REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

[adresa] A 5

Poslovni broj: Us I-893/2024-13

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Dubravki Zec, uz sudjelovanje zapisničarke Snježane Vukašinović, u upravnom sporu tužitelja Keb-Mar d.o.o., OIB: 75617119139, Rijeka, Ciottina 16b, kojeg zastupa opunomoćenik Marin Đudarić, odvjetnik u Rijeci, S. Krautzeka 84b, protiv tuženika Ministarstva kulture i medija, Samostalne služba za drugostupanjski postupak, OIB: 37836302645, (ranije Povjerenstva za žalbe pri Ministarstvu kulture i medija), Zagreb, Runjaninova 2, radi otklanjanja nedostataka i nepravilnosti, 29. siječnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja Povjerenstva za žalbe pri Ministarstvu kulture i medija KLASA: UP/II-612-08/24-02/0012, URBROJ: 532-02-03- 02/1-24-3 od 13. svibnja 2024. i Ministarstva kulture i medija, Uprave za zaštitu kulturne baštine, Sektora za konzervatorske odjele i inspekciju, Službe za inspekcijske poslove zaštite kulturne baštine KLASA: UP/I-612-08/22-01/0023, URBROJ: 532-05- 02-20/10-23-11 od 6. listopada 2023.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova ovog spora.

Obrazloženje

1. Rješenjem Ministarstva kulture i medija, Uprave za zaštitu kulturne baštine, Sektora za konzervatorske odjele i inspekciju, Službe za inspekcijske poslove zaštite kulturne baštine KLASA: UP/I-612-08/22-01/0023, URBROJ: 532-05-02-20/10-23-11 od 6. listopada 2023. naloženo je ovdje tužitelju, kao investitoru, otklanjanje nedostataka neodobreno izvedenim građevinskim zahvatima u prizemlju glavnog uličnog pročelja, zapadno od glavnog ulaza u zgradu, pri čemu je zazidan krajnje zapadni otvor glavnog pročelja te iz vrata pretvoren u mali prozorski otvor, na sva tri otvora (dva prozora i jedna vrata), glavnog uličnog pročelja ugrađena je nova stolarija od bijelog pvc-a ili alu te je prizemni dio glavnog uličnog pročelja i dio bočnog, zapadnog pročelja ożbukan i oličen, sve na građevini u Rijeci, Ciottina 16, na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], koja se nalazi unutar zaštićene kulturno-povijesne cjeline grada Rijeke 2. Protiv navedenog rješenja tužitelj je izjavio žalbu koja je rješenjem tuženika KLASA: UP/II-612-08/24-02/0012, URBROJ: 532-02-03-02/1-24-3 od 13. svibnja 2024. odbijena kao neosnovana.

3. Tužitelj je u cilju osporavanja zakonitosti navedenih upravnih rješenja pravodobno podnio tužbu ovom sudu. U istoj navodi kako je već u žalbi istaknuo kako se prvostupanjsko rješenje temelji na paušalnom i nepotkrijepljenom zaključku prvostupanjskog tijela da izvedene promjene na građevini umanjuju njezinu povijesno- graditeljsku vrijednost, ali i vrijednost javnog gradskog prostora, odnosno zaštićenog kulturnog dobra. Takav zaključak prvostupanjskog tijela nije bio utemeljen na nikakvim objektivnim kriterijima. Donošenjem prvostupanjskog rješenja prvostupanjsko tijelo je postupilo na način da je utvrdilo da su izvedeni određeni zahvati na objektu, a odmah potom donijelo zaključak da je njima "umanjena povijesno-graditeljska vrijednost, ali i vrijednost javnog gradskog prostora". Takvo postupanje predstavlja školski primjer pogreške u zaključivanju jer ne dovode svi građevinski zahvati do "umanjena povijesno-graditeljske vrijednosti i vrijednosti javnog gradskog prostora“, već do toga dovode samo neki od građevinskih zahvata. Sasvim je moguće, a i uobičajeno izvođenje građevinskih zahvata kojima se ne umanjuje povijesno-graditeljska vrijednosti i vrijednost javnog gradskog prostora. Da bi zaista moglo biti utvrđeno da su građevinski zahvati doveli do umanjena povijesno-graditeljske vrijednosti i vrijednosti javnog gradskog prostora, moraju biti utvrđeni objektivni elementi i kriteriji na temelju kojih se dolazi do takvog zaključka. Suprotno tome, u predmetnom slučaju u obrazloženju prvostupanjskog rješenja apsolutno nije naveden niti jedan od takvih elemenata i kriterija, slijedom čega je odlučni zaključak upravnog tijela zapravo ostao potpuno neobrazložen i nemoguće ga je ispitati. Opisanu nepravilnost i nezakonitost potvrđuje tuženik svojim postupanjem koje je uslijedilo nakon zaprimanja tužiteljeve žalbe. Naime, gotovo tri mjeseca nakon donošenja prvostupanjskog rješenja i nakon zaprimanja tužiteljeve žalbe, tuženik izdaje mišljenje o predmetnim neodobreno izvedenim građevinskim zahvatima Klasa: 612.08/23-01/2134 (dana 28. prosinca 2023.), a gotovo nakon 7 mjeseci od prvostupanjskog rješenja, tuženik izrađuje stručni nalaz i mišljenje Klasa: UP/II-612-08/24-02/0012 (dana 23. travnja 2024.). Tek navedenim aktima izdanim tri, odnosno sedam mjeseci nakon donošenja prvostupanjskog rješenja, tuženik utvrđuje okolnosti koje su trebale biti temelj za donošenje prvostupanjskog rješenja. Iz sadržaja i smisla obrazloženja drugostupanjskog rješenja nedvojbeno se zaključuje da je drugostupanjsko tijelo potvrdilo prvostupanjsko rješenje ne na temelju okolnosti koje su bile utvrđene i obrazložene prvostupanjskim rješenjem, već na temelju okolnosti koje su utvrđene tek nakon donošenja prvostupanjskog rješenja. Radi se o očito nezakonitom postupanju kada upravno tijelo prvo donese upravno rješenje, a tek nakon toga utvrđuje okolnosti na kojima se takvo upravno rješenje temelji. Očito je da takvim postupanjem tužitelj ne samo da nije imao mogućnosti očitovati se o odlučnim okolnostima, već iste nije mogao osporiti niti u svom redovnom pravnom lijeku – žalbi – jer one u tom trenutku još uopće nisu bile utvrđene, a kamoli obrazložene prvostupanjskim rješenjem. Osim navedenog, ističe se i da su osporavana rješenja nezakonita i nepravilna iz razloga što se njima tužitelju nameće izvođenje određenih radova na dijelu građevine koji predstavljaju zajedničke dijelove građevine, koji su u suvlasništvu svih suvlasnika zgrade. Takvi radovi mogu se obavljati samo uz suglasnost svih suvlasnika zgrade. Jedan suvlasnik bez suglasnosti ostalih nije ovlašten izvesti takve radove, a to pogotovo nije ovlašten izvesti tužitelj koji uopće niti nije suvlasnik zgrade.

4. Slijedom navedenog tužitelj tužbenim zahtjevom predlaže sudu poništiti osporavano rješenje tuženika kao i rješenje prvostupanjskog tijela te je ujedno zatražena naknada troškova ovog spora.

5. Tuženik je u odgovoru na tužbu naveo kako je u provedenom postupku utvrđeno da se predmetna katastarska čestica k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] nalazi unutar zaštićene kulturno-povijesne cjeline grada Rijeke, koja prema revidiranom rješenju

Ministarstva kulture KLASA: UP/I-612-08106-06/0162, URBROJ: 532-04-01-1/4-06-2 od 23. ožujka 2006. ima svojstvo kulturnog dobra te je upisana u Registar kulturnih dobara Republike Hrvatske, na Listu zaštićenih kulturnih dobara pod brojem Z-2691 te da je na navedenom području obvezna primjena odredbi Zakona o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara. U tijeku drugostupanjskog upravnog postupka izrađeno je stručno mišljenje u kojem se navodi da se predmetna građevina u Ciottinoj ulici 16 u Rijeci, na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], nalazi unutar zaštićene kulturno-povijesne cjeline grada Rijeke, koja prema revidiranom rješenju Ministarstva kulture KLASA: UP/l-612-08/06-06/0162, URBROJ: 532-04-01-1/4-06-2 od 23. ožujka 2006. ima svojstvo kulturnog dobra, te je upisana u Registar kulturnih dobara Republike Hrvatske, na Listu zaštićenih kulturnih dobara pod brojem Z-2691. Građevina se nalazi unutar zone AI , koja predstavlja zonu izuzetno dobro očuvane i osobito vrijedne povijesne strukture. Navedena povijesna građevina svojim izgledom uvelike utječe na vizuru Ciottine ulice i raskrižja s Ulicom Ivana Pavla II. Dana 1. ožujka 2023. inspektorica zaštite kulturnih dobara Službe za inspekcijske poslove zaštite kulturne baštine izvršila je na predmetnoj zgradi inspekcijski nadzor, prilikom kojeg je utvrđeno da je u prizemnom dijelu glavnog pročelja zazidan krajnje zapadni otvor na način da su vrata pretvorena u mali prozorski otvor, a na sva tri otvora (dva prozora i jedna vrata) ugrađena je nova stolarija od bijelog PVC-a ili aluminija. Usto je prizemni dio glavnog, uličnog pročelja i dijela bočnog, zapadnog pročelja ožbukan i oličen u svijetlo oker tonu s naglašenim sivim soklom. Opisani zahvati izvođeni su tijekom prosinca 2022. godine. Za izvedene radove nije zatraženo prethodno odobrenje temeljem čl. 62. Zakona o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara. Tužitelj (investitor radova) nije dostavio očitovanje na Zapisnik, koji je zaprimio dana 31. kolovoza 2023. Vlasnica navedenog poslovnog prostora u prizemlju, AČ iz [adresa], dostavila je očitovanje na Zapisnik, u kojem je istaknula da ona nije investitor radova, da je poslovni prostor iznajmila trgovačkom društvu KEB-MAR d.o.o. iz Rijeke te da nije imala nikakvih saznanja o izvedenim radovima na pročelju. Dana 6. listopada 2023. doneseno je pobijano rješenje kojim se tužitelju naređuje otklanjanje nedostataka u vidu navedenih neodobreno izvedenih građevinskih zahvata u prizemnom dijelu glavnog uličnog pročelja. Na temelju usporedbe fotografske dokumentacije prije i poslije navedenih zahvata potvrđuje se ocjena prvostupanjskog tijela da se promjenom veličine otvora odstupilo od izvornog oblikovanja glavnog uličnog pročelja te su se poremetile proporcije i sklad otvora na pročelju, a ugradnjom stolarije od suvremenog materijala dodatno se umanjila vrijednost izvornosti i cjelovitosti. Također se potvrđuje ocjena da navedene neodobreno izvedene promjene na predmetnoj građevini umanjuju njezinu povijesno-graditeljsku vrijednost, kao i vrijednost javnog gradskog prostora, odnosno zaštićenog kulturnog dobra. U konzervatorskom mišljenju koje je dana 28. prosinca 2023. o predmetnim neodobreno izvedenim građevinskim zahvatima u prizemlju predmetne zgrade izdao Konzervatorski odjel u Rijeci (KLASA: 612-08/23-01/2134, URBROJ: 612-05-02-11/2-23-3), navode se zahvati izmjene otvora koji su neodobreno izvedeni na prizemnom dijelu pročelja. Oblikovanje prozora i vrata s kamenim okvirima (ertama) i drvenom stolarijom, koje je za zgradu karakteristično i jasno vidljivo, nije ponovljeno, te su vrata i prozori izvedeni bez okvira, s plastičnom stolarijom. Također je navedeno da su sastav, tekstura i pigment žbuke u potpunoj suprotnosti sa žbukom sarme građevine u cijelosti (prvi, drugi i treći kat). Usto su postavljene neprimjerena plastična tenda i vanjska jedinica klima uređaja. Konzervatorski odjel u Rijeci smatra da su građevinski zahvati na pročelju izvedeni protivno načelu poštivanja izvornog oblikovanja građevine i protivno načelu ujednačenog oblikovanja pročelja. U konzervatorskom se mišljenju dalje navodi da je prema konzervatorskim uvjetima potrebno izvršiti korekcije. Prije svega je potrebno uskladiti otvore s izvornim oblikovanjem, oblikovati ih pomoću kamenih okvira koji će vrstom kamena, načinom obrade površine, dimenzijama i proporcijama biti usklađeni s ostalim kamenim okvirima zgrade. Potrebno je izraditi drvenu stolariju koja će materijalom, oblikovanjem i pigmentom kopirati povijesnu stolariju. Također je potrebno otući žbuku te sastavom, teksturom i pigmentom ponoviti povijesnu žbuku.

6. U tijeku spora održana je rasprava na ročištu održanom 3. rujna 2025., u prisutnosti opunomoćenika tužitelja te službene osobe tuženika, čime se smatra da je strankama u smislu čl. 6. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine" broj 36/24, dalje: ZUS), dana mogućnost očitovanja o svim zahtjevima i navodima druge strane te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora. Opunomoćenik tužitelja na navedenom ročištu naveo je kako ustraje kod svih navoda iz tužbe i tužbenog zahtjeva. Tome je dodao kako tužitelj nije više zakupoprimac dijela nekretnine koja je predmet upravnog rješenja iz čega slijedi da isti nema više mogućnosti izvršavati bilo kakve radove na istoj kako mu je to naloženo pobijanim upravnim rješenjem. Opunomoćenik tužitelja predložio je da se provede vještačenje po vještaku arhitektonske struke te je predložio sudu donijeti odluku o osobi vještaka. Službena osoba tuženika ostala je pri svim navodima iz obrazloženja osporavanog rješenja kao i u odgovoru na tužbu, protivila se izvođenju dokaza vještačenjem kao nepotrebnom. Nastavno, iskazala je kako iz nekoliko članaka Zakon o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara (čl. 4., 21.,21., 22., 23. i 43.) proizlazi da je tužitelj odgovoran za provedbu pobijanog rješenja po osnovi toga što je u trenutku donošenja rešenja bio imatelj kulturnog dobra. Drugim riječima, predmetno rješenje se svakako može donijeti u odnosu i na imatelja, a ne samo na vlasnika. Predaje u spis povijesnu fotografiju predmetne zgrade iz 1966. godine iz fototeke tuženika.

7. Sud je prihvatio prijedlog tužitelja za provođenjem dokaza vještačenjem po vještaku arhitektonske struke te je istom rješenjem od 8. rujna 2025. odredio rok od 30 dana za uplatu predujma i dostavu dokaza o uplati uz upozorenje na posljedice nepostupanja. Obzirom tužitelj u roku nije uplatio trošak predujma za vještačenje niti obavijestio sud o razlozima nepostupanja po istome, određeno je novo ročište za raspravu održano 14. siječnja 2026. Na istom je zamjenik opunomoćenika tužitelja izjavio kako tužitelj odustaje od prijedloga za izvođenjem dokaza vještačenjem te kako tužitelj ustraje kod navoda iz tužbe i postavljenog tužbenog zahtjeva te je predložio donošenje odluke prema stanju spisa. Tuženik je na istom ročištu naveo kako ostaje kod navoda iz odgovora na tužbu i svih dosadašnjih navode te je predložio odbijanje tužbenog zahtjeva.

8. Radi ocjene zakonitosti osporavanih rješenja izvršen je uvid u dokumentaciju koja prileži spisu upravnog spora te dostavljenom spisu upravnog postupka.

9. Razmatrajući sva sporna činjenična i pravna pitanja ovog spora, sud je utvrdio da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

10. Naime, sud u cijelosti prihvaća jasne i argumentirane razloge koje obrazlaže tuženik u osporavanom rješenju odnosno u ranije citiranom odgovoru na tužbu u ovom sporu te se stoga tužitelj upućuje na ista radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja.

11. Tome valja dodati kako sukladno dosljednoj ustavnosudskoj praksi, stručno mišljenje pribavljeno tijekom drugostupanjskog (žalbenog) postupka, sadržajno predstavlja interni akt djelatnika tuženika kojim stručna osoba (viši stručni savjetnik-konzervator) potvrđuje pravilnost očitovanja prvostupanjskog tijela vezano na relevantne činjenice temeljem kojih je odbijen zahtjev tužitelja i ne radi se o vještačkom nalazu kakvog ima u vidu odredba čl. 65. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine" broj: 47/09 i 110/21, dalje: ZUP). Time što, u konkretnom slučaju, tužitelju u postupku stručno mišljenje od 23. travnja 2024. nije dostavljeno na očitovanje, nije povrijeđen zakon na njegovu štetu, jer je sadržaj tog stručnog mišljenja u cijelosti naveden u obrazloženju osporenog rješenja tuženika. Osim toga, tužitelju je tijekom upravnog spora pružena mogućnost izjašnjavanja o svim spornim pravnim i činjeničnim pitanjima pa tako i o stručnom mišljenju na raspravi u ovom sporu.

12. Pri tome se naglašava kako tužitelj pogrešno u tužbi prigovara da zaključak prvostupanjskog tijela nije bio utemeljen na nikakvim objektivnim kriterijima. U odnosu na navedeno tužitelju se ukazuje kako suprotno proizlazi već iz navoda samog tužitelja u tužbi koji u istoj ističe da je u obrazloženju prvostupanjskog rješenja utvrđena okolnost da se "promjenom veličine otvora odstupilo od izvornog oblikovanja pročelja, te su se poremetile proporcije i sklad otvora na glavnom uličnom pročelju, a unošenjem suvremenog materijala za stolariju dodatno umanjila vrijednost izvornosti i cjelovitosti." Pored navedenog, tužitelju se ukazuje i na dio sadržaja rješenja prvostupanjskog rješenja u kojem je istaknuto kako je građevina u Ciottinoj ulici na broju 16, k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] povijesna građevina definirane arhitekture te kao posljednja u nizu izvorno baroknih građevina svojim izgledom izravno utječe na izgled ulice i raskrižja Ciottine ulice sa ulicom Ivana Pavla II. Neodobreno izvedene promjene na građevini umanjuju njezinu povijesno-graditeljsku vrijednost, ali i vrijednost javnog gradskog prostora, odnosno zaštićenog kulturnog dobra, a sve iz razloga koje tužitelj prethodno citira u tužbi. Nastavno, sud ne nalazi nezakonitosti u činjenici da su u obrazloženju rješenja tuženika dodatno argumentirani razlozi zbog kojih je potvrđena izreka prvostupanjskog rješenja, a što proizlazi iz odredbe čl. 116. ZUP-a kojom je propisano da će drugostupanjsko tijelo odbiti žalbu stranke i ako utvrdi da je prvostupanjsko rješenje na zakonu osnovano, ali iz drugih razloga, a ne zbog onih koji su u rješenju navedeni.

13. Zaključno, sud ocjenjuje neosnovanim i prigovor da je tužitelj pogrešno određen kao obveznik postupanja po nalogu iz prvostupanjskog rješenja iz razloga što su Zakonom o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara ("Narodne novine" broj: 69/99, 151/03, 157/03, 100/04, 87/09, 88/10, 61/11, 25/12, 136/12, 157/13, 152/14, 98/15, 102/15, 44/17, 90/18, 32/20, 62/20, 117/21, 114/22, dalje: Zakon o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara), kojim se uređuju vrste kulturnih dobara, uspostavljanje zaštite nad kulturnim dobrom, obveze i prava vlasnika kulturnih dobara, mjere zaštite i očuvanja kulturnih dobara, obavljanje poslova na zaštiti i očuvanju kulturnih dobara, obavljanje upravnih i inspekcijskih poslova, rad i djelokrug Hrvatskog vijeća za kulturna dobra, financiranje zaštite i očuvanja kulturnih dobara, kao i druga pitanja u svezi sa zaštitom i očuvanjem kulturnih dobara, odredbama čl. 20. – 23. propisane obveze vlasnika kulturnoga dobra. Pri tome je odredbom čl. 23. Zakona o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara određeno da se odredbama čl. 20., 21. i 22. ovog Zakona odnose i na nositelja prava na kulturnom dobru, kao i na drugog imatelja kulturnoga dobra. Iz citiranog nedvojbeno proizlazi pasivna legitimacija ovdje tužitelja kao investitora radova na dijelu nekretnine koja je predmetom osporavanih rješenja.

14. Slijedom svega navedenog, osporavano rješenje tuženika i prvostupanjsko rješenje ocijenjeni su zakonitim pa je stoga sud na temelju odredbe čl. 116. ZUS-a odbio tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan kako je to navedeno u toč. I. izreke ove presude.

15. Toč. II. izreke ove presude temelji se na odredbi čl. 147. st. 1. ZUS-a prema kojoj odredbi stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora.

U Rijeci 29. siječnja 2026.

Sutkinja

Dubravka Zec

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokome upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.

Dostaviti:

- opunomoćeniku Marinu Đudariću, odvjetniku u Rijeci, S. Krautzeka 84b

- Ministarstvu kulture i medija, Samostalnoj službi za drugostupanjski postupak,

Zagreb, Runjaninova 2