Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj Gž-409/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, po sucu Goranu Škugoru, sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice JČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Strong namještaj j.d.o.o. [adresa], OIB: 33226089728, radi utvrđenja, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv rješenja Općinskog suda u Sesvetama poslovni broj P-457/2023-17 od 13. ožujka 2025., 28. siječnja 2026.,

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba tužiteljice JČ kao neosnovana te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Sesvetama poslovni broj P-457/2023-17 od 13. ožujka 2025.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice JČ za naknadu trošak sastav žalbe od 93,75 eur.

Obrazloženje

1. Rješenjem prvostupanjskog suda odbijen je kao neosnovan prigovor tužiteljice i potvrđeno rješenje o pristojbi poslovni broj P-457/2023-15 od 5. ožujka 2025.

2. Protiv navedenog rješenja žalbu je izjavila tužiteljica zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi u bitnome ističe kako je uz tužbu platila i pristojbu istoga dana u polovici iznosa iste, da bi ju sud potom pogrešno rješenjem od 14. rujna 2023. ponovo pozvao na plaćanje pristojbe na tužbu u punom iznosu kao i dodatne pristojbe, a po kojem osnovu je ona i izvršila uplatu naloženog joj iznosa i dostavila dokaz sudu 10. listopada 2023. Stoga smatra kako je do sada već preplatila iznos sudskih pristojbi i stoga nije u obvezi platiti iznos sudske pristojbe na presudu na temelju priznanja u iznosu od 26,55 eur koji joj je naložen pobijanim rješenjem prvostupanjskog suda. Predlaže preinačiti prvostupanjsko rješenje, podredno isto ukinuti i predmet vratiti na ponovni postupak. Potražuje i trošak sastav žalbe od 93,75 eur.

3. Žalba nije osnovana.

4. U postupku suda prvoga stupnja nisu uočene bitne povrede odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 – dalje: ZPP) na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti sukladno s odredbom čl. 365. st. 2. ZPP, a i materijalno pravo je pravilno primijenjeno.

5. Obveza plaćanja pristojbe na presudu na temelju priznanja nastala je temeljem odredbe čl. 4. toč. 4. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj 118/18 i 51/23 – dalje: ZSP) u trenutku kada je presuda dostavljena punomoćniku tužiteljice, slijedom čega ju je sud pravilno pozvao na platež iste.

6. U odnosu na žalbene navode tužiteljice o dvostrukoj uplati pristojbe na tužbu i grešci koja je po njoj nastala propustom prvostupanjskog suda, jer ju je pozvao na plaćanje sudske pristojbe na tužbu, iako je ona tu pristojbu platila u trenutku podnošenja iste, valja odgovoriti kako nisu osnovani iz razloga kako to pravilno utvrđuje prvostupanjski sud u pobijanom rješenju.

6.1. Naime iz stanja spisa jasno proizlazi kako tužiteljica uz tužbu nije dostavila dokaz da je platila sudsku pristojbu, slijedom čega joj je prvostupanjski sud rješenjem od 14. rujna 2023. naložio plaćanje sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 53,09 eur i sudsku pristojbu na rješenje od 13,27 eur po kojem nalogu je ona izvršila plaćanje navedenih iznosa 10. listopada 2023. i o tome obavijestila prvostupanjski sud. Tužiteljica je tek po zaprimanju rješenja prvostupanjskog suda od 5. ožujka 2023. kojim joj je naloženo plaćanje sudske pristojbe na presudu na temelju priznanja u iznosu od 26,55 eur u svom prigovoru navela da je s osnove sudske pristojbe uplatila s danom podnošenja tužbe iznos od 26,55 eur i o tome dostavila dokaz.

6.2. Navedeno postupanje tužiteljice kojim tek u prigovoru ističe da je platila sudsku pristojbu na tužbu danom podnošenja iste, iako joj je ta činjenica morala biti poznata kada je pristojbu na istu tu tužbu ponovo platila, predstavlja iznošenje novih činjenica i prigovora što nije dopušteno u smislu odredbe čl. 352. ZPP u vezi s odredbom čl. 381. st. 1. ZPP. Tužiteljica je navedenom mogla prigovoriti kada je rješenjem od 14. rujna 2023. pozvana na plaćanje pristojbe na tužbu, a što nije učinila već je izvršila uplatu 10. listopada 2023. jer sud u trenutku donošenja kojim je pozvao tužiteljicu na platež pristojbe na tužbu nije imao saznanja da je tužiteljica tu pristojbu već uplatila jer o tome nije dostavila dokaz uz tužbu, te se svojim propustom (a ne greškom suda) dovela u poziciju da je dva puta platila sudsku pristojbu na tužbu.

7. Slijedom navedenog, pravilno prvostupanjski sud utvrđuje postojanje obveze tužiteljice na plaćanje sudske pristojbe na presudu na temelju priznanja, dok za iznose za koje tužiteljica smatra da ih nije morala platiti ili ih je platila u iznosu većem od propisanog, može zahtijevati vraćanje u skladu s odredbom čl. 32. st. 1. ZSP, kako to pravilno utvrđuje prvostupanjski sud.

8. Slijedom svega navedenoga, a na temelju čl. 380. t. 2. ZPP, valjalo je odbiti žalbu tužiteljice kao neosnovanu i potvrditi pobijano rješenje.

9. Zahtjev tužiteljice za naknadu troška sastava žalbe odbijen je kao neosnovan temeljem odredbe čl. 166. st. 1. ZPP u vezi s čl. 154. st. 1. ZPP.

U Velikoj Gorici 28. siječnja 2026.

Sudac

Goran Škugor