Republika Hrvatska
Županijski sud u Splitu
Split, Gundulićeva 29a
Poslovni broj: Gž-1218/2023-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Mihe Mratovića kao predsjednika vijeća, te Arijana Bolanča kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Nediljke Radić kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Zagreb, Mihanovićeva 3, OIB: 84397956623, protiv tužene CROATIA Osiguranje d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Puli-Pola poslovnog broja Pn-93/2020-27 od 13. lipnja 2022., u sjednici vijeća održanoj 29. siječnja 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Uvažava se žalba tuženika te se preinačuje presuda Općinskog suda u Puli- Pola poslovnog broja Pn-93/2020-27 od 13. lipnja 2022. i sudi:
odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:
" I Nalaže se tuženoj CROATIA Osiguranju d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862 da isplatiti tužitelju iznos od 18.200,62 kn (slovima osamnaest tisuća dvjesto kuna i šezdeset dvije lipe) zajedno sa propisanom zakonskom zateznom kamatom z čl. 29. st. 2. ZOO-a koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena a koja na navedeni iznos teče počev od presuđenja tj. od 13. 6. 2022.godine pa do isplate, a sve to u roku od 15 dana.
II Odbija se tužitelj prema tuženoj sa preostalim dijelom glavnice u iznosu od 24.653,30 kuna s kamatom na isti od dospijeća pa do isplate, kao i u dijelu tužbenog zahtjeva glede tijeka zakonske zatezne kamate na iznos dosuđen u stavku I izreke ove presude od dospijeća pa do 12.6.2022.godine, kao neosnovan.".
II. Nalaže se tužitelju da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknadi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 398,16 eura.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja usvojen je tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:
" I Nalaže se tuženoj CROATIA Osiguranju d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862 da isplatiti tužitelju iznos od 18.200,62 kn (slovima osamnaest tisuća dvjesto kuna i šezdeset dvije lipe) zajedno sa propisanom zakonskom zateznom kamatom z čl. 29. st. 2. ZOO-a koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena a koja na navedeni iznos teče počev od presuđenja tj. od 13. 6. 2022.godine pa do isplate, a sve to u roku od 15 dana.
II Odbija se tužitelj prema tuženoj sa preostalim dijelom glavnice u iznosu od 24.653,30 kuna s kamatom na isti od dospijeća pa do isplate, kao i u dijelu tužbenog zahtjeva glede tijeka zakonske zatezne kamate na iznos dosuđen u stavku I izreke ove presude od dospijeća pa do 12.6.2022.godine, kao neosnovan.".
2. Žalbu u zakonskom roku izjavljuje tužitelj pobijajući odluku suda prvog stupnja iz svih žalbenih razloga predviđeni člankom 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14,70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje u tekstu: ZPP). Predlaže da se pobijana odluka preinači podredno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovni postupak.
U smislu odredbe članka 359. stavak 1. ZPP-a sud prvog stupnja žalbu tuženika dostavio je na odgovor tužitelju.
Tužitelj nije odgovorio na žalbu tuženika.
Žalbe tuženika je osnovana.
3. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatom iznosa od 18.200,62 kune sa zakonskim zateznim kamatama a na ime naknade štete radi isplate invalidske mirovine osiguraniku tužitelja.
4. Iz rezultata provedenog parničnog postupka pred sudom prvog stupnja proizlazi:
- da je osiguraniku tuženika UI rješenjem tužitelja od 11. svibnja 2006. priznato pravo na invalidsku mirovinu,
- da je osiguranik tužitelja doživio prometnu nezgodu 1. veljače 2004. koju je skrivio osiguranik tuženika,
- da je utuženi iznos koji je tužitelj isplatio svojem osiguraniku i koji potražuje od tuženika.
5. U konkretnom slučaju tužitelj svoj tužbeni zahtjev temelji na odredbi članka 164. stavku 1. Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine" broj 157/13., 151/14., 33/15., 93/15., 128/16., 18/18., 62/18., 115/18., 102/19., 84/21. i 119/22. – u daljnjem tekstu: ZOMO) kao izvornog prava na naknadu štete u slučajevima iz odredbe članka 161. istog Zakona.
6. Tuženik smatra da pravnu osnovu razmatranja tužbenog zahtjeva treba promatrati kroz primjenu odredbe članka 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" broj 151/05., 36/09., 75/09., 76/13., 152/14. i 155/23. - u daljnjem tekstu: ZOOP).
7. Pravilno tuženik u žalbi ističe da je sud prvog stupnja pogrešno primijenio materijalno pravo ovo stoga jer je prema odredbi članka 27. stavku 1. ZOOP-a, tuženik obavezan tužitelju koji obavlja poslove zdravstvenog, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svog osiguranika i u granicama obaveza preuzetih ugovorom o osiguranju što znači svaku stvarnu štetu koju tužitelj trpi bez obzira o kojem se osiguranju radi, ako se radi o obavezi iz okvira djelatnosti pojedinih zavoda za osiguranje i ako je obaveza društva za osiguranje u granicama preuzetim u ugovoru o osiguranju između društva za osiguranje i njegovog osiguranika – stvarnog štetnika, a što je shvaćanje i Vrhovnog suda Republike Hrvatske u odlukama Rev-12/2022 od 12.01.2022., Rev-x 388/2018 od 25.08.2020., Revd-1227/2021 od 12.04.2021., Rev 909/2021 od 08.09.2021., Revd 949/2021 od 16.03.2021., Rev 5292/2019 od 16.06.2020., Rev-2320/2015 od 21.05.2019., Revd-1148/2021 od 24.03.2021.
8. Pravilno je prvostupanjski sud zaključio kako je za odluku u ovom sporu koji je pokrenuo tužitelj protiv osiguravatelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime invalidske mirovine mjerodavan ZOOP-a koji je bio na snazi u vrijeme njezina nastanka, odnosno u trenutku kada su izvršene isplate mirovine, a ne zakon koji je bio na snazi u vrijeme nastanka samog štetnog događaja – prometne nesreće (pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženo u odlukama poslovni broj Rev-264/2022, Rev-555/2022.).
8.1. Naime, u utuženom razdoblju bio je na snazi ZOMO-u koji odredbom članka 161. propisuje da Zavod ima pravo zahtijevati naknadu štete za novčana dugovanja koja se isplaćuju na teret mirovinskog osiguranja, a stavkom 2. propisuje da naknada stvarne štete koju Zavod ima pravo zahtijevati obuhvaća troškove i svote davanja koje se isplaćuju iz mirovinskog osiguranja, između ostalog, novčana davanja isplaćena na osnovi priznatog prava na mirovinu u punom iznosu sve dok traje isplata invalidske mirovine bez obzira na to je li osiguranik ispunio uvjete za ostvarivanje prava na prijevremenu ili starosnu mirovinu, pri čemu sukladno odredbi članka 194. stavak 1. naplatu može tražiti i izravno od društva za osiguranje kod kojeg su vlasnici, odnosno korisnici osigurani od odgovornosti za štetu. Prema odredbi članka 165. stavak 3. ZOMO-a za svotu potraživanja naknade štete Zavod ima pravo na zateznu kamatu u visini određene zakonom koja teče od prvog idućeg dana nakon proteka roka od 15 dana od dana dostave poziva odgovornoj osobi da naknadi štetu. Na navedenim pravnim osnovama temelji se tužbeni zahtjev.
9. Odredbom članka 27. ZOOP-a (na koji se poziva tuženik) propisano je da je društvo za osiguranje obvezno zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenog, mirovinskog i invalidskog osiguranja naknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju (stavak 1.), time da se stvarnom štetom u smislu stavka 1. toga članka smatraju troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju kao i razmjernim iznosima mirovine oštećene osobe odnosno članova njezine obitelji (stavak 2.), pri čemu se razmjerni iznos mirovine određuje prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđenje rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu (stavak 3.).
10. Tuženik je društvo koje se bavi poslovima osiguranja između ostalih i poslovima obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti sukladno odredbama ZOOP-a, a u konkretnom slučaju riječ je o obveznom osiguranju u prometu, koja materija obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti određena je ZOOP-om, zbog čega se na konkretan odnos tužitelja i tuženika kao osiguratelja u pogledu utvrđivanja visine i obima obveze tuženika kao osiguratelja primjenjuje materijalno pravo koje regulira konkretan ugovor o osiguranju, u ovom slučaju ZOOP-u. Stoga je suprotno žalbenim navodima tužitelja pravilno prvostupanjski sud zaključio da je u ovoj pravnoj stvari trebalo odlučiti primjenom odredbi ZOOP-a i to članka 27. koji uređuje "subrogacijske zahtjeve nositelja socijalnog osiguranja", a ne prema citiranim odredbama ZOMO-a.
11. S obzirom na iznijeto ukazuje se da je žalba tuženika osnovana, pa je shodno tome odlučeno kao u izreci pod točkom I. odluke ovog suda pozivom na odredbu članka 373. točka 3. ZPP-a.
12. Imajući u vidu uspjeh tuženika u ovom postupku priznati su zatraženi troškovi predujma troškova vještačenja u visini od 398,16 eura, temeljem odredbe članka 154. stavak 1. ZPP-a i članka 155. ZPP-a te je odlučeno kao u izreci pod točkom II. odluke ovoga suda.
Split, 29. siječnja 2026.
PREDSJEDNIK VIJEĆA
Miho Mratović
