REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U MAKARSKOJ

STALNA SLUŽBA U IMOTSKOM

Pn-26/2025-30

P R E S U D A

Općinski sud u Makarskoj – Stalna služba u Imotskom, po sucu Bori Misiru, u građanskopravnoj stvari tužitelja ŠV (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], iz [adresa], kojeg zastupaju pun. Mirko i Marko Perkušić, odvjetnici iz Imotskog, protiv tuženika HEP – Operator distribucijskog sustava d.o.o, Elektrodalmacija Split, Poljička bb, kojeg zastupa BV, dipl. iur., zaposlenik, radi naknade štete, nakon što je dana 22. siječnja 2026. god. zaključio glavnu raspravu, dana 29. siječnja 2026. god.,

p r e s u d i o  j e

I Dužan je tuženik, u roku od 15 dana, isplatiti tužitelju na ime naknade štete iznos 4.045,27 eura, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećavanjem referente stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine, teče počev od dana presuđenja (29.1.2026. god.) pa do isplate, dok se za više traženo na osnovi sporednog potraživanja (zateznih kamata) tužiteljev zahtjev odbija.

II Dužan je tuženik, u roku od 15 dana, na ime troškova postupka, isplatiti tužitelju 2.485,31 eura, sa zakonskom zateznom kamatom koja po stopi opisanoj pod I teče počev od dana presuđenja (29.1.2025. god.), pa do isplate.

Obrazloženje

1. Tužitelj je u tužbi – u bitnome – naveo da je vlasnik i posjednik nekretnine zvane "Stipičevina" u k. o. [katastarska općina], nekretnine koju da je stekao nasljeđivanjem pok. oca EV pok. BV.

1.1.Tuženik, pak da je tijekom 2025. god. u izvođenju radova održavanja distribucijske mreže posjekao šumu s navedene nekretnine u dužini cca 100 m, a širini 10 m te odsječena stabla odvezao.

1.2.Utoliko da je tuženik njemu/tužitelju pričinio štetu.

1.3.U tužbi je označio da je nastala materijalna šteta ekvivalentna novčanom iznosu 2.000 eura, a nakon provedenog vještačenja baš iznosu označenom u izreci pa je u skladu s tim i postavio zahtjev za obvezivanje tuženika da mu baš taj iznos isplati u cilju popravljanja njemu/tužitelju nastale štete.

2. Tužbi i postavljenom tužiteljevom zahtjevu, tuženik je suprotstavio legitimacijske prigovore.

2.1.Naveo je – prvenstveno – da on jeste učinio sječu promatranog drveća, no da je sječom promatrane šume ispod vodiča dalekovoda kojim gospodari konzumirao zakonsko pravo i obvezu na poduzimanje takvih učina pa da u njegovoj uparničenoj radnji/ama nema elemenata protupravnosti, a utoliko niti postojanja svih elemenata koji su morali biti ostvareni/postojati da bi između njega/tuženika i vlasnika promatrane šume nastao obveznopravni odnos u kojem bi nastala/postojala njegova obveza da stanje imovine tog vlasnika šume vrati u ono stanje koje je vladalo prije učinjene sječe.

2.1. Dometnuo je netom izloženom – da sve i jeste na osnovi njegovih činjenja sječe na uparničenim nekretninama nastala i njegova obveza da vlasniku nekretnina popravi štetu, da ni u tom slučaju takva obveza nije nastala prema ovopostupnom tužitelju. Naime, tužitelj da nije vlasnik tih nekretnina i da utoliko nije niti aktivno legitimiran zahtijevati popravljanje promatrane štete.

2.2. Predložio je da sud tužiteljev zahtjev u cijelosti odbije kao pravno neosnovano zahtijevanje.

3. U dokaznom postupku pročitani su z.k. izvadci za uparničene (i niz drugih) kat. č. zem., pročitan je posjedovni list br. 632 za k. o. [katastarska općina], pročitano je ovosudno rješenje o nasljeđivanju O-279/76 od 30.9.1976. god., pročitana je opsežna sudska praksa koju su stranke priložile spisu, obavljena je radnja uviđaja na lokalitetu položenosti uparničenih nekretnina, pročitan je i pregledan stručni uradak vještaka za geodeziju Perice Puljića (nalaz i mišljenje, skica i fotosnimci) od 10. studenog 2025. god., pročitan je popis posjednika upisanih u katastru nekretnina na promatranim kat. č. zem., pročitan je i pregledan uradak (nalaz i mišljenje i fotosnimci) vještaka za šumarstvo Živka Bubala od 13. studenog 2025. god., izveden je dokaz saslušanjem tog vještaka te su u statusima svjedoka saslušani LV pok. Š i ŠV pok. B.

4. Nakon analize i ocjene stranačkih raspolaganja i rezultata dokaza koje je izveo u postupku – zbog niže izloženih razloga – ovaj sud je zauzeo stajalište da su zahtjevi koje je tužitelj postavio u ovoj parnici pravno ne/osnovani, baš kako je to izloženo u izreci ove odluke.

5. Kroz određenja točke 5 čl. 3. Zakona o energiji (NN 120/12 – 68/18) zakonodavac je propisao da status energetskog subjekta ima pravna ili fizička osoba koja obavlja jednu ili više energetskih djelatnosti i ima dozvolu za obavljanje energetskih djelatnosti, a pak čl. 40. istog Zakona propisao je da energetski subjekt ima pravo koristiti nekretnine koje nisu u njegovom vlasništvu za izgradnju i održavanje mreža, odnosno sustava koji služe za prijenos, odnosno transport i distribuciju energije u skladu s posebnim propisima (st.1.), nadalje, da su pravne i fizičke osobe dužne energetskom subjektu omogućiti pristup na njihove nekretnine na kojima su izgrađeni objekti, uređaji, mreža, odnosno sustav energetskog subjekta radi njihovog pregleda i održavanja te sječe drveća i drugog raslinja koje ugrožava ove objekte, uređaje, mrežu ili sustav (st.2), k tome, da su promatrane pravne i fizičke osobe dužne energetskom subjektu omogućiti pristup mjernim uređajima koji se nalaze na njihovim nekretninama te ne smiju sprječavati energetskog subjekta da isključi mjerne uređaje ili druge uređaje energetskog sustava (st.3.) te – napokon – da pravne i fizičke osobe iz st.2. i 3. te zakonske norme, imaju pravo na naknadu, odnosno naknadu štete prema općim propisima (st.4.).

6. Prethodno citiranim zakonskim odredbama, dakle, jasno je zakonodavac stipulirao da gospodaru elektroprijenosa (a takav status, o tome nema spora, u konkretnom slučaju ima baš tuženik) pripada pravo na poduzimanje svih radnji kojima se omogućuje bezincidentni transfer električne energije pa i radnji sječe šume ispod vodiča, no jasno je stipulirao i postojanje tuženikove obveze da onome kome sječom šume poduzete na osnovi netom spomenutih zakonskih ovlaštenja (dakle i u okolnostima nepostojanja protupravnosti u njegovoj radnji/ama) umanji imovinu ima vratiti stanje imovine u ono stanje koje je vladalo prije poduzimanja tih radnji i vratiti ga (baš zbog prirode vraćanja) plaćanjem odgovarajuće novčane naknade.

6.1. S obzirom na izloženo, u konačnici proizlazi da i u slučaju izostanka protupravnosti u njegovim učinima kojima se objektivno umanjuje imovina trećeg, tom trećem gospodar elektroprijenosa ima popraviti nastalu štetu.

6.2. Utoliko je, budući u ovoj parnici nije bilo spora u pogledu toga da je tuženik zbiljno poduzeo radnju sječe šume na promatranim nekretninama i time umanjio imovinu onog subjekta u čijem su imovnom supstratu nekretnine na kojima su poduzete uparničene radnje, u cilju donošenja zakonite odluke u ovoj pravnoj stvari preostalo isključivo sagledavati jesu li promatrane radnje poduzete baš na nekretninama iz tužiteljevog i imovnog supstrata te ukoliko jesu u kojem opsegu je na tužiteljevoj imovini nastala šteta i u kojem je vrijednosnom/novčanom iznosu taj opseg štete ostvaren.

7. Na potonje izložene okolnosti (okolnosti opsega nastale štete i vrijednosnog/novčanog iznosa umanjenja oštećenikove imovine ostvarenog promatranom sječom šume) zatraženo je mišljenje stručnjaka, dakle stalnog sudskog vještaka za šumarstvo mr.sc. Živka Bubala, dipl.ing.šum.

8. Vlasnik promatranih nekretnina, nekretnina na kojima je tuženik izvršio u ovom postupku sagledavanu sječu drva, zbog te sječe drva pretrpio je dvovrsni gubitak u imovini. Naime, izravno je pretrpio gubitak u iznosu 2.085,90 eura i to zbog gubitka drvne mase, a neizravno trpi gubitak od 1.969,37 eura na ime podizanja mlade sastojine/šume. Utoliko će naposljetku zbog tuženikovih radnji sječe šume imovina tog vlasnika šume biti manjom za 4.045,27 eura nego li je vrijednost te imovine bila prije poduzimanja sječe.

8.1.Sve netom izloženo iznio je, na osnovi elemenata nalaza koje je neposredno pribavio prilikom vršenja radnje uviđaja, stalni sudski vještak za šumarstvo Živko Bubalo u okviru pisanog dijela uratka te neposredno na raspravi na kojoj je iskazivao povodom prigovora baš na taj pisani dio njegovog uratka.

8.2.Dakle, uradak čiju je pravilnost u pretežitom dijelu moguće kontrolirati rezultatima drugih dokaznih sredstava /i/ili prema iskustvenim pravilima, kako u onom dijelu koji predstavlja nalaz, tako i u onom dijelu koji predstavlja njegovo stručno mišljenje (dakako, taj dio računski i stajališta formalne logike), iznio je za dokazne potrebe ove pravne stvari vještak Živko Bubalo, baš stručnjak čija su stručna znanja bila potrebita da bi se na kompetentnoj razini razglabalo o posljedicama promatrane – u naravi – štetne radnje, a na njegov uradak (vidjeti o tome naročito tuženikovo raspolaganje koje je on iznio u podnesku od 19. siječnja 2026. god. nakon što je vještak nalaz i mišljenje iznio neposredno na raspravi) izostale su primjedbe stranaka (i suda), pa je, na osnovi netom izloženog naprosto morao uslijediti zaključak da vještakov uradak zaslužuje biti okarakteriziran pravilnim uratkom, dakle uratkom kakvom valja u potpunosti podariti vjeru.

8.3.Stoga je i podarena vjera uratku vještaka Živka Bubala i zato je naposljetku i zaključeno da je onome na čijim je nekretninama tuženik poduzeo uparničene radnje sječe šume, na osnovi tih radnji ostvareno i umanjenje imovine za novčanu vrijednost 4.045,27 eura.

9. Pak, nakon donošenja zaključka izloženog pod 8.3. preostalo je isključivo sagledavati je li ovopostupni tužitelj osoba kojoj je umanjena imovina zbog uzroka i na način opisan u prethodno zabilježenim odjeljcima ovog obrazloženja.

10. Obje uparničene nekretnine su samostalne prostorne cjeline odijeljene starim suhozidovima od njima susjednih nekretnina. Te prostorne cjeline, kako je to bez primjedbi stranaka izložio stalni sudski vještak za geodeziju Perica Puljić, tvore više kat. č. zem./dijelova kat. č. zem., a među tim sastavnicama postoje dominantne sastavnice u smislu njihovih opsega/površina (koje su sastavnice dominantne, jasno je vidljivo prema vještakovom uratku).

10.1.Ne bilježe se na svim kat. č. zem. sastavnicama promatranih prostornih cjelina prava ovopostupnog tužitelja odnosno njegovih prednika, no na već spomenutim dominantnim sastavnicama tih cjelina (vidjeti ustanovljenja zemljišnoknjižne i katastarske evidencije vlasnika odnosno nositelja efektivne vlasti na sastavnicama) bilježe se bilo upisane su/vlasničke ovlasti, bilo nositeljstvo efektivne/ih vlasti bilo tužiteljevog prednika EV, bilo ovopostupnog tužitelja ŠV.

10.2.Obje nekretnine, kako je to utvrđeno očevidom (a vidjeti o tome i ustanovljenja skice vještaka mjernika) položene su uz lokalnu asfaltnu cestu koja vodi kroz naselje Drum, dakle izložene su pogledima svakome zainteresiranom, a te nekretnine, kako su to u ovom postupku suglasno posvjedočili LV pok. Š i ŠV. B, osobe koje su i sami vlasnici nekretnina na promatranom lokalitetu, nitko treći kroz svo razdoblje u koje upiru sjećanja tih svjedoka (svjedoci su rođeni 1948. i 1955. god.) izuzev tužiteljevog oca EV pok. BV i samog tužitelja, nije vršio akte vlasti.

10.3.Čitanjem ovosudnog rješenja o nasljeđivanju O-275/76 od 30. rujna 1976. god., među inim, utvrđeno je da je sada pok. EV pok. BV umro 1976. god., a da ga je naslijedio baš ovopostupni tužitelj ŠV pok. EV za cijelo.

11. Proizlazi prema izloženome u 10. odjeljku ovog obrazloženja – ponajprije – da su uparničene nekretnine još pedesetih godina prošlog stoljeća predstavljale čvrsto ograđene prostorne cjeline, te da su te prostorne cjeline, uz dominantne kat. č. zem./dijelove kat. č. zem. u tim prostornim cjelinama, tvorile i ostale, u ovom postupku promatrane kat. č. zem./dijelovi kat. č. zem. koje/i i danas tvore te prostorne cjeline.

11.1.Pak, promatrane u međusobnoj povezanosti te dvije činjenice izložene pod

11. upućuju na zaključak o istodobnoj aprehenziji dijelova promatranih prostornih cjelina koje nisu u evidencijama predstavljene istim titularom, a utoliko proizlazi da su oni koji su te prostorne cjeline posjedovali kroz prethodno barem sedamdesetogodišnje razdoblje istodobno posjedovali zemljišta na kojima su imali pravo na posjed i zemljišta na kojima su, barem početno, vršili isključivo puke efektivne vlast te vršenjem tih vlasti i stvarali faktične pretpostavke dosjedanja na tim zemljištima.

12. Nadalje – prema izloženom u 10. odjeljku ovog obrazloženja proizlazi i to da je vlast posjednika na ukupnosti promatranih prostornih cjelina/uparničenih nekretnina bila svakome vidljiva, no istodobno i potpuno mirna vlast.

12.1.Prema prethodno izloženom, a u izostanku bilo kakvog dokaza o suprotnom, pak, naprosto je morao slijediti zaključak da je vlast posjednika na predmetnim nekretninama, vlast i na onim dijelovima na kojima nije postojalo pravo na posjed posjednika predmetnih kat. č. zem./dijelova kat. č. zem., imala kvalitetu poštene vlasti.

13. Napokon – samo ponavljamo već kazano – sve one pravne probitke koje je postigao tužiteljev prednik sada pok. EV pok. BV, pribavio je, i još 1976. god. pribavio, ovopostupni tužitelj.

14. Dakle, u ovom postupku je utvrđeno, dakako isključivo za postizanje pravnih učinaka na razini inter partes utvrđeno, da je na nekretninama koje se sagledavaju u ovom postupku kroz razdoblje prethodnih barem sedamdeset godina postojala isključivo vlast tužiteljevih prednika kojoj valja pribrojiti vremenu vršenja tužiteljeve vlasti i neposredna vlast samog tužitelja, dakle da je postojala ta vlast kako na onim dijelovima na kojima je vlast vršena na osnovi prava na posjed/dominantnim dijelovima promatranog zemljišta, tako i na onim dijelovima na kojima je posjed vršen s mogućim učinkom stjecanja tog prava na posjed.

14.1.Pak, imajući na umu određenja propisnika koji su kroz prethodno sedamdesetogodišnje razdoblje uređivali stjecanje vlasništva na nekretninama pukim vršenjem efektivne vlasti (1463 AGZ, čl. 28. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima i čl. 159. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima) te suprotstavljajući esencijalne sporne činjenice u ovoj parnici toj regulativi, naprosto je morao uslijediti zaključak da je ovopostupni tužitelj dosjedanjem stekao vlasničko pravo i na onim dijelovima ukupnosti promatranih prostornih cjelina na kojima mu pravo na posjed s obzirom na zemljišnoknjižni upis nije pripadalo, dakle zaključak da je u vrijeme činjenja tuženikovih radnji sječe šume baš on, dakle ovopostupni tužitelj bio isključivi vlasnik te šume na svim dijelovima promatranih prostornih cjelina/nekretnina i da je sječom šume umanjena baš njegova imovina

14.2. Stoga je, nakon odbijanja tuženikovog prigovora pomanjkanja aktivne legitimacije na tužiteljevoj strani, a u skladu s netom izloženim zaključkom i kompozicijom ovoparničnih utvrđenja u pogledu osnove tuženikove odgovornosti te opsega i visine tužitelju pričinjenog umanjenja imovine, o glavnoj stvari ove parnice i odlučio kao u izreci.

15. Tek je donošenjem ove odluke tužitelju nastala šteta pretvorena iz nenovčane imovinske u novčanu imovinsku štetu i utoliko, jer do donošenja ove odluke nije znao za visinu njegove obveze, tuženik nije mogao biti u zakašnjenju sa ispunjenjem obveze prema tužitelju na plaćanje zakonske zatezne kamate na iznos glavnice njegovog glavnog duga.

15.1. Stoga je tuženika i valjalo obvezati na plaćanje zakonske zatezne kamate od dana označenog u izreci, dakle od dana presuđenja, a ne od dana podnošenja tužbe kako je to zahtijevao tužitelj te o tom dijelu tužiteljevog zahtjeva odlučiti baš kako je to o tom sporednom potraživanju i odlučeno pod I izreke.

16. O dosudi/snošenju troškova ove parnice odlučeno je u skladu s određenjima čl.154 st. 1 Zakona o parničnom postupku (NN 53/91 – 155/23; dalje ZPP).

17. Tužitelj je u parnici poduzeo po punomoćniku u osobi odvjetnika šest radnji bodovno honoriranih sa po 100 bodova (sastav tužbe, sastav podneska od 27.11.2025. te zastupanje na ročištima 8.9. i 24.10.2025. te 8.1. i 22.1. 2026. god.,), pa je utoliko, s obzirom na ukupan broj bodova odvjetničkog honorara (600), vrijednost boda (2 EUR) i PDV na odvjetničke usluge (25%), radi zastupanja u parnici učinio izdatak u iznosu 1.500 EUR.

17.1. Platio je tužitelj troškove radnje uviđaja te geodetskog i šumarskog vještačenja u ukupnom iznosu 831,81 EUR.

17.2.Sudsku pristojbu na tužbu je platio u iznosu 66,36 EUR i ima platiti 87,14 EUR na ime sudske pristojbe na ovu odluku.

18. Učinio je, dakle, u ovoj parnici tužitelj ukupan izdatak u iznosu 2.485,31 EUR, a u parnici je u pogledu glavne stvari uspio u cijelosti.

18.1. Stoga je tuženik tužitelju u obvezi podmiriti prethodno zabilježeni iznos pa je o dosudi/snošenju troška ove parnice, u skladu s određenjima uvodno označene odredbe ZPP, odlučeno kao pod II izreke.

U Imotskom 29. siječnja 2026. god.

S U D A C:

BORO MISIR

POUKA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove odluke dopuštena je žalba u roku od 15 dana Županijskom sudu, a putem ovog suda.