj je toga dana mogao obavljati niz poslova za koje je imao osigurane sve uvjete, a koji pripadaju u njegov opis radnog mjesta.

Vezano za neispunjavanje planskih veličina u prvom kvartalu 2024. g., tuženik ukazuje da se prilike za prodaju osiguranja koje se omogućuju radnicima kroz ASEBA aplikaciju, šalju radnicima prije početka mjeseca na koji se odnose. Tako je tužitelju za siječanj 2024. godine spušteno ukupno svega 11 prilika za auto osiguranje od odgovornosti i auto kasko osiguranje već u prosincu 2023. godine. U siječnju 2024. godine tužitelj je bio na redovnom radu 2.1.2024. i 3.1.2024. što je više nego dovoljno za iskoristiti navedene prilike. Nadalje, budući da je tužitelj u ostatku siječnja 2024. godine bio privremeno nesposoban za rad, prilike za veljaču nisu mu spuštane. U veljači 2024. godine tužitelj je veći dio neopravdano izostao s posla, a ostatak je bio na godišnjem pa mu ni u veljači nisu spuštane prilike, kako je već pojašnjeno u odluci o otkazu.

U ožujku 2024. godine tužitelju je spušteno 128 prilika za travanj iste godine, a od kojih je tužitelj u svega 40 prilika uspostavio pozive koji su trajali više od 30 sekundi, a čak su 22 prilike propale.

Vezano uz tužiteljev nedolazak na posao 26.4.2024. i 29.4.2024. tuženik ističe da je tužitelju 29.4.2024. neposredno nadređena rukovoditeljica FL poslala e-mail upit o tome zašto nije došao na posao dva dana, međutim tužitelj na taj mail nikada nije odgovorio. Tuženik je utvrdio da je tužitelj 29.4.2024. u poslovnim aplikacijama odradio samo 1 policu, 1 izračun te 1 ponudu te da nikakvih drugih radnih aktivnosti nije imao, dok na dan 26.4.2024. nije imao baš nikakvih aktivnosti u prodajnim aplikacijama tuženika. Tužiteljeve su temeljne obveze iz predmetnog radnog odnosa bile dolaziti na posao, redovito izvještavati nadređenog rukovoditelja o aktivnostima na terenu i biti dostupan tuženiku za vrijeme radnog vremena, a utvrđeno je da tužitelj na navedene dane nije tako postupio. Povrh toga, utvrđeno je da nije imao nikakvih (26.4.2024) ili gotovo nikakvih (29.4.2024.) aktivnosti u aplikacijama potrebnim za rad.

Tuženik ovime dostavlja Očitovanje sindikalne povjerenice KLO o namjeri donošenja odluke o otkazu ugovora o radu tužitelju od dana 13.5.2024., a iz koje je razvidno da je tuženik poštivao svu zakonsku proceduru prilikom davanja predmetnog otkaza ugovora o radu tužitelju.

Slijedom navedenog, tuženik predlaže da sud odbije tužitelja s tužbom i tužbenim zahtjevom u cijelosti, uz naknadu troška.

Tuženik je podnio protutužbu u slučaju da sud utvrdi da otkaz poslodavca iz bilo kojeg razloga nije dopušten, temeljem odredbi članka 125. stavak 2. i 3. ZR-a, ističe protutužbeni zahtjev za sudski raskid ugovora o radu između tužitelja i tuženika, a s obzirom da nastavak radnog odnosa između tužitelja i tuženika nije moguć. Naime, tuženik je u potpunosti izgubio povjerenje u tužitelja kao radnika, poglavito u njegovu savjesnost i poštenje te mogućnost da u daljnjem radu pravilno i odgovorno izvršava obveze iz radnog odnosa. Tuženik predlaže sudski raskinuti ugovor o radu tužitelja i tuženika ukoliko bi sud smatrao da otkaz tuženika kao poslodavca nije dopušten, jer radni odnos tužitelja kod tuženika nije moguć zbog ponavljanja neprihvatljivih ponašanja tužitelja unatoč višekratnim upozorenjima tuženika, zbog učestalih neopravdanih izostanaka s posla, zbog odbijanja izvršavanja radnih zadataka koji su u opisu posla tužitelja, zbog zloupotrjebljavanja svojih prava iz radnog odnosa.

3. Sud je u tijeku dokaznog postupka izvršio uvid u Odluku o redovitom otkazu ugovora oradu uvjetovanom skrivljenim ponašanjem radnika od 14.5.2024., Zahtjev za zaštitu prava iz radnog odnosa od 29.5.2024., presliku dijela prijemne knjige uz potvrdu o uručenju, e-mail poruke, Poziv na obradu od 13.3.2024., Zahtjev za sporazumnim prestankom radnog odnosa od 6.2.2024., Kolektivni ugovor od 26. lipnja 2023. uz privitke, Pravilnik o disciplinskim postupcima od 15.12.2020., Etički kodeks CROATIA osiguranja d.d. Pravilnik o radu interne prodajne mreže od 19.12.2023., Potvrdu o razduživanju radnika radi prestanka radnog odnosa, Odgovor na zahtjev za zaštitu prava od 29.2.2024., Očitovanje Sindikata o namjeravanoj odluci o redovitom otkazu ugovora oradu uvjetovanom skrivljenim ponašanjem radnika od 13.5.2024., dopis od 15.2.2024., monitogram prema datumu izdavanja, saslušao je svjedoke FL, KL, RL, KLO i tužitelja, proveo je informatičko vještačenje po Dejanu Baliću, te izvršio uvid u ostalu dokumentaciju koja prileži spisu.

4. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno primjenom članka 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje u tekstu: ZPP), sud je utvrdio da su tužbeni zahtjev i protutužbeni zahtjev neosnovani.

5. Iz navoda parničnih stranaka iznesenih u tužbi, odgovoru na tužbu, te u daljnjem tijeku postupka razvidno je da je između istih nesporno da je tužitelj obavljao poslove radnog mjesta zastupnik u osiguranju koji je otkazan odlukom o redovitom otkazu ugovora o radu skrivljenim ponašanjem radnika od 14.5.2024., da je protiv iste tužitelj podnio zahtjev za zaštitu prava, na koji tuženik nije odgovorio.

6. Sporno je između stranaka da li je tuženik imao opravdani razlog za otkazivanje ugovora o radu zbog skrivljenog ponašanja.

7. Uvidom u odluku o otkazu ugovora o radu od 14.05.2024. utvrđeno je da se radniku otkazuje ugovor o radu zbog skrivljenog ponašanja, a iz obrazloženja proizlazi da je radnik obveze preuzete ugovorom o rada od 14. ožujka 2018 prekršio, jer unatoč preuzetim obvezama na dane 1.2.2024 do 6.2.2024., nije dolazio na posao, na predviđeno mjesto rada i vrijeme, a valjane dokaze o opravdanom izostanku nije dostavio, iako ga je poslodavac pozvao da dostavi dokaza izostanka. Radnik nije iste dostavio već umjesto toga zatražio sporazumni raskid ugovora o radu, a nakon što je poslodavac pripremio svu potrebnu dokumentaciju za sporazumni otkaz i omogućio korištenje godišnjeg odmora pozvao je radnika na potpisivanje sporazumnog prestanka ugovora o radu i na razduženje zaduženih sredstava rada, ali radnik nije došao potpisati niti je obavijestio da odustaje od sporazumnog raskida. Iz navedenih razloga je poslodavac utvrdio da je zahtjev tužitelja jednostrani otkaz ugovora o radu nakon čega je zaprimio zahtjev za zaštitu prava koji je uputio tužitelj, a nakon čega nije dolazio na posao. Nadalje da je radnik dana 20. 2. 2024. razdužio sredstva rada, nije izjavio da je odustao od prestanka radnog odnosa, niti se nakon korištenja godišnjeg odmora vratio na posao, sve dok ga poslodavac nije pozvao da se vrati. Po povratku dana 6.3.2024. radnik je cijeli dan igrao igrice na mobitelu, te nije uputio niti jedan poziv klijentima niti je poduzeo ikakve aktivnosti u svrhu prodaje proizvoda poslodavca. Stoga je neposredno nadređena rukovoditeljica podsjetila radnika na radne obveze i jasno napomenula što se od njega očekuje na radnom mjestu a što između ostalog uključuje redovan dolazak na posao i dostavu izvještaja o radu. U tom smislu je dostavila dana 8.3.2024.na mail popis zadataka koje treba izvršiti te stavila na raspolaganje vaučere za AO i AK te za dodatno zdravstveno osiguranje kako bi mu dodatno olakšala prodaju navedenih proizvoda. Dodatno je rukovoditeljica poslala radniku da pregleda svu imovinu koja je podosigurana i da po tom pitanju kontaktira klijente, objasni im situaciju, stornira stare i napravi nove police osiguranja sa većim iznosom po m2.

Nadalje, Radnik je za 11.3.2024. i 12.3.2024. dostavio samo formalne izvještaje o radu u kojima je paušalno nabrojao navodno izvršene zadatke bez konkretnih podataka o istima. Provjerom navoda Radnika iz predmetnih izvještaja o radu Poslodavac je utvrdio da za sve navedeno radniku u prosjeku treba manje od sat vremena da to odradi te da za zadane zadatke nadređene rukovoditeljice nije izvršio. Zbog prethodno navedenog, neposredno nadređena rukovoditeljica upozorila je radnika zbog neizvršavanja radnih obveza na službenu e-mail adresu dana 13.3.2024.

Poslodavac je pozvao F da se u roku od tri dana očituje na gore navedene okolnosti Pozivom na obranu koji je radniku neposredno uručen dana 15.3.2024. U odnosu na zaprimljeni Poziv na obranu radnik se očitovao dopisom koji je Poslodavac zaprimio 20.3.2024. na način da u bitnom nije otklonio opisane povrede radnih obveza.

Radnik tako u svojoj obrani nije ni osporio neopravdani izostanak u periodu od dana 1.2.2024. do dana 6.2.2024., dok je u odnosu na ponovni neopravdani izostanak u periodu od 22.2.20224. pa do 5.3.2024. Radnik priznao da nije dolazio na posao ni radio, ali uz obrazloženje da je razlog tome odjava iz radnog odnosa s danom 21.2.2024., koju smatra nezakonitom. Poslodavac ističe da je iznesena obrana F proturječna i neprihvatljiva. Naime, ako K smatra da je odjava iz radnog odnosa 21.2.2024. bila nezakonita, a kako navodi u svojoj obrani, nejasno je zbog čega nije nastavio dolaziti na posao i zašto je razdužio sredstva za rad. Drugim riječima, radnik tvrdi da ga poslodavac 21.2.2024. nije trebao odjaviti iz radnog odnosa jer navodno nije bio suglasan s prestankom radnog odnosa, a istovremeno nesporno u periodu od 22.2.2024. pa sve do 5.3.2024., nije dolazio na posao niti se javljao nadređenim rukovoditeljima odnosno nije pokazao nikakvu namjeru za izvršavanjem ugovorom o radu preuzetih obveza.

Prije svega, iz podataka o realizaciji prodaje osiguranja, Poslodavac je utvrdio da je ista značajno ispod vrijednosti planiranih i preuzetih od strane Radnika. tako je Poslodavac utvrdio da je K na dan 27.3.2024. bio na svega 33,47% preuzetog plana pa ga je navedenog dana zbog tog upozorila neposredno nadređena rukovoditeljica, pisanim putem, na službeni e-mail. Istim upozorenjem nadređena rukovoditeljica opomenula je F ponovno i zbog paušalnih izvještaja o radu i nepromijenjenog ponašanja u odnosu na izvršavanje radnih obveza.

Međutim, unatoč još jednom upozorenju nadređene rukovoditeljice, radnik je prvi kvartal 2024. završio s još lošijom realizacijom od svega 26,47% preuzetog plana (ukupna premija u iznosu od 6.052,94 eura). U istom kvartalu 2023. K je imao realizaciju plana u visini 91,93% preuzetog plana (što predstavlja ukupnu premiju u iznosu od 22.870,69 eura). Iz svega prethodno navedenog, očito je da su radne aktivnosti Radnika u prvom kvartalu 2024. značajno ispod uobičajenih i očekivanih aktivnosti. Dakle, Poslodavac je utvrdio da K ne samo da ne ispunjava preuzete planove već ni približno ne dostiže čak ni osobna ostvarenja u istom periodu prošle godine. Ne manje važno, istovremeno drugi radnici zaposleni na radnom mjestu zastupnika u osiguranju uglavnom ostvaruju zadane planske veličine ili su vrlo blizu ostvarenju istih, što znači da ne postoji nikakav objektivan razlog neispunjenja plana. Iz svega prethodno navedenog razvidno je da Radnik unatoč svim upozorenjima nije promijenio svoj pristup prema radu. Takvo ponašanje Poslodavac smatra krajnje neprimjerenim, osobito kad se ima u vidu neopravdani izostanak s posla 4 radna dana u kontinuitetu pa potom zahtjev za sporazumni raskid i odustanak od istog uz istovremeno nepojavljivanja na poslu 9 radnih dana u kontinuitetu, zatim paušalno ili nikakvo izvršavanje radnih zadataka neposredno nadređenog rukovoditelja što se očituje i u ostvarivanju planskih veličina za prvi kvartal 2024. u visini od svega 26,47%. Posebno je nekorektno od F što mu je poslodavac na razne načine i uz znatna financijska sredstva osigurao brojne alate koji mu mogu pomoći u ostvarivanju plana i radnih zadataka, a Radnik isto nije iskoristio, čak je pustio da propadnu. konačno, radnik od 15.4.2024. više ni ne dostavlja Poslodavcu izvještaje o radu i ponovno povremeno izostaje s posla bez da Poslodavac ima ikakve informacije o razlozima nedolaska n posao i eventualnim aktivnostima Radnika na terenu.

Poslodavac u odluci ističe da se Radnik uvodno spomenutim ugovorom o radu usuglasio izvršavati osobni plan premije te da neispunjavanje istog predstavlja posebnu povredu radih obveza propisanu odredbom čl. 111. st. 2. Kolektivnog ugovora u kojem je definirano da radnik kojem se plaća obračunava temeljem provizije prema odredbama posebnog Pravilnika Poslodavca, krši svoje obveze iz radnog odnosa ako u razdoblju od tri (3) mjeseca neprekidno ili za šest (6) mjeseci u tijeku kalendarske godine ne ostvaruje 90% planom predviđenih zadataka u pribavi i naplati premije osiguranja. Ovdje se dodatno napominje da je Radnik odredbom čl. 13. ugovora o radu izričito izjavio da je upoznat sa svim aktima poslodavca, organizacijom rada, propisima o zaštiti na radu, pravilnicima koji reguliraju prodajne aktivnosti prodajnu proviziju, kao i Etičkim kodeksom Poslodavca.

U odluci je također navedeno da se poslodavac savjetovao sa sindikalnim povjerenikom koji ima ovlasti radničkog vijeća te je isti dao svoje očitovanje 13.05.2024.

8. Radi utvrđivanja spornih činjenica sud je saslušao predložene svjedoke , pa tako iz iskaza svjedokinje FL, kao nadređena tužitelju proizlazi da su problemi ispunjavanje obveze iz radnog odnosa počeli i prije no početkom siječnja 2024. je sa tužiteljem razgovarala o tome da mora ispuniti plan aktivnosti ili mu prijeti raskid ugovora o radu. Odmah 4.1.2024. je otišao na bolovanje, a nakon toga zatražio korištenje godišnjeg odmora, što mu nije odobreno, već je tražila da dođe na posao , a tužitelj je zatražio otkazni rok i sporazumni raskid. Sukladno traženju tužitelja , ljudski resursi su sastavili sporazumni raskid, no tužitelj ga nije nikada potpisao. Godišnji odmor je trajao od 7.2.2024. do 21.2.2024. i sve do 6.3.2024. su smatrali da je njemu temeljem sporazumnog raskida prestao radni odnos. Ljudski resursi su ga odjavili sa nadležnih institucija, no međutim 6.3.2024. se tužitelj pojavio na poslu i rekao da želi nastaviti raditi osim ako mu ne uruče osobno uvjetovani otkaz kako bi mogao ostvariti naknadu na burzi, a obzirom da mu takav otkaz nisu mogli dati, on je rekao da želi i dalje raditi. Dana 8.3.2024. su mu vratili svu opremu i sve aplikacije na kojima su radili studenti, a radi boljeg ostvarivanja rezultata, no tužitelj i dalje nije radio u okviru zadanih planskih veličina te je čak rekao da će moći ostvariti samo 50% od istih. Nakon toga su utvrdili da ne ispunjava poslove svog radnog mjesta i 14.5.2024. je donesena odluka o otkazu. Navodi da je aplikacija Aseba upravo pomoćni alat uz koju i početnici mogu ostvariti i planove, te da sada imaju 4 novozaposlena koji bez problema uz tu aplikaciju ostvaruju sve zadano. Konkretno u aplikaciji Aseba je dovoljno 2 sata dnevno aktivnog pozivanja kako bi se ostvarili planovi, ali ističe da se zaista treba truditi oko svojih klijenata ili klijenata iz baze podataka jer je to jedini način ostvarivanja planova. Tužitelj je do tada bio 5 godina kod tuženika u radnom odnosu, znao je točno što sve treba raditi da bi ostvario rezultate. Navodi da je tužitelj podnosio dnevne izvještaje, , a kada ih je pregledala utvrdila je da isti ne odgovaraju onome što je u stvarnosti radio.

Navodi da je tužitelj prestao dolaziti na posao 26.4.2024., odnosno u petak i 29.4.2024. u ponedjeljak, a nije opravdao svoj izostanak, a kada ga je tražila da objasni gdje je bio nije odgovorio. Provjerom je utvrdila da nije 26.4.2024. ništa radio u programima, a 29.4.2024. je imao jednu AO policu i jedan izračun kasko osiguranja za što je potrebno svega 10-tak minuta. U ožujku 2024. je tužitelju omogućeno 140 ili 150 prilika, a nije ostvarena niti jedna.

Navodi da je tužitelja višekratno upozoravala na kršenje obveza iz radnog odnosa na način da je više puta mailom tražila izvještaje, upozoravala da nije kontaktirao klijente odnosno da nije radio na Asebi, ali ništa se nije promijenilo. Nadalje da dana 6.3. 24. kada se vratio na posao, nije imao lozinku niti laptop jer se nedavno razdužio sa svom opremom, i nije radio ništa, osim što je gledao u svoj mobitel i igrao igrice iako je obzirom na dugogodišnje poslovanje mogao zvati klijente jer većinu njih kontaktira svog privatnog telefona kao i drugi radnici, ali on od toga nije ništa radio. Imao je na raspolaganju fiksni telefoni. Poslovni plan se preuzima na početku godine za prvi kvartal, a nakon toga daljnji, a da su uzimali prilikom odlučivanja o otkazu rezultate iz prvog kvartala 2024., ali kada su uspoređivali sa kvartalom 2023., bio je puno lošiji. Uzeli su u obzir činjenicu da tužitelj nije radio i koliko nije radio u tom prvom kvartalu ,a obzirom na bolovanje i godišnji odmor ocjenjuje se rad prije toga, a kod tužitelja je bilo evidentno da su rezultati lošiji i to unazad nekoliko godina, na što je bio upozoravan.

9. Iz iskaza svjedoka KL, koji radi isti posao kao i tužitelj, ali od kuće jer se tako sa poslodavcem dogovorio proizlazi da on sa svojim klijentima dogovara sastanke, s njima se nađe na terenu, a svi koji rade na terenu rade kao prodajni predstavnici. U odnosu na tužitelja pretpostavlja da su ga se htjeli riješiti jer su mu htjeli uzeti portfelj.

Sud iskaz navedenog svjedoka nije cijenio, jer isti u svom iskazu nema konkretnih saznanja o radu tužitelja obzirom da radi od kuće, a iskaz se temelji na njegovim pretpostavkama, a ne o saznanjima o odlučnim činjenicama.

10. Svjedok RL u svom iskazu navodi da radi kao viši specijalist za informacijsku sigurnost te da je dobio nalog od ljudskih potencijala da izvrši provjeru podataka za tužitelja, a koji se odnose na njegov rad u aplikacijama, odnosno mailu i to na datume od 1.2. do 6.2.2024. te 26.4.2024., da to nije neuobičajeno jer i inače rade takve provjere u sklopu informacijske sigurnost, a utvrdio je da u prvom razdoblju koje je provjeravao nije bilo nikakvih odlaznih mailova van firme kao i da nije bilo aktivnih radnji u pogledu prodajnih programa, odnosno nije bilo zabilježeno nikakvih aktivnosti u tim programima. Na dan 26.4.24. su osim mailova provjeravali i aktivnost u aplikacija Aseba i prodajnim aplikacijama te su također utvrdili da nije bilo nikakvih aktivnosti niti u pogledu prodaje niti u pogledu nazivanja klijenata, već je bila samo jedna prijava u sustav, te navodi da je vrlo neuobičajeno da nema nikakvih aktivnosti u poslovnim aplikacijama za radnike koji rade u prodaji.

Svjedok ne može odgovoriti decidirano da li se može raditi ako je blokiran korisnički račun.

Sud je u cijelosti prihvatio iskaz svjedoka jer je isti jasan, logičan i u suglasju sa ostalim provedenim dokazima, poglavito provedenim informatičkim vještačenjem

11. Svjedok RLO kao predsjednica sindikata sa ovlastima Radničkog vijeća iskazuje da se poslodavac savjetovao s njima prije otkazivanja i da su temeljem dostavljene dokumentacije dali suglasnost na odluku, a iskaz je prihvaćen kao istinit i u suglasju sa suglasnosti o namjeri o otkazu tužitelju koja prileži spisu.

12. Tužitelj u svom iskazu osporava razloge za otkaz navedene u odluci te ističe da je godinu prije imao 90% ostvaren plan koji je bio zadan, no unatoč tome je nadređena 3.1.2024. utvrdila da neću moći ostvariti plan, a ne zna temelj čega obzirom da isti nije bio zadan. Navodi da je to uobičajen način postupanja FL koja je tako utvrđivala tko od zaposlenih nije ostvario rezultate te ih na neki način prisilila na davanje otkaza. Plan se inače donosi tijekom siječnja tekuće godine, a nekada i kasnije, a 3.1.2024. još nije bilo plana. Navodi da je otišao na bolovanje 4.1.2024. do kraja mjeseca, a nakon toga je podnio zahtjev za godišnji odmor, no isti je FL uvjetovala sporazumnim prestankom ugovora o radu kojega je i podnio. Nakon korištenja godišnjeg se predomislio u vezi sa sporazumnim raskidom te je povukao isti, a poslodavac ga je pozvao da se vrati na rad, prvi dan nije dobio kompjuter, niti pristup aplikacijama, šifra nije bila aktivirana, pa nije mogao ništa raditi. Osporava da bi igrao igrice, već da je pomagao kolegi u nekim kompliciranijim vrstama osiguranja. Vraćeni su mu šifra, laptop i pristup aplikacijama 7. ili 8. 3. i tada je počeo raditi na svim svojim klijentima koji nisu bili razduženi. Plan zaduženja i ispunjavanja je dobio tek drugi tjedan, kada su se počeli donositi kvartalni planovi, pa je tako dobio plan za prvi kvartal, koji nije mogao ostvariti, obzirom da se nalazio na bolovanju. A plan je dobio 12.3.2024. Također je od nadređene dobio nalog da svaki dan piše što sam od plana ispunio, a izvješća su ista jer se radi o istoj vrsti posla. Navodi da se učestalo javljao za dežurstva i to 2 do 3 puta tjedno jer je to bila i daljnja mogućnost sklapanja polica izvan postojećih korisnika.

Navodi da je portfelj u 2023. bio 600.000,00 kuna što predstavlja 90% ostvarenog plana, a ostvarenje od 20% plana se odnosni na cijeli kvartal, time da je efektivno počeo raditi od 8.3.2024. pa nije mogao ostvariti zadane prodajne programe. Osporava da nije bio na poslu jer njegov rad pretpostavlja i rad na terenu. Na upit zašto nije dolazio na posao od 1.2. do 6.2. 2024. navodi da je pregovarao sa nadređenom o korištenju godišnjeg odmora, a da nije dobio odobrenje o korištenju. Potvrđuje da mu je omogućena aplikacija ASEBA i da se njome koristio, a da do kraja trajanja radnog odnosa više slao izvještaje , jer mu je nadređena rekla da stalno piše isto, te da to nema smisla, pa ja prestao pisati izvještaje. Navodi da je bio na poslu 26. i 29. 4. 24. na poslu ali nije cijelo vrijeme sjedio u poslovnici, već je dio vremena bio u kućici za tehnički pregled, a d a je o tome obavijestio nadređenu. Tako iskazuje i da on ne mora svaki dan raditi u aplikaciji, jer sve ovisi što radi taj dan u vezi polica, te da aplikacija nije pokazatelj stvarno odrađenog posla.

13. Sud je proveo informatičko vještačenje po vještaku Dejanu Baliću koji je u nalazu i mišljenju od 05.11.2025. objasnio da je aplikacija ASEBA proizvod tvrtke ASEE SOLUTIONS d.o.o. Croatia osiguranje je vlasnik i korisnik iste aplikacije. Aplikacija se primjenjuje u više svrha, i to:

- Koristi se za kontaktiranje klijenata (postojećih i potencijalnih) na način da se prodajni predstavnik spoji na „ekstenziju“ tj. vanjsku telefonsku liniju, koja se ujedno snima radi unaprjeđenja prodaje, tako da kasnije klijenti mogu i povratno nazvati prodajnog predstavnika, bez da su saznali kroz koji kanal ih je on kontaktirao (računalo, mobitel…).

- Koristi se za raspodjelu i zaduženja „prodajnih prilika“ (obnove polica, povratni poziv na upit na web stranici, e-mailu i dr.

Navodi da IT odjel tuženika ne održava softver, odnosno nema pristup podacima na razini baze podataka, već se oslanja na izvještaje iz aplikacije. Normalan način rad u aplikaciji jeste da se korisnik prijavi u aplikaciju i nakon toga „spoji na ekstenziju“ (rezervira vanjsku liniju za kontaktiranje klijenata).

Vještak izuzima iz aplikacije podatke koliko je tužitelj dugo bio „spojen na ekstenziju“ u ožujku (Prilog 1.) i travnju 2024.g. (0.). Iz podataka se vidi da je u ožujku 2024.g. bio spojen 07:27:12 sati a u travnju 2024.g. 42:36:54 sati. Na datume 11.03.2024., 12.03.2024, 26.04.2024. i 29.04.2024.g. tužitelj nije bio „spojen na ekstenziju“.

Kako bi potvrdili dobivene podatke, vještak pregledava i „Analitiku poziva“ na predmetne datume (Prilog 3.). Za predmetne datume u analitikama nema zabilježenih poziva.

Da bi potvrdili preostale zapise o tome koliko je tužitelj bio „spojen na ekstenziju“, vještak pregledava analitike za ožujak i travanj 2024.g. (Prilog 4.). U analitikama se nalazi 103 zapisa koji odgovaraju zapisima iz Prilog 1. i 0. Aplikacije AnyIMIS i COINS se koriste za poslovanje: izračuni i izrade polica, obrade šteta, naplatu i sl.

Aplikacija Alfresco služi za upravljanje dokumentima. Tako se koristi i u Croatia osiguranje - svi izlazni (pa i dio internih) dokumenti nalaze se pohranjeni u aplikaciji/sustavu.

Ove tri aplikacije se zajedno spajaju u središnji poslovni sustav tuženika. Bitno za napomenuti, ovo je „osnovni alat“ prodajnih predstavnika, bez njega ne mogu napraviti informativne izračune osiguranja, police osiguranja ili bilo kakav prodajni dokument.

Ove aplikacije održava IT odjel tuženika, stoga ovdje za potrebe vještačenja se koristio direktan pristup bazi podataka.

Prva provjera je provjerila postoji li korisnik TJOSVATIC u aplikaciji (Prilog 5.). Iz podataka se vidi da korisnik je upisan od 14.03.2018.g. i da su prava u aplikaciji ugašena 17.06.2024.g. (po automatskoj obradi, pošto se vidi da je korisnik „LDAP1“ – oznaka za server koji upravlja prijavama i pravima korisnika.).

Iz toga vještak pregledava povijest promjene prava (Prilog 6.). Iz iste se može zaključiti da tužitelj nije imao pravo pristupa od 12.01.2024.g. do 08.03.2024.g. (Polje DATUM_DO je imalo upisano vrijednost manju od tekućeg dana).

Vještak za predmetne dane provjerava prijave tužitelja u aplikaciju (Prilog 7.). Tužitelj se svaki predmetni dan prijavio: 11.03.2024.g. 1 puta, 12.03.2024.g. 5 puta, 26.04.2024.g. 3 puta i 29.04.2024.g. 1 puta. Vještak tablicu u kojoj se nalaze prijave (IMIS.IMS_LOG_IMIS) provjerava za 12.03.2024.g., provjerava da polje („primarni ključ“) – ID nema rupa u slijedu (6705218 do 6714519). To nam implicira da iz tablice za taj dan nije ništa obrisano.

Vještak je utvrđivao je li na predmetne dane tužitelj pokretao izvještaje vrste „Skadencar“, „Analitika policirane premije“ i „Pregled policirane premije“ u aplikaciji AnyIMIS. Za dane 11.03.2024., 12.03.2024, 26.04.2024. i 29.04.2024.g. nije pokrenut ni jedan od navedenih izvještaja. Vještak tablicu u kojoj se nalaze zapisi o izradi izvještaja (IMS_IZVJESTAJI_LOG) provjerava za 12.03.2024.g. i provjerava da polje („primarni ključ“1) – ID nema rupa u slijedu (2268678 do 2269138). To nam implicira da iz tablice za taj dan nije ništa obrisano.

Slijedeće pregledano je što je izrađeno od „poslovnih dokumenata“ za predmetne dane (interni naziv BIP izvještaji, dokumenti vrste „Polica AO“, „HUB3 obrazac“, „Zelena karta“) Prilog 8. Izrađeno je za 11.03.2024. nijedan dokument, za 12.03.2024. 13 dokumenata, 26.04.2024. nijedan dokument i 29.04.2024. 7 dokumenata. Vještak tablicu u kojoj se nalaze zapisi o izradi izvještaja (UTL_REPORT_LOG) provjerava za 12.03.2024.g. ali polje („primarni ključ“) ID ne ide slijednim nizom, stoga na takav način ne možemo doći do zaključka postoji li mogućnost da je iz takve tablice nešto izbrisano.

Vještak pregledava pristupanje ranije kreiranim dokumentima u aplikaciji Alfresco za predmetne dane (Prilog 9.). Pristupljeno je 11.03.2024. do 3 dokumenta, 12.03.2024. do 17 dokumenata, 26.04.2024. do ni jednog dokumenta i 29.04.2024. do ni jednog dokumenta.

Pregled svih dosadašnjih podatka vještak sumira u tablici (Prilog 10.). Vještak traži i pregled realizacije preuzetog plana od strane tužitelja u 2024.g. Kako je informatički sustav tuženika složen, sastavljen od različitih cjelina ovakav izvještaj koristi složene metodologije. Po izjavi prisutnih na sastancima metodologija dohvata izvještaja nije predvidjela događaj koji se dogodio sa tužiteljem, a to je da je tužitelj izašao iz organizacije i njegov porfelj, police osiguranja su dodijeljeni drugim djelatnicima. Stoga po istoj metodologiji danas isti izvještaj pokazuje manju realizaciju od stvarno realizirane. Kako podešavanje, odnosno ispravka iste metodologije izvještaja može iziskivati dane rada, vještak s obzirom na postavljeni rok prihvaća i ovdje prikazuje povijesno stanje kakvo je bilo na 25.04.2024. Po istom izvještaj u prvom kvartalu 2024.g. tužitelj je ostvario 6.052,94 € od 22.871,00 €, odnosno 26,47%. Sukladno navedenom i postavljenom zadatku daje mišljenje : 1. Broj i vrstu aktivnosti po korisničkom računu tužitelja ([adresa elektroničke pošte]) unutar poslovnih aplikacija tuženika u dane 26.04.2024. i 29.04.2024., kao i u danima 11.03.2024. i 12.03.2024. vještak utvrđuje u Prilog 10.

2. Realizirani preuzeti plana od strane tužitelja za prvi kvartal 2024.g. jest 6.052,94 € od 22.871,00 €, odnosno 26,47%.

14. Na nalaz vještaka nije bilo prigovora pa je sud isti prihvatio u cijelosti, jer se radi o stalnom sudskom vještaku, nalaz i mišljenje su argumentirani i izrađeni u skladu sa pravilima struke.

15. Analizirajući iskaze saslušanih svjedoka, tužitelja i temeljem provedenog vještačenja sud je utvrdio da je tužitelj sukladno razlozima navedenim u odluci o otkazu izostao sa posla na dane 01.02.2024. do 06.02.2024., izostanak nije opravdao, a što tužitelj u svom iskazu niti ne spori osim što isto opravdava sa pregovorima oko odobrenja za korištenje godišnjeg odmora. Nadalje ponovni izostanak sa posla u periodu od 22.2.20224. pa do 5.3.2024. opravdava nedopuštenom odjavom sa nadležnih institucija od strane poslodavca, iako je tužitelj znao da se odjava vrši temeljem njegovog zahtjeva za sporazumni raskid.

16. Sud nije poklonio vjeru iskazu tužitelja da ga je poslodavac prisiljavao na sporazumni raskid jer je neživotno i nelogično da radnik ne dođe na posao jer čeka odobrenje za godišnji, a potom i zatraži sporazumni raskid, odazove se pozivu poslodavca da razduži sva sredstva , a nakon toga se predomisli i vrati na posao. Sud nije poklonio vjeru navodima i iskazu tužitelja u tom pogledu, a valja dodati da je neopravdani izostanak teška povreda iz radnog odnosa.

17. Sud je poklonio vjeru iskazu svjedokinje FL kako u pogledu neopravdanog izostanka tako i u pogledu neizvršavanja preuzetih obveza iz Ugovora o radu. Razlozi navedeni u odluci o otkazu su potvrđeni provedenim informatičkim vještačenjem, gdje je utvrđeno da je tužitelj imao aktivan korisnički račun u roku dva dana nakon ponovne prijave u radni odnos 08.03.2024. kad je dobio popis zadatka od nadređene, da tužitelj nije izvršio radne zadatke koje mu je 08.03.2024. g. zadala FL, a što je vidljivo iz maila od 08.03.2024., da je tužitelj imao na raspolaganju aplikacije ASEBA, AnyIMIS, Coins, Alfresco DMS, da tužitelj nije uputio ni jedan poziv kroz aplikaciju ASEBA u danima koji su predmet vještačenjaq odnosno da 01.03.2024., 12.03.2024., 26.04.2024. i 29.04.2024. nije bio spojen u navedenu aplikaciju, te za navedene datum nema u analitikama nema zabilježenih poziva, da u danima 11.03.2024., 12.03.2024., 26.04.2024. i 29.04.2024. tužitelj nije pokrenuo niti jednom izvještaje vrste “Skadencar”, “Analitika policirane premije” i “Pregled policirane premije” u aplikaciji AnyIMIS; da tužitelj nema nikakvih radnih aktivnosti na dane 26.04.2024. i 29.04.2024., za koje tuženik tvrdi da tužitelj nije čitav dan pristupio na mjesto rada, a što isti niti ne spori, ali navodi da je bio na terenu, odnosno na drugom mjestu.

18. Slijedom svih provedenih dokaza utvrđeno je da je tuženik imao opravdane razloge za otkaz ugovora o radu tužitelju, kako je to i navedeno u odluci o otkazu, a pri tome valja dodati da je dovoljno da poslodavac dokaže jedan opravdani razlog za otkaz , a što je svakako neopravdani izostanak tužitelja sa posla, da bi odluka o otkazu bila opravdana. Valja dodati da neovisno o proteku roka kada je utvrđeno da je tužitelj neopravdano izostao sa posla, poslodavac se može pozvati na takvo kršenje obveza iz radnog odnosa, osobito u ovakvoj situaciji neprofesionalnog ponašanja tužitelja koji, iako je svjestan da mora od poslodavca dobiti odobrenje za korištenje godišnjeg odmora, unatoč izostanku takvog odobrenja ne dolazi na posao te cijelu situaciju pravda navodnom ucjenom poslodavca da zatraži sporazumni otkaz. Takovo ponašanje u svojoj ukupnosti sa neizvršavanjem preuzetih poslova, ne dostavom izvješća po nalogu nadređene predstavlja kršenje obveza iz radnog odnosa, a poslodavac nije dužan u radnom procesu trpjeti radnika koji opetovano krši obveze iz radnog odnosa i to nakon višestrukih usmenih i pismenih upozorenja. O tome je iskazivala svjedokinja FL, a sud je u cijelosti prihvatio iskaz kao istinit i u suglasju sa ostalim provedenim dokazima, kao što je utvrđeno uvidima u mailove na stranicama 27-41, u kojima ga svjedokinja poziva da se posveti radu da su izvješća tipizirana, bez navođenja konkretnih podataka, da ga pita zašto nije na poslu u mailu od 29.04.2024. na koji tužitelj nije odgovorio, a što bi bilo minimum profesionalnog ponašanja, te u konačnosti poziv na obranu od 13.03.2024.

19. Stoga je tuženik dokazao da ima opravdane razloge za otkaz ugovora o radu tužitelja zbog skrivljenog ponašanja sukladno odredbi članka 115.stavak.1.točka 3. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 93/14, 127/17, 98/19, 151/22 i 64/23; u daljnjem tekstu ZR ) i Pravilnika tuženika od 26.lipnja 2023. godine, i to temeljem cjelokupnog ponašanja tužitelja iz kojeg je vidljiva namjera za kršenjem obveza iz radnog odnosa.

20. Sukladno utvrđenom sud je odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan u cijelosti, a valjalo je odbiti i protutužbeni zahtjev za sudskim raskidom obzirom da je radni odnos prestao temeljem odluke poslodavca od 14.05.2024.

21. Odluka o parničnom trošku temelji se na članku 154. stavak 1. ZPP-a. Tuženiku je priznat trošak zastupanja po punomoćniku u skladu s važećom Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, troškovnika. Tuženik nije uspio sa protutužbenim zahtjevom koji je postavljen u slučaju da tužitelj uspije sa tužbenim zahtjevom, a što ovdje nije slučaj, te se povodom protutužbenog zahtjeva nisu provodili dokazi, pa je tuženik uspio u sporu u cijelosti.

Tako je tuženiku priznat trošak jednokratni trošak od 250 bodova za 4 radnje ( odgovor na tužbu, ročišta od 20.11.2024., 04.03.2025., podnesak od 11.11.2024.), te za ročišta od 07.07.2025. , te 13.01.2026. od 50 podova, ukupno , ukupno 350 bodova (vrijednost 1 boda = 2,00 eura), ili 700,00 eura , na koji iznos je pridodano 25 % PDV-a , te trošak vještačenja od 1.000,00 eura, sveukupno 1.875,00 eura.

22. Tuženiku je temeljem članka 151. ZPP-a dosuđena kamata na parnični trošak.

23. Radi svega naprijed navedenog odlučeno je kao u izreci presude.

U Zagrebu 29. siječnja 2026.

Sutkinja:

Vesna Horvath

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u pisanom obliku putem ovog suda u pet (5) istovjetnih primjeraka u roku od petnaest (15) dana, a o žalbi odlučuje nadležan županijski sud.

DNA:

1. Tužitelju po punomoćniku

2. Tuženiku po punomoćniku