REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU

Novi Zagreb - Istok, Turinina 3

Poslovni broj: P-990/2021-95

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Martini Klanac, pravnoj stvari tužiteljice ZM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa Irena Mesiček, odvjetnica iz Zagreba, protiv I tuženika OM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i II tuženika ŽM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koje zastupaju Darko Belaić i JM, odvjetnici iz [adresa], radi predaje u suposjed i isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 9. prosinca 2025. godine, u prisutnosti punomoćnika tužiteljice Irene Mesiček i pun. I i II tuženika JM, dana 29. siječnja 2026. godine

p r e s u d i o  j e

I/ Nalaže se I tuženiku OM iz [adresa], [osobni identifikacijski broj] i II tuženiku ŽM iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] da isplate tužiteljici CM iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] iznos od 2.586,07 EUR zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznos od:

- 174,37 EUR od 01.09.2020.

- 179,72 EUR od 01.10.2020.

- 179,72 EUR od 01.11.2020.

- 179,72 EUR od 01.12.2020.

- 179,72 EUR od 01.01.2021.

- 179,72 EUR od 01.02.2021.

- 179,72 EUR od 01.03.2021.

- 188,30 EUR od 01.04.2021.

- 188,30 EUR od 01.05.2021.

- 188,30 EUR od 01.06.2021.

- 190,97 EUR od 01.07.2021.

- 190,97 EUR od 01.08.2021.

- 190,97 EUR od 01.09.2021.

- 195,53 EUR od 01.10.2021. do 31.12.2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01.01.2023. do 31.12.2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 01.01.2024. pa sve do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

II/ Odbija se tužiteljica sa zahtjevom za solidarnom isplatom.

r i j e š i o  j e

I/ Utvrđuje se da je tužiteljica povukla tužbu za iznos 201,11 eura sa pripadajućom kamatom.

II/ Nalaže se I i II tuženima da naknade tužiteljici parnični trošak u iznosu od 3.124,58 eura, sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku od 29. siječnja 2026. do isplate, po stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.

III/ Odbijaju se I i II tuženici sa zahtjevom za naknadu parničnog troška.

Obrazloženje

1/ Tužiteljica u tužbi podnesenoj 25.10.2021. godine navodi da je suvlasnica u ½ dijela nekretnine i to stana na III katu lijevo koji se sastoji od dvije sobe i ostalih prostorija, površine 53,57 m2, koji se nalazi u stambenoj zgradi sagrađenoj na zkčbr. [katastarska čestica] stambena zgrada [adresa], 21b, 21 c, 21 d, 21 e, 21 f, ukupne površine 2018 m2, upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Nadalje navodi da je tužiteljica, iako se formalno razvela od I tuženika 2015. godine, još 2014. godine bila prisiljena iseliti iz predmetnog stana i to zbog psihičkog i fizičkog nasilja od strane I tuženika, a stan su nastavili koristiti I tuženik i njegov sin, ovdje II tuženik. Nadalje navodi da joj tuženici nikada nisu dozvolili povratak u stan , radi čega je tužiteljica pokrenula postupak protiv I tuženika, radi razvrgnuća suvlasnike zajednice na predmetnom stanu, koji se vodi pred ovim sudom pod brojem P-258/20, da bi nakon donošenja prvostupanjske odluke I tuženik svoj ½ dijela predmetnog stana darovao II tuženiku, a za sebe je zadržao pravo doživotnog plodouživanja i uporabe i stanovanja. Tužiteljica navodi da je i dopisom od 10.7.2020. pozvala tuženike da joj omoguće suposjed predmetnog stana, na što su tuženici odgovorili dopisom od 21.7.2020., da ju nitko ne ometa u suposjedu, da bi nakon što je 4.8.2020. ona pokušala ući u stan, II tuženik rekao da ne smije uči i fizički ju je u tome spriječio.

Stoga je tužbenim zahtjevom sukladno čl. 165. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima tražila od tuženika predaju u suposjed predmetnog stana, a isto tako je kao suvlasnica istog stana, s obzirom da ga koriste tuženici solidarno od tuženika i naknadu za korištenje u odnosu na njen suvlasnički dio i to u visini najamnine za svaki mjesec korištenja od 1.9.2020. do 1.10.2021. i to u ukupnom iznosu od 2.787,18 eura sa kamatom od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate.

1.1/ Tuženici su prije upuštanja u raspravljanje podneskom od 24.6.2022. (II tuženik), odnosno 28.6.2022. (I tuženik), priznali tužbeni zahtjev u odnosu na predaju u suposjed predmetnog stana, pa je stoga sud u odnosu na taj dio tužbenog zahtjeva odlučio djelomičnom presudom na temelju priznanja od 8.9.2023. godine, na koju su tuženici podnijeli žalbu, tako da ta presuda nije pravomoćna i ovršna.

1.2/ Konačno uređenim tužbenim zahtjevom u podnesku od 24.7.2025. (uređenim nakon provedenog građevinskog vještačenja), tužiteljica potražuje solidarno od tuženika s osnova korištenja njenim suvlasničkim dijelom predmetnog stana, isplatu iznosa od 2.586,07 eura, sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, tekućom od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate, kako je to detaljno navedeno u izreci pod I.

Također potražuje i naknadu parničnog troška sa pripadajućom kamatom od donošenja presude do isplate.

2. S obzirom da je tužiteljica sniženjem tužbenog zahtjeva za iznos od 201,11 eura zapravo povukla tužbu, na koje povlačenje su tuženici pristali, to je primjenom odredbe čl. 193. st. 2. ZPP-a odlučeno kao u rješenju.

3/ Tuženici u odgovoru na tužbu i tijekom postupka u bitnom navode da je tužiteljica napustila posjed stana još prije cca 10 godina i to bez ikakve prisile i ometanja u posjedu tog stana, a da su tuženici napustili posjed stana prije tužiteljice, ali da im je ona naknadno dobrovoljno prepustila posjed stana, pri čemu je zadržala ključeve istog, a time u svako doba i suposjed nekretnine. Osporavaju osnov i visinu zahtjeva za isplatu naknade, jer da ne postoji nikakav odnos najma sa tužiteljicom, te da oni nikakvu korist ne ostvaruju, već da se brinu o predmetnom stanu i plaćaju sve režijske i druge troškove. Stoga predlažu odbiti tužitelju sa tužbenim zahtjevom za isplatu.

4. Tužiteljica se protivi navodima tužitelja, navodeći da ju tuženici godinama onemogućavaju u suposjedu predmetne nekretnine, a da je u ovom postupku jedino odlučno da je tužiteljica suvlasnica predmetnog stana; da se tuženici koriste suvlasničkim dijelom tužiteljice bez da plaćaju bilo kakvu naknadu i da su oni nepošteni posjednici njenog suvlasničkog suvlasničkog dijela.

5. Tuženici višekratno ponavljaju tijekom postupka da tužiteljicu nisu sprečavali u posjedu stana, a tvrde i da im je ona prepustila posjed tog stana. Prigovaraju i solidaritetu obveze.

6. Dakle, predmet ovog spora prema konačno uređenom tužbenom zahtjevu je zahtjev tužiteljice kao suvlasnice predmetnog stana za isplatom naknade za korištenje njenog suvlasničkog dijela stana od strane tuženika u utuženom periodu od rujna 2020. do 1.10.2021. godine.

6. U dokaznom postupku sud je pročitao zemljišno-knjižni izvadak za predmetnu nekretninu (list 7-9 spisa), ugovor o darovanju nekretnina (list 10-13 spisa), dopis punomoćnice tužiteljice sa povratnicama i odgovor punomoćnika tuženika (list 14-16 spisa), fotografije (list 17-21 spisa), saslušane su stranke (list 143-146 spisa), svjedoci FM i LM (list 158-160 spisa), te je provedeno građevinsko vještačenje po vještaku Dariju Šereru (list 232-268 spisa), te se vještak Darijo Šerer usmeno očitovao na ročištu 9.12.2025. (list 291-292 spisa).

7. Temeljem rezultata provedenog dokaznog postupka i to ocjenom svakog dokaza zasebno i svih zajedno, a sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23-dalje ZPP), sud je zaključio da je konačno uređeni tužbeni zahtjev osnovan.

8. Dakle, među strankama nije sporno da je tužiteljica u zemljišnim knjigama upisana kao suvlasnica u ½ dijela stana na III katu stambene zgrade u [adresa], površine 5,57 m2. Isto tako nije sporno da su tuženici u utuženom periodu koristili predmetni stan.

9. Naime, kao što je naprijed u obrazloženju navedeno tuženici su priznali tužbeni zahtjev na predaju u suposjed predmetnog stana tužiteljici. Međutim, podnijeli su žalbu na djelomičnu presudu na temelju priznanja koju je sud donio 8.9.2023. godine, tako da ta odluka nije pravomoćna i ovršna, te se prema navodima tužiteljice tuženici i dalje nalaze u posjedu predmetnog stana.

10. Sporan je među strankama osnov zahtjeva za isplatu naknade za korištenje tužiteljičinog suvlasničkog dijela predmetnog stana od strane tuženika u utuženom razdoblju od rujna 2020. godine do 1.10.2021. godine, odnosno poštenje tuženika.

11. Odredbom čl. 165. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17-dalje: ZV), je propisano da nepošteni posjednik tuđe stvari, bez odgode stvar mora predati vlasniku ili osobi koju on odredi, te naknaditi sve štete koje su na njoj nastale i sve koristi koje je imao za vrijeme svojeg posjedovanja.

12. Nije sporno među strankama da se tužiteljica po svojoj punomoćnici dopisom od 10.7.2020. obratila tuženicima da joj omoguće suposjed predmetnog stana, odnosno predaju ključeve istog, na koji dopis je odgovorio punomoćnik tuženika dopisom od 21.7.2020. da se ona dobrovoljno iselila, te da je nitko u suposjedu ne ometa, te je njene zahtjeve ocijenio kao bespredmetne.

13. Tužiteljica u svom iskazu priznaje da je iz predmetnog stana u kojem su tužiteljica i I tuženik živjeli sa svojom djecom, najprije otišao I tuženik sa svojom djecom, da bi potom i ona sa svojom malodobnom kćerkom otišla iz tog stana, s tim da je zadržala ključ od stana i svoje stvari. Tužiteljica navodi da su I tuženik i njegova djeca (ovdje II tuženik i kćer), povremeno dolazili u taj stan, radi čega se ona osjećala nesigurno, pa je iz tog razloga i ona otišla. Pokušala je u par navrata ući u stan ali nije mogla otključati, jer je očito bila promijenjena brava, pa kada je došla sa prijateljicom 6.8.2020. nije mogla otključati ključem koji je imala, da bi u jednom trenutku stan otključao II tuženik kojeg je pozdravila i rekla da želi ući u stan, na što joj je on odgovorio da ne može ući, a ona mu je odgovorila da je to njen stan i kako bi ga spriječila da zatvori vrata što je pokušavao, stavila je nogu da ne može zatvoriti vrata, ali joj se cipela „zaglavila“ morala je izvući nogu, a on je zatvorio vrata. Sve je to na njen zahtjev snimala njena prijateljica mobitelom. Nakon toga u stan nije ulazila.

14. I tuženik u svom iskazu također govori o razmiricama među strankama, odnosno djecom stranaka radi kojih je najprije iz stana otišao I tuženik, a potom i tužiteljica 2014. godine, pri čemu također priznaje u iskazu da je nakon što je otišao iz stana svakodnevno u stan dolazio. Također navodi da je u predmetnom stanu ostao živjeti njegov sin Z, ovdje II tuženik, te da se i on vratio, odnosno izričito priznaje u svom iskazu da u cijelom utuženom periodu on i njegov sin, I tuženik žive u tom stanu i isti koriste. Osporava da bi promijenili bravu od ulaznih vrata stana, kao što osporava i tvrdnje tužiteljice da je pokušavala ući u stan i pitala za isti.

15. II tuženik je u svom iskazu rekao da od 2008. godine u kontinuitetu živi u predmetnom stanu i da s njim živi njegov otac, I tuženik. Navodi da nikada nije sprečavao tužiteljicu da dođu u taj stan. Ne zna je li ona imala ključeve od tog stana. Kada ga se pita za situaciju 6.8.2020. o kojoj je govorila tužiteljica rekao je da nema komentara i da ne želi odgovarati na daljnja pitanja niti suda niti punomoćnika stranaka.

16. Svjedok FM, brat tuženika nije imao saznanja o tome kada je tužiteljica otišla iz predmetnog stana, zašto je otišla i je li se vraćala u isti. Također je rekao da su u stanu ostali živjeti Z, ovdje I tuženik, a da je II tuženik otišao 2020. raditi u Irsku, ali se vraćao u stan jednom mjesečno zbog O. Svjedok navodi da je i on dolazio u taj stan radi O, a imao je i ključ. Misli da nije promijenjena brava od stana. Koliko on zna tuženici nisu onemogućavali tužiteljicu da koristi stan.

17. Svjedokinja LM prijateljica tužiteljice je bila prisutna događaju 6.8.2020. godine pred ulaznim vratima predmetnog stana, kada je tužiteljica pokušala ući u stan ključem koji je imala. Rekla je da ju je tužiteljica pozvala da dođe s njom i snima mobitelom njen pokušaj ulaska u stan, jer da je već prije toga par puta pokušavala ući, ali da nije mogla. Govorila je da su tog dana došli pred stan, da je ona pozvonila i da nitko nije otvarao, pa da je ključem pokušala otključati, ali da je u jednom trenutku netko otvorio vrata i zapriječio joj ulazak. Ona nije vidjela tu osobu, jer su se vrata otvorila možda 3 cm, ali joj je tužiteljica rekla da je to sin od njenog bivšeg supruga. Pitao ju je što treba, a ona je rekla da treba ući u stan, na što joj je on odgovorio da nema što tražiti. Ne zna je li joj netko bio u tom stanu. One su nakon toga otišle. Svjedokinja je također rekla da zna da su tužiteljica i njen bivši suprug imali razmirice i narušene odnose, ali ne zna kada je ona otišla i tog stana i je li ostavila stvari u njemu. Nije se mogla sjetiti je li otključala ili je brava promijenjena ili je bio ključ s druge strane, već se sječa samo toga da je pokušavala staviti ključeve u bravu.

18. Sud vjeruje tužiteljici da je pokušavala stupiti u suposjed predmetnog stana već i prije podnošenja ove tužbe, što potvrđuje dopis njene punomoćnice iz srpnja 2020. , a i uvjerljiv iskaz svjedokinje LM koja je bila neposredno prisutna pokušaju ulaska tužiteljice u stan 6.8.2020. godine koji je spriječio II tuženik, koji događaj niti tuženici nisu osporili, već je I tuženik nastojao neuvjerljivim razlozima opravdati ponašanje II tuženika te zgode.

19. Dakle potpuno su neuvjerljivi i iskazi I i II tuženika da nisu tužiteljicu sprečavali u namjeri da uđe u suposjed predmetnog stana. Tome u prilog govori i činjenica što su odmah priznali tužbeni zahtjev u odnosu na predaju u suposjed navodeći da nisu dali povoda tužbi, čime su si nastojali osigurati povoljniju pravnu situaciju, a potom kada je sud donio presudu na temelju priznanja na istu su podnijeli žalbu.

20. Dakle, iz provedenih dokaza i nespornih činjenica proizlazi da je nakon što je 2014. sa svojom kćerkom tužiteljica otišla iz predmetnog stana zadržala ključ istog, te je pokušala u nekoliko navrata bezuspješno ući u stan, a posljednji put 6.8.2020., kada joj je to II tuženik izričito zapriječio, dok su u cijelom utuženom periodu predmetni stan koristili I i II tuženici.

20.1. Pri tome valja reći da tuženici iako su u svojim podnescima tvrdili da im je tužiteljica prepustila posjed tog stana (što je tužiteljica osporila), niti I tuženik, a niti II tuženik to u svojim iskazima nisu potvrdili, već su naprotiv tvrdili da oni nju nisu sprečavali u suposjedu. Dakle, o tome su davali tijelom postupka potpuno kontradiktorne tvrdnje.

21. Stoga sud zaključuje da su tuženici u utuženom periodu nepošteni posjednici predmetnog stana u odnosu na suvlasnički dio tužiteljice u smislu čl. 18. ZV-a, pa stoga tužiteljica osnovano kao suvlasnica stana, koji u cijelosti koriste tuženici (unatoč tome što tužiteljica tražila predaju u suposjed), ima pravo na naknadu od tuženika kao nepoštenih posjednika za cijeli utuženi period i to u visini najamnine koja bi tužiteljica mogla dobiti za taj stan u ½ dijela. Navedeno proizlazi iz naprijed citirane odredbe čl. 165. ZV-a.

21.1. Pri tome valja reći da obveza tuženika za isplatom naknade za korištenje nije solidarna, već djeljiva u smislu čl. 41 Zakona o obveznim odnosima, pa je odlučeno kao u izreci pod II.

22. Tuženici su odustali od dokaznog prijedloga za saslušanjem svjedokinje TM, kćerke I tuženika. Svjedokinju VM djevojku II tuženika (koja je prema navodima tuženika bila prisutna 6.8.2020. u predmetnom stanu), koja je predložena na okolnost da tuženici nisu sprečavali tužiteljicu u suposjedu predmetnog stana, sud nije saslušavao i to iz razloga što je o toj činjenici sud zaključio iz ostalih provedenih dokaza.

Svjedok NM je bio svjedok kojeg je predložila tužiteljica (na okolnost nemogućnosti korištenja predmetnog stana), ali je od istog svjedoka odustala, pa je su istog svjedoka nakon zaključenja prethodnog postupka predložili tuženici (ne navodeći okolnosti na koje bi se isti trebao saslušavati), a koji dokazni prijedlog sud nije prihvatio zbog proteka prekluzivnog roka iz čl. 299 ZPP-a.

23. Kako bi sud utvrdio visinu najamnine za predmetni stan, provedeno je građevinsko vještačenje po vještaku Dariju Šereru, koji je u svom pisanom nalazu i mišljenju od 26.6.2025. utvrdio da najamnina za predmetni stan za razdoblje od 1.9.2020. do 1.10.2021. iznosi ukupno 5.172,15 eura, odnosno za ½ dijela predmetnog stana 2.586,07 eura koliko tužiteljica i potražuje.

Vještak je također dao izračun i po mjesecima za utuženo razdoblje, tako mjesečna najamnina za 1.9.2020. do 30.9.2020. iznosi 348,74 eura; za 1.10.2020. do 31.3.2021. iznosi 359,45 eura; za 1.4.2021. do 30.6.2021. iznosi 376,60 eura; za razdoblje od 1.7.2021. do 30.9.2021. iznosi 381,95 eura i za 1.10. do 31.10.2021. iznosi 391,06 eura. Od navedenih iznosa mjesečnih najamnina tužiteljica potražuje ½ dijela.

23.1. Vještak je nalaz i mišljenje izradio temeljem dokumentacije u spisu o predmetnom stanu, bez očevida (na kojem stranke nisu inzistirale), poredbenim postupkom, a sukladno Zakonu o procjeni vrijednosti nekretnina (NN 78/2015) i Pravilnika o metodama procjene vrijednosti nekretnina (NN 105/2015). To na način da se uspoređuju nekretnine koje su međusobno slične (starost, adresa, orijentacija, površina), iz istog ili usporedivog cjenovnog bloka realizirane unutar 4 godine, a prema podacima iz Izvatka iz zbirke kupoprodajnih cijena pribavljene s aplikacija eNekretnine, a što je sve vještak jasno naveo i obrazložio u svom nalazu i mišljenju.

23.2. Tužiteljica nije prigovarala nalazu i mišljenju, već je sukladno istom uredila tužbeni zahtjev, dok su tuženici prigovarali metodi izračuna najamnine za predmetni stan. Stoga je sud pozvao vještaka Šerera da se usmeno očituje na ročištu 9.12.2025. godine, kojom prilikom je vještak ponovio da je procjenu izvršio sukladno odredbama Zakona i pravilnika o procjeni vrijednosti nekretnina, koji preporučuje poredbenu metodu za procjenu vrijednosti nekretnine. Vezano uz prigovor da je uzeo samo ugovor o najmu sklopljen 2025. a ne i unazad 4 godine iskazuje da je isto u skladu s Odredbama Zakona i pravilnika, a iz međuvremenskog izjednačavanja na str. 34-37 nalaza razvidno je da su poredbene najamnine međuvremenskim izjednačavanjem preračunate na vrijeme za koje se traži procjena tržišne vrijednosti najamnine. Vezano uz prigovor na odabir poredbenih nekretnina pri čemu se ističu nekretnine u ulici Većeslava Holjevca i Kajzerici, a prešućuje se odabir 4 nekretnine iz cjenovnog bloka [adresa] iskazuje da je ovakav odabir poredbenih nekretnina također u skladu za odredbama Zakona i pravilnika, a odabrane poredbene nekretnine svojom površinom i najmom su u skladu s odabranim nekretninama iz cjenovnog bloka [adresa] gdje se predmetna nekretnina nalazi. Vezano uz prigovor da iz nalaza i mišljenja nije razvidno i da se ne može ispitati s obzirom da nije dostavljen indeks cijena nekretnina izdanog od Državnog Zavoda za statistiku RH iskazuje da to nije točno, odnosno da nalazu i mišljenju ne prileži taj dokument, međutim isti je javno dostupan i svatko ga može provjeriti na stranici Zavoda za statistiku, a na ročištu je uručio strankama i sudu izvod iz izvatka, te napominje da je isti dostupan svim građanima koji su za to zainteresirani. Vezano uz prigovor na dio koji se odnosi na isključenje neobičnih okolnosti str. 32-37, iskazujem da je upravo činjenica da ni jedna nekretnina ne odstupa za više od plus minus 30 % dokaz da su poredbene nekretnine, pa uključujući i nekretninu iz Ul. V. Holjevca i Kajzerice odabrane ispravno jer imaju minimalno odstupanje od prosječne međuvremenski izjednačene cijene najamnine. Navod da je pogrešno provedena metoda statističke obrade i izračun nije točan iz svih naprijed obrazloženih razloga, a sve kako je razvidno od str. 28-37, do str. 33- 37 nalaza i mišljenja. Stoga zaključuje da je predmetni nalaz sam u cijelosti sačinio sukladno odredbama Zakona i pravilnika i kod istog u cijelosti ostaje. Također se očitovao da vrijeme izgradnje i adresa nemaju presudan utjecaj na utvrđenje vrijednosti najamnine, jer kao što je u nalazu i naveo procjena iste je vršena pod pretpostavkom prosječnog nivoa opremljenosti (između super uređenosti i neuređenosti, odnosno da se u nekretnini može pristojno živjeti), u vremenskom razdoblju za koje je tražena procjena vrijednosti najamnine, pa smatra da godina izgradnje nije nužno znak da je neka nekretnina bolje ili gore uređena.

23.3. Stranke za vještaka nisu imali nikakvih daljnjih pitanja, već su tuženici ostali kod istaknutih primjedaba i predlagali novo građevinsko vještačenje, jer da vještak nije otklonio prigovore tuženika.

23.4. Sud je nalaz i mišljenje vještaka Šerara prihvatio, kako pisani, tako i usmeni kao jasan, stručan, detaljno obrazložen, izrađen sukladno zadatku suda i pravila struke, a vještak je odgovorio na sva pitanja, tako da je sud odbio dokazni prijedlog tuženika za novim građevinskim vještačenjem jer smatra da isto ne bi bilo svrsishodno, niti ekonomično, te da je usmjereno na odugovlačenje postupka.

24. Prema tome, osnovan je zahtjev tužiteljice za isplatom iznosa od ukupno 2.586,07 eura, koliko tužiteljica i potražuje, a svoj zahtjev je uskladila sa izračunom vještaka.

24.1. Također tužiteljica ima pravo i na zateznu kamatu od tuženika kao nepoštenih posjednika i to od trenutka kada su tuženici stekli korist koju su imali od tog stanovanja, jer nisu plaćali najamninu, a to je kako to tužiteljica traži svojim zahtjevom prvi dan u mjesecu za najamninu za taj mjesec. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci pod I.

25. O parničnom trošku odlučeno je primjenom odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a i čl. 155 ZPP-a. Sud je također uzeo u obzir i odredbe Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 38/23-dalje: Tarifa ), te konačno uređen tužbeni zahtjev, kao i zahtjev tužiteljice za naknadu troška.

25.1. Dakle, tužiteljici je priznat i dosuđen trošak sastava tužbe u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 7/1), sastav podneska od 27.7.2022., 14.9.2023., 24.7.2025. i 9.10.2025. po 200,00 eura za svako (Tbr. 8/1), za sastav podneska od 8.5.2024. u iznosu od 50,00 eura (Tbr. 8/4), za zastupanje na ročištu 5.12.2022., 29.9.2023., 3.11.2023. i 9.12.2025. u iznosu od 200,00 eura za svako (Tbr. 9/1), zastupanje na ročištu 8.9.2023. u iznosu od 50,00 eura (Tbr. 9/5), za zastupanje na ročištu 18.2.2025. u iznosu od 100,00 eura (Tbr. 9/2), što je ukupno 2.000,00 eura, uvećano za 25% PDV- a 500,00 eura, te sudska pristojba na tužbu u iznosu od 18,58 eura, trošak građevinskog vještačenja u iznosu od 600,00 eura, te 6,00 eura za trošak sudskog dostavljača, što je ukupno 3.124,58 eura.

25.2. Tužiteljici nije priznat trošak sastava podnesaka 4.4.2002. i 7.4.2022. jer isti nisu bili potrebni, niti za ročište 7.11.2023., jer isto nije održano.

26. Što se tiče parničnog troška za povučeni dio zahtjeva od 200,11 eura, isti nije priznat i dosuđen tuženicima, jer u odnosu na taj dio nije nastao nikakav posebni trošak.

U Zagrebu, 29. siječnja 2026. godine

S u d a c:

Martina Klanac

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU :

Protiv ove presude dozvoljena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, pisano, u četiri primjerka, u roku od 15 dana od dana dostave ove presude.

DNA:

1. Punomoćniku tužiteljice

2. Punomoćniku tuženika