Republika Hrvatska

Općinski sud u Gospiću

Trg Alojzija Stepinca 3

53000 Gospić

Poslovni broj Psp-7/2024-43

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Općinski sud u Gospiću po sucu Mirjani Kosanović kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužiteljice ĐD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] s boravkom u Engleskoj, London, SE256SZ, 2 Grangecliffe gardens koju zastupa opunomoćenica Jelena Čačić, odvjetnica u Zadru, Ruđera Boškovića 4/I protiv tuženika 1. ND iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. ZD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kao zakonske nasljednice iza pok. OD iz [adresa] koje zastupa opunomoćenik Roberto Dujić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Korljan i partneri sa sjedištem u [adresa], zbog smetanja posjeda, nakon glavne i javne rasprave zaključene 18. prosinca 2025. u prisutnosti opunomoćenika stranaka i nakon objave 29. siječnja 2026.

r i j e š i o  j e :

I. Utvrđuje se da su tuženici smetali tužiteljicu u posjedu sobe koja se nalazi na prvom katu obiteljske kuće u [adresa] na adresi [adresa] koja je izgrađena na dijelu čest. zem. [katastarska čestica], dijelu čest. zem. [katastarska čestica], dijelu čest. zem. [katastarska čestica] i dijelu čest. zem. [katastarska čestica] sve nekretnine položene u k. o. [katastarska općina] i to na način da su u veljači 2022. za što je tužiteljica saznala 11. veljače 2022. iz te sobe uklonili sve njene stvari, promijenili ulazna vrata kao i bravu na istima, a koja soba se u skici lica mjesta izrađenoj od strane stalnog sudskog vještaka Igora Gulana, mag. ing. geod. od 20. rujna 2022. nalazi na poziciji označenoj crvenim krugom i koja je sastavni dio ovoga rješenja pa se tuženicima zabranjuje takvo ili slično smetanje posjeda tužiteljice ubuduće i nalaže uspostava prijašnjeg posjedovnog stanja na način da uklonjene stvari tužiteljice vrate u navedenu sobu i na istu postave ranija vrata i bravu i od istih daju tužiteljici ključ, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

II. Nalaže se tuženicima da tužiteljici solidarno naknade trošak ovog postupka u iznosu od 1.945,70 EUR zajedno sa zateznom kamatom tekućom od donošenja rješenja pa do isplate za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je 3. ožujka 2022. podnijela tužbu protiv tuženika ND i OD zbog smetanja posjeda sobe na prvom katu obiteljske kuće u [adresa] na adresi [adresa]. Tužiteljica je navela da je u isključivom i nesmetanom posjedu navedene sobe od 2009., međutim, tijekom veljače 2022. za što je tužiteljica saznala 11. veljače 2022. tuženici su iz sobe uklonili sve njezine stvari, promijenili ulazna vrata i bravu i obavijestili tužiteljicu da sobu više ne može koristiti. Zbog takvog ponašanja tuženika intervenirali su i djelatnici PU zadarske. Tvrdi da je s 1. tuženikom koji je njezin otac pokušala na miran način riješiti nastali problem, ali bezuspješno. S obzirom na navedeno tužiteljica je predložila da sud donese rješenje kojim će utvrditi da su je tuženici smetali u posjedu navedene sobe na način da su uklonili sve njene stvari, promijenili ulazna vrata i bravu na istima te da se tuženicima zabrani takvo ili slično smetanje posjeda ubuduće i naloži uspostava prijašnjeg posjedovnog stanja na način da uklonjene stvari tužiteljice vrate u sobu, na istu postave ranija vrata i bravu i da tužiteljici predaju ključ, sve to u roku od 8 dana pod prijetnjom ovrhe.

2. Tuženici su se u cijelosti protivili tužbi i tužbenom zahtjevu i predložili da sud isti odbije kao neosnovan uz naknadu parničnih troškova tuženicima. Naveli su da iz navoda tužbe proizlazi da tužiteljica tvrdi kako je bila smetana u posjedu jedne sobe u obiteljskoj kući, navodno iseljenjem njezinih stvari i onemogućavanjem ulaska u istu čime se radi o navodnom smetanju posjeda dijela stvari u smislu članka 10. stavka 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj 91/1996., 68/1998., 137/1999., 22/2000., 73/2000., 114/2001., 79/2006., 141/2006., 146/2008., 38/2009., 153/2009., 143/2012., 152/2014., 81/2015. i 94/2017., dalje: ZVDSP). Predmetna soba nalazi se u obiteljskoj kući u vlasništvu djeda tužiteljice. Tužiteljica već godinama živi, studira i radi u [adresa] te u kući boravi samo povremeno što među strankama nije sporno. Tuženici ističu prigovor nepravovremenosti tužbe sukladno članku 21. stavku 3. ZVDSP-a budući da tužiteljica nije dokazala kada je saznala za navodno smetanje posjeda niti za počinitelje istog. Nadalje, tuženici ističu da nije došlo do samovlasnog smetanja posjeda jer je premještanje stvari tužiteljice u drugu sobu učinjeno uz prethodni telefonski dogovor s tužiteljicom. Slijedom navedenog, tuženici su predložili odbiti tužbu u cijelosti uz dosudu parničnih troškova tuženicima s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.

3. Tužiteljica se u podnesku od 31. svibnja 2022. očitovala na navode tuženika te istaknula kako nikakav dogovor o premještanju osobnih stvari iz njezine sobe nije postojao što proizlazi i iz izvješća Općinskog državnog odvjetništva u Zadru broj KO- DO-251/22 od 9. svibnja 2022. Smatra da činjenica postojanja kaznenih prijava među strankama dodatno potvrđuje nepostojanje suglasnosti. Naglašava da predmet ovog postupka nije vlasništvo, već čin samovlasnog smetanja posjeda koji je nesporno imala do veljače 2022. kada su joj tuženici posjed oduzeli. Navodi da je za smetanje saznala 11. veljače 2022. čime je tužba pravodobna. Predlaže saslušanje svjedokinja GD i FD koje imaju neposredna saznanja o činu smetanja posjeda te da se službenim putem pribavi zapisnik o policijskoj intervenciji PU zadarske iz veljače/ožujka 2022.

4. Radi utvrđenja činjeničnog stanja proveden je dokazni postupak tijekom kojeg je izvršen uvid u izvod iz katastarskog plana (list 5 spisa), pouku o pravima uhićenika PU zadarske od 27. travnja 2022. (list 28 i 29 spisa), pouku o pravima osumnjičenika PU zadarske od 27. travnja 2022. (list 30 spisa) i potvrdu PU zadarske od 27. travnja 2022. o privremenom oduzimanju predmeta (list 31 spisa). Proveden je dokaz saslušanjem parničnih stranaka i svjedoka CD i FD. Provedeno je geodetsko vještačenje na katastarskim česticama [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (list 43-101 spisa). Sudski vještak izradio je skicu lica mjesta na kojoj je prikazan prijepor (list 105 spisa). Izvršen je uvid u rješenje o nasljeđivanju Općinskog suda u Zadru poslovni broj O-1703/2023 od 8. studenog 2023 iza pok. OD (list 146 i 147 spisa). Izvršen je uvid u rješenje Općinskog suda u Zadru poslovni broj Kov-202/2022 od 29. srpnja 2022. kojim je potvrđena optužnica Općinskog državnog odvjetništva u Zadru broj KO-DO-251/2022 od 9. svibnja 2022. protiv okrivljenice ĐD zbog kaznenog djela iz članka 139. stavaka 2. i 3. Kaznenog zakona (list 225-227 spisa).

5. Sud je proveo dokaz geodetskim vještačenjem radi utvrđenja položaja sporne prostorije, a za vještaka geodetske struke imenovan je stalni sudski vještak Igor Gulan koji je na očevidu provedenom 1. rujna 2022. identificirao spornu prostoriju unutar obiteljske kuće te dokumentirao zatečeno stanje fotografiranjem i mjerenjem. Vještak je utvrdio da se obiteljska kuća nalazi na dijelovima katastarskih čestica [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Navedene čestice su upisane u zemljišne knjige kako slijedi: čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] upisana je kao neplodno u suvlasništvu [adresa] i OD; čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] upisana je kao dvorište i poslovna zgrada u vlasništvu OD; čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] upisana je kao neplodno u vlasništvu Grada Zadra; te čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] upisana je kao pašnjak u suvlasništvu više osoba. Na temelju službenog katastarskog plana, terenskog očevida i pravila struke, vještak je izradio skicu lica mjesta u kojoj je obiteljska kuća označena narančastom bojom, dok je sporna prostorija na prvom katu kuće označena crvenom točkastom oznakom. Na skici je prikazan i položaj unutarnjih stepenica koje vode na prvi kat. Vještak je naveo da nije nadležan za snimanje unutarnjih prostorija kuće niti za utvrđivanje njihove površine kao ni za utvrđivanje etažnih dijelova građevine, već je isto u nadležnosti građevinskog vještaka. Sastavni dio nalaza i mišljenja čine skica lica mjesta, fotografije, vlasnički i posjedovni listovi.

6. U očitovanju na nalaz i mišljenje sudskog vještaka tuženici su naveli kako je tužiteljica u ovom postupku predložila vještaka pogrešne struke za identifikaciju i opisivanje predmeta spora jer vještak geodetske struke nema potrebna stručna znanja da bi mogao identificirati i opisivati prostorije unutar građevinskih objekata kao što je i sam naveo u svojem nalazu i mišljenju. Slijedom navedenog, tuženici prigovaraju nalazu i mišljenju vještaka geodeta od 20. rujna 2022. u dijelu gdje je isti crvenom točkom označio položaj predmeta spora - soba s obzirom da vještak nije ušao u predmetnu nekretninu gdje se nalazi predmet spora odnosno u obiteljsku kuću, nije osobno vidio niti se uvjerio gdje se predmet spora odnosno soba nalazi unutar obiteljske kuće te nema potrebna stručna znanja da identificira i opiše predmet spora. Tuženici ističu kako je vještak položaj predmeta spora označio sukladno kazivanju tužiteljice ispred obiteljske kuće za vrijeme očevida, dakle bez ulaženja unutar obiteljske kuće gdje se predmet spora nalazi. Smatraju bitnim za istaknuti kako se u predmetnoj obiteljskoj kući na prvom katu nalazi više soba slijedom čega smatraju kako ovim vještačenjem nije identificiran i opisan predmet ovoga spora.

7. U podnesku od 11. siječnja 2023. tužiteljica nije imala primjedbi na nalaz i mišljenje sudskog vještaka niti na skicu lica mjesta pa je sukladno istoj uredila tužbeni zahtjev i predložila da sud nakon što provede predložene dokaze donese rješenje kao u izreci.

8. Rješenjem poslovni broj Psp-7/2024-2 od 11. lipnja 2024. utvrđen je prekid postupka u odnosu na 2. tuženika OD koji je umro **.**.2023. te je odlučeno da će se postupak nastaviti kada nasljednik ili skrbnik ostavine preuzme postupak ili kad ga sud na prijedlog protivne strane ili po službenoj dužnosti pozove da to učini.

9. Rješenjem poslovni broj Psp-7/2024-10 od 25. rujna 2024. pozvana je ZD da kao nasljednica pokojnog OD preuzme postupak u ovoj pravnoj stvari.

10. Svjedokinja CD navodi da je 11. veljače 2022. po povratku s posla došla u obiteljsku kuću u kojoj i danas živi. U prizemlju kuće zatekla je otvorena vrata spavaće sobe koju je ranije koristila s bivšim suprugom. U toj sobi vidjela je vreće s osobnim stvarima svoje kćeri ĐD. Potom se uputila na galeriju gdje se nalazi soba njezina sina Đ. Kroz sinovu sobu dolazi se u sobu kćeri ĐD na prvom katu. Vrata između sinove i kćerkine sobe bila su zaključana. Primijetila je da su vrata nova i da ne može ući u kćerkinu sobu. Nakon toga nazvala je kćer koja se tada nalazila u [adresa]. Kćer je potom pozvala policiju. Događaj se dogodio između 16:30 i 17:00 sati. Policija je došla tek oko 20:00 sati, nakon drugog poziva kćeri. Svjedokinja navodi da su tijekom braka ona, suprug i djeca stalno živjeli u toj kući. Kćer ĐD i danas povremeno boravi u kući osobito tijekom blagdana i ljeta. Godine 2022. kćer je boravila u kući tjedan dana u travnju te od srpnja 2022. do siječnja 2023. Spornu sobu ĐD koristi od rođenja odnosno od 1999. Prema iskazu svjedokinje, sobu je koristila isključivo kćer do 2022. Kćerkina soba prije tog događaja nikada se nije zaključavala. Tvrdi da nije postojao nikakav dogovor o premještanju kćerkinih stvari. Navodi da o iznošenju stvari nije razgovarala s bivšim suprugom. U vrećama su se nalazile kćerkine knjige, bilježnice, kozmetika i odjeća. Ističe da se kćer zbog toga osjećala poniženo jer su joj stvari bile u vrećama. Navodi da je kćer zbog tog događaja kasnije uhićena po dolasku iz [adresa]. Ističe da je soba bila dječja soba, s osobnim predmetima i tragovima kćerkina dugog korištenja. Nakon događaja svjedokinja više nema pristup kćerkinoj sobi niti ga ima kćer. Tvrdi da 1. tuženik sada spava u kćerkinoj sobi, a prije ovog događaja koristio je spavaću sobu u prizemlju. Nakon što joj je pokazana fotografija iz spisa, identificirala je spornu sobu tužiteljice. Svjedokinja navodi da su do srpnja 2018. svi zajedno živjeli u prizemlju kuće. Osim prizemlja, kao stambeni prostor koristila se i kćerkina soba na katu. Do 11. veljače 2022. nikome nije bio zabranjen pristup toj sobi niti je bila zaključavana. Dok je kćer boravila u [adresa], svjedokinja je jedina čistila i provjetravala sobu. Kćer je koristila zajedničke prostorije kuće uključujući kupaonicu i kuhinju u prizemlju.

11. Svjedokinja FD navodi da poznaje tužiteljicu od 2010. te da je često dolazila u njezinu obiteljsku kuću. Najviše vremena provodile su u sobi tužiteljice koja se nalazi na katu kuće, a do koje se dolazi kroz galeriju i bratovu sobu. Tužiteljica joj je rekla da je riječ o njezinoj sobi u kojoj je imala osobne stvari, namještaj, odjeću, knjige, računalo i crteže. Svjedokinja navodi da je tijekom svih dolazaka u sobi boravila isključivo tužiteljica te da sobu nisu koristili otac, djed ni baka. Soba nikada nije bila zaključavana. Posljednji put bila je u kući za Božić 2021. Navodi da ju je tužiteljica isti dan kada su joj stvari izbačene iz sobe nazvala i rekla da ne može ući u sobu.

12. U podnesku od 12. lipnja 2025. tuženici osporavaju da su samovlasno smetali isključivi posjed tužiteljice nad sobom u obiteljskoj kući u [adresa]. Ističu da iz provedenih dokaza proizlazi kako se ne radi o isključivom posjedu sobe, već o faktičnom suposjedu cijele kuće. Soba se nalazi u obiteljskoj kući i pristupa joj se kroz drugu sobu. Soba nije bila zaključavana i bila je dostupna svim ukućanima. Svjedokinja CD potvrdila je da nije postojao režim isključivog korištenja sobe. Utvrđeno je da tužiteljica i dalje povremeno boravi u kući i koristi zajedničke prostore. Time tužiteljica nije bila isključena iz posjeda kuće niti joj je bitno ograničena faktična vlast. Premještanje stvari tužiteljice u drugu sobu unutar iste kuće ne predstavlja isključenje iz suposjeda. Prema članku 24. stavku 1. ZVDSP-a zaštita se može tražiti samo u slučaju potpunog isključenja ili bitnog ograničenja što ovdje nije ostvareno. Sudska praksa potvrđuje da premještanje stvari unutar zajedničkog prostora ne predstavlja smetanje posjeda. Isključenje postoji tek ako je onemogućen pristup cijeloj nekretnini što ovdje nije slučaj. Jedna prostorija ne može biti predmet posjedovne zaštite ako se koristi ostatak kuće. Ističu kako provedeno geodetsko vještačenje nije prikladno za identifikaciju unutarnjih prostorija te da predmet spora nije jasno individualiziran, a okolnosti upućuju i na nepravovremenost tužbe. Slijedom navedenog, smatraju da tužbeni zahtjev treba odbiti podredno odbaciti uz dosudu parničnih troškova tuženicima.

13. Tužiteljica ĐD u svom iskazu navela je da je spornu sobu u obiteljskoj kući u [adresa] koristila kao svoju od rođenja, neprekidno i mirno, sve do veljače 2022. U sobi su se nalazile isključivo njezine osobne stvari, a sobu je koristila ona i njezini gosti. Soba se nikada nije zaključavala niti je postojao režim zabrane pristupa jer to u obitelji nije bio običaj. Iako su roditelji i baka mogli ući u sobu, nitko u njoj nije boravio niti ju koristio za spavanje. Tužiteljica je od 2018. živjela i radila u [adresa], ali je redovito dolazila u [adresa] tijekom blagdana i praznika te je nastavila koristiti spornu sobu. Do veljače 2022. nitko joj nije osporavao pravo korištenja sobe niti je tražio da je napusti. Dana 10. veljače 2022. prvi put je zaprimila poruku od oca da mora iseliti stvari iz sobe čemu se usprotivila. Dana 11. veljače 2022. obaviještena je da su njezine stvari iznesene iz sobe te da više nema pristup istoj. Nakon tog događaja nije joj omogućeno daljnje korištenje sobe niti joj je ponuđen ključ. Tužiteljica ističe da joj je od 2022. onemogućen ulazak u sobu, iako i dalje boravi u kući i koristi druge dijelove nekretnine.

14. Tuženik ND u svom iskazu naveo je da je većina osobnih stvari tužiteljice uklonjena iz sporne sobe 2018. kada je tužiteljica otišla živjeti i studirati u [adresa]. Nakon toga u sobi je ostalo vrlo malo njezine odjeće i osobnih predmeta. Kada su 2022. iznosili preostale stvari u vrećama, radilo se ukupno o najviše tri vreće robe. Tužiteljica nakon 2022. nesmetano koristi cijelu kuću i dvorište te joj nije onemogućen pristup zajedničkim prostorima. Soba iz koje su iznesene stvari nema ključ i nikada se ne zaključava pa je tužiteljica uvijek mogla ući u prostoriju ako je željela. Tuženik ističe da nikada nije namjeravao potpuno onemogućiti tužiteljici pristup sobi niti je ona bila trajno isključena iz posjeda. Prema njegovom iskazu, soba je bila i ostala dio zajedničkog faktičnog posjeda kuće koja je uvijek bila dostupna svim ukućanima. Premještanje preostalih stvari nije predstavljalo ograničenje posjeda, već premještanje unutar zajedničkog prostora. Tužiteljica je uvijek mogla koristiti kuću uključujući prizemlje i druge prostorije, te joj nije ograničena mogućnost boravka. Zaključno navodi da soba nikada nije bila isključivi posjed tužiteljice u smislu članka 24. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima.

15. Tužiteljica je predložila provođenje građevinskog vještačenja sa zadatkom vještaka da na skici lica mjesta prikaže predmet spora s označenom površinom prostorije ili likom iz kojeg će nedvojbeno proizlaziti o kojoj prostoriji se radi dok je tuženik predložio priklopiti spis Općinskog suda u Zadru poslovni broj Kov-202/2022 te se izričito protivio provođenju novog vještačenja u ovom parničnom postupku.

16. U podnesku od 6. kolovoza 2025. tuženici su naveli da tužiteljica nije imala isključivi posjed sporne sobe, već suposjed unutar obiteljske kuće te da iz provedenih dokaza proizlazi da se prostorije kuće koriste zajednički sukladno životnim okolnostima članova kućanstva. Stoga smatraju da nisu ispunjene pretpostavke za posjedovnu zaštitu niti za zaštitu suposjeda prema članku 24. ZVDSP-a. Nadalje, da iskaz tužiteljice ne potvrđuje postojanje isključivog posjeda, već upravo suprotno - zajedničko korištenje prostora. Sama tužiteljica navodi da se do sporne sobe dolazi prolaskom kroz sobu njezina brata što ukazuje na nepostojanje fizičke i faktične odvojenosti nužne za samostalni posjed. Osim toga, tužiteljica priznaje da vrata sobe nikada nisu bila zaključavana prije veljače 2022., a članovi obitelji su slobodno ulazili u prostor što potvrđuje zajednički karakter korištenja. Tužiteljica i dalje koristi druge dijelove kuće uključujući kuhinju, kupaonicu i drugu sobu i boravi u kući tijekom ljeta i blagdana pa nije isključena iz faktične vlasti nad nekretninom. Premještanje stvari bilo je prethodno najavljeno sms-om i telefonskim pozivom pa takva radnja ne predstavlja samovlasno smetanje posjeda, a premještanje stvari tuženici opravdavaju životnim okolnostima uključujući zdravstveno stanje 1. tuženika. U odnosu na prijedlog tužiteljice da se u postupku provede građevinsko vještačenje tuženici smatraju da se radi o nepravodobnom dokaznom prijedlogu, a tužiteljica nije učinila vjerojatnim da bez svoje krivnje nije mogla ranije predložiti taj dokaz. Predlažu odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan uz dosudu parničnog troška tuženicima.

17. U podnesku od 5. prosinca 2025. tužiteljica osporava tvrdnje da se radilo o klasičnom suposjedu obiteljske kuće. Činjenica da vrata sobe nisu bila zaključavana ne isključuje postojanje isključivog posjeda. Smatra da zaključavanje nije uvjet niti dokaz jačeg posjedovnog prava. Tuženici su promijenili vrata i bravu sobe te je zaključali i time izmijenili dotadašnji način posjedovanja. Tvrdi da su neistiniti navodi tuženika da vrata i brava nisu mijenjani jer fotografije pokazuju da su nova vrata i brava vidno novijeg dizajna od ostatka interijera. Smatra da je promjena učinjena radi onemogućavanja pristupa tužiteljici. Činjenica da se do sobe dolazi kroz sobu brata nema utjecaja na pitanje posjeda tužiteljice. Ističe da predmet spora nije posjed bratove sobe, već sobe tužiteljice koju je isključivo ona koristila od 2009. do 2022. Nadalje ističe kako na očevidu održanom 1. rujna 2022. tuženici nisu osporavali predmet spora, a vještak geodet je prihvatio identifikaciju sobe i istu prikazao na skici. Tek nakon izrade nalaza tuženici su počeli osporavati identifikaciju pa je iz tog razloga tužiteljica predložila novo vještačenje uz građevinskog vještaka radi preciznog opisa predmeta spora prikladnog za ovrhu. Tužiteljica predlaže usvajanje tužbenog zahtjeva uz naknadu parničnog troška.

18. U podnesku od 17. prosinca 2025. tužiteljica je navela kako je građevinsko vještačenje potrebno radi preciznog opisa predmeta spora prikladnog za provedbu ovrhe jer bi u protivnom presuda mogla biti neprovediva. Tužiteljica smatra da nije u prekluziji budući da se potreba za vještakom druge struke pokazala tek nakon izrade nalaza geodeta, a sud je ovlašten odrediti vrstu i osobu vještaka. Napominje da je među strankama nesporno o kojoj se sobi radi te da je osporavanje tuženika očito usmjereno na odugovlačenje postupka. Slijedom navedenog, predlaže usvajanje tužbenog zahtjeva u cijelosti uz dosudu parničnog troška tužiteljici.

19. Analizom provedenih dokaza sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti osnovan.

20. Predmet ovog spora je zahtjev tužiteljice da se utvrdi da su je tuženici smetali u posljednjem mirnom posjedu sobe koja se nalazi na prvom katu obiteljske kuće u [adresa] na adresi [adresa] na način da su u veljači 2022. za što je saznala 11. veljače 2022. iz sobe uklonili sve njene stvari, promijenili ulazna vrata kao i bravu na istima, a soba se u skici lica mjesta izrađenoj od strane geometra Igora Gulana, mag. ing. geod. od 20. rujna 2022. nalazi na poziciji označenoj crvenim krugom i sastavni je dio ovoga rješenja, te da se tuženicima zabrani takvo ili slično smetanje posjeda tužiteljice ubuduće i naloži uspostava prijašnjeg posjedovnog stanja na način da uklonjene stvari tužiteljice vrate u navedenu sobu i na istu postave ranija vrata i bravu i od istih daju tužiteljici ključ u roku od 8 dana pod prijetnjom ovrhe.

21. Posjedovna zaštita se pruža u skladu s općim normativom ZVDSP-a o zaštiti posjeda (članak 19-27 ZVDSP-a).

22. Prema odredbi članka 20 stavka 2 ZVDSP-a tko posjedniku bez njegove volje oduzme posjed ili ga u posjedu uznemirava, samovlasno je smetao njegov posjed, a odredbom članka 21 stavka 1 ZVDSP propisano je: koga drugi samovlasno smeta u posjedu, bilo da ga uznemirava u posjedu ili mu ga je oduzeo, ima pravo na zaštitu posjeda.

23. Da bi se pružila sudska zaštita potrebno je da posjed bude posljednji mirni posjed odnosno sud pruža zaštitu samo posljednjem stanju posjeda i nastalom smetanju pri čemu nisu od utjecaja pravo na posjed, pravni osnov i savjesnost posjednika. Dakle, raspravljanje o tužbi zbog smetanja posjeda ograničit će se samo na raspravljanje i dokazivanje činjenica posljednjeg stanja posjeda i nastalog smetanja, a isključeno je raspravljanje o pravu na posjed, o pravnoj osnovi, savjesnosti ili nesavjesnosti posjeda ili o zahtjevima za naknadu štete (članak 22 stavak 2 ZVDSP).

24. Za pružanje sudske zaštite nije od utjecaja koliko je mirni posjed trajao.

25. Svrha je posjedovne zaštite putem suda u tome da, bez obzira na pravo na posjed, svatko bude zaštićen od uznemiravanja odnosno oduzimanja jer posjed je faktično stanje zaštićeno zakonom pa faktična vlast glede stvari traje sve dok se ne utvrdi da je posjed prestao.

26. Odredbom članka 21 stavka 3 ZVDSP-a propisano je da pravo na zaštitu posjeda prestaje protekom roka od trideset dana od dana kad je smetani saznao za čin smetanja i počinitelja, a najkasnije godinu dana od dana nastalog smetanja.

27. Sud je utvrdio sljedeće nesporne činjenice:

- da se soba koja je predmet spora nalazi na katu obiteljske kuće u [adresa], na adresi [adresa], a do nje se pristupa kroz sobu tužiteljičinog brata i galeriju

- da je tužiteljica sobu koristila od rođenja, a najkasnije od 2009. pa sve do veljače 2022.

- da je predmetna soba uvijek bila prostor u kojem je tužiteljica držala osobne stvari, ali nije bila zaključavana te je bila dostupna članovima obitelji što nesporno proizlazi iz iskaza svjedoka FD i CD, majke tužiteljice

- da tužiteljica od 2018. živi u [adresa], ali povremeno boravi u kući tijekom praznika i ljetnih mjeseci

- da tužiteljici do veljače 2022. nitko nije onemogućavao pristup sobi, niti je bilo postavljenih brava ili drugih prepreka.

28. Između stranaka je sporno da li su tuženici 11. veljače 2022. iznijeli tužiteljičine stvari iz sobe u vreće i zaključali sobu onemogućivši joj ulazak s obzirom na to da tvrde da je većina stvari uklonjena 2018. kada je tužiteljica otišla u [adresa] te da je preostala roba u veljači 2022. premještena u drugu prostoriju unutar kuće.

29. Nakon provedenog dokaznog postupka sud je utvrdio da je tužiteljica dugi niz godina, a najmanje od 2009. pa do veljače 2022. bila u mirnom, samostalnom i faktičnom posjedu sporne sobe na prvom katu obiteljske kuće u [adresa]. Sud je prihvatio kao vjerodostojne i uvjerljive iskaze tužiteljice i svjedokinja CD i FD koje su suglasno potvrdile da je spornu sobu koristila isključivo tužiteljica, da se u istoj nalazio njezin osobni namještaj i stvari te da sobu nisu koristili drugi članovi kućanstva za stanovanje ili spavanje.

30. Činjenica da soba nije bila zaključavana ne dovodi u pitanje postojanje isključivog posjeda budući da prema ustaljenoj sudskoj praksi i pravnoj teoriji zaključavanje nije konstitutivni element posjeda, već je odlučna faktična vlast i volja posjednika da stvar drži za sebe (članak 10. stavak 1. i 2. ZVDSP-a).

31. Iz iskaza svjedokinje CD i tužiteljice proizlazi da je soba, iako dio zajedničke kuće, u trenutku spornog događaja bila korištena isključivo od strane tužiteljice i njezinih gostiju. Svjedokinja FD je potvrdila je da tijekom boravka kod tužiteljice nitko osim nje nije koristio sobu. Tužiteljica je obaviještena od strane majke da su njezine stvari premještene u vreće i da više nije mogla ući u sobu. Ova činjenica, potvrđena više izvora, ukazuje na stvarno smetanje posjeda sobe iako je kuća i dalje bila dostupna za boravak u drugim prostorijama.

32. Tuženici nisu osporili da je tužiteljica u trenutku smetanja bila privremeno spriječena u pristupu sobi niti da su njezine stvari premještene iz sobe.

33. Činjenica da su ostale prostorije u obiteljskoj kući i dalje ostale dostupne tužiteljici ne umanjuje činjenicu smetanja posjeda sobe. Prema članku 21. i 22. ZVDSP-a smetanje posjeda nastaje kada netko ometa posjednika u mirnom korištenju stvari. Sud nije prihvatio tvrdnje tuženika da se radilo o klasičnom suposjedu obiteljske kuće. Iz provedenih dokaza proizlazi da, iako se kuća generacijama koristi kao zajednička, sporna soba bila je jasno izdvojena kao osobni životni prostor tužiteljice što je dovoljno za zaključak o postojanju samostalnog posjeda dijela nekretnine sukladno članku 10. stavku 4. ZVDSP-a. Nadalje, činjenica da se do sobe dolazi prolaskom kroz sobu brata tužiteljice ne isključuje mogućnost isključivog posjeda jer fizički pristup preko druge prostorije ne znači nužno i zajedničko korištenje niti gubitak faktične vlasti.

34. Sud je nespornim utvrdio da su tuženici u veljači 2022. samovlasno i bez suglasnosti tužiteljice uklonili njezine stvari iz sobe, promijenili vrata i bravu i zaključali prostoriju čime su tužiteljici onemogućili daljnje korištenje sobe. Takvo postupanje predstavlja nedopušteno samovlasno smetanje posjeda u smislu članka 20. ZVDSP-a budući da je došlo do izmjene dotadašnjeg posjedovnog stanja protiv volje mirnog posjednika. Sud posebno ističe da nije odlučno to što su tužiteljičine stvari premještene unutar iste kuće, već činjenica da je tužiteljica lišena faktične vlasti nad konkretnom prostorijom što je bitno obilježje smetanja posjeda.

35. Jednako tako, sud je prihvatio navod tužiteljice da je za čin smetanja saznala 11. veljače 2022. kada je obaviještena da su joj stvari iznesene i da više nema pristup sobi čime je tužba podnesena pravovremeno u smislu članka 21. stavka 3. ZVDSP-a. Stoga prigovor tuženika o nepravovremenosti tužbe sud ocjenjuje neosnovanim.

36. Sukladno članku 10. i članku 21. ZVDSP-a, te utvrđenim činjenicama da su tužiteljici iznesene stvari iz sobe i onemogućen pristup, sud utvrđuje da je došlo do smetanja posjeda. Nesporno je da se soba nalazi u zajedničkoj kući i da su tužiteljica i drugi članovi obitelji imali faktični posjed kuće, ali to ne umanjuje pravo tužiteljice da mirno koristi svoju sobu kao prostor u kojem je imala faktičan posjed. Premještanjem stvari i privremenim onemogućavanjem pristupa sobi tuženici su narušili miran posjed tužiteljice.

37. U odnosu na dokazni prijedlog za provođenje građevinskog vještačenja, sud smatra da isto nije bilo potrebno budući da je predmet spora (soba na prvom katu obiteljske kuće) među strankama nesporno identificiran. Geodetskim vještačenjem i očevidom na licu mjesta utvrđen je položaj sporne prostorije u okviru nekretnine, a iz iskaza stranaka i svjedoka jasno proizlazi o kojoj se prostoriji radi. Kako se u postupku smetanja posjeda ne utvrđuje vlasništvo niti se odlučuje o etažiranju ili površini prostorije, sud smatra da dodatno građevinsko vještačenje ne bi doprinijelo razjašnjenju odlučnih činjenica, već bi samo nepotrebno produžilo postupak protivno načelu ekonomičnosti iz članka 10. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/1991., 91/1992., 58/1993., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023., dalje: ZPP). Sud je pritom imao u vidu da je svrha postupka smetanja posjeda pružiti brzu i učinkovitu zaštitu posljednjem mirnom posjedniku ne ulazeći u pravna pitanja vlasništva ili jačeg prava sukladno članku 22. ZVDSP-a.

38. Slijedom navedenog, sud je utvrdio da je tužiteljica dokazala postojanje mirnog posjeda i čin samovlasnog smetanja od strane tuženika bez njezine volje i da je tužba podnesena u zakonskom roku iz članka 21 stavka 3 ZVDSP-a.

39. Stoga tužiteljica ima pravo na zaštitu posjeda jer su tuženici bez njenog pristanka smetali njezin posljednji mirni posjed dok tuženici nisu dokazali postojanje okolnosti koje bi isključivale protupravnost njihova postupanja.

40. Stoga je sud, primjenom odredbi članaka 20., 21., 22. i 24. ZVDSP-a te odredbi ZPP-a koje uređuju postupak u sporovima radi smetanja posjeda, usvojio tužbeni zahtjev, zabranio tuženicima svako daljnje ili slično smetanje posjeda te naložio uspostavu prijašnjeg posjedovnog stanja kakvo je bilo prije nastalog smetanja.

41. Smetanje posjeda u konkretnom slučaju nema utjecaja na raspravu o pravnoj osnovi vlasništva, savjesnosti ili nesavjesnosti posjeda jer je posjed zaštićen zakonom sam po sebi (članak 22 ZVDSP).

42. S obzirom na sve navedeno, sud je u cijelosti usvojio tužbeni zahtjev tužiteljice i odlučio kao u točki I. izreke rješenja.

43. Odredbom članka 154 ZPP-a određeno je da je stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna protivnoj stranci nadoknaditi troškove.

44. Odredbom članka 155 stavka 1 ZPP-a propisano je da će sud prilikom odlučivanja o troškovima postupka stranci odrediti naknadu samo onih troškova koji su bili potrebni za vođenje parnice, a odredbom stavka 2 istog članka propisano je da će se troškovi odmjeriti prema tarifi ako je propisana za nagrade odvjetnika ili za druge troškove.

45. Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/2023., dalje: Tarifa) u Tbr. 7 točki 2 propisano je da odvjetniku pripada jednokratna nagrada u visini od 250 bodova koja obuhvaća najviše do četiri radnje za svaki prvostupanjski postupak i to u postupku radi smetanja posjeda te da za svaku daljnju radnju u navedenom postupku odvjetniku pripada nagrada u visini od 50 bodova.

46. Vrijednost predmeta spora u postupcima radi smetanja posjeda utvrđena je člankom 21. stavkom 1. točkom 2. Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine broj 118/18 i 51/23) u iznosu od 663,61 EUR.

47. S obzirom na to da su bili opravdani sud je tužiteljici prema Tbr. 7 t. 2 Tarife priznat trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku u visini jednokratne nagrade u visini od 250 bodova za četiri radnje: sastav tužbe, zastupanje na ročištu održanom 25. svibnja 2022., sastav podneska od 31. svibnja 2022. i zastupanje na ročištu održanom 15. lipnja 2022.) što iznosi ukupno 500,00 EUR, trošak svih daljnjih radnji u postupku u visini od 50 bodova za svaku radnju i to za zastupanje na ročištu održanom 1. rujna 2022. u iznosu od 100,00 EUR, za sastav podneska od 11. siječnja 2023. u iznosu od 100,00 EUR, za zastupanje na ročištu održanom 19. veljače 2025. u iznosu od 100,00 EUR, za zastupanje na ročištu održanom 3. srpnja 2025. u iznosu od 100,00 EUR, za sastav podneska od 5. prosinca 2025. u iznosu od 100,00 EUR, za zastupanje na ročištu održanom 18. prosinca 2025. u iznosu od 100,00 EUR, dakle ukupno 550 bodova što iznosi 1.100,00 EUR odnosno uz PDV od 25% u iznosu od 275,00 EUR ukupno 1.375,00 EUR, trošak sudske pristojbe za tužbu u iznosu od 13,27 EUR, trošak sudske pristojbe za rješenje u iznosu od 26,54 EUR i trošak izlaska suda na lice mjesta i geodetskog vještačenja u iznosu od 530,89 EUR.

48. Dakle, tužiteljici je ukupno priznat trošak u iznosu od 1.945,70 EUR.

49. Kako su tuženici izgubili spor dužni su tužiteljici solidarno naknaditi trošak parničnog postupka pa je odlučeno kao u točki II. izreke rješenja.

U Gospiću 29. siječnja 2026.

Sudac:

Mirjana Kosanović

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ovog rješenja stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana ročišta za objavu rješenja za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu za objavu odnosno od dana primitka ovjerenog prijepisa presude za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu rješenja. Žalba se podnosi putem ovog suda, pisano, u tri istovjetna primjerka, a o žalbi odlučuje županijski sud.

Dna:

1. Jelena Čačić, odvjetnica u Zadru, Ruđera Boškovića 4/I

2. Roberto Dujić, odvjetnik u [adresa]