REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pr-909/2025-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Općinski radni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Jasminki Galešić, u pravnoj stvari tužiteljice KZ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], koju zastupa punomoćnik Marija Vučković, odvjetnica iz Zagreba, protiv tuženika Republika Hrvatska OIB: 52634238587, kojeg zastupa Općinsko građansko državno odvjetništvo u Zagrebu, radi nedopuštenosti odluke, dana 29 siječnja 2026. godine

r i j e š i o  j e

I Odbacuje se tužba podnesena ovom sudu dana 12. svibnja 2025. godine.

II Nalaže se tužiteljici KZ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], da tuženiku Republika Hrvatska OIB: 52634238587, na ime parničkog troška isplati iznos od 500,00 eur sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 29. siječnja 2026. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je ovom sudu 12. svibnja 2025. podnijela tužbu protiv tuženika radi utvrđenja nedopuštenosti rješenja Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, Zagreb, Ured predsjednice suda broj: 7 Su-64/2025-33 od 3. travnja 2025. i radi utvrđenja da tužiteljici pripada pravo na korištenja dijela neiskorištenog godišnjeg odmora za 2023. godinu u trajanju od 13 dana. Tužiteljici tvrdi da joj je rješenjem broj: 7 Su-230/2023-135 od 1. lipnja 2023. određen godišnji odmor za 2023. godinu u trajanju od 30 radnih dana. S obzirom da je tužiteljica iskoristila 17 dana godišnjeg odmora za 2023. godinu, ostalo joj je 13 neiskorištenih dana godišnjeg odmora. Tužiteljica je 13. svibnja 2024. podnijela zahtjev za korištenje godišnjeg odmora za 2023. godinu, ali zbog iznenadnog dugotrajnog bolovanja započetog 15. svibnja 2024., koje je zaključeno 17. siječnja 2025., nije bila u mogućnosti iskoristiti godišnji odmor do 30. lipnja 2024. godine. Tužiteljica smatra da ne može izgubiti pravo na godišnji odmor jer isti nije mogla koristiti zbog bolovanja. Rješenjem Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, Zagreb, Ured predsjednice suda broj: Su-64/2025-33 od 3. travnja 2025. odbijen je tužiteljičin zahtjev za ostvarenje prava na korištenje prava na korištenje neiskorištenog dijela godišnjeg odmora za 2023. godinu u trajanju od 13 dana. U navedenoj odluci sadržana je uputa o pravnom lijeku u kojoj je navedeno da državna službenica u roku od 15 dana od primitka rješenja može zahtijevati zaštitu prava pred nadležnim sudom. Protiv navedene odluke tužiteljica je 16. travnja 2025. podnijela zahtjev za zaštitu prava nadležnom državnom odvjetništvu kao zakonskom zastupniku Republike Hrvatske koja je tužiteljičin poslodavac. Dopisom od 25. travnja 2025. Općinsko građansko državno odvjetništvo u Zagrebu vratilo je tužiteljici zahtjev za zaštitu prava s obrazloženjem da nije nadležno tijelo pred kojim se može zahtijevati zaštita prava nakon što je o zahtjevu odlučeno rješenjem Visokog upravnog suda Republike Hrvatske.

2. U odgovoru na tužbu tuženik je predložio da sud odbaci tužbu iz razloga što tužiteljica nije postupila sukladno članku 133 Zakona o radu, jer je tužba podnesena 12. svibnja 2025., dakle nakon proteka prekluzivnog roka od 15 dana od dana primitka odluke od 3. travnja 2025. Tuženik tvrdi da je tužiteljica državna službenica zaposlena na Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske pa je taj sud nadležno tijelo za odlučivanje o tužiteljičinom pravu iz radnog odnosa.

3. Uvidom u rješenje Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, Zagreb, Ured predsjednice suda broj: 7 Su-64/2025-33 od 3. travnja 2025. utvrđeno je da je odbijen zahtjev državne službenice KZ za ostvarenje prava na korištenje godišnjeg odmora za 2023. godinu. U navedenom rješenju sadržana je uputa o pravnom lijeku u kojoj je navedeno da u roku od 15 dana od primitka tog rješenja, državna službenica može zahtijevati zaštitu prava pred nadležnim sudom.

4. Člankom 42 stavak 2 Zakona o državnim službenicima (Narodne novine 155/2023 i 85/2024) propisano je da na odlučivanje o pravima i obvezama iz državne službe, osim onih iz stavka 1 tog članka, odgovarajuće se primjenjuju odredbe općeg propisa o radu kojima se uređuje ostvarivanje prava i obveza iz radnog odnosa.

5. Rješenjem od 3. travnja 2025. odlučeno je o tužiteljičinom pravu na godišnji odmor, a to pravo predstavlja pravo iz radnog odnosa koje nije regulirano člankom 42 stavak 1 Zakona od državnim službenicima i namještenicima. To znači da se na pravo na godišnji odmor, kao pravo iz radnog odnosa, primjenjuju odredbe Zakona o radu kao općeg propisa o radu. Iz navedenog proizlazi da je tužiteljica u svrhu ostvarenja prava na godišnji odmor bila dužna postupiti sukladno odredbama Zakona o radu.

6. Sukladno članku 133 stavak 1 Zakona o radu (Narodne novine 93/2014, 127/2017, 98/2019 i 151/2022), radnik koji smatra da mu je poslodavac povrijedio neko pravo iz radnog odnosa, može u roku od 15 dana od dostave odluke kojom je povrijeđeno njegovo pravo, zahtijevati od poslodavca ostvarenje tog prava.

7. Tužiteljičino pravo na godišnji odmor povrijeđeno je rješenjem Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, Zagreb, Ured predsjednice suda broj: 7 Su- 64/2025-33 od 3. travnja 2025. godine.

8. Protiv navedene odluke tužiteljica je 16. travnja 2025. podnijela zahtjev za zaštitu prava Općinskom građanskom državnom odvjetništvu u Zagrebu te je u tom zahtjevu navela da isti podnosi sukladno članku 133 stavak 1 Zakona o radu, a podnosi ga nadležnom državnom odvjetništvu kao zakonskom zastupniku Republike Hrvatske koja je poslodavac tužiteljice-državne službenice.

9. Dopisom broj: XXXIII N-DO-196/2025 od 25. travnja 2025. Općinsko građansko državno odvjetništvo u Zagrebu vratilo je tužiteljici zahtjev za zaštitu prava te ju je obavijestilo da ono nije nadležno tijelo pred kojim može zahtijevati zaštitu prava, jer Općinsko građansko državno odvjetništvo u Zagrebu ne sudjeluje kao zakonski zastupnik Republike Hrvatske imajući u vidu odredbu članka 133 stavak 1 Zakona o radu.

10. Tužiteljica smatra da je Republika Hrvatska njezin poslodavac pa je zahtjev za zaštitu prava protiv odluke od 3. travnja 2025. trebala podnijeti Općinskom građanskom državnom odvjetništvu u Zagrebu kao zakonskom zastupniku Republike Hrvatske.

11. Tuženik smatra da Općinsko građansko državno odvjetništvo u Zagrebu nije tijelo koje je nadležno za odlučivanje o tužiteljičinom pravu iz radnog odnosa (pravo na godišnji odmor), već je tužiteljica trebala podnijeti zahtjev za zaštitu prava Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske.

12. Prema mišljenju ovog suda, tužiteljica je bila dužna podnijeti zahtjev za zaštitu prava Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske koji predstavlja nadležno tijelo koje je ovlašteno odlučivati o tužiteljičinom pravu iz radnog odnosa (pravo na godišnji odmor). Naime, raspored korištenja godišnjeg odmora i odluku o trajanju godišnjeg odmora i razdoblju njegovog korištenja donosi čelnik državnog tijela sukladno članku 21 Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike (Narodne novine 56/2022, 127/2022, 58/2023, 128/2023, 29/2024 i 4/2025), a ne državno odvjetništvo kao zakonski zastupnik Republike Hrvatske. Sukladno tome tužiteljica bila dužna podnijeti zahtjev za zaštitu prava Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske.

13. S obzirom da tužiteljica nije podnijela zahtjev za zaštitu prava Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana dostave odluke od 3. travnja 2025., sud je zaključio da je tužiteljica izgubila pravo na sudsku zaštitu sukladno članku 133 stavak 3 Zakona o radu.

14. Tužiteljica također nije postupila sukladno uputi o pravnom lijeku iz rješenja od 3. travnja 2025. u kojoj uputi je navedeno da u roku od 15 dana od primitka rješenja može zahtijevati zaštitu prava pred nadležnim sudom. Tužiteljica nije navela kojeg dana joj je uručeno rješenje od 3. travnja 2025., a s obzirom da je tužiteljica 16. travnja 2025. podnijela zahtjev za zaštitu prava Općinskom građanskom državnom odvjetništvu u Zagrebu, sud je uzeo da joj je najkasnije toga dana dostavljeno rješenje od 3. travnja 2025. S obzirom da je tužiteljica podnijela tužbu sudu 12. svibnja 2025., sud je zaključio da je tužba podnesena nakon proteka roka od 15 dana od dana dostave rješenja od 3. travnja 2025. godine.

15. Iz navedenog razloga sud je odbacio tužbu jer tužiteljica nema pravo na sudsku zaštitu u ovom predmetu jer prije podnošenja tužbe nije Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske podnijela zahtjev za zaštitu prava protiv rješenja od 3. travnja 2025., a tužba je podnesena nakon proteka prekluzivnog roka iz članka 133 Zakona o radu.

16. Odluka o parničnom trošku tuženika temelji se na odredbi članka 154 stavak 1 i članka 163 ZPP-a, u vezi članka 155 ZPP-a, a trošak je odmjeren sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.

17. Tuženiku je priznata jednokratna nagrada u iznosu od 500,00 eur, sukladno Tbr. 7/2, pa je tuženiku na ime parničnog troška dosuđen iznos od 500,00 eur.

18. Slijedom navedenog sud je odlučio kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu 29. siječnja 2026.

Sudac:

Jasminka Galešić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ovog rješenja nezadovoljna stranka ima pravo žalbe županijskom sudu u roku od 15 dana od dana dostave rješenja. Žalba se podnosi pismeno, u 5 (pet) istovjetnih primjeraka, putem ovog suda.

DNA:

- Punomoćniku tužitelja

- Tuženiku, po OGDO u

Zagrebu, P-DO-284/2025