Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Kž-482/2025-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od suca Azre Salitrežić, predsjednika vijeća, te sudaca Mladena Radičevića i Davora Mitrovića, članova vijeća, uz sudjelovanje Matee Rupčić, zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog KM, OIB: [osobni identifikacijski broj], zbog kaznenog djela iz članka 118 stavak 2 Kaznenog zakona (NN 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23 i 36/24 – nastavno KZ/11), odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i okrivljenika podnesenim protiv presude Općinskog suda u Sisku poslovni broj K- 383/2025-33 od 23. listopada 2025., u sjednici vijeća održanoj 29. siječnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbijaju se žalbe državnog odvjetnika i okrivljenika KM, kao neosnovane, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Sisku proglašen je krivim okrivljeni KM zbog kaznenog djela protiv života i tijela – teška tjelesna ozljeda u pokušaju iz članka 118 stavak 1 i 2 KZ/11 u svezi članka 34 KZ/11 i osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 4 (četiri) godine, u koju se na temelju članka 54 KZ/11 uračunava vrijeme oduzimanja slobode i provedeno u istražnom zatvoru od 01. svibnja 2025. do 25. rujna 2025. te od 07. listopada 2025. pa nadalje.

1.1. Na temelju članka 148 stavak 6 Zakona o kaznenom postupku (NN 152/08, 76/09, 80/11, 91/11, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24 i 72/25 – nastavno: ZKP/08) okrivljenik K je u cijelosti oslobođen plaćanja troškova kaznenog postupka iz članka 145 stavak 2 točka 1 i 6 ZKP/08 te nagrade i nužnih izdataka postavljenog branitelja.

2. Protiv te presude žali se državni odvjetnik zbog odluke o kazni, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i okrivljeniku izrekne kazna zatvora u duljem trajanju.

2.1. Protiv te presude žali se okrivljenik KM po branitelju Divjanu Pavlečiću, odvjetniku iz Siska, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet uputi na prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, podredno preinači i okrivljenika oslobodi od optužbe.

2.2. Protiv te presude žali se okrivljenik KM osobno zbog "netočnog i nepotpunog činjeničnog stanja" i pogrešne primjene kaznenog zakona.

3. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

4. Na temelju članka 474 stavak 1 ZKP/08 spis je dostavljen na dužno razgledanje Županijskom državnom odvjetništvu u Osijeku.

5. Žalbe nisu osnovane.

U odnosu na bitnu povredu odredaba kaznenog postupka:

6. Okrivljenik KM u žalbi po branitelju se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468 stavak 1 točka 11 ZKP/08. S tim u vezi u žalbi okrivljenik parafrazira zakonski tekst bez konkretiziranja u čemu bi se očitovala navedena bitna povreda odredaba kaznenog postupka. Ispitujući pobijanu presudu u tome dijelu shodno članku 476 stavak 1 ZKP/08 ovaj drugostupanjski sud nije utvrdio neku od povreda odredaba kaznenog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti niti da bi na štetu optuženika bio povrijeđen kazneni zakon.

U odnosu na povredu kaznenog zakona:

7. Okrivljenik KM se žali zbog povrede kaznenog zakona. S tim u vezi u žalbi navodi da je prvostupanjski sud pogrešno zaključio da je okrivljenik u nakani da teško ozljedi žrtvu nekoliko puta ju udario šakom u predjelu glave, a kada je žrtva pala na tlo nekoliko puta ju udario nogama po tijelu, uslijed čega je ista zadobila lake ozljede u vidu kontuzije glave s hematomom na desnoj strani glave veličine 5 cm, oguljotinu lijevog dlana i hematom na lijevoj dojci, a što ne proizlazi iz rezultata dokaznog postupka, odnosno pisanog nalaza i mišljenja sudskomedicinskog vještaka, medicinske dokumentacije i iskaza svjedoka JM. Takvi žalbeni navodi okrivljenika ne predstavljaju povredu kaznenog zakona već prigovor pravilnosti utvrđenog činjeničnog stanja, o čemu će nastavno biti riječi. Pri tome je za ukazati da se kazneni zakon ima primijeniti na činjenično stanje koje utvrdi sud, a ne na ono za koje okrivljenik smatra da je trebalo biti utvrđeno.

U odnosu na pogrešno utvrđeno činjenično stanje:

8. Okrivljenik KM (u žalbi po branitelju i osobno) se žali zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja ustrajući u žalbi u navodima iz obrane u kojoj poriče da bi počinio kazneno djelo za koje se tereti. Ističe da je prvostupanjski sud u cijelosti poklonio vjeru iskazu svjedoka JM, a čiji iskaz u dijelu kojim opisuje na koji je način navodno okrivljenik nanio žrtvi ozljede nema uporište u medicinskoj dokumentaciji, niti u nalazu sudskomedicinskog vještaka. Smatra da je iskaz žrtve ČM koja je životno, detaljno i okolnosno iskazivala o cijelom događaju u skladu s medicinskom dokumentacijom i iskazom vještaka. Prvostupanjski sud je paušalnim otklanjanjem iskaza žrtve i obrane okrivljenika doveo u pitanje pouzdanost činjeničnih utvrđenja i zaključaka, pa onda i pogrešno pravno kvalificirao djelo koje je morao pravno kvalificirati kao kazneno djelo iz članka 117 stavak 2 KZ/11 jer je žrtva pretrpjela samo lake tjelesne ozljede.

8.1. Suprotno žalbenim navodima okrivljenika prvostupanjski sud zaključuje da je iskaz svjedoka JM potkrijepljen materijalnim dokazima (medicinskom dokumentacijom) te nalazom i mišljenjem medicinskog vještaka koji je utvrdio mehanizam nastanka ozljeda i njihove kvalifkacije. Tako medicinski vještak navodi da je ozljeda glave kod žrtve nastala udarcem stisnutom šakom te da se pad kao mehanizam nastanka ozljede na glavi vrlo rijetko nalazi u kliničkoj slici, a da izostanu i druge ozljede koje nastaju padom, dok je oguljotina lijevog dlana nastala prilikom pada žrtve na tlo, a hematom lijeve dojke je mogao nastati ili udarcem šakom u dojku ili udarcem nogom dok je žrtva ležala na tlu. O tome je prvostupanjski sud naveo iscrpne, jasne i provjerljive razloge, koji nisu dovedeni u sumnju žalbenim navodima okrivljenika, a koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud i na koje se upućuje radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja (obrazloženje pobijane presude pod točkama 18., 19. i 20.).

9. Pravilno je prvostupanjski sud djelo za koje je okrivljenika proglasio krivim kvalificirao kao kazneno djelo teškom tjelesnom ozljedom u pokušaju iz članka 118 stavak 1 i 2 KZ/11 u svezi članka 34 KZ/11. To zbog toga što je okrivljenik znao i bio svjestan da udarcima stisnutom šakom u predjelu glave i udarcima nogama po tijelu može nanijeti teške tjelesne ozljede žrtvi, a što se pukom slučajnošću nije dogodilo i sve ozljede na žrtvi su lake tjelesne ozljede, pa je djelo ostalo u pokušaju. Pravilno je prvostupanjski sud zaključio da su okrivljenik i žrtva bliske osobe (obrazloženje pobijane presude pod točkom 16.).

U odnosu na odluku o kazni:

10. Državni odvjetnik žaleći se zbog odluke o kazni u žalbi navodi da je prvostupanjski sud podcijenio značaj utvrđenih otegotnih okolnosti na strani okrivljenika i to njegove ranije višestruke osuđivanosti (u jedanaest navrata okrivljenik je osuđivan zbog raznih kaznenih djela), te da nije u dovoljnoj mjeri cijenio ni težinu predmetnog kaznenog djela (upornost i bezobzirnost).

11. Okrivljenik žalbom po branitelju žaleći se zbog odluke o kazni, u žalbi navodi da je ta odluka pogrešna zbog ranije navedenih žalbenih osnova.

11.1. Okrivljenik u žalbi koju je podnio osobno žaleći se zbog odluke o kazni, u žalbi navodi da je ista prestroga te da je svoje ponašanje uskladio sa zakonskim normama.

12. Suprotno žalbenim navodima državnog odvjetnika i okrivljenika prvostupanjski sud je i pravilno utvrdio i pravilno vrednovao sve okolnosti o kojima ovisi izbor vrste i mjere kazne. Olakotnih okolnosti nije našao, a od otegotnih je cijenio višestruku raniju osuđivanost okrivljenika za kaznena djela s elementima nasilja, naprasitu ćud okrivljenika, povrat počinjenja kaznenog djela, djelo je počinjeno bez ikakvog povoda (svađa oko ključeva), ispoljenu surovu narav, žrtvine fizičke i psihičke bolove i činjenicu da je okrivljenik prilikom napada ispoljio znatan stupanj surovosti i bezdušnosti.

12.1. Pravilnom ocjenom svih okolnosti o kojima ovisi izbor vrste i mjere kazne prvostupanjski sud je pravilno okrivljenika za kazneno djelo iz članka 118 stavak 1 i 2 KZ/11 u svezi članka 34 KZ/11, na temelju članka 118 stavak 2 KZ/11 osudio na kaznu zatvora u trajanju od četiri godine, u koju je okrivljeniku na temelju članka 54 KZ/11 uračunao vrijeme oduzimanja slobode i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 01. svibnja 2025. do 25. rujna 2025. te od 07. listopada 2025. pa nadalje. Pravilno zaključuje prvostupanjski sud da je očito kako ranije brojne osude, između ostalog i zbog istog kaznenog djela protiv života i tijela (teška tjelesna ozljeda), nisu djelovale na okrivljenika da ne čini nova protupravna djela.

12.2. I prema nalaženju ovog drugostupanjskog suda, navedenom kaznom zatvora, u odnosu na okrivljenika ostvariti će se svrha kažnjavanja izražavanjem društvene osude zbog počinjenog kaznenog djela, jačanjem povjerenja građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, utjecajem na počinitelja i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenog djela i o pravednosti kažnjavanja, uz omogućavanje okrivljeniku da se ponovno uključi u društvo (članak 41 KZ/11).

13. Slijedom navedenog, žalbe državnog odvjetnika i okrivljenika nisu osnovane, a ovaj drugostupanjski sud nije utvrdio neku od povreda zakona iz članka 476 stavak 1 ZKP/08 na koje pazi po službenoj dužnosti, tako da je žalbe valjalo odbiti i na temelju članka 482 ZKP/08 potvrditi prvostupanjsku presudu.

Osijek, 29. siječnja 2026.

Predsjednik vijeća

Azra Salitrežić