REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U VELIKOJ GORICI
Ulica Hrvatske bratske zajednice broj 1
Poslovni broj: Kž-35/2026-4
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Velikoj Gorici, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sutkinja Gordane Paljevec kao predsjednice vijeća te Ivane Dubravke Kovačević i Marije Garačić-Turković kao članica vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Mirne Mrčela kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog ČE, zbog kaznenog djela iz članka 139. stavaka 2. i 3. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18., 126/19., 84/21. i 114/22. – dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženog ČE podnesenoj protiv rješenja Općinskog suda u Novom Zagrebu broj Kv- 287/2025 (K-205/2025) od 24. studenog 2025., u sjednici vijeća održanoj 29. siječnja 2026.,
r i j e š i o j e
Žalba optuženog ČE odbija se kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Pobijanim, uvodno navedenim rješenjem Općinskog suda u Novom Zagrebu, zbog osnovane sumnje na počinjenje kaznenog djela iz članka 139. stavaka 2. i 3. KZ/11., pod točkom I. izreke su, na temelju članka 98. stavka 6. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22. i 36/24. i 72/25. – dalje: ZKP/08.), optuženom ČE produljene mjere opreza iz članka 98. stavka 2. točaka 3., 4., 5. i 9. i to obveza redovitog javljanja Policijskoj postaji Velika Gorica svakog ponedjeljka, zabrana približavanja određenoj osobi, zabrana uspostavljanja ili održavanja veze s određenom osobom i zabrana uhođenja i uznemiravanja žrtve: ČEĆ, a kojoj žrtvi se ne smije približavati na razdaljinu manju od 100 metara, s kojom ne smije uspostavljati ili održavati izravne ili neizravne veze, bilo neposredno, bilo telefonskim putem ili e-mailom, putem društvenih mreža te drugim modernim sredstvima komunikacije. Pod točkom II. izreke je određeno da će na temelju članka 98. stavka 6 ZKP/08 naložene mjere opreza trajati dok za to postoji potreba, a najdulje do izvršnosti presude.
1.1. Pod točkom III. Izreke pobijanog rješenja određeno je će navedene mjere izvršavat sukladno članku 100. stavku 2 ZKP/08 i člancima 9. i 10. Pravilnika o načinu izvršavanja mjera opreza, djelatnici Policijske uprave zagrebačke, Policijske postaje Velika Gorica, i svakih 30 dana dostavit će pisano izvješće ovom sudu o tome izvršava li optuženik mjere opreza iz članka 98. stavka 2. točke 3., 4, 5. i 9. ZKP/08., a pod točkom IV. Optuženik je upozoren da će se slučaju nepridržavanja naloženih mjera opreza, zamijeniti istražnim zatvorom.
2. Pravodobnu žalbu podnio je optuženi ČE po branitelju Jurici Kozini, odvjetniku iz Zagreba, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o produljenju mjera opreza, s prijedlogom da se žalba usvoji, pobijano rješenje preinači, a podredno ukine i predmet uputi na ponovno odlučivanje.
3. Spis predmeta je u skladu s odredbom članka 474. stavka 1. u vezi s člankom 495. ZKP/08. dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Velikoj Gorici.
4. Žalba optuženog ČE nije osnovana.
5. Žalitelj u žalbi ističe bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. navodeći da se rješenje ne može ispitati jer je izreka rješenja nerazumljiva te da rješenje nema razloge o odlučnim činjenicama. Naime, žalitelj drži da je sud razloge o postojanju uvjeta za primjenu mjera opreza iznio krajnje sumarno te da je prilikom odlučivanja o mjerama opreza već zauzeo stav o krivnji optuženika za kazneno djelo za koje ga se tereti. Nadalje, žalitelj osporava postojanje osnovane sumnje na počinjenje inkriminiranog kaznenog djela navodeći da je za kazneno djelo prijetnje potrebno da navedena prijetnja bude ozbiljna i da kod oštećenika izazove strah, a da iz iskaza oštećene kao i iz obrane optuženika proizlazi da navedeno u konkretnom slučaju nije ispunjeno. Isto tako, žalitelj ističe da ne postoji niti opasnost od ponavljanja kaznenog djela jer optuženik od trenutka kada su mu mjere izrečene nije komunicirao s oštećenicom. Stoga žalitelj drži da sud nije na pravilan način vrednovao sve okolnosti koje utječu na donošenje odluke o mjerama opreza.
6. Prije svega se napominje da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve činjenice koje su odlučne za primjenu mjera opreza iz članka 98. stavka 2. točaka 3., 4., 5. i 9. ZKP/08. protiv optuženog ČE te je za svoju odluku dao jasne, određene i dostatne razloge, kako one koji se odnose na postojanje osnovane sumnje kao opće pretpostavke iz članka 123. stavka 1. ZKP/08. za primjenu mjere istražnog zatvora, tako i one koji se odnose na postojanje posebnih pretpostavki za primjenu mjere istražnog zatvora iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08. Također, prvostupanjski sud je dao i razloge zbog kojih smatra da primjena mjere istražnog zatvora u slučaju optuženika nije potrebna jer se svrha koja se želi postići istražnim zatvorom može ostvariti i izrečenim mjerama opreza te su stoga ispravno optuženom ČE produljene mjere opreza iz članka 98. stavka 2. točaka 3., 4., 5. i 9. ZKP/08. Izložene razloge u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, jer su valjani i dostatno konkretizirani.
6.1. Slijedom navedenog, neosnovani su paušalni prigovori žalitelja da rješenje ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama te da je izreka rješenja nerazumljiva. Naime, pobijano rješenje je u cijelosti sastavljeno sukladno odredbama članka 124. ZKP/08., a za odluku su, u svim njenim dijelovima, izloženi jasni, valjani i dostatni razlozi, koji su adekvatno konkretizirani i dovoljno analizirani, a koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud. Slijedom navedenog nije ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. Također se ističe žalitelju da nezadovoljstvo kvalitetom i navodno nedovoljnom količinom izloženih razloga ne opravdava postojanje bitne povrede odredaba kaznenog postupka.
7. Nasuprot daljnjim žalbenim navodima optuženog ČE, pravilno je utvrđeno postojanje osnovane sumnje na počinjenje kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavaka 2. i 3. KZ/11., kao opće pretpostavke za primjenu mjere istražnog zatvora iz članka 123. stavka 1. ZKP/08. Navedena sumnja proizlazi iz svih prikupljenih dokaza, koji su rezultirali podizanjem i potvrđivanjem optužnice, a na koje se pravilno poziva prvostupanjski sud u točki 5. obrazloženja pobijanog rješenja. Drugostupanjski sud u cijelosti prihvaća te razloge pa se žalitelj, radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja, upućuje na iste. Stoga navodi žalitelja kojima osporava postojanje osnovane sumnje nisu osnovani.
8. Jednako tako, neosnovani su i daljnji prigovori žalitelja u odnosu na postojanje osobitih okolnosti vezano za primjenu mjere istražnog zatvora iz zakonske osnove iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08. te se prvostupanjski sud pravilno pozvao na način počinjenja kaznenog djela za koje je optuženik osnovano sumnjiv. Naime, iz spisa predmeta proizlazi da je optuženik, prema činjeničnom opisu inkriminacija, osnovano sumnjiv da bi počinio kazneno djelo prijetnje na način da je u telefonskom razgovoru oštećenoj ČEĆ izgovorio inkriminirane riječi prijetnje, da bi nakon izgovorenih prijetnji oštećenici, nazvao operativno dežurstvo Policijske postaje Velika Gorica te je ponovno, policijskoj službenici koja se javila, ponovio prijetnje upućene oštećenici. Iz navedenog, a cijeneći i činjenicu da je optuženik višekratno pravomoćno kazneno osuđivana osoba, proizlazi upornost optuženika kao i njegov visoki stupanj kriminalne volje. Stoga je ispravan zaključak prvostupanjskog suda da postoje okolnosti koje opravdavaju zaključak o postojanju realne i razumno predvidive opasnost da bi optuženik boravkom na slobodi mogao ponoviti isto ili istovrsno kazneno djelo te je, i po ocjeni drugostupanjskog suda, ispunjen i poseban uvjet za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora, a u svrhu prevencije iteracijske opasnosti.
9. Međutim, po mišljenju ovoga suda, pravilno je utvrđeno da se svrha koja se želi postići istražnim zatvorom, i nadalje, može ostvariti izrečenim mjerama opreza i to redovitim javljanjem Policijskoj postaji Velika Gorica svakog ponedjeljka te zabranom približavanja žrtvi, zabranom uspostavljanja ili održavanja veze sa žrtvom i zabranom uhođenja i uznemiravanja žrtve ČEĆ. U prilog svrhovitosti izrečenih mjera govori i činjenica da optuženik zbog ostvarivanja prava na zdravstvenu skrb dolazi u Upravni odjel za zdravstvo, socijalnu skrb i hrvatske branitelje ispostave Velika Gorica, čija djelatnica je žrtva ČEĆ te da se izrečenih mjera zabrane približavanja žrtvi, zabrane uspostavljanja ili održavanja veze sa žrtvom i zabrane uhođenja i uznemiravanja žrtve, do sada, uredno pridržavao. Cijeneći sve navedeno, te uzimajući u obzir da je optuženik jasno upozoren da će, ako se ne bude pridržavao izrečenih mjera opreza, iste u skladu s člankom 98. stavak 1. ZKP/08. biti zamijenjene istražnim zatvorom, ovaj sud smatra da su kombinacija izrečenih mjera opreza adekvatna mjera za optuženika i da će njima opasnost od ponavljanja djela biti uklonjena pa su stoga iste, u odnosu na optuženika, opravdano produljene.
10. Ispitujući pobijano rješenje sukladno odredbi članka 494. stavka 4. ZKP/08. nije utvrđeno da bi na štetu optuženika bio povrijeđen kazneni zakon, odluka je donesena po ovlaštenom tijelu te nije počinjen drugi vid bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08., a na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.
11. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08.
Velika Gorica, 29. siječnja 2026.
Predsjednica vijeća
Gordana Paljevec
