Republika Hrvatska
Županijski sud u Šibeniku
Kž-76/2023-5
Šibenik, Stjepana Radića 81
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Županijski sud u Šibeniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Dijane Jakoliš kao predsjednice vijeća, Branka Ivića i Nives Nikolac, kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Ivane Šimac kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog ŽŽ, zbog kaznenog djela iz članka 118. stavka 1. Kaznenog zakona („Narodne Novine“ br. NN 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18. i 126/19. dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi optuženika, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Rijeci od 27. siječnja 2023. br. K-326/2020, u sjednici vijeća održanoj 29. siječnja 2026.,
r i j e š i o j e
Prihvaća se žalba optuženog ŽŽ, ukida se pobijana presuda i predmet upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.
Obrazloženje
1. Presudom Općinskog suda u Rijeci pod brojem K-326/2020 od 27. siječnja 2023. optuženi ŽŽ proglašen je krivim zbog kaznenog djela teške tjelesne ozljede iz članka 118. stavka 1. KZ/11, pa je na temelju tog zakonskog članka osuđen na kaznu zatvora u trajanju od osam mjeseci, time da je optuženom CŽ primjenom članka 56. KZ/11 izrečena uvjetna osuda na način da se izrečena kazna zatvora u trajanju od osam mjeseci neće izvršiti ako isti u roku od jedne godine od pravomoćnosti pobijane presude ne počini novo kazneno djelo.
2. Temeljem članka 148. stavka 1. u vezi s člankom 145. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 126/19., 130/20., 80/22., 36/24. i 72/25. dalje u tekstu: ZKP/08) određeno je da je optuženik obvezan naknaditi troškove kaznenog postupka u ukupnom iznosu od 238,90 EUR / 1.800,00 HRK[1] , i to 132,72 EUR / 1.000,00 HRK odnosi se na trošak paušala, dok se iznos od 106,18 EUR / 800,00 HRK odnosi na trošak sudskomedicinskog vještačenja.
1 Fiksni tečaj konverzije: 1 euro= 7,53450 HRK
3. Pobijanom presudom je temeljem članka 544. stavka 1. ZKP/08 stavljena izvan snage presuda Općinskog suda u Rijeci pod brojem K-326/2020 od 27. siječnja 2023. kojom je prema optuženom CŽ izdan kazneni nalog.
4. Protiv te presude žalbu je podnio optuženik po braniteljici, odvjetnici Sineli Štakić iz Rijeke, i to zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, a iz sadržaja žalbe proizlazi da se žali i zbog nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da drugostupanjski sud prihvati žalbu, preinači pobijanu presudu na način da optuženika oslobodi od optužbe, podredno da pobijanu presudu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.
5. Odgovor na žalbu nije podnesen.
6. Temeljem članka 474. stavka 1. ZKP/08 spis je prije nego što je dostavljen sucu izvjestitelju dostavljen na uvid Županijskom državnom odvjetništvu u Šibeniku.
7. Žalba je osnovana.
8. Optuženik u žalbi tvrdi da prvostupanjski sud u odnosu na odlučne činjenice koje se odnose na postojanje izravne namjere, dinamiku događaja i ozljeđivanja ne daje potpuno jasne razloge zbog čega se presuda ne može ispitati čime upire na bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. Međutim, suprotno žalbenom navodu, prema ocjeni ovog suda drugog stupnja, pobijana presuda sadrži dostatne razloge o svim odlučnim činjenicama, oni su potpuno jasni i bez proturječnosti. Druga je stvar što žalitelj subjektivno drži da ti razlozi nisu valjani i dostatni pa ih ne prihvaća, a što se odnosi na žalbenu osnovu pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, a ne označenu bitnu povredu, o čemu će biti riječi naknadno.
8.1. Stoga je ovaj drugostupanjski sud pobijanu presudu ispitao slijedom zakonske obveze koja proizlazi iz članka 476. stavka 1. ZKP/08 i pritom nije utvrdio da bi bila počinjena neka od bitnih povreda odredaba kaznenog postupka i povrede kaznenog zakona na koju žalbeni sud pazi po službenoj dužnosti.
9. Međutim, u pravu je žalitelj kada tvrdi da je prvostupanjski sud, barem za sada, pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje, a rezultat čega je zaključak suda da je optuženik počinio kazneno djelo teške tjelesne ozljede iz članka 118. stavka 1. KZ/11.
9.1. Žalbenim navodima optuženika istaknutima u okviru žalbene osnove pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja s pravom se upire na to da dinamika inkriminiranog događaja u pobijanoj presudi nije sa sigurnošću utvrđena, pa da bi zbog toga u konkretnom slučaju trebalo primijeniti pravno logičko pomagalo in dubio pro reo. Naime, optuženik u žalbi ukazuje da je vještak iskazao da nije moguće sa sigurnošću utvrditi da li su predmetne ozljede nastale dok su oštećenik i optuženik stajali jedan nasuprot drugome ili dok je oštećenik bio leđima na tlu, a da o tome ovisi da li je u inkriminirano vrijeme optuženik postupao u nužnoj obrani ili u prekoračenju nužne obrane radi stanja jake prepasti.
9.2. U razlozima pobijane presude prvostupanjski sud navodi da je oštećenik, prvi bez ikakve provokacije optuženika, jednom do dva puta u predjelu glave udario optuženika, nakon čega je optuženik dva puta u predjelu lica šakom udario oštećenika te je optuženik nastavio udarati oštećenika nakon što je oštećenik pao na tlo. Pri tome je prvostupanjski sud prihvatio nalaz i mišljenje vještaka Valtera Stemberga iz kojeg proizlazi da je na područje lica oštećenika djelovala mehanička sila najmanje dva puta, a da se imenovani oštećenik inkriminirane prilike mogao nalaziti u uspravnom stavu tijela sučelice osobi koja mu je ozljede nanijela, ali i da je u trenutku ozljeđivanja oštećenik mogao biti i u nekom drugom položaju osim stojećem pri čemu je prednja desna strana lica bila dostupna ozljeđivanju. Prema tome kako je predmetna ozljeda oštećenika mogla nastati i za vrijeme dok je oštećenik ležao na tlu, a za koje vrijeme oštećenik nije zadavao udarce optuženiku, prvostupanjski sud pogrešno drži da ta činjenica isključuje mogućnost da je optuženik predmetnu tešku tjelesnu ozljedu oštećeniku zadao u nužnoj obrani.
9.3. Međutim, ovakvo promišljanje i zaključak prvostupanjskog suda, za sada, nije utemeljeno na zakonu i ne korespondira sa utvrđenim činjenicama, pa se ne može prihvatiti pravilnim.
9.4. Prije svega treba kazati da odredba članka 21. stavka 2. KZ/11 regulira nužnu obranu kao onu obranu koja je prijeko potrebna da optuženik od sebe ili drugoga odbije istodobni ili izravno predstojeći protupravni napad. U stavku 3. iste norme propisana je mogućnost blažeg kažnjavanja ako su granice nužne obrane prekoračene, dok je u stavku 4. KZ/11 predviđeno isključenje krivnje za prekoračenje nužne obrane zbog ispričive jake prepasti. S tim u vezi treba reći da je za prekoračenje granica te obrane potrebno da se za vrijeme trajanja protupravnog napada taj napad odbija na način koji se, s obzirom na sve okolnosti konkretnog slučaja, ne ukazuje nužnim, jer se napad mogao odbiti i manjom povredom napadačevog dobra.
9.5. U ovom je predmetu, prema utvrđenju prvostupanjskog suda, oštećenik prvi napao na tjelesni integritet optuženika, bez ikakve prethodne provokacije optuženika, pa je nesumnjivo egzistirao napad, a time i pravo optuženika na obranu svog tjelesnog integriteta. Činjenica je da je optuženik inkriminirane prilike uslijed udaraca optuženika zadobio tešku tjelesnu ozljedu, pa se upućuje na potrebu razmatranja je li takav način obrane optuženika prijeko potreban za odbijanje napada oštećenika, a koja činjenica je ključna da bi se radilo o postupanju u granicama nužne obrane ili je zbog neproporcionalnosti između intenziteta napada i obrane optuženik prekoračio granice nužne obrane. Pri tome je nužno razjasniti dinamiku inkriminiranog događaja, a u okviru nje utvrditi da li je oštećenik predmetnu tešku tjelesnu ozljedu zadobio udarcem optuženika u njegovu glavu dok se nalazio u stojećem položaju ili udarcima optuženika koje je zadobio dok su optuženik i oštećenik bili na podu. Naime, ukoliko prvostupanjski sud utvrdi da je oštećenik zadobio predmetne ozljede od udarca optuženika dok je stajao tada je potrebno razmotriti je li takav način obrane prijeko potreban za odbijanje napada da bi se radilo o postupanju u granicama nužne obrane, a pri tome treba imati u vidu da ta ocjena mora biti objektivna, tj. mora se dati odgovor na pitanje kako bi postupio svaki razumni čovjek u položaju napadnutog. U konkretnom slučaju situacija u kojoj se našao optuženik, u vrijeme kada je zadao udarce oštećeniku dok su oboje bili u stojećem položaju, bila je takva da optuženik nije mogao "mjeriti" ni snagu svog udarca, a niti lokaciju udarca budući da se sve događalo trenutno. Nadalje, ukoliko prvostupanjski sud nakon ponovno provedenog postupka ne bude mogao sa potpunom sigurnošću isključiti da je optuženik zadao oštećeniku predmetne ozljede dok su obojica bili u stajaćem položaju, tada prema pravno logičkom pomagalu in dubio pro reo sporne okolnosti treba tumačiti na način da je povoljniji za optuženika, odnosno iz naprijed navedenog razloga prvostupanjski sud bi trebao razmotriti da li je optuženik inkriminirane prilike postupao u nužnoj obrani. Naposljetku, ukoliko prvostupanjski sud u ponovljenom postupku utvrdi da je oštećenik zadobio predmetnu tjelesnu ozljedu udarcima koje mu je zadao optuženik dok su se nalazili na tlu tada je potrebno razmotriti je li zbog neproporcionalnosti između inteziteta napada i obrane optuženik prekoračio granice nužne obrane. U tom slučaju je radi pravilne primjene materjalnog prava nužno provesti psihijatrijsko vještačenje i utvrditi da li se optuženik in tempore criminis nalazio u ispričivoj jakoj prepasti prouzročenom napadom oštećenika, te na temelju nalaza i mišljenja vještaka psihijatra razmotriti primjenu instituta ispričavajuće nužne obrane.
10. Slijedom navedenog, a kako su žalbeni navodi ozbiljno doveli u sumnju ispravnost utvrđenih činjenica i zaključak suda prvog stupnja o učinu terećenog kaznenog djela, trebalo je pobijanu presudu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.
11. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će iznova izvesti sve do sada provedene dokaze, a po potrebi i druge dokaze (npr. psihijatrijsko vještačenje optuženika radi utvrđenja je li bio u stanju jake prepasti prouzročene napadom oštećenika, u slučaju da se utvrdi da je oštećenik predmetne tjelesne ozljede zadobio dok su se nalazili na tlu) , koje će pažljivo i kritički ocijeniti te utvrditi je li optuženik ostvario obilježja terećenog djela, odnosno može li se njegovo postupanje podvesti pod nužnu obranu ili eventualno prekoračenje granica nužne obrane zbog ispričive jake prepasti prouzročene napadom oštećenika, u smislu članka 21. KZ/11, kako je upućen ovom odlukom. Nakon što pravilno ocijeni i utvrdi odlučne činjenice o kojima ovisi primjena materijalnog prava, donijet će novu, na zakonu osnovanu odluku, koju će valjano i potpuno obrazložiti. Pri tome će prvostupanjski sud voditi računa da je činjenični opis inkriminiranog kaznenog djela iz izreke presude u suglasju s utvrđenjima prvostupanjskog suda iz obrazloženja presude.
12. Slijedom navedenog, shodno odredbama članka 483. stavka 1. ZKP/08, odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.
U Šibeniku 29. siječnja 2026.
Predsjednica vijeća
Dijana Jakoliš
