Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj: Ppž-9312/2023
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Popović, predsjednice, te Davorka Kučana i Drage Klasnića, članova vijeća, uz sudjelovanje Nade Horvatović u svojstvu više sudske savjetnice specijalistice, kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog JD, zbog prekršaja iz članka 53. stavka 1. i 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20., 85/22. i 114/22.) rješavajući o žalbi okrivljenika, protiv presude Općinskog suda u Čakovcu od 20. listopada 2023., broj: 30. Pp-1528/2023-7, u sjednici vijeća održanoj 29. siječnja 2026.
p r e s u d i o j e
I Odbija se žalba okr. JD kao neosnovana i potvrđuje pobijana prvostupanjska presuda.
II Na temelju članka 139. stavka 3. u vezi članka 138. stavka 2. točke 3.c. Prekršajnog zakona okr. JD je obvezan naknaditi troškove žalbenog postupka u iznosu 50,00 EUR (pedeset eura) u roku trideset dana od primitka ove presude.
Obrazloženje
1. Uvodno citiranom prvostupanjskom presudom okr. JD proglašen je krivim da je, na način činjenično opisan u izreci počinio prekršaj iz članka 53. stavka 1. i 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, te mu je uz primjenu instituta ublažavanja izrečena novčana kazna u iznosu 500,00 eura.
1.1. Istom presudom, na temelju članka 58. Prekršajnog zakona okrivljeniku je izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od 2 mjeseca.
1.2. Okrivljenik je nadalje obvezan na plaćanje troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu 30,00 eura.
2. Protiv te prvostupanjske presude okrivljenik je podnio pravodobnu žalbu, putem branitelja Davorina Zlatareka, odvjetnika u Čakovcu, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o prekršajnopravnoj sankciji.
2.1. Žalitelj predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi, njegova žalba prihvati.
3. Žalba je neosnovana.
4. Ispitujući prvostupanjsku presudu u smislu članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona ("Narodne novine" br. 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.) po službenoj dužnosti, vijeće Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske je utvrdilo da pobijanom presudom nisu počinjene bitne povrede odredba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. tog Zakona, da nisu povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenika te da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona.
5. Neosnovano žalitelj sugerira da bi postupao u krajnjoj nuždi, budući da je prvostupanjski sud nakon provedenog dokaznog postupka i pravilno cijenjene obrane okrivljenika i cjelokupnog dokaznog materijala predmeta, utvrdio sve odlučne činjenice te izveo na zakonu osnovan zaključak o krivnji okrivljenika za prekršaj iz članka 53. stavka 1. i 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama. Naime, žalitelj niti sada u žalbi ne dovodi u pitanje objektivni učin djela, dok u odnosu na razlog prekoračenja brzine kretanja u naseljenom mjestu ponavlja obranu, a iz rezultata provedenog postupka ne proizlazi da bi postupao u takvim okolnostima koje bi isključile njegovu odgovornost za djelo, kako to proizlazi i iz predmetu dostavljene medicinske dokumentacije za suprugu ČD.
5.1. Slijedom navedenog, budući da žalitelj ne ističe nove činjenice koje nisu postojale u vrijeme prvostupanjskog postupka ili činjenice za koje nije znao, niti argumentirano dovodi u sumnju pravilnost utvrđenja stanja stvari, to žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja nije osnovana.
6. Razmatrajući odluku o kazni u pogledu navoda žalbe ovaj sud smatra da je za počinjeni prekršaj izrečena novčana kazna u zakonom propisanim granicama te nije prestrogo odmjerena. Suprotno tvrdnji žalitelja, prvostupanjski sud je u dovoljnoj mjeri vrednovao sve okolnosti konkretnog slučaja od utjecaja na kaznu, te je upravo imajući na umu priznanje počinjenja djela, pokajničko ponašanje, materijalne i životne prilike okrivljenika, kao i okolnosti u kojima je konkretne prilike postupao, i na koje ponovno upire u žalbi, kaznu već izrekao uz primjenu instituta ublažavanja iz članka 37. Prekršajnog zakona, u velikoj mjeri ispod posebnim zakonom minimalno propisanog iznosa (budući da je za počinjeno djelo propisana kazna od 1.320,00 do 2.650,00 eura ili do 60 dana zatvora), smatrajući da će se odmjerenom kaznom postići svrha kažnjavanja i djelovati na buduće ponašanje počinitelja i ostalih sudionika u prometu da ubuduće ne čine takve prekršaje. Stoga je mišljenje i ovog suda da je prvostupanjski sud dokumentirane zdravstvene prilike supruge žalitelja u dovoljnoj mjeri cijenio kod odmjeravanja visine novčane. Takvu ocjenu prihvaća i ovaj sud, dok žalitelj ne ističe i ne dokumentira nikakve nove naročito olakotne okolnosti koje bi učinile osnovanim preinačenje već ionako znatno ublažene kazne.
6.1. Prvostupanjski sud je pravilno upozorio okrivljenika u smislu članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona da će se novčana kazna smatrati u cjelini plaćenom, ako plati dvije trećine izrečene kazne, u za to određenom roku.
7. Suprotno tvrdnji žalitelja i odluka o zaštitnoj mjeri zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju 2 mjeseca utemeljena je na članku 58. Prekršajnog zakona. I ovaj sud je mišljenja da je s obzirom na težinu i značaj počinjenog prekršaja te veći stupanj ugrožavanja drugih sudionika u prometu i njihove imovine, izricanje zaštitne mjere opravdano, smatrajući da je potrebno otkloniti uvjete koji omogućavaju i poticajno djeluju na ponavljanje prekršaja. Zaštitna mjera već je određena u minimalnije zakonom propisanom vremenu trajanja (od jednog mjeseca do dvije godine) razmjerno težini počinjenog prekršaja te opasnosti djela i pogibeljnosti djela. Stoga je mišljenje i ovog suda da je zaštitna mjera određena u skladu s naravi potrebe za ograničenjem prava u konkretnom slučaju u smislu članka 51.a Prekršajnog zakona, a navodi žalbe ne dovode u pitanje osnovanost i duljinu trajanja zaštitne mjere, budući da je okolnosti na koje ponovno upire u žalbi već u dovoljnoj mjeri cijenio i prvostupanjski sud. Bez uspjeha žalitelj ističe da je zaposlen i da mu je automobil nužno potreban za dolazak i odlazak na posao, budući da takvi paušalni navodi nisu od utjecaja na pravilnost i zakonitost odluke.
8. Troškovi žalbenog postupka temelje se na odredbi čl. 138. st. 2. toč. 3.c Prekršajnog zakona, koji propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika. Stoga je paušalni iznos tog postupka odmjeren u okvirima određenim prethodno citiranim Rješenjem, s obzirom na složenost i trajanje drugostupanjskog postupka.
9. Zbog navedenih razloga, na temelju odredbe članka 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.
U Zagrebu 29. siječnja 2026.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Nada Horvatović, v.r.
Renata Popović, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Čakovcu u 5 otpravaka: za spis, okrivljenika, branitelja i tužitelja.
