Republika Hrvatska

Općinski sud u Karlovcu

Trg hrvatskih branitelja 1

47000 Karlovac

Poslovni broj: Pr-118/2025-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Karlovcu, u ime Republike Hrvatske, po sucu Mariji Mesić, u pravnoj stvari tužitelja KL, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Anti Pecirepu, odvjetniku u Zagrebu, protiv tužene Republika Hrvatska - Ministarstvo obrane, Zagreb, Sarajevska 7, OIB: 66486182714, zastupane po ODO u Karlovcu, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave dovršene 25. studenog 2025., u nazočnosti tužitelja i punomoćnika stranka po objavi 29. siječnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženoj Republici Hrvatskoj-Ministarstvu obrane, OIB: 66486182714, da tužitelju KL, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], ime neisplaćenih dodataka na plaću isplati bruto iznos od bruto iznos od 2.510,66 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po kamatnoj stopi od 15% godišnje do 31.12.2007.godine, od 01.01.2008. do 30.06.2011. po stopi od 14% godišnje, od 01.07.2011. pa do 31.07.2015. po stopi iz članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima propisanoj za ostale odnose koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01.08.2015. do 31. prosinca 2022. po prosječnoj kamatnoj stopi Hrvatske narodne banke izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023., za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, tekućom:

- na iznos od 101,36 EUR od 16.06.2012. godine

- na iznos od 24,43 EUR od 16.09.2012. godine

- na iznos od 504,49 EUR od 16.10.2012. godine

- na iznos od 108,90 EUR od 16.11.2012. godine

- na iznos od 42,93 EUR od 16.12.2012. godine

- na iznos od 360,59 EUR od 16.04.2013. godine

- na iznos od 104,26 EUR od 16.07.2013. godine

- na iznos od 13,24 EUR od 16.09.2013. godine

- na iznos od 279,87 EUR od 16.10.2013. godine

- na iznos od 13,87 EUR od 16.12.2013. godine

- na iznos od 93,63 EUR od 16.03.2014. godine

- na iznos od 197,56 EUR od 16.04.2014. godine

- na iznos od 665,53 EUR od 16.06.2014. godine,

pa do isplate, kao i da tužitelju nadoknadi parnični trošak u iznosu od 3.064,65 EUR sa zakonskom zateznom kamatom po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke tekućom od 29. siječnja 2026., pa do isplate, sve u roku od 8 dana.

II. Odbija se zahtjev za isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenoj bruto razlici plaće pod točkom I. izreke.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je djelatna vojna osoba zaposlena u Hrvatskoj kopnenoj vojsci sa sjedištem zapovjedništva u Karlovcu, da je u periodu od 2011. obavljalo službene poslove i zadaće na terenu, koje je bilo organizirano na način da je bio radno angažiran prekovremeno, noću, subotama, nedjeljama, blagdanom i u smjenama, te da mu tužena nije platila dodatke za ovaj rad u periodu od 7. kolovoza 2011. do 1. lipnja 2014., u iznosu od najmanje 300,00 kn bruto za svaki mjesec. Navodi da se bezuspješno obraćao tuženoj radi mirnog rješenja spora.

Predlaže da se temeljem odredbe iz čl. 186.b. ZPP-a donese rješenje kim će se naložiti tuženoj da dostavi: - tabelarni prikaz mjesečnih zbrojeva neisplaćenih prekovremenih sati, zatim radnih sati odrađenih na terenu subotama, nedjeljama, blagdanima, noću i u smjenama u utuženom periodu od 7. kolovoza 2011. do 1. lipnja 2014., te –mjesečne iznose razlike bruto plaće koju bi tužitelj primio da su mu isplaćeni dodaci na plaću po osnovi prekovremenih sati, rada subotama, nedjeljama, blagdanima, noću i u smjenama za utuženi period od 7. kolovoza 2011. do 1. lipnja 2014.

Predlaže u tužbi da sud donese presudu kojom će tuženoj naložiti da tužitelju na ime plaće za utuženi period od 7. kolovoza 2011. do 1. lipnja 2014. isplati neutvrđeni bruto iznos zajedno sa zz kamatama tekućim na svaki utuženi mjesec od 15-tog u mjesecu za prethodni mjesec sve do isplate, time da tužitelj zadržava pravo specificirati tužbeni zahtjev nakon što tužena dostavi potrebne podatke, odnosno prema iznosima utvrđenim nakon provedenog financijskog knjigovodstvenog vještačenja.

2. Nakon provedenog financijskog vještačenja tužitelj je određeno postavio tužbeni zahtjev podneskom od 24.1.2022. ( str. 335 do 336 spisa), te traži isplatu iznosa od 18.916,63 kn kuna, sa zz kamatama tekućim od 16. -tog u mjesecu za prethodni mjesec na pojedine iznose kako to proizlazi iz specificiranog zahtjeva, dok je podneskom od 7.11.2025. (str. 1076 spisa) obzirom na promjenu važeće valute tužbeni zahtjev postavio u EUR-ima tako da traži iznos od 2.510,66 EUR sa zz kamatama tekućim od 16. -tog u mjesecu za prethodni mjesec na pojedine iznose kako to proizlazi iz specificiranog zahtjeva.

3. U odgovoru na tužbu tužena se protivi tužbenom zahtjevu, navodi da je u razdoblju od 1. 10. 2009. do 1.6.2014. u primjeni bila Odluka o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, državnih službenika i namještenika i Pravilnik o izmjenama i dopunama Pravilnika o dodatku na plaću i načinu isplate plaća koji su na snagu 1.10.2009., te da je citiranom Odlukom bio propisan raspored tjednog i dnevnog radnog vremena u Oružanim snagama RH te pravo na uvećanu plaću za rad noću, subotom, nedjeljom, blagdanom i drugim neradnim danima, rad u smjenama, turnusima , prekovremeni rad, dežurstvo i stražarska služba, te da je u odnosu na službu dežurstva točkom V. Odluke iz 2009. bilo propisano da se dežurstvo kao rad dulji od punog radnog vremena ne smatra prekovremenim radom i dijeli se aktivno dežurstvo i dežurstvo unutarnje službe, a pod aktivnom dežurstvom se smatra vrijeme provedeno u službi na radnom mjestu i vrijeme odmora provedeno na radnom mjestu tijekom obaveznog 24-stnog ili višednevnog boravka na radnom mjestu zbog potrebe službe (rad na izdvojenom objektu, rad u operativnom dežurstvu, snage brzog odgovor i sl), dok se pod dežurstvom unutarnje službe smatra dežurstvo propisano čl. 12. Pravilnika u službi OS RH. Navodi da je stražarska služba u kojoj djelatna vojna osoba provodi 24 sata dnevno od kojih može raditi najviše 12 sati također se ne smatra prekovremenim radom, a djelatna vojna osoba u stražarskoj službi ostvaruje pravo na dnevni dodatak pri čemu se dodatak za obavljanje stražarske službe i aktivno dežurstvo međusobno isključuju.

Navodi da je dana 26.lipnja 2013. stupio na snagu novi Zakon o službi u Oružanim snagama RH kojim je izričito propisano da djelatnim vojnim osobama ne pripada pravo na uvećanje plaće za prekovremeni rad, rad noću, u smjenama, turnusima, za dežurstvo, stražarsku službu, stanje pripravnosti i sl., nego ostvaruju posebne dodatka na plaću sukladno propisima kojima se uređuje pravno na dodatke na plaću djelatnih vojnih osoba.

Navodi da su se na tužitelja kao djelatnu vojnu osobu u pogledu radnog vremena, isplate plaća i dodataka na plaću u utuženom periodu primjenjivali podzakonski akti koji su doneseni temeljem Zakona o službi u Oružanim snagama RH koji je lex specialis za djelatne vojne osobe. Upućuje na odluke VSRH donesene u predmetima iste činjenične i pravne osnove broj: Revr-1845/12 , Revr-1902/12, Revr-1795/12 u kojima je izneseno stajalište da glede pitanja koja uređuju propisi doneseni temeljem Zakona o službi u Oružanim snagama RH imaju prednost u primjeni u odnosu na propise o državnim službenicima i namještenicima i opće propise o radu odnosno Kolektivne ugovore.

Navodi da obzirom su se u razdoblju od 1. listopad 2009. do 1. lipnja 2014. primjenjivale Odluka o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba državnih službenika i namještenika (NN 118/09 i 118/12), i Pravilnik o izmjenama i dopunama Pravilnika o dodatku na plaću i načinu isplate plaća(NN 118/09) koji su stupili na snagu 1. listopada 2009., a koji predstavljaju podzakonske akte donesene temeljem ovlaštenja iz Zakona o službi u oružanim snagama RH i predstavljaju posebne propise koji se primjenjuju na djelatne vojne osobe i imaju prednost pred općim propisima o radu i kolektivnim ugovorima, to je tužbeni zahtjev neosnovan, tim prije što je navedenom Odlukom iz 2009. propisan raspored tjednog i dnevnog radnog vremena u Oružanim snagama RH te pravo na uvećanu plaću za rad noću, subotom, nedjeljom, blagdanom i drugim neradnim danima, rad u smjenama, turnusima , prekovremeni rad, dežurstvo i stražarsku služba, dok je Pravilnikom iz 2009. regulirano pitanje dodatka za dežurstvo i stražarsku službu te su tužitelju si dodaci isplaćeni, uključujući i dodatak za terenski rad sukladno čl. 12. Pravilnika o naknadama troškova u svezi s obavljanjem službe, selidbenih troškova i troškova zbog odvojenog života od obitelji (NN 141/2004 i 22/05). Ističe prigovor zastare za sva potraživanja dospjela prije 12. ožujka 2012. Protivi se tužbi.

4. Radi utvrđenja činjeničnog stanja sud je izvršio uvid u cjelokupnu dokumentaciju u spisu, proveden je dokaz saslušanjem svjedoka AL i ZL, te dokaz saslušanjem tužitelja, te su svjedoci i tužitelj još dodatno saslušani na zadnjem ročištu 25. studenog 2026., te je provedeno financijsko knjigovodstveno vještačenje po vještaku iz RKR d.o.o. Karlovac, te izvršen uvid i u nalaz i mišljenje RKR d.o.o. od 14.1.2022. na str. 291 do 329 spisa.

4.1. Ocjenjujući izvedene dokaza sud je donio presudu kao u izreci.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu dodataka na plaću za prekovremeni rad, rad noću, subotom, nedjeljom i blagdanima, u smjenama, za vrijeme rada na terenu za utuženi period od 7. kolovoza 2011. do 1. lipnja 2014.

6. Inače u predmetu je bila donijeta pravomoćna prvostupanjska presuda broj:

Pr-330/2017 od 13. travnja 2022. (potvrđena presudom Županijskog suda u zagrebu broj: Gž R-2520/2022 od 11. listopada 2022.), te su po uloženoj reviziji tužene ove presude ukinute rješenjem VSRH broj: Rev-141/2024-2 od 29. travnja 2025., uz

obrazloženje:

-da obzirom na sadržaj postavljenih postavljenog pitanja zbog kojeg je revizija dopuštena, proizlazi da je sporan način utvrđivanja sati prekovremenog rada i u vezi s tim imaju li personalni dokazi poput iskaza tužitelja i svjedoka, prednost i veću vjerodostojnost pred materijalnim dokazima, dostavljenim evidencijama o radu,

-da je VSRH izrazio pravno shvaćanje „Pitanje mogu li personalni dokazi poput iskaza tužitelja imati prednost i veću vjerodostojnost pred materijalnim dokazima dostavljenim evidencijama o radu potpisanim od strane tužitelja zavisi od svih okolnosti pojedinog slučaja, a kada na temelju međusobno proturječnih tvrdnji stranaka nije moguće utvrditi je li postojeća evidencija radnog vremena uredno vođena, sudovi su ovlašteni odlučiti o osnovanosti tužbenog zahtjeva primjenom pravila o teretu dokazivanja, pri čemu je nužno imati u vidu, jesu li, ne samo tužitelji nego i svjedocima kojima se dokazuje (ne) istinitost evidencije, davane na uvid tako vođene evidencije radnog vremena, koji su isti jednim dijelom potpisali, a drugim nisu, a posebno od kakvog je utjecaja na kvalitetu iskaza svjedoka o kvaliteti i potpunosti evidencije o radnom vremenu činjenica jesu li na tu evidenciju bilo tužitelj bilo svjedok do pokretanja sudskih postupka iznosili primjedbe i jesu li nakon prijema obračuna plaće kroz utuženo razdoblje imali primjedbe na (ne) obračunate prekovremene sate rada, te je li tužitelj eventualno u upravnom postupku, prije podnošenja tužbe osporavao evidenciju o svom radu na terenu podnoseći pisani prigovor, neovisno o otme što se to pitanje može rješavati, kao prethodno pitanje i u ovoj parnici, a sve to posebno imajući u vidu protek vremena nakon kojeg se osporava točnost predmetne evidencije radnog vremena",

- da su, reafirmirajući navedeno pravno shvaćanje, a polazeći od toga da je tužitelj tužbeni zahtjev temeljio na tvrdnji o pogrešno obračunatom prekovremenom radu odnosno pogrešno vođenoj evidenciji radnog vremena, pogrešno nižestupanjski sudovi s obzirom na navedeno primijenili materijalno pravo kada su u navedenim okolnostima tužbeni zahtjev tužitelja ocijenili u cijelosti osnovanim.

7. U postupku je valjalo utvrditi ima li tužitelj, prema specijalnim propisima kojima se uređuju materijalna prava djelatnih vojnih osoba, pravo na tražene isplate.

7.1. Inače obzirom na utuženi period primjenjuju se i relevantni su slijedeći propisi:

- Zakon o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 33/02., 58/02., 175/03., 136/04., 76/07. i 88/09)

- Odluka o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika („Narodne novine“ broj 118/09),

-Odluka o izmjeni Odluke o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika ("Narodne novine" broj 118/012.), koja se primjenjuje od 1. studenog 2012., i kojom je samo brisan st. 3. točke II Odluke NN 118/09

8. Na temelju članka 10. stavka 3. Zakona o obrani („Narodne novine“ broj 33/02., 58/02. i 76/07.) i članka 96. stavka 1. Zakona o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 33/02., 58/02., 175/03., 136/04., 76/07. i 88/09.) donesena je Odluka o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika („Narodne novine“ broj 118/09), dalje:

Odluka /2009

9. Navedenom Odlukom/2009 točkom II. propisano propisan je raspored tjednog i dnevnog radnog vremena u Oružanim snagama Republike Hrvatske te pravo na uvećanu plaću za rad noću, subotom, nedjeljom, blagdanom i drugim neradnim danima, rad u smjenama i turnusima i na drugi odgovarajući način, prekovremeni rad, dežurstvo i stražarska služba.

9.1. Točkom II. te Odluke/2009 je propisano:

-tjedno radno vrijeme u trajanju od 40 sati redovno se raspoređuje po osam sati na pet radnih dana od ponedjeljka do petka.

-redovno dnevno radno vrijeme u pravilu traje od 8,00 do 16,00 sati,

-redovno dnevno radno vrijeme djelatnih vojnih osoba raspoređenih u Ministarstvo obrane traje od 8.30 do 16.30 sati - (ovaj stavak je kasnije brisan Odlukom o izmjeni Odluke o rasporedu dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika NN 118/2012),

-u redovno dnevno radno vrijeme iz st. 2. i 3. ove točke uključen je i dnevni odmor od 30 minuta koji se u pravilu koristi između 11,00 i 14,00 sati.

9.2. Točkom XII. Odluke /2009 je propisano :

-da se prekovremenim radom pripadnika OS RH, kada je rad organiziran na drugi odgovarajući način, smatra rad dulji od redovnog mjesečnog fonda sati;

-prekovremenim radom, kada je rad pripadnika OS RH organiziran u radnom tjednu od ponedjeljka do petka, smatra se svaki sat rada dulji od osam sati dnevno, kao i svaki sat rada subotom ili nedjeljom;

-prekovremenim radom, kada je rad pripadnika OS RH organiziran u smjenama ili u turnusu, smatra se svaki sat rada dulji od redovnog mjesečnog fonda radnih sati;

-o preraspodjeli ostvarenih sati rada iz prethodnog u sljedeći mjesec časnik na dužnosti zapovjednika bojne, njemu ravne ili više razine donosi nalog kojim se utvrđuje vrijeme u kojem je ostvaren prekovremeni rad i slobodni dani tako da se za pet sati prekovremenog rada daje jedan slobodan dan;

-sati prekovremenog rada za koje pripadniku OS RH nije moguće organizirati preraspodjelu radnog vremena utvrđuju se mjesečnim izvješćem o ostvarenim satima rada u proteklom mjesecu koje časnik na dužnosti zapovjednika bojne, njemu ravne ili više razine dostavlja crtom vođenja i zapovijedanja nadležnoj financijskoj službi radi isplate.

9.3. Točka XIII. Odluke/2009 sadrži postotke uvećanja osnovne plaće za dodatke na plaću :

-za prekovremeni rad 50%,

- rad noću 40%,

-rad subotom 25%,

- rad nedjeljom 35%,

- za rad blagdanom i neradnim danom utvrđenim zakonom 150%,

-za rad u drugoj smjeni ako djelatnik radi naizmjenično, ili najmanje dva radna dana u tjednu, u prvoj i drugoj smjeni 10%,

- za dvokratni rad s prekidom duljim od 90 minuta 10% i

-za rad u turnusu 5%.

Dodaci se međusobno ne isključuju, osim dodataka za rad u turnusu i rad u drugoj smjeni.

10. Kao što je rečeno kasnije je donijeta Odluka o izmjeni Odluke o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika ("Narodne novine" broj 118/012), koja se primjenjuje od 1. studenog 2012, a kojom je dakle samo brisan st.3. točke II. Odluke/2009.

10.1. U konkretnom predmetu valja spomenuti i Pravilnik o dodatku na plaću i načinu isplate plaće, i to Pravilnik o dodatku na plaću i načinu isplate plaće ("Narodne novine" broj 50/08.), koji se primjenjuje od 1. svibnja 2008., Pravilnik o izmjenama i dopuna Pravilnika o dodatku na plaću i načinu isplate plaće ("Narodne novine" broj 142/08.), koji se primjenjuje od 10. prosinca 2008., Pravilnik o izmjenama i dopuna Pravilnika o dodatku na plaću i načinu isplate plaće ("Narodne novine" broj 118/09.), koji se primjenjuje od 1. listopada 2009. te Pravilnik o izmjenama i dopuna Pravilnika o dodatku na plaću i načinu isplate plaće ("Narodne novine" broj 99/12.), koji se primjenjuje od 1. rujna 2012., time da ovi Pravilnici reguliraju dodatke na plaću.

11. Člankom 136. novog Zakon o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske (NN 73/13., 75/15. i 50/16), dalje: ZSOSRH/2013 koji je stupio na snagu 26. lipnja 2013., je propisano da se plaća djelatnih vojnih osoba sastoji od osnovne plaće i dodataka na plaću.

11.1. Člankom 155. navedenog ZSOSRH/2013 je propisano da djelatnim vojnim osobama ne pripada pravo na uvećanje plaće za prekovremeni rad, rad noću, u smjenama, turnusima, za dežurstvo, stražarsku službu, stanje pripravnosti i slično, nego ostvaruju posebne dodatke na plaću u skladu s člankom 139. ovoga Zakona odnosno Pravilnikom o dodacima na plaću djelatnih vojnih osoba („Narodne novine“ broj 33/14., 41/14., 53/14., 114/14. i 72/15.), dalje: Pravilnik o dodacima/2014.

12. U NN 33/14. od 14. 3. 2014., objavljen je Pravilnik o dodacima na plaću djelatnih vojnih osoba, a nakon toga u NN 66/14 od 30. 5. 2014. (dalje Pravilnik /2014) objavljena je Odluka o rasporedu radnog vremena (dalje: Odluka/2014) neophodna za stupanje na snagu novog Pravilnika/2014, a koja je stupila na snagu 1.6.2014.

12.1. Ovom se Odlukom /2014 propisuje raspored radnog vremena djelatnih vojnih osoba, oblici organiziranja rada i način evidentiranja radnog vremena. Odredbe ove Odluke na odgovarajući način primjenjuju se i na radno vrijeme državnih službenika i namještenika u Oružanim snagama Republike Hrvatske, a kojom Odlukom točkom IV. je određeno da djelatnim vojnim osobama ne pripada pravo na uvećanje plaće za prekovremeni rad, rad noću, u smjenama, turnusima, za dežurstvo, stražarsku službu, stanje pripravnosti i slično, nego ostvaruju dodatke na plaću u skladu s propisima kojima se uređuje pravo na dodatke na plaću djelatnih vojnih osoba, odnosno dodatke propisane spomenutim Pravilnikom iz 2014. koji se primjenjuju kao lex specialis.

13. Odluka/2014 koja je stupila na snagu 1. lipnja 2014., ne primjenjuje se u ovom konkretnom slučaju obzirom na utuženi period, već se dakle primjenjuju Odluka/2009, a temeljem prijelaznih i završnih odredbi ZSOSRH/2013 i to čl. 218. kojim je određeno da će se provedbeni propisi na temelju ovlasti iz ovoga Zakona donijet će se u roku od šest mjeseci od dana stupanja na snagu ovoga Zakona, time da provedbeni propisi doneseni u skladu s odredbama Zakona o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske (NN br. 33/02., 58/02., 175/03., 136/04., 76/07., 88/09. i 124/09.) ostaju na snazi do stupanja na snagu provedbenih propisa donesenih na temelju ovlasti iz ovoga Zakona.

14. Dakle, do stupanja na snagu Odluke/2014 o rasporedu radnog vremena 1. lipnja 2014. povećana plaća za prekovremeni rad pripada prema naprijed citiranim provedbenim propisima donesenim u primjeni ZSOSRH/02.

15. Slijedom citiranih propisa tužitelj dakle ima pravo ima pravo na povećanu plaću s osnove prekovremenog rada, rada noću, subotama, nedjeljama, blagdanima i u smjenama zaključno za vrijeme rada na terenu do zaključno sa 31. svibnja 2014.

16. Tužena je u spis dostavila Dnevnu evidenciju radnog vremena za tužitelja i obračune plaća (sve na str. 137 do 207 spisa).

16.1. Ovim evidencijama tužitelj je podneskom od 4.12.2018. (str. 209 do 211 spisa) djelomično prigovarao kao manjkavim, jer da su pojedinim segmentima netočne i nisu pravilno vođene, te je tužitelj poimence naveo za koje evidencije smatra da su pogrešno vođene i za koliko sati je prekovremenog rada tužitelj zakinut u tom pravcu.

17. U postupku su na okolnost rada na terenu, te prekovremenog rada saslušani svjedoci AL i ZL, koji su sa tužiteljem bili u istoj postrojbi u utuženom periodu, te je saslušan i tužitelj, time da su svjedoci i tužitelj još dodatno saslušani na zadnjem ročištu 25. studenog 2025., a obzirom na ukidnu odluku VSRH.

17.1. Svjedok AL iskazao je da je u utuženom periodu radio s tužiteljem, da su zajedno odrađivali tri terena godišnje, Pula i uglavnom Gašinci i Zadar, a uz to su išli na poplave i požare, da su tereni su trajali različito od 5 dana, 7 dana, ili čak 17 ili 21 dan, da je radno vrijeme na trenu je bilo u prosjeku radnim danom od 7 do 19 sati, subotom od 7 do 16 sati, a nedjeljom od 7 do 14 sati.

Iskazao je nadalje da su dobivali mjesečne evidencije na potpis i misli da ih je tužitelj potpisivao jer su svi dobili uputu da se to mora potpisati, ne sjeća se da li je tužitelj pisao prigovor na poleđini evidencije, da se međutim s evidencijama se nisu slagali jer nisu bili evidentirani svi prekovremeni sati.

Iskazao je nadalje da su za evidentirane sate dobivali slobodne dane pa se za 5 prekovremenih dana mogao dobiti 1 slobodan dan, vikendom 1 za 1, a ponekad ništa, time da su na neke trene išli nedjeljom, a vraćali se petkom, a putovanje tijekom nedjelje i petka se nisu računala.

Iskazao je da je tužitelj je odrađivao i straže pa je za 7 dana straže dobio 3 slobodna dana, a nakon dežurstva je dobio po 1 slobodni dan. Ne zna točno koliko je tužitelj puta dao krv u utuženom razdoblju ali je prošle godine dobio srebrnu ili zlatnu plaketu za najviše davanja, da je tužitelj išao i na odavanje počasti na sahranama jednom do 2 puta mjesečno, od toga su neke sahrane bile unutar radnog vremena, a ljeti su bile izvan radnog vremena jer su ljeti sahrane kasnije po podne zbog vrućina, da su inače za prekovremene sate za odlaske na sahrane dobivali slobodne dane prema obračunu kao za teren.

17.2. Ovaj svjedok je dodatno saslušan je iskazao:

-da je on prigovarao na (svoje) evidencije o radnom vremenu i to usmeno, pismeno nije prigovarao, evidencije je potpisivao jer je svima rečeno kako njemu tako i kolegi ZL i tužitelju da ako ih ne potpišu neće dobiti plaću,

-što se tiče pitanja je li prigovarao na obračun plaća svjedok je iskazao da im je plaća sjedala desetog u mjesecu, a obračun plaća tj. isplatne liste su dobivali jedno četiri pet dana nakon toga i to u papirnatom obliku i onda nije prigovarao,

-na pitanje tužene je li mu poznato da je netko tko nije potpisao evidencije ostao bez plaće svjedok je iskazao da mu to nije mi poznato ali kao što je rekao bile su prijetnje u tom pravcu pa i da neće dobiti slobodne dane, da će morati ići na stražu,

-da je sa tužiteljem bio na terenu jer su zajedno radili 10 godina, da se radilo o terenu vezano uz požare, poplave, gađanja, a kada se radi o terenu zbog poplava i požara tada je radno vrijeme bilo non stop, tereb nisu mogli napuštati pa tako nisu mogli npr. jedan dan otići s terena,

-imali su i terene vezano za sahrane, koje su bile izvan radnog vremena u okolici Vinkovaca odnosno izvan sjedišta vojarne, za sahrane su dobivali slobodne dane na način da za sahrane koje su bile izvan radnog vremena, poslije 16,00 sati, a trajale su sat ili dva, su trebali imati jedno četiri pet sahrana da bi skupili dovoljno sati za jedan slobodan dan, da su im sahrane uzimane kao rad sat ili dva, ali da je npr. kolega KL (tužitelj) morao dolaziti iz Našica u Vinkovce, a to je preko 100 km pa je izgubio sat i 15 minuta na putovanje, a sam svjedok je dolazio iz Slavonskog Broda gdje mu je inače prebivalište što je isto preko 100 km i taj put im nije uziman u obzir, isto tako su sahrane često bile i vikendima i kada su vikendima bili slobodni sahrane su padala u njihovo slobodno vrijeme i morali su na te sahrane dolaziti iz mjesta prebivališta.

18. Svjedok ZL, je iskazao da je sa tužitelj zajedno bio u vojsci i da su u utuženom periodu išli na terene kojih je bilo tri puta godišnje, te na poplave i požare po potrebi, da su ustajali u 6 sati, a radno vrijeme na terenu je bilo radnim danom u prosjeku od 7 do 19 sati, subotom od 7 do 16 sati, nedjeljom od 7 do 14 sati. Iskazao je nadalje da je u mjesečnim evidencijama radnih sati bilo evidentirano samo redovno radno vrijeme bez prekovremenih sati, a oni su to morali potpisivati iako se s tim nisu slagali, misli da je i tužitelj potpisivao iako se nije slagao, obračun slobodnih dana za prekovremene sate na terenu bio je da se za prekovremene sate za 5 radnih dana dobivao 1 slobodni dan, a one vikendom dan za dan, stražu su svi držali pa tako i tužitelj, a nakon 7 dana straže dobivali su 2,5 do 3 slobodna dana, tužitelj je odrađivao i dežurstva pa je nakon toga dobio 1 slobodni dan, tužitelj je davao krv u utuženom razdoblju ali ne zna koliko puta, tužitelj je odlazio je na sahrane radi davanja počasti, ne zna koliko puta godišnje jer je to ovisilo o potrebi, time da su neke sahrane bile unutar radnog vremena, neke vikendom, a neke radnim danom izvan redovnog radnog vremena, a obračun za dobivanje slobodnih dana bio je 1,6 za radni dan, a vikend 1 za 1, da su na terenu zbog poplava i požara radili 15 do 16 sati dnevno, time da su takvi treni trajali ovisno o potrebi pa je npr. teren u Županji trajao 5 do 6 dana, u Slavonskom Šamcu 3 do 4 dana.

18.1. Ovaj svjedok dodatno saslušan je iskazao:

-da je on svojim evidencijama radnog vremena je prigovarao usmeno, ali to nije nitko uzimao u obzir, pismeno nije prigovarao,

-što se tiče isplatnih lista na njih nije prigovarao, i jednostavno je bilo koliko plaće dobije, dobije,

-sa tužiteljem je bio na terenu u Puli tu su bili na gađanju i stražama, zatim su imali terene na poplavama, sahranama, na požarima, tužitelj je bio vozač i vozio kamion, a svjedok je bio na punjenju vreća i to sve vezano uz poplave i požare, kada su bile poplave i požari onda je radno vrijeme bilo i noć i dan, dakle non stop, inače s terena s nije moglo otići ni na jedan dan,

- požari i poplave su bile 2012., 2013, a možda i 2014., pa su bili na požaru u Divuljama i to dva, tri puta, ali koji je to mjesec u godini bio, zbog proteka vremena ne može se sjetiti,

-svjedok je isto tužio i dobio je spor.

19. Tužitelj iskazao da je imao tri terena godišnje, te terene zbog poplave i požara, time da su bila 2 terena zbog poplave u Šamcu i Županji, a jedan protupožarni "NOS" je trajao 21 dan u Puli. Tereni su trajali od 5 do 7 dana ili 14 do15 dana dok su tereni zbog poplava trajali Županja 6 dana, a Šamac 4 dana.

Iskazuje da je radno vrijeme na terenu bilo radnim danom ustajanje u 6 sati, a radno vrijeme od 7 do 19 sati, subotom od 7 do 16, a nedjeljom od 7 do 14 ili 15 sati, dok je radno vrijeme na poplavama bilo je barem 15 do 16 sati, pa se sjeća da su u Šamac došli popodne i radili do 1 u noći, zatim su imali sat i pol odmora i onda su opet radili od 3 ujutro do 7 sati navečer i tako sva 4 dana.

Iskazao je da je dobivao mjesečne evidencije rada na potpis koje je potpisivao iako se s njima nije slagao, a prigovore nije pisao, da u tim evidencijama nisu bili evidentirani prekovremeni sati već samo redovno radno vrijeme.

Navodi da su se slobodni dani za prekovremene sate na terenu dobivali u obračunu 1,6 za radni dan pa se moralo skupiti 5 radnih dana za jedan slobodan dan, a vikendom je bilo 1 za 1, odrađivao je straže pa je za 7 dana straže dobio 3 slobodna dana, nakon 24 sata dežurstva dobivao je 1 slobodan dan, davao je krv redovno 4 puta godišnje i za svako davanje dobio 2 slobodna dana, išao je na sahrane u prosjeku 2 do 4 sahrane mjesečno, time da je jedna bila izvan radnog vremena, pa su se za prekovremen sate dobivali slobodni dani u obračunu kao za teren, zbog odlazaka na sahranu u prosjeku je mogao imati 5 prekovremenih sati mjesečno, na poplavama je bio sa svjedokom ZL pa im je radno vrijeme bilo jednako.

19.1. Tužitelj dodatno saslušan je iskazao:

-da je već ranije iskazao da je evidencije potpisivao iako se s njima nije slagao, a da prigovore nije pisao, da je prigovarao usmeno, i to svom prvom nadređenom, koji mu je rekao da je to samo zbog isplate plaća i da se zbog toga treba potpisati,

-što se tiče isplatnih lista na njih nije prigovarao to je jednostavno bilo za isplatu plaća i to je to,

-tužitelju je dana na uvid dnevna evidencija radnog vremena za listopad 2011., rujan 2012., kolovoz 2012, i rujan 2013. u kojima su označene evidencije rada na terenima (koje evidencije prileže u spisu) pa na pitanje punomoćnika tužitelja je li mogao pojedini dan otići sa terena tužitelj je iskazao da nije mogao otići, te da ne može reći i ne zna iz kojeg razloga nije bio evidentiran rad na terenu 9. 10. 2011. , 9.9. 2012. , 26. 8. 2012., 15. 9. 2013., jer on ne vodi evidenciju,

-nikada se nije dogodilo ako je bio na terenu da se nedjeljom ne bi radilo i uvijek se na terenu nedjeljom radio jer je bio vozač i morao je biti na preddispoziciji, npr. uvijek je trebalo izmijeniti gumu ili popraviti vozilo i sl. da bi se u ponedjeljak moglo voziti i morali su svakih par sati obilaziti vozilo jer tamo je zaštićeni park prirode i morala je biti zaštita tj. folija da ne bi curilo iz vozila i zato je morao nedjeljom biti i raditi, i tako je bilo na svim terenima jer se radilo o starim vozilima 93. godište i konstantno su bili neki problemi, nedjeljom je radio od 7,00 do 14,00 pa i duže ako je bio neki kvar koji se morao riješiti, kao vozač je morao biti uz svoje vozilo, a ako je bio neki kvar dolazili su majstori iz radione .

20. U postupku je provedeno knjigovodstveno financijsko vještačenja po vještaku iz RKR d.o.o. Karlovac, te iz nalaza i mišljenja (str. 291 do 329 spisa) proizlazi:

- da tužitelju nije isplaćivana razlika bruto plaće za prekovremeni rad, noću, subotama, nedjeljama, blagdanom, smjenama i dr., za vrijeme boravka na terenu, za utuženo razdoblje od 7. kolovoza 2011. do 1. lipnja 2014. godine,

- tužitelju nisu isplaćivani dodaci na plaću za prekovremeni rad na terenu, subotama, nedjeljama, blagdanima, rad noću i u smjenama,

-da je tužitelj koristio slobodne dane (odnosno dolazilo je do preraspodjele radnog vremena) ali iz dostavljenih evidencija nije moguće utvrditi po kojoj osnovipae je vještak razliku bruto plaće iskazao na način da je od ukupno korištenih slobodnih dana (SD) oduzimao SD za stražarsku službu i dežurstva, a ostatak SD stavljao u odnos sa prekovremenim satima rada na terenu uz omjer 1 prekovremeni sat rada na terenu je 1,6 slobodnih sati odnosno 5 dana terena s prekovremenim satima je jednako 1 slobodan dan.

20.1. Vještak sačinio 6 varijante nalaza i to:

- varijantu a1) temeljem dokumentacije u spisu na način da se prekovremeni sati ostvareni radom na terenu (oznaka rada „TR“) ne umanjuju za korištene slobodne dane – za ukupno manje evidentiranih 237 prekovremenih sati te 12 sati rada noću, 93 sata rada subotom, 22 sata rada nedjeljom i 5 sati rada blagdanom za rad na terenu manje je isplaćen iznos od 16.433,93 kn,

- varijantu a2) temeljem dokumentacije u spisu na način da se prekovremeni sati ostvareni radom na terenu (oznaka rada „TR“) umanjuju za korištene slobodne dane – za ukupno manje evidentiranih 12 sati rada noću, 93 sata rada subotom, 22 sata rada nedjeljom i 5 sati rada blagdanom za rad na terenu manje je isplaćen iznos od 1.783,20 kn,

-varijanta b1) temeljem dokumentacije u spisu (svi iskazani prekovremeni sati rada (prekovremeno noć, subota, nedjelja itd.), a ne samo oni sati s oznakom „TR" u kojoj prekovremeni sati nisu umanjeni za korištene slobodne dane - za ukupno manje evidentiranih 300 prekovremenih sati te 18 sati rada noću, 93 sata rada subotom, 32 sata rada nedjeljom i 18 sati rada blagdanom za rad na terenu manje je isplaćen iznos od 21.451,97 kn,

-varijanta b2) temeljem dokumentacije u spisu (svi iskazani prekovremeni sati rada (prekovremeno noć, subota, nedjelja itd.), a ne samo oni sati s oznakom „TR" u kojoj su prekovremeni sati umanjeni za korištene slobodne dane - za ukupno manje evidentiranih 28,33 prekovremena sata te 18 sati rada noću, 93 sata rada subotom, 32 sata rada nedjeljom i 18 sati rada blagdanom za rad na terenu manje je isplaćen iznos od 4.505,07 kn,

-varijanta c1) temeljem dokumentacije u spisu – kod čeg su prekovremeni sati izračunati u skladu s prijedlogom tužitelja iz podneska od 15.4.2019., u kojoj prekovremeni sati nisu umanjeni za korištene slobodne dane - za ukupno manje evidentiranih 531 prekovremeni sat te 18 sati rada noću, 108 sati rada subotom, 72 sata rada nedjeljom i 22 sata rada blagdanom za rad na terenu manje je isplaćen iznos od 37.126,64 kn,

-varijanta c2) temeljem dokumentacije u spisu kod čeg su prekovremeni sati izračunati u skladu s prijedlogom tužitelja iz podneska od 15.4.2019., u kojoj su prekovremeni sati umanjeni za korištene slobodne dane - za ukupno manje evidentiranih 259,33 prekovremena sata te 18 sati rada noću, 108 sati rada subotom, 72 sata rada nedjeljom i 22 sata rada blagdanom za rad na terenu manje je isplaćen iznos od 20.156,61 kunu

21. Dakle iz nalaza vještaka proizlazi da je iz dostavljenih evidencija vidljivo da je tužitelj koristio slobodne dane, ali nije vidljivo po kojim osnovama. Prema stajalištu ovoga suda u svakom slučaju prekovremene sate koje tužitelj ostvario treba umanjiti za iskorištene slobodne dane, pa stoga varijantu nalaza vještaka u kojima se prekovremeni sati ne umanjuju za iskorištene slobodne dane - varijanta a1), b1) i c1)

- sud nije uzeo u obzir.

22. Dakle, ostaju:

- varijante a2) koju je vještak dao isključivo temeljem dokumentacije u spisu na način da se prekovremeni sati ostvareni radom na terenu (oznaka rada „TR“) umanjuju za korištene slobodne dane i prema toj varijanti tužitelju nije isplaćen iznos od 1.783,20 kn,

-varijanta b2) koju je vještak dao temeljem dokumentacije u spisu i to svi iskazani prekovremeni sati rada (prekovremeno noć, subota, nedjelja itd.), a ne samo oni sati s oznakom „TR" umanjeno za slobodne dana i prema toj varijanti tužitelju nije isplaćen iznos od 4.505,07 kn,

-varijanta c.2) koju je vještak dao temeljem svih provedenih dokaza u predmetu, uvažavajući primjedbe tužitelja u pogledu pogrešne oznake vrste službe i pogrešne raščlambe satnice iz upisanog radnog vremena, te sukladno prijedlogu tužitelja na podnesku od 15.4.2019., uzimajući u obzir i specifične oblike terena, i sve iskazane prekovremene sate rada noću, subotama, nedjeljama itd., a ne samo one sate s oznakom "TR", uz primjenu stanice :

- radnim danom od 07,00 do 19,00 h

- subotama od 07,00 h do 16,00 h

- nedjeljom od 07,00 h do 14,00 h

- za 05/2014 godine prema Dnevnim evidencijama radnog vremena iz spisa

u kojoj varijanti je sve ostvarene prekovremene sate umanjio za korištenje slobodnih dana te prema toj varijanti nije isplaćen iznos od 20.156,61 kuna,

23. Varijantu c.2) je vještak dao:

-prema prijedlogu tužitelja iz podneska od 15.4.2019. - da se prilikom vještačenja uvaže primjedbe tužitelja u pogledu pogrešne oznake vrste službe i pogrešne raščlambe satnice iz upisanog radnog vremena, a što znači

-da je prilikom izrade nalaza i mišljenja potrebno uzeti i specifične oblike terena – sve iskazane prekovremene sate rade (prekovremeno noć, subota, nedjelja, sahrane itd.), a ne samo one sate s oznakom „TR“ ,

- u tablici na strani 12. svog nalaza je vještak iskazao pregled iskorištenih slobodnih dana temeljem straže, dežurstva i prekovremenih sati, te je nakon umanjenja tih iskorištenih slobodnih dana tužitelju je ostalo 259,33 prekovremenih sati za koje je potrebno obračunati dodatak na plaću,

-zatim je u tablici na strani 12. svog nalaza vještak iskazao evidentirane prekovremene sate rada na terenu u evidencijama radnog vremena po godinama i zbirno, te prekovremeni sati rada iskazani u evidencijama radnog vremena za razdoblje od 7. kolovoza 2011. do 01.06.2014. ukupno iznose 259,33, rad noću 18 sati, rad subotom 108 sati, rad nedjeljom 72 sata i blagdanom 22 sata,

- izračun razlike (tablica na str. 13 nalaza) po godinama neisplaćenih dodatka na plaću za utuženo razdoblje (od 7. kolovoza 2011.do 01.06.2014. ), i po mjesecima (str. 38 i 39 nalaza tj. Tablice 86 do 90) s minulim radom, a koja razlika je 20.156,61 kn.

24. Tužitelj je tužbeni zahtjev postavio u skladu s ovom varijantom C2), time da u konačno postavljenom zahtjevu nije tražio razliku za 2011. godinu tj. za listopada 2011. (razlika je 1.240,30 kn), te tužitelj u konačno postavljenom i specificiranom tužbenom zahtjevu potražuje ukupno 18.916,63 kn ( 20.156,61 kn - 1.240,30 kn).

25. Inače stranke, pa tako ni tužena, nisu prigovarale matematičkom izračunu vještaka, time da se tužena protivila varijanti vještačenja sačinjenoj po prijedlogu tužitelja, odnosno tužena prihvaća varijantu sačinjenu temeljem dokumentacije u spisu i tvrdi da su u toj dokumentaciji iskazani svi prekovremeni sati rada koje je ostvario tužitelj uz uračunavanje slobodnih dana (podnesak tužene od 2.3.2022. na str. 340 spisa).

26. Ovaj sud je prihvatio varijantu c2) nalaza vještaka, prema kojoj je tužitelj i specificirao tužbeni zahtjev.

26.1. U toj varijanti c2) uzeti su u obzir svi prekovremeni sati iz evidencije radnog vremena (koju je tužena dostavila), dakle ne samo oni prekovremeni sati kod kojih postoji oznaka TR (terenski rad), i to prema satnici kako je naprijed navedeno ( radnim danom od 07,00 do 19,00 h, subotama od 07,00 h do 16,00 h, nedjeljom od 07,00 h do 14,00 h).

27. Naime, ovaj sud je prihvatio iskaze saslušanih svjedoka te iskaz tužitelja u pogledu radnog vremena tužitelja za vrijeme rada na terenu, iz kojih iskaza proizlazi da je tužitelj pored redovnih sati ostvario i prekovremene sata i da na terenu radno vrijeme tužitelja nije bilo onakvo kako je evidentirano u evidencijama tužene.

27.1. Naime iz iskaza svjedoka i tužitelja proizlazi:

-da su svjedoci u utuženom periodu bili u istoj postrojbi s tužiteljem, bili su zajedno na terenima koji su bili tri puta godišnje, tereni su vremenski trajali od pet do sedam dana neki i dva tjedna, radilo se o terenima u Puli, Gašincima, Zadru, terenima u svezi poplava (Županja, Slavonski Šamac), požara (Divulje),

-da je tužitelj bio vozač kamiona,

-da trajanje radnog vremena na terenu nije bilo u okviru redovnog radnog vremena tj. od 8,00 do 16,00 sati već znatno duže i to radnim danima od 7,00 do 19,00 sati, subotama od 7,00 do 16,00 sati, nedjeljom od 7,00 do 14,00 sati, a kada su bile izvanredne situacije požari i poplave tada u osnovi i nije bilo radnog vremena već su konstantno bili na terenu, a inače za vrijeme rada na terenu nisu mogli napuštati teren,

-što se tiče službenih dnevnih evidencija radnog vremena na terenu i svjedoci i tužitelj su svako svoje evidencije potpisivali iako se s njima nisu slagali, tim evidencijama nisu prigovarali pismeno, već tvrde da su usmeno prigovarali, tužitelj je prigovarao usmeno svom prvo nadređenom, nisu prigovarali obračunima plaća koje su dobivali.

27.2. Nadalje nesporno je da tužitelj u upravnom postupku prije podnošenja tužbe u ovom predmetu nije osporavao svoju evidenciju radnog vremena.

28. Dnevne evidencije radnog vremena za tužitelja, te obračuni plaća, prileže u spisu na str. 137 do 207, te je iz dnevnih evidencija vidljivo:

-da je u evidencijama rad na terenu označen oznakom "Tr", da je u svim evidencijama gdje postoji oznaka rada na terenu "Tr" kao početak radnog vremena (dolazak na posao) naznačeno 8,00 sati ujutro (time da mu je u studenom 2012. - str. 150 - za jedan dan evidentirano da je počeo s radom u 7,00 sat, a jedan dan u 5,00 sati, u svibnju 2014. - str. 169 - je jedan dan i to nedjelja označena da je počeo s radom u 6,00 sati, subota u 2,00 sata), zatim je vidljivo da je tužena u dijelu evidencija kada se radi o radu na terenu tužitelju evidentirala prekovremene sate rada, da je rad na terenu evidentiran u pravilu od 8,00 do 19,00 sati, od 8,00 do 18,00 sati, negdje i duže, time da je u rujnu 2012. (str. 148 spisa) i u rujnu 2013. (str. 161 spisa) tužitelju radno vrijeme na terenu evidentirano kao osmosatno radno vrijeme od 8,00 do 16,00 sati, a isto tako u ožujku 2013. (str. 155 spisa) gdje jesu iskazani prekovremeni sati na terenu, ali za dva dana rada na terenu evidentirano mu je osmosatno radno vrijeme od 8,00 do 16,00 sati, a isto tako i u lipnju 2013. gdje mu je jedan dan na terenu evidentiran kao rad od 8,00 do 16,00 sati.

28.1. Dakle, iz evidencija proizlazi da je radno vrijeme tužitelja na terenu različito evidentirano, pa se ne može reći da je u svim evidencijama njegovo radno vrijeme na terenu bio evidentirano kao redovno radno osmosatno radno vrijeme od 8,00 do 16,00 sati, proizlazi da je tužitelju u pravilu radno vrijeme na terenu evidentirano od 8,00 do 18,00 ili 19,00 sati, nekada i duže, ali mu je evidentirano i kao osomosatno radno vrijeme od 8,00 do 16,00 sati, kod čega mu je u svim evidencijama početak radnog vremena dok je bio na terenu označen od 8,00 sati (osim dvije iznimke kako je naprijed obrazloženo).

29. Kao što je rečeno tužitelj je u ovom postupku prigovarao ovim službenim evidencijama (koje je u spis dostavila tužena) kao manjkavim i netočnim jer ne odražavaju stvarni rad na terenu.

29.1. Sud je prihvatio ove prigovore tužitelja jer je temeljem iskaza saslušanih svjedoka utvrđeno da je radno vrijeme tužitelja za vrijeme rada na terenu bilo u pravilu od 07,00 do 19,00 h, subotama od 07,00 h do 16,00 h, nedjeljom od 07,00 h do 14,00 h, kod čega, bez obzira što je utvrđeno da su tužitelju za vrijeme rada na terenu u službenim evidencijama evidentirani i prekovremeni sati, a isto tako i završetak radnog vremena i u 18,00 sati i 19,00 sati, negdje i duže, na manjkavost i netočnost evidencija upućuje činjenica da je tužitelju u nekim evidencijama radnog vremena, rad na terenu evidentiran i u okviru osmosatnog radnog vremena od 8,00 do 16 sati, a u svim evidencijama mu je početak rada evidentiran od 8,00 sati ujutro (osim dvije iznimke), kod čega valja imati u vidu da je terenski rad specifičan rad u pogledu trajanja radnog vremena, i da zaista nije vjerojatno da su u situaciji rada na terenu djelatne vojne osobe pa tako i tužitelj od 8,00 do 16,00 sati dakle u okviru redovnog radnog vremena, a kako je to evidentirano u nekim evidencijama, i isto nije vjerojatno da bi zbog specifičnosti rada na terenu početak radnog vremena na terenu bio od 8,00 sati ujutro, kod čega su svjedoci u iskazima jasni i decidirani u pogledu početka njihovog i tužiteljevog radnog vremena na terenu.

30. Dakle, iako je tužena vodila evidenciju radnog vremena za tužitelja za vrijeme rada na terenu, koju je dostavila u spis, tužena tu evidenciju nije vodila na propisani način jer nije evidentirala stvarni rad tužitelja na terenu, a tužitelj je s druge strane učinio vjerojatnim i dokazao (iskazima svjedoka) svoje tvrdnje da evidencija tužene o radnom vremenu za vrijeme rada na terenu ne odgovara stvarnom stanju i stvarnom radu tužitelja na terenu.

30.1. Kod toga po ocjeni ovoga suda na kvalitetu iskaza svjedoka i tužitelja ne utječe činjenica što svjedoci, a ni tužitelj, nisu pismeno prigovarali i iznosili pismene primjedbe na svoje evidencije, ni na obračun plaća, i što je tužitelj potpisivao svoje evidencije, naime temeljem iskaza svjedoka i tužitelja utvrđeno je da su usmeno prigovarali neposredno nadređenom na evidencije, te taj njihov iskaz da su usmeno prigovarali sud prihvaća, a to što je tužitelj potpisivao dnevne evidencije ne znači da ih je potpisivao u smislu potvrđivanja njihove ispravnosti i točnosti, već u pravcu da ih je dobio na uvid. Također po ocjeni ovoga suda na kvalitetu i vjerodostojnost iskaza svjedoka ne utječe ni činjenica proteka vremena, naime ovaj sud nalazi da su svjedoci objektivno iskazivali, o onome što znaju i čega se sjećaju.

31. Kako je tužitelj učinio vjerojatnim svoje tvrdnje o radnom vremenu na terenu to je tužena kao poslodavac koja nije vodila evidenciju o radnom remenu na isprani način dužna dokazati svoje tvrdnje tj. da je njena evidencija ispravna i pravilna, a što tužena nije dokazala.

32. Ukazuje se da ukoliko poslodavac ne dostavi sudu evidencije radnog vremena odnosno ukoliko postoji sumnja u vjerodostojnost tih evidencija, dozvoljeno je i na drugi način dokazivati radno vrijeme, ukoliko utvrđenja suda o obavljenom prekovremenom radu kao i o visini dodatka za obavljeni rad imaju uporište u sadržaju dokaza provedenih u postupku (VS RH Revr-1124/16 od 17. siječnja 2017. i Revr- 1696/16 od 1. ožujka 2017.).

32.1. Osim toga, teret dokaza o radnom vremenu kojeg je tužitelj proveo na radu kod tuženice, uključujući i onaj prekovremeni je na tuženoj sukladno odredbi članka 131. stavka 4. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 149/09., 61/11., 82/12. i 73/13., u daljnjem tekstu: ZR), a kako je to navedeno u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revr-3773/2018-2 od 8. siječnja 2019.

32.2. Naime, prema odredbi članka 4. stavka 1. i 2. ZR-a dužnost je poslodavca voditi evidenciju o radnicima koji su kod njega zaposleni, a koja evidencija mora sadržavati podatke o radnicima i radnom vremenu. Nadalje, prema odredbi članka 131. stavak 4. ZR-a u slučaju spora u vezi s radnim vremenom, ako poslodavac ne vodi evidenciju o radnom vremenu na propisani način, teret dokazivanja radnog vremena leži na poslodavcu. Evidencija radnog vremena podrazumijeva uz ostalo i evidenciju o prekovremenom radu radnika, a čiju pravilnost u konkretnom slučaju je tužitelj s uspjehom osporio, jer je temeljem iskaza svjedoka i tužitelja utvrđeno da ista nije vođena prema stvarno odrađenom radu i odrađenim prekovremenim sati rada tužitelja.

32.3. Ovaj stav izražen je i u istovrsnom predmetu u presudi Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž R-358/2020-2 od 16. 9. 2020.

32.4. Županijski sud u Rijeci u istovrsnom predmetu u presudi poslovni broj: Gž R- 391/2018-2 od 13. 12. 2018., a temeljem utvrđenog činjeničnog stanja, zaključio: „S obzirom da tuženik nije vodio precizne evidencije radnog vremena tužitelja, a da iz neposrednih i sukladnih iskaza saslušanih svjedoka i tužitelja nedvojbeno proizlazi da je tužitelj kao vozač na terenu, ostvario prekovremene sate, tužitelju pripadaju dodaci za prekovremeni rad, sukladno izračunu vještaka u varijanti temeljem iskaza svjedoka i tužitelja...“

32.5. Identičan stav zauzet je u presudi Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj 14 Gž R-317/2019-3 od 1. 9. 2020.

32.6. Konačno, Vrhovni sud Republike Hrvatske u rješenju poslovni broj: Revd 2954/2020-2 od 28. listopada 2020. izričito navodi: "Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP), revizijski sud je ocijenio da postavljena pitanja nisu važna pitanja u smislu odredbe čl. 385. st. 1. ZPP. To zbog toga jer odgovor na prvo pitanje u dijelu: "na kome je teret dokazivanja u slučaju spora u svezi s radnim vremenom ..." proizlazi iz odredbe čl. 135. st. 4. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 93/14, 127/17 i 98/19) koja je jasna i nije ju potrebno posebno tumačiti, dok se drugi dio prvog pitanja odnosi na konkretan slučaj."

O prigovoru zastare.

33. Kada se radi o prigovoru zastare, tužena je u odgovoru na tužbu istaknula prigovor zastare za sva potraživanja dospjela prije 12. ožujka 2012.

33.1. Tužbu (po čl. 186b ZPP-a) je tužitelj podnio 12. 6. 2017., time da je u konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, nakon provedenog vještačenja, utuženi period od svibnja 2012., dakle prvi utuženi mjesec je svibanj 2012. s dospijećem 15. 12.2012. (zz kamatu traži od prvog idućeg dana).

33.2. Tražbine iz radnog odnosa zastarijevaju za 5 godina (čl. 139. Zakona o radu NN 93/14 i dr.).

U smislu odredbe iz čl. 186.a st. 3. ZPP-a (NN 53/91, 91/92, 112/99, 173/03, 88/05, 2/07, 84/08, 57/11, 25/13) podnošenjem zahtjeva za mirno rješenje spora zastarijevanje zastaje, time da prema st. 5. istog članaka ako zahtjev za mirno rješenje spora ne bude prihvaćen ili o njemu ne bude odlučeno u roku od tri mjeseca podnositelj zahtjeva može podnijeti tužbu nadležnom sudu.

Obzirom na citirane odredbe, te dan podnošenja tužbe i zahtjeva za mirno rješenje spora koje dovodi do zastoja zastarijevanja, proizlazi da su u konkretnom slučaju u zastari tražbine koje su dospjele do 12.ožujka 2012.

33.3. Međutim kao što je rečeno u konačno postavljenom tužbenom zahtjevu nisu ni obuhvaćene tražbine dospjele prije 12. ožujka 2012., već je prvi utuženi mjesec za svibanj 2012.

34. Kada se radi o potraživanju zateznih kamata. sukladno odredbama čl. 45. st. 1. i 2. Zakona o porezu na dohodak („Narodne novine“ 177/04, 73/08, 80/10, 114/11, 22/11, 144/12, 120/13, 125/13, 148/13, 83/14, 143/14 i 136/15 – dalje ZPD) predujam poreza na dohodak obračunava, obustavlja i uplaćuje poslodavac, isplatitelj primitka iz čl. 14. istog Zakona ili sam porezni obveznik i to prilikom svake isplate prema propisima koji važe na dan isplate.

34.1. Odredbama čl. 45. st. 4. i 5. ZPD i čl. 61. st. 1. i 9. Pravilnika o porezu na dohodak („Narodne novine“ 95/05, 96/06, 68/07, 146/08, 2/09, 146/09, 123/10, 137/11, 61/12, 79/13, 160/13 i 157/14 – dalje Pravilnik) propisano je da se predujam poreza na dohodak od nesamostalnog rada obračuna tijekom istog mjeseca svakog poreznog razdoblja isplaćenog primitka od nesamostalnog rada iz čl. 14. toga Zakona i čl. 11., 12 i 15. Pravilnika umanjenog za obračunane i uplaćene doprinose za obvezno osiguranja iz primitka po posebnim propisima i umanjenim za iznos uplaćenih premija osiguranja iz čl. 12. st. 9. i čl. 16. st. 2. ZPD, te umanjenog za osobni odbitak iz čl. 36. st. 1. i 2. ZPD. Obračunati predujam poreza isplatitelj obustavlja i uplaćuje istodobno s isplatom primitka od nesamostalnog rada, kao porez u odbitku.

34.2. S obzirom na navedeno, porez na dohodak i prirez na dohodak koji čine sastavne dijelove bruto plaće (uz neto plaću i doprinose) dospijevaju tek s isplatom što znači da do trenutka isplate nisu dospjeli na naplatu iznosi poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak pa se na te iznose zatezne kamate ne obračunavaju, pa je s tim djelom zahtjeva tužitelj odbijen (točka II. izreke).

35. I konačno valja reći da sud nije prihvatio prijedlog tužitelja prvi puta istaknut u podnesku od 30. 9. 2025., nakon ukidne odluke VSRH, za saslušanjem svjedoka ML narednika koji je u utuženom razdoblju vodio sporne evidencije o radu tužitelja na terenu, a obzirom je taj dokaz tužitelj predložio nakon zaključenja prethodnog postupka, kod čega ukidnom odlukom VSRH postupak nije vraćen u fazu pripremnog ročišta i prethodnog postupka, a prema ocjeni ovog suda ne radi se o situaciji iz čl. 299. st. 2. ZPP-a obzirom je riječ o dokazu koji je tužitelj mogao predložiti prije zaključenja prethodnog postupka.

36. Slijedom svega naprijed navedenog presuđeno je kao u izreci.

37. O troškovima postupka.

37.1. Temeljem čl. 154. st. 1. ZPP tužena je dužna tužitelju nadoknaditi parnične troškove koji se sastoje od zastupanja po punomoćniku odvjetniku i u skladu su s Odvjetničkom tarifom, 25% PDV na trošak zastupanja te troškova uplaćenih predujmova za izvođenje dokaza knjigovodstvenim vještačenjem.

37.2. Tužitelju pripada trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku sukladno VPS i Tarifi nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 142/12 , 103/14, NN 118/14 i NN 107/15), trošak vještačenja.

37.3. Trošak zastupanja tužitelja sastoji se od:

-troška sastava prijedloga za mirno rješenje spora u iznosu od 200,00 EUR

- sastava tužbe u iznosu od 200,00 EUR

-sastava podneska od 25.9.2017. (očitovanje na odgovor na tužbu) od 200,00 EUR

-sastava podneska od 18.12.2017. u iznosu od 50,00 EUR (25 % nagrade Tbr. 8. t.4.),

-sastava podneska od 4.12.2018. u iznosu od 200,00 EUR

-sastava podneska od 15.4.2019. u iznosu od 50,00 EUR (25 % nagrade Tbr. 8. t.4.),

-sastava podneska od 24. 1. 2022. (očitovanje na nalaz vještaka i specifikacija) u iznosu od 200,00 EUR

-sastav podneska od 1. 7. 2025. u iznosu od 50,00 EUR (25 % nagrade po Tbr. 8. t.4.),

-sastav podneska od 29. 9. 2025. u iznosu od 50,00 EUR (25 % nagrade Tbr. 8. t.4.)

-zastupanja na ročištu 2.11.2017. u iznosu od 200,00 EUR,

-zastupanja na ročištu 5.2.2018. u iznosu od 200,00 EUR,

-zastupanja na ročištu 11.2.2020. u iznosu od 100,00 EUR (50 % nagrade Tbr.9. t. 2.),

-zastupanja na ročištu 9.3.2022. u iznosu od 200,00 EUR,

- pristup na ročište za objavu presude od 13. 4. 2022. u iznosu od 16,59 EUR

(koliko je tužitelj u troškovniku tražio),

-zastupanja na ročištu 25. 11. 2025. u iznosu od 200,00 EUR

-pristup na ročište za objavu presude (29. 1. 2026.) u iznosu od 16,59 EUR (koliko je tužitelj u troškovniku tražio),

što je sveukupno 2.133,18 EUR što uvećano za iznos od 533,30 EUR na ime PDV-a čini 2.666,48 EUR čemu treba pridodati trošak plaćenog predujma za vještačenje u iznosu od 398,17 EUR, pa je ukupni trošak tužitelja 3.064,65 EUR.

U Karlovcu 29. siječnja 2026.

Sudac

Marija Mesić

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude koji se stranci koja je pristupila na ročište za objavu presude uručuje i time se dostava smatra izvršenom (čl. 335. st. 8. ZPP).

Za stranku koja nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onog dana kada je održano ročište za objavu presude (čl. 335. st. 9. ZPP). Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi.

U slučaju iz st. 9. čl. 335. ZPP sud će istaknuti presudu na internetskoj stranici e- oglasna ploča sudova gdje presuda mora biti istaknuta 8 dana, računajući od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje.

Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje sud će presudu dostaviti prema odredbama ZPP o dostavi pismena te joj rok za izjavljivanje žalbe teče od dana dostave presude (čl. 335. st. 11. ZPP).

Žalba se podnosi pismeno u tri istovjetna primjerka ovome sudu. O žalbi odlučuje Županijski sud u Karlovcu.

Dostavljeno:

1. Anto Pecirep, odvjetnik u Zagrebu

2. ODO Karlovac. na broj: P- DO-188/2025