U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca: predsjednice vijeća Gordane Korotaj te članova vijeća Roberta Završkog i Kristine Gašparac Orlić, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenog VS, zbog prekršaja iz članka 22. stavka 5. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“ broj: 70/17, 126/19, 84/21, 114/22 i 36/24) i dr., odlučujući o žalbi okrivljenika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Crikvenici, Stalna služba u Krku od 28. listopada 2025., broj: Pp-1114/2025, na sjednici vijeća održanoj 29. siječnja 2026.,

p r e s u d i o j e:

I.

Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenog VS i potvrđuje se prvostupanjska presuda.

II. Na temelju članka 138. stavka 2. točke 3c. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22), okrivljeni VS je dužan naknaditi trošak žalbenog postupka u paušalnom iznosu 20,00 EUR (dvadeset eura) u roku 1 (jednog) mjeseca od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom okrivljenik je proglašen krivim i kažnjen zbog počinjenja tri prekršaja činjenično opisanih u izreci iste, i to u točki 1. zbog djela prekršaja iz članka 22. stavka 5. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji za koje djelo mu je utvrđena novčana kazna 1.700,00 eura, u točki 2. zbog djela iz članka 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“, broj 41/77, 55/89, 5/90, 30/90, 47/90, 29/94, 114/22 i 47/23) za koje mu je utvrđena novčana kazna 390,00 eura te u točki 3. zbog prekršaja iz članka 71. stavka 1. točka 6. Zakona o nabavi i posjedovanju oružja građana („Narodne novine“, broj: 94/18, 42/20 i 114/22) za koji prekršaj mu je utvrđena novčana kazna 700,00 eura, nakon čega mu je temeljem članka 39. stavka 1. Prekršajnog zakona, izrečena ukupna novčana kazna 2.790,00 eura, a u izrečenu kaznu okrivljeniku je uračunato vrijeme za koje je bio lišen slobode kao 39,82 eura novčane kazne, pa mu je preostalo za platiti 2.750,18 eura, koju kaznu može platiti u tri jednaka mjesečna obroka. Temeljem članka 138. stavka 2. točke 2. Prekršajnog zakona, okrivljenik je obvezan i na naknadu troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu 15,00 eura, te je primjenom članka 76.a istog Zakona od njega oduzet jedan nož s omotanom crnom tkaninom oko dršku duljine oštrice 15 cm te jedan nož s omotanom crnom tkaninom oko drške duljine oštrice 11 cm.

2. Protiv te presude okrivljenik je pravodobno podnio žalbu iz čijeg sadržaja proizlazi da je podnesena zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te zbog odluke o sankcijama. Žalitelj navodi u bitnom, da u postupku nisu razmotrene sve okolnosti slučaja i nije u potpunosti ispitana situacija. Ističe da ima neurološki poremećaj koji se manifestira kao teškoće s pažnjom, organizacijom, kontrolom impulsa i hiperaktivnošću koja se pretvara u nemir, česte primjene raspoloženja i ishitrene odluke, a alkohol i stresne situacije ga dovode do takvih postupaka. Nije imao dovoljno informacija o tome kako su donijete odluke i to je dovelo do dodatne konfuzija, pa moli da se odluka preispita i smanji novčana kazne.

3. Žalba nije osnovana.

4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je na temelju odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona ispitivao pobijanu presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom i to iz osnova i razloga koje žalitelj navodi, a po službenoj dužnosti je ispitao jesu li počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. navedenog Zakona, jesu li na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona, te nisu utvrđene povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

5. Što se tiče činjeničnog stanja, ovaj sud je utvrdio da je prvostupanjski sud u postupku ispitao okrivljenika te pročitao dokumentaciju u spisu. Na temelju slobodne ocjene provedenih dokaza, sukladno članku 88. stavku 2. Prekršajnog zakona, kao što je slobodno cijenio i postojanje svih relevantnih činjenica, pri čemu nije bio ograničen i vezan nikakvim dokaznim pravilima, prvostupanjski sud je odluku temeljio na iskazu okrivljenika, nalazeći da njegovo postupanje na način opisan u izreci pobijane presude ispunjava zakonska bića djela.

5.1. Ističe se da je okrivljenik u svojoj obrani priznao djelo i krivnju, te na kraju svojeg iskaza naveo da je bio pod stresom zbog očeve smrti, konzumirao je alkohol, te da moli za blagost jer je nezaposlen i nekažnjavan.

5.2. Nakon provedenog postupka prvostupanjski sud je imao dovoljno osnova za zaključak o krivnji, a procesna sposobnost okrivljenika, kao i njegova ubrojivost „tempore criminis“, nisu dovedene u sumnju tijekom postupka. Stoga niti žalbeni navod o problemima s pažnjom, hiperaktivnošću i kontrolom impulsa, ne upućuje da se radi o osobi s duševnim smetnjama koja nije sposobna sudjelovati u postupku i shvatiti značenje upozorenja koja joj sud upućuje, odnosno o osobi koja bi u vrijeme počinjenja djela bila neubrojiva, dakle da nije bila u mogućnosti shvatiti značenje svojeg postupanja ili vladati svojom voljom..

6. Razmotrivši odluku o utvrđenim novčanim kaznama, ovaj sud je utvrdio da su, u smislu općeg pravila o izboru vrste i mjere kazne iz članka 36. Prekršajnog zakona, utvrđene odgovarajuće kazne, primjerene njegovoj krivnji, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja iz članka 32. Prekršajnog zakona.

6.1. Za svaki od prekršaja koje je u stjecaju počinio okrivljenik, propisana je uz novčanu kaznu alternativno i kazna zatvora, a prvostupanjski sud utvrdio je žalitelju blažu vrstu kazne - novčanu kaznu unutar zakonskih okvira za svako djelo prekršaja. Konkretno, za djela iz točke 1. sud je utvrdio minimalnu predviđenu kaznu, a za prekršaj iz točke 3. kaznu unutar raspona bliže posebnom minimumu. Za djelo prekršaja iz točke 2. izreke (članak 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira za koje je predviđena novčana kazna u rasponu od 700,00 do 4.000,00 eura ili kazna zatvora do 30 dana) sud prvog stupnja je utvrdio novčanu kaznu ispod propisanog posebnog minimuma iako nije primijenio odredbe o ublažavanju kazne. No, navedenu povredu ovaj sud nije otklonio s obzirom na zabranu reformatio in peius, dakle jamstva okrivljeniku da žalba podnijeta u njihovu korist ne može djelovati na njihovu štetu (članak 202. stavak 4. Prekršajnog zakona).

6.2. Po ocjeni ovog suda, imajući u vidu prirodu i težinu počinjenih djela prekršaja, kao i sve vidove zakonske svrhe kažnjavanja, kazne utvrđene žalitelju nisu previsoke, primjerene su i dostatne svim okolnostima počinjenog prekršaja, ličnosti žalitelja i svim vidovima zakonske svrhe kažnjavanja. Ovaj sud nalazi da će, vrednujući razmjere i objektivnu težinu djela u smislu cjelovite koncepcije svrhe kažnjavanja i analitičkog postupka pri sudskom odmjeravanju kazne, te uzimajući u obzir ukupnost svih navedenih okolnosti u njihovoj ukupnosti i kvaliteti, ovako ukupno izrečena novčana kazna postići kako opću svrhu kažnjavanja iz članka 6. Prekršajnog zakona, tako i svrhu kažnjavanja iz članka 32. istog Zakona.

7. Također, u smislu odredbe članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona, okrivljenik se upozorava da, ako na način i u roku za plaćanje novčane kazne određenom u izreci pobijane presude, a računajući od dana primitka ove drugostupanjske presude, plati dvije trećine izrečene novčane kazne, smatrat će se da je novčana kazna u cjelini plaćena.

8. Paušalni iznos troškova ovog žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 138. stavak 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s člankom 138. stavkom 3. Prekršajnog zakona određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“ broj 18/2013.), koja iznosi od 100,00 do 5.000,00 kuna (što je protuvrijednost 13,27 do 663,61 eura), pa iznos od 20,00 eura predstavlja iznos bliže minimalno mogućoj visini paušalne svote, a time po ocjeni ovog suda, neće biti dovedeno u pitanje njegovo uzdržavanje.

9. Imajući sve navedeno u vidu, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 29. siječnja 2026.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Emina Bašić, v. r

Gordana Korotaj, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Crikvenici u 5 otpravaka: za spis, okrivljenika, oštećenicu i tužitelja.