REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Broj: Ppž-11005/2025
Zagreb
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca: Ivane Bosnić-Kovačić kao predsjednice vijeća, te Katice Lučić i Mladena Genca kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Hane Bogović kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika GU, zbog prekršaja iz čl. 38.a st. 3. u svezi sa st. 1. t. 1. Zakona o radnom vremenu, obveznim odmorima mobilnih radnika i uređajima za bilježenje u cestovnom prometu („Narodne novine“ broj 75/2013, 36/2015, 46/2017, 152/22), rješavajući o žalbi okrivljenika GU, podnesenoj putem branitelja Nenada Dianića, odvjetnika u Ivanić-Gradu, protiv presude Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Delnicama, broj: Pp-1095/2024, od 15. listopada 2025., u sjednici vijeća održanoj 29. siječnja 2026.,
p r e s u d i o j e:
I. U povodu žalbe okrivljenika GU, a po službenoj dužnosti, preinačava se pobijana presuda, na način da se na temelju čl. 182. t. 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22 – dalje PZ) okrivljenik GU (osobni podaci kao u prvostupanjskoj presudi),
OSLOBAĐA OD OPTUŽBE
da bi:
dana 29. siječnja 2024. u 20,48 sati, kao fizička osoba-obrtnik, dozvolio da na autocesti A6, u smjeru Rijeke, sudjeluje teretno vozilo marke MAN reg. oznake [registarska oznaka] s priključnim vozilom marke Fluid reg. oznake [registarska oznaka], kojim je upravljao vozač ŠU, te je kontrolom na ugibalištu na 22 km, utvrđeno da vozač koristi tuđu karticu vozača na ime ĆU odnosno u digitalnom tahografu nalazila se kartica navedenog vozača,
čime da bi počinio prekršaj iz čl. 38. st. 3. u svezi sa st. 1. t. 2. (ispravno: čl. 38.a st. 3. u svezi sa st. 1. t. 1.) Zakona o radnom vremenu, obveznim odmorima mobilnih radnika i uređajima za bilježenje u cestovnom prometu.
II. Uslijed odluke iz točke I. izreke ove presude, žalba okrivljenika je bespredmetna.
III. Na temelju čl. 140. st. 2. PZ troškovi prekršajnog postupka iz čl. 138. st. 2. t. 2. do 5. i t. 7. ovoga Zakona padaju na teret proračunskih sredstava suda.
Obrazloženje
1. Pobijanom prvostupanjskom presudom okrivljenik je proglašen krivim i kažnjen novčanom kaznom u iznosu od 3.310,00 eura, zbog prekršaja iz čl. 38. st. 1. t. 2. u svezi sa st. 3. (ispravno: čl. 38.a st. 3. u svezi sa st. 1. t. 1.) Zakona o radnom vremenu, obveznim odmorima mobilnih radnika i uređajima za bilježenje u cestovnom prometu, činjenično opisanog u izreci.
2. Protiv te presude okrivljenik je pravodobno podnio žalbu, zbog bitne povrede odredba prekršajnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava, odluke o kazni i odluke o troškovima postupka.
3. Predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi, ista prihvati.
4. Žalba je bespredmetna.
5. Ispitujući pobijanu presudu povodom žalbe tužitelja u smislu čl. 202. st. 1. PZ ovaj sud je utvrdio da je pobijanom presudom povrijeđeno prekršajno materijalno pravo iz čl. 196. t. 1. PZ na štetu okrivljenika, jer djelo, a na način kako je to činjenično opisano u izreci prvostupanjske presude, nije prekršaj.
6. Naime, odredbom čl. 38.a st. 3. u svezi sa st. 1. t. 1. Zakona o radnom vremenu, obveznim odmorima mobilnih radnika i uređajima za bilježenje u cestovnom prometu propisano je kažnjavanje za prekršaj fizičke osobe-obrtnika „ako naredi, dopusti ili omogući da vozač posjeduje više od jedne valjane kartice vozača, koristi više od jedne vlastite kartice, koristi tuđu karticu ili koristi karticu koja je neispravna ili je istekla (članak 27. stavak 2. Uredbe (EU) br. 165/2014 ili članak 12. stavak 11. st. 4. AETR-a)“.
7. Iz takvog zakonskog opisa navedenog prekršaja proizlazi da djelo može biti počinjeno naredbom, dopuštenjem ili omogućavanjem vozaču da koristi tuđu karticu. Međutim, u činjeničnom opisu djela u izreci pobijane presude navedeno je da je okrivljenik „dozvolio“ vozaču da upravlja vozilom, te da tijekom vožnje u digitalnom tahografu koristi tuđu karticu vozača, pri čemu nije navedeno kako je okrivljenik svom vozaču to dopustio. Za ocjenu je li ostvareno obilježje prekršaja „dopuštanjem“ nužno je u činjeničnom opisu navesti u čemu se sastoji takvo dopuštanje, a nije dovoljno samo navesti zakonsko obilježje prekršaja jednom od tri moguća načina počinjenja prekršaja (ovdje je to „dopusti“). Stoga činjenični opis prekršaja koji navodi samo zakonsko obilježje prekršaja, bez opisa kako je konkretno zakonsko obilježje ostvareno, ne sadrži obilježje prekršaja.
8. Kako je zakonski opis, odnosno pravno kvalificiranje prekršaja, podvođenje odlučnih činjenica sadržanih u činjeničnom opisu pod biće odgovarajućeg prekršaja, sve odlučne činjenice nužno moraju biti navedene isključivo u činjeničnom opisu prekršaja, jer u protivnom, u nedostatku nekog od konstitutivnih elemenata bića prekršaja u činjeničnom opisu, opisano djelo nije prekršaj.
9. S obzirom da činjenični opis prekršaja ne sadrži način ostvarenja zakonskog obilježja navedenog prekršaja (nije navedeno kako je to okrivljenik imenovanom vozaču dopustio protupravno postupanje), ostvarena je povreda materijalnog prekršajnog prava iz čl. 196. t. 1. PZ jer djelo, na način kako je činjenično opisano u izreci presude, a istovjetno i u optužnom prijedlogu, nije prekršaj.
10. Slijedom navedenog, ovaj sud je na temelju čl. 182. t. 1. PZ, po službenoj dužnosti preinačio prvostupanjsku presudu na način da je okrivljenika oslobodio od optužbe za djelo opisano u izreci, a uslijed čega je žalba okrivljenika bespredmetna i troškovi postupka padaju na teret proračunskih sredstava suda.
U Zagrebu 29. siječnja 2026.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Hana Bogović, v.r.
Ivana Bosnić-Kovačić, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Rijeci u 5 otpravaka: za spis, okrivljenika, branitelja i tužitelja.
