Poslovni broj: Us I-2291/2025-6

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sucu toga suda Studenku Vuleti, uz sudjelovanje sudske zapisničarke Nataši Rogošić, u upravnom sporu tužitelja ĐV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po opunomoćeniku Nikoli Pranjiću, odvjetniku u Rijeci, Verdijava 9, protiv tuženika Ministarstva financija, Samostalni sektor za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Katančićeva 5, radi utvrđivanja statusa poreznog obveznika – upisa u registar obveznika PDV-a, nakon neposredne i javne rasprave zaključene 09. siječnja 2026. godine, u prisutnosti zamjenika opunomoćenika tužitelja i odsutnosti tuženika, 29. siječnja 2026,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev kojim se traži poništenje rješenja Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupa, KLASA: UP/II- 410-19/24-01/32,URBROJ: 513-04-25-2 od 28. srpnja 2025. godine i rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Split, Ispostave Makarska, KLASA:UP/I-410-19/24-02/22, URBROJ:513-07-17-02/23-01 od 01.veljače 2024. godine.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora kao neosnovan.

Obrazloženje

1.U pravovremenoj tužbi podnesenoj protiv rješenja tuženika, KLASA: UP/II- 410-19/24-01/32,URBROJ: 513-04-25-2 od 28. srpnja 2025. godine tužitelj je u bitnom naveo: da osporena rješenja pobija: jer su nerazumljiva i ne sadrže razloge o odlučnim činjenicama, sadržajno nepotpuna radi čega se ne mogu ispitati; zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja; te obzirom da su donesena uz pogrešnu primjenu odredbi Zakona o općem upravnom postupku, Općeg poreznog zakona, Zakona o porezu na dodanu vrijednost te Pravilnika o porezu na dodanu vrijednost; da tužitelj samostalno obavlja gospodarsku djelatnost taksi službe te je kao porezni obveznik podnio PO-SD obrazac za 2023. godinu u kojem je naveo ukupne primitke naplaćene u iznosu od 40.000,00 eura; da je tužitelj kao i ranijih godina sukladno članku 90. stavak 1. Zakona o PDV-u pružao uslugu taksi službe čija vrijednost pružene usluge nije bila veća od 40.000,00 eura; da porezno tijelo zaključilo da je na dana 31. prosinca 2023. godine tužitelj obavio pružanje usluga u ukupnom iznosu od 43.341,32 eura tijekom 2023. godine i to na način da je dio računa naplaćen bezgotovinskim putem u iznosu od 26.538,51 euro dok je utvrđena fiskalizacija iznosila 16.808,81 euro, pa da je na taj način prijeđen cenzus od 40.000,00 eura iz članka 90. st. 1. ZoPDV-st; da tužitelj tijekom 2023. godine nije prešao propisani prag od 40.000,00 eura vrijednosti pruženih usluga u taksi službi budući da je jedan dio novčanih primitaka zaprimljenih na račun (dakle, plaćenih od strane klijenta) odvio (realizirao) tijekom siječnja 2023. godine, se je odnosio na račune izdane tijekom prosinca 2022. godine. Slijedom navedenog da takvi primici (računi iz 2022.) se nikako ne mogu razmatrati kao vrijednost pruženih usluga tijekom 2023. godine; da je drugostupanjsko rješenje doneseno protivno članku 120. stavak 3. ZUP-a te protivno članku 98. stavak 5. Općeg poreznog zakona te članku 98. stavak 5 ZUP-a; da osporeno rješenje tuženika ne sadrži apsolutno nikakvo očitovanje na navode iz tužiteljeve žalbe. Navodi da je pogrešno utvrđeno činjenično stanje, te da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo, sve iz razloga navedenih u tužbi. Poziva se na Stručno mišljenje/stajalište Porezne uprave od 14. siječnja 2015. godine. U tužbi je predloženo da se u upravnom sporu sasluša tužitelja , da se službenim putem zatraži od banke Izvodi po žiro računu tužitelja za period od 01. siječnja 2022. do 01. siječnja 2024. godine, te da se provede financijsko-knjigovodstveno vještačenje. Tužbenim zahtjevom je zatražio da se poništi osporeno rješenje tuženika, KLASA: UP/II-410-19/24-01/32,URBROJ: 513-04-25-2 od 28. srpnja 2025. godine i prvostupanjsko rješenje od 01.veljače 2024. godine.

2.Tuženik u odgovoru na tužbu ističe da tužba nije osnovana iz razloga navedenih u obrazloženju osporavanog rješenja, te da se tužba odbije.

3.Osporenim rješenjem tuženika od 28. srpnja 2025. godine odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Split, Ispostave Makarska, KLASA:UP/I-410-19/24-02/22, URBROJ:513-07-17- 02-23-01 od 01.veljače 2024. godine.

Navedenim prvostupanjskim rješenjem pod točkom I. izreke utvrđuje se da je tužitelj po sili zakona postao obveznik poreza na dodanu vrijednost od 01. siječnja 2024. godine, te se s danom donošenja tog rješenja upisuje u registar obveznika poreza na dodanu vrijednost. Točkom II. nalaže se tužitelju da za razdoblje od 01. siječnja 2024. fo dana donošenja istog rješenja utvrdi obvezu poreza na dodanu vrijednost te istu iskaže u prijavi poreza na dodanu vrijednost koju podnosi za prvo razdoblje oporezivanja od dana upisa u registar obveznika PDV-a. Točkama III. i IV. utvrđuje se da tužitelj obvezu poreza na dodanu vrijednost utvrđuje za razdoblja oporezivanja od prvog do posljednjeg dana u tromjesečju, te da žalba izjavljena protiv rješenja odgađa njegovo izvršenje.

4.Na ročištu od 09. siječnja 2026. godine nije pristupio nitko za tuženika iako su uredno pozvani a nisu opravdali izostanak. Kako nije bilo razloga za odgodu rasprava je održana bez tuženika. Zamjenik opunomoćenika tužitelja je iskazao da u cijelosti ostaje kod sadržaja tužbe, tužbenog zahtjeva i svih dokaznih prijedloga. Naveo je da je postupanje poreznog tijela suprotno ustaljenoj praksi te se je pozvao na priloženo mišljenje Porezne uprave. Popisao je trošak sastava tužbe i zastupanja na ročištu, za svaku radnju u visini od po 500 bodova ili po 1.000,00 eura, sve uvećano za PDV-a.

5.Sud je odbio prijedlog da se sasluša tužitelja kako je predloženo tužbom kao i prijedlog da sud službenim putem od banke tužitelja zatraži izvode po žiro računu tužitelja za razdoblje od 01. siječnja 2022. do 01. siječnja 2024. godine, te prijedlog da se provede financijsko-knjigovodstveno vještačenje.

Ocijenjeno je da izvođenje navedenih dokaza je nepotrebno odnosno da je nepotrebno saslušavati tužitelja u upravnom sporu jer se obzirom na stanje spisa i raspoložive dokaze u spisu može donijeti pravilna i zakonita odluka bez saslušanja tužitelja, pritom je istaći da se činjenice bitne za oporezivanje prvenstveno utvrđuju temeljem isprava.

Isto tako s obzirom na isprave priložene spisu Sud nije našao potrebnim da se od banke zatraže podaci - izvodi po žiro računu tužitelja za razdoblje 01. siječnja 2022. do 01. siječnja 2024.godine kao i prijedlog da se provede financijsko-knjigovodstveno vještačenje jer se obzirom na stanje spisa i raspoložive dokaze u spisu može donijeti pravilna i zakonita odluka bez izvođenja navedenih dokaza. Naime, stanje spisa i sadržaj isprava i podataka u spisu prema ocijeni suda dalo je poreznom tijelu osnovu za donošenje predmetnog prvostupanjskog rješenja odnosno da porezno tijelo utvrdi da je tužitelj u konkretnom slučaju ostvario primitke iznad utvrđenog limita za ulazak u sustav PDV-a.

6.U dokaznom postupku pregledana je tužba, osporeno rješenje tuženika od 28. srpnja 2025. godine, odgovor na tužbu, te se pregledao sudski spis, kao i spis upravnog tijela dostavljen uz odgovor na tužbu. Stranke nisu imale drugih dokaznih prijedloga.

7.Ocjenom svih dokaza zajedno i svakog dokaza posebno, a uzimajući u obzir navode stranaka, tužbeni zahtjev nije osnovan.

8.Predmet ovog upravnog spora je ocjena zakonitosti rješenja tuženika odnosno da li je poreznim rješenjem zakonito utvrđeno da je tužitelj po sili zakona postane obveznik poreza na dodanu vrijednost od 01. siječnja 2024. godine.

9.Među strankama je sporno da li je bilo zakonskog osnova da tužitelj po sili zakona postane obveznik poreza na dodanu vrijednost od 01. siječnja 2024. godine, odnosno sporno je da li je tužitelj obavljenih usluga u iznosu većem od 40.000,00 eura.

10.Člankom 6. stavak 1. i 2. Zakona o porezu na dodanu vrijednost („Narodne novine“, broj: 73/13 do 114/23, u daljnjem tekstu: ZoPDV-st), propisano je da je porezni obveznik svaka osoba koja samostalno obavlja bilo koju gospodarsku djelatnost bez obzira na svrhu i rezultat obavljanja te djelatnosti. Gospodarska djelatnost je svaka djelatnost proizvođača, trgovca ili osoba koje obavljaju usluge, uključujući rudarske i poljoprivredne djelatnosti te djelatnosti slobodnih zanimanja. Gospodarskom djelatnošću smatra se i iskorištavanje materijalne ili nematerijalne imovine u svrhu trajnog ostvarivanja prihoda.

11.Člankom 90. stavkom 1. ZoPDV-st propisano je da malim poreznim obveznikom u smislu ovoga Zakona se smatra pravna osoba sa sjedištem, stalnom poslovnom jedinicom, odnosno fizička osoba s prebivalištem ili uobičajenim boravištem u tuzemstvu, čija vrijednost isporuka dobara ili obavljenih usluga u prethodnoj kalendarskoj godini nije bila veća od 40.000,00 eura.

12.Prema članku 77. stavak 1. ZoPDV-st, svaka osoba mora Poreznoj upravi prijaviti početak svoje djelatnosti kao poreznog obveznika, odnosno mora se prijaviti u registar obveznika PDV-a ako je vrijednost njezinih isporuka u prethodnoj ili tekućoj kalendarskoj godini prešla iznos iz članka 90. stavka 1. toga Zakona. Ako se porezni obveznik ne prijavi u registar obveznika PDV-a, iako je vrijednost njegovih isporuka u prethodnoj ili tekućoj kalendarskoj godini prešla iznos iz članka 90. stavka 1. ovoga Zakona, Porezna uprava upisuje tog poreznog obveznika u registar obveznika PDV-a po službenoj dužnosti o čemu donosi rješenje.

13.Člankom 186. stavcima 1. i 3. Pravilnika o porezu na dodanu vrijednost („Narodne novine“, broj: 79/13 do 41/22), propisano je da porezni obveznik iz članka 6. stavak 1. Zakona koji ima sjedište, stalnu poslovnu jedinicu, prebivalište ili uobičajeno boravište u tuzemstvu i u prethodnoj kalendarskoj godini je obavio isporuke dobara i usluga iznad propisanog iznosa iz članka 90. stavka 1. Zakona, se upisuje u registar obveznika PDV-a od 01. siječnja tekuće godine, odnosno od 01.. dana u mjesecu koji slijedi nakon mjeseca u kojem je obavio isporuke dobara i usluga iznad propisanog iznosa iz članka 90. stavak 1. Zakona.

14.Prema stanju spisa je nesporno proizlazi da tužitelj obavlja djelatnost taksi službe, koju djelatnost je obavljao u 2023. godini, kao i u ranijim godinama u kojima je kao mali poduzetnik nije bio u sustavu obveznika PDV-a.

15.Porezno tijelo je temeljem podataka iz službenih evidencija kojima raspolaže, te uvidom u podatke kojima raspolaže i uvidom u ostvareni promet po računu Privredne banke Zagreb i uvidom u podatke evidentirane u sustavu fiskalizacije, utvrdilo da je tužitelj obavio isporuke dobara ili usluga iz članka 90. stavak 5. Zakona o porezu na dodanu vrijednost odnosno da je tužitelj obavio isporuke dobara ili usluga u iznosu većem od 40.000,00 eura, budući da je prema navedenim podacima obavio usluga u vrijednosti od 43.341,32 eura, s time da je dio naplaćen bezgotovinskim putem u iznosu od 26.538,51 eura dok je temeljem podataka fiskalizacije utvrđeno da je naplata iznosila 16.808,81 euro.

Tužitelj je poreznom tijelu podnio PO-SD obrazac za 2023. godinu u kojem je naveo ukupne primitke naplaćene u iznosu od 40.000,00 eura.

16.Za ulazak u sustav PDV-a tj. za upis u registar obveznika PDV-a, odlučujuća je vrijednost isporuka poreznog obveznika izvršenih prethodnoj ili tekućoj kalendarskoj godini i da li taj iznos isporučenih dobara ili izvršenih usluga prelazi iznos iz članka 90. stavka 1. ovoga ZoPDV-st., odnosno u konkretnom slučaju za ulazak u sustav PDV-a od 01. siječnja 2024. godine nužno je da vrijednost isporuka (izvršenih usluga) poreznog obveznika izvršenih prethodnoj godini (2023.) je bila veća od 40.000,00 eura. Dakle, relevantni su računi na kojima je datum isporuke dobara ili izvršene usluge, jer datum na računu znači i datum isporuke ili izvršene usluge. Naplata izdanog računa nije bitna jer čak i ako račun nije plaćen, taj iznos na računu se također pribraja pragu jer je usluga izvršena.

17.Tužitelj tužbenim navodima ističe da je jedan dio novčanih primitaka zaprimljenih na račun (dakle, plaćenih od strane klijenta) se realizirao tijekom siječnja 2023. godine, ali da se je taj naplaćeni iznos računa odnosio na račune izdane tijekom prosinca 2022. godine, radi čega da takvi primici (računi iz prosinca 2022.) se ne mogu razmatrati kao vrijednost pruženih usluga tijekom 2023. godine.

18.Tužitelj kao mali poduzetnik je bio obrtnik na paušalu pa iako kao paušalist nije morao voditi klasične poslovne knjige poput i izdataka, trebao voditi Knjigu prometa (KPR) koja je primarni izvor informacija koji Porezna uprava koristi kako bi utvrdila je li prijeđen propisani limit za ulazak u sustav PDV-a i upis u registar obveznika PDV-a, te obrazac PO-SD (godišnje izvješće). Knjigu prometa za pojedinu godinu obrtnik treba voditi sam za sebe tijekom kalendarske godine o iznosima naplate po pojedinim računima i u nju se upisuje svaki izdani račun. Knjigu prometa nije potrebno predavati u Poreznu upravu već do 15 siječnja slijedeće godine predati obrazac PO- SD koji je ustvari izvješće o paušalnom dohotku od samostalne djelatnosti.

19.U obrascu PO-SD tužitelj je u 2023. godini prikazao da je ostvario paušalni dohodak u iznosu od 40.000,00 eura, što je samo po sebi nelogično i upitno da je tijekom 2023. godine uspio ostvariti dohodak točno u iznosu od 40,000,eura. S druge strane u Knjizi prometa za 2023. godinu je prikazao račune za tu cijelu godinu, počevši od računa od 13. siječnja 2023. pa do zadnjeg računa od 31. prosinca 2023. godine tako da vrijednost isporuka (izvršenih usluga) svih navedenih računa u Knjizi prometa iznosi ukupno 43.341,32 eura.

20.Knjiga prometa sadrži među ostalim stupce broj računa-fakture i nadnevak (računa), te stupce-podatke o naplati vrijednost isporuka (izvršenih usluga). Tužitelj je sam kreirao KPR-a i unio podatke u istu, to je njegov dokument, a porezno tijelo ga je samo koristilo kod utvrđivanja da li je u konkretnom slučaju prijeđen limit za upis u Registar PDV-a.

21.Tužiteljev tužbeni navod da je jedan dio novčanih primitaka tj. računa plaćenih od strane klijenta se realizirao tijekom siječnja 2023. godine, ali da se je taj naplaćeni iznos računa odnosio na račune izdane tijekom prosinca 2022. godine, se ne može prihvatiti jer isto ne proizlazi iz stanja spisa dostavljenog od tuženika, niti priloga tužbe.

Moguće je da se desi da dio računa bude izdan u prethodnoj godini kada bi trebala da je i usluga izvršena a da nisu naplaćeni u toj godini već su naplaćeni u slijedećoj. Kod navedenog je istaći da je bitno kada izvršena isporuka ili usluga jer bi tada trebao biti i ispostavljen račun za izvršenu uslugu, bez obzira je li ta usluga i naplaćena.

22.Iz isprava priloženih tužbi te isprava sadržanih u spisu dostavljenom od tuženika ne proizlazi da bi nekoliko računa za koje tužitelj navodi da su plaćeni u siječnju 2023. godine bilo ispostavljeno (izvršena usluga), baš u prosincu 2022. godine.

23.Člankom 88. Općeg poreznog zakona ("Narodne novine", broj: 115/16. do 151/25, dalje: OPZ-a), propisano je da u poreznom postupku teret dokaza snosi: 1. porezno tijelo za činjenice koje utemeljuju porez, a u skladu s člankom 6. stavkom 2. ovoga Zakona, 2. porezni obveznik za činjenice koje smanjuju ili ukidaju porez.

24.Iako se u konkretnom slučaju tužitelju ne utvrđuje porezna obveza, u provedenom poreznom postupku utvrđivao se tužiteljev porezni status tj. da li će biti u sustavu PDV-a i ne. Stoga, ima mjesta analognoj primjeni navedene odredbe, slijedom koje po ocijeni suda je tužitelj trebao vjerodostojnim ispravama dokazati da neki računi su naplaćeni u siječnju 2023. godine a da su ispostavljeni u prosincu 2022. godine (kako se navodi u tužbi), što znači da su u vrijeme izdavanja računa i izvršene usluge, pa da zbog toga te račune ne bi trebalo pribrajati (računati) ostalim izdanim računima u 2023. godini. Teret dokaza je na tužitelju.

25.Slijedom navedenog tužitelj je tijekom poreznog postupka ili u žalbi trebao priložiti dokaze o navedenom kao što su: Kopije svih računa izdanih u 2022. i 2023. godini, Knjiga prometa za 2022. godinu, Obrazac PO-SD za 2022. i 2023. godinu, Izvode banke za poslovni račun tužitelja, kako bi se u tom postupku moglo provjeriti osnovanost tužiteljevih navoda, da li su isti računi (za ispostavljene usluge), već prikazani u 2022. godine i da se ne radi o dvostrukom prikazivanju. Tužitelj nije priložio odgovarajuće dokaze koji bi potkrijepili njegove navode u poreznom postupku, niti u žalbi izjavljenoj na prvostupanjsko rješenje a ni u tužbi.

U navedenoj situacije porezno tijelo je kod utvrđivanja vrijednosti izvršenih usluga u 2023. godini prihvatilo podatke koje je sam tužitelj iskazao u KPR za 2023. godinu, pritom koristeći podatke kojima je samo raspolagalo, kao evidencija fiskalizacije računa, Izvodi banke o stanju računa.

26.Stoga, zakonito je porezno tijelo sukladno članku 186. stavak 4. Pravilnika o porezu na dodanu vrijednost utvrdilo da je tužitelj po sili zakona postao obveznik poreza na dodanu vrijednost od 01. siječnja 2024. godine, te mu je određena obveza upisa u registar obveznika PDV-a.

27.Sud ocjenjuje da je u postupku potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje, te da su na utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenjene mjerodavne odredbe propisa, pa je osporeno rješenje zakonito. Stoga, valjalo je, na temelju odredbe članka 116. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24, dalje, ZUS-a), odbiti tužbeni zahtjev tj. odlučiti kao u izreci presude.

28.Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 147. st. 1. ZUS-a, kojim je propisano da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi svoje troškove, ako zakonom nije drukčije propisano, radi čega je zahtjev za naknadom troška, valjalo odbiti iz razloga jer je tužiteljev zahtjev odbijen, pa je slijedom navedenog riješeno kao u izreci pod točkom II. izreke.

U Splitu, 29. siječnja 2026.

SUDAC

Studenko Vuleta

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba, u roku 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, putem ovog suda pisano, za Visoki upravni sud Republike Hrvatske (čl. 126. st. 1. ZUS-a). Žalba odgađa izvršenje presude (čl.126.st.5. ZUS-a).

DNA:

- opunomoćeniku tužitelja, Nikoli Pranjiću, Rijeka, Verdijava 9,

- tuženiku, Ministarstvu financija RH, Samostalnom sektoru za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Katančićeva 5,

- u spis.