Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj Gž-13/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugoga stupnja, po sucu Vesni Gašparuš- Horvat, u pravnoj stvari tužiteljice ŽH, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po punomoćnici Slavici Čupić, odvjetnici u Splitu, Bihaćka 2a/IV., protiv tuženice KH iz [adresa], OIB; 52557604036, Poljička Cesta 8, zastupane po punomoćniku Ivanu Santica, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Santica & Đapić u Splitu, radi smetanja posjeda, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv rješenja Općinskog suda u Splitu poslovni broj Psp-52/2020-30 od 20. listopada 2025., 29. siječnja 2026.,

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba tužiteljice ŽH kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Splitu poslovni broj Psp-52/2020-30 od 20. listopada 2025.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice ŽH za naknadom troškova postupka u povodu pravnog lijeka u iznosu od 2.153,08 EUR (dvije tisuće stotinu pedeset tri eura osam centi).

Obrazloženje

1. Pobijanim prvostupanjskim rješenjem odbijen je tužbeni zahtjev koji glasi:

''I. Utvrđuje se da je dana 22. travnja 2020. i 7. svibnja 2020. tužena KH, OIB: [osobni identifikacijski broj], samovlasno uznemiravala tužiteljicu ŽH, OIB: [osobni identifikacijski broj] u njezinom posljednjem mirnom posjedu ograđenog dijela dvorišta položenog na zapadnom dijelu čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

II. Nalaže se tuženoj KH, OIB: [osobni identifikacijski broj], da uspostavi posjedovno stanje kakvo je bilo prije smetanja posjeda i vrati grm ružmarina i loze u stanje u kakvom su ti nasadi bili prije smetanja te popravi oštećenu fasadu na zapadnom zidu zgrade položene na dijelu čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

III. Zabranjuje se tuženoj KH, OIB: [osobni identifikacijski broj], da ubuduće, na bilo koji način smeta posjed tužiteljice ŽH, OIB: [osobni identifikacijski broj], na dvorištu položenom na zapadnom dijelu čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a posebno da osobno ili putem trećih osoba ulazi u dvorište, izvodi građevinske radove u tom dijelu dvorišta i nanosi štetu nasadima u tom dvorištu.

IV. Nalaže se tuženoj KH, OIB: [osobni identifikacijski broj] da nadoknadi tužiteljici ŽH, OIB: [osobni identifikacijski broj] troškove ovog postupka, zajedno s pripadajućim zateznim kamatama.'' (točka I. izreke) te je naloženo tužiteljici da u roku od 15 dana tuženoj naknadi parnični trošak u iznosu od 1.312,50 EUR (točka II. izreke).

2. Protiv navedenog rješenja tužiteljica je izjavila žalbu zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Zahtijeva naknadu troškova postupka u povodu pravnog lijeka u iznosu od 2.153,08 EUR.

3. Žalba je neosnovana.

4. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za pružanjem posjedovne zaštite u odnosu na dio čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], uspostavom prijašnjeg posjedovnog stanja i zabranom takvog ili sličnog smetanja ubuduće.

5. U postupku suda prvoga stupnja nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2., t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 – dalje: ZPP), na koje sud drugoga stupnja pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2., u vezi s čl. 381. ZPP).

5.1. Suprotno žalbenim navodima, rješenje je razumljivo, sadrži razloge o odlučnim činjenicama i može se ispitati pa nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP, koju u žalbi ističe tužiteljica. Tužiteljica u žalbi navodi da se u obrazloženju rješenja Sud poziva na činjenice koje u postupku nisu utvrđene, niti su stranke predložile dokaze kojima bi te činjenice utvrdile, ali pritom ne navodi o kojim konkretnim činjenicama je riječ pa u odnosu na taj žalbeni razlog pobijana presuda nije mogla biti ispitana.

5.2. Izvedene dokaze sud je pravilno ocijenio i za svoje uvjerenje naveo potrebne razloge pa nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1., u vezi s čl. 8. ZPP, koju tužiteljica također sadržajno ističe u žalbi.

5.3. Nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1., u vezi s čl. 219. ZPP, koju ističe tužiteljica jer činjenica da je radove na prozoru tuženice bilo nužno izvršiti i da je radi obavljanja tih radova tuženica morala ući u dvorište tužiteljice nije odlučna za ishod spornog odnosa među strankama.

6. Prvostupanjski sud je u bitnome utvrdio:

- da je tuženica dotrajali drveni prozor na svojoj nekretnini kroz koji je prodirala voda od kišnice, zamijenila aluminijskim prozorom i pri tome se dana navedenih u tužbi koristila prolaskom kroz dvorište tužiteljice jer druge mogućnosti nije imala,

- da tuženica nije tražila dopuštenje tužiteljice s obzirom na to da tužiteljica živi na [adresa], a tužena je navela da nije imala njezin broj telefona, kako bi je pitala za dopuštenje prolaska kroz dvorište.

7. Na temelju navedenih činjeničnih utvrđenja prvostupanjski je sud odbio tužbeni zahtjev, pozivom na čl. 21. (očitom greškom u pisanju naveden je čl. 25.) i čl. 107. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 81/15- pročišćeni tekst, 94/17-ispravak pročišćenog teksta i 52/25 – dalje: ZVDSP), uz obrazloženje da je u konkretnom slučaju tuženica postupila sukladno s odredbom čl. 107. ZVDSP i pristupila popravku odnosno izmjeni prozora na svom dijelu objekta i da zbog toga nije počinila čin smetanja posjeda tužiteljice.

7.1. U odnosu na tužbeni zahtjev za posjedovnom zaštitom na nasadima ružmarina i loze te oštećenja fasade, sud zaključuje da tužiteljica na te okolnosti nije predložila ni jedan dokaz, a također ni u svom iskazu nije spomenula da bi je tužena na ovaj način smetala u posjedu.

8. Odluka prvostupanjskoga suda o (ne)osnovanosti tužbenog zahtjeva je pravilna te je prihvaća i ovaj sud drugoga stupnja.

9. Pravilan je zaključak prvostupanjskoga suda da tužiteljica u postupku nije navela činjenice niti predložila dokaze na temelju kojih bi se moglo utvrditi da su radnici tuženice uništili grm ružmarina te oštetili vinovu lozu i fasadu na zidu kuće oko prozora, a niti su te činjenice utvrđene provedenim očevidom. Naprotiv, svjedok NH je naveo da nije bio u kontaktu s grmom ružmarina jer za tim nije bilo potrebe, dok je svjedok CH naveo da je svjedok NH, koji je mijenjao prozor na kući tuženice, jedino pomaknuo jedan pitar cvijeća dok je obrađivao prozor, nakon čega je taj pitar vratio na isto mjesto, dok loze na tom mjestu nije ni bilo. Isto tako je i tužiteljica na očevidu 13. lipnja 2025. navela da grm ružmarina više ne postoji jer se osušio, a ne iz razloga što bi bio uništen prilikom obavljanja radova, kako se to navodi u tužbi.

9.1. Budući da je na temelju dokaza izvedenih tijekom postupka utvrđeno da je nakon obavljanja radova na izmjeni prozora uspostavljeno stanje kakvo je bilo u času smetanja jer je pitar nakon obrade prozora vraćen na mjesto na kojem se ranije nalazio, a tužiteljica nije dokazala ni da bi bila oštećena fasada kuće, kao ni da bi bio uništen grm ružmarina i da bi bila oštećena vinova loza, a niti bi uspostava posjedovnog stanja vraćanjem grma ružmarina i loze u stanje u kakvom su ti nasadi bili prije smetanja bila moguća, to nema osnove za prihvaćanje tog dijela tuženog zahtjeva koji se odnosi na uspostavu prijašnjeg posjedovnog stanja kakvo je bilo u času smetanja.

10. No, pogrešno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo propisano odredbom čl. 107. st. 1. ZVDSP, u odnosu na čin prolaska kroz dvorište tužiteljice, kojim tužiteljica traži da se utvrdi čin smetanja njezina posjeda i tuženici zabrani takvo ili slično smetanje ubuduće, na što osnovano u žalbi ukazuje tužiteljica.

10.1. Naime, točno je da pravo na privremenu uporabu tuđe nekretnine u smislu čl. 107. st. 1. ZVDSP daje pravo vlasniku nekretnine na kojoj je nužno obaviti radove potrebne za njezinu uporabu ili korištenje, da privremeno uporabi tuđe zemljište radi izvođenja radova, postavljanja skele i sl., ako se to na drugi način ne može izvesti.

10.2. Međutim, imajući u vidu opću odredbu o susjedskim pravima, sadržanu u čl. 100. st. 1. ZVDSP, kojom je propisano da su susjedska prava ovlasti koje radi uzajamno obzirnoga izvršavanja prava vlasništva daju odredbe toga ili drugoga zakona vlasniku nekretnine, ovlašćujući ga da u svezi s izvršavanjem svojega prava vlasništva zahtijeva od osobe koja je vlasnik druge nekretnine da ona u njegovu interesu trpi, propušta ili čini glede svoje nekretnine ono što je određeno zakonom, pogrešno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo propisano čl. 107. st. 1. ZVDSP kada je zaključio da navedena odredba daje pravo na samostalno ulaženje u tuđi posjed.

10.3. Naprotiv, na temelju navedene odredbe vlasnik nekretnine na kojoj je potrebno izvesti određene radove jedino je ovlašten od vlasnika nekretnine koju je potrebno privremeno uporabiti, zahtijevati da trpi uporabu svoje nekretnine u svrhu izvođenja radova na njegovoj nekretnini, a ako takav pristanak vlasnika susjedne nekretnine izostane, vlasnik nekretnine na kojoj je potrebno izvesti radove ovlašten je zahtijevati da takvo trpljenje vlasniku susjedne nekretnine naloži sud. No, nije ovlašten samovlasno ući u posjed susjedne nekretnine, pozivajući se na navedeno pravo.

11. Međutim, u ovom slučaju, kratkotrajni prolasci radnika, koje je angažirala tuženica, kroz dvorište tužiteljice, u dva navrata, radi poduzimanja radova na susjednoj nekretnini, ne predstavljaju radnje kojima se objektivno ostvaruje čin smetanja posjeda nekretnine u smislu čl. 22. st. 1. ZVDSP. Naime, takvim radnjama tužiteljica ni na koji način nije bila ograničena u faktičnom izvršavanju vlasti na svojoj nekretnini, niti je izvršavanjem navedenih radnji uopće došlo do bilo kakve izmjene dotadašnjeg načina ostvarivanja njezine faktične vlasti na stvari. Imajući pritom u vidu da je svjedok NH, kojem je tužiteljica povjerila obavljanje navedenog posla, naveo da je samoinicijativno, u dva navrata, prešao preko ograde, kako bi prišao promjeni prozora s vanjske strane jer s unutarnje strane (određene) radove nije mogao obaviti te da je ''sve skupa trajalo desetak minuta'', što je potvrdio i svjedok CH, koji je naveo da se na izmjeni prozora radilo iznutra, ali i izvana, da je radnik tom prilikom jedino pomaknuo jedan pitar cvijeća dok je obrađivao prozor (s vanjske strane) i nakon toga ga vratio na isto mjesto, takvim radnjama, kratkim pristupanjem radnika na tuđu nekretninu, nije ostvaren čin smetanja posjeda kojim bi se uznemirilo tužiteljicu u posjedovanju njezinog dijela nekretnine pa nisu ispunjene ni pretpostavke za pružanjem posjedovne zaštite.

12. U odnosu na žalbene navode tužiteljice treba reći da je iz fotografija dostavljenih u spis vidljivo da je prozor na dijelu kuće koji je u posjedu tuženice, doista izmijenjen te da su tu činjenicu potvrdili i saslušani svjedoci pa žalbeni navodi kojima tužiteljica tvrdi da je navedene radnje tuženica poduzela obijesno i osiono, s namjerom da je uznemiri i kod nje izazove strah, nelagodu i ljutnju, nemaju podlogu u izvedenim dokazima. Naprotiv, u konkretnom slučaju bila je riječ o kratkotrajnom, samoinicijativnom, ulasku radnika na dio nekretnine u posjedu tužiteljice, radi izvođenja radova manjeg opsega i kratkog trajanja, u trenutku kada tužiteljica na njoj nije bila prisutna.

12.1. Ostali žalbeni navodi, koji se tiču vlasništva tuženice na predmetnom dijelu kuće, nužnosti i neodgodivosti poduzimanja radova na izmjeni prozora i u vezi s tim njezine mogućnosti komunikacije s tužiteljicom, nisu od odlučnog značenja te ih ovaj sud drugoga stupnja nije posebno cijenio (čl. 375. st. 1. ZPP).

12.2. Budući da nisu ispunjene pretpostavke za pružanjem posjedovne zaštite u smislu čl. 22. st. 1. ZVDSP te da je i pravilnom primjenom materijalnog prava o tužbenom zahtjevu trebalo jednako odlučiti i isti odbiti kao neosnovan, na temelju čl. 368. st. 2. ZPP, trebalo je odbiti žalbu tužiteljice kao neosnovanu i potvrditi pobijano prvostupanjsko rješenje.

13. Odluku o trošku tužiteljica ne pobija određenim žalbenim navodima, a sud drugoga stupnja na pravilnu primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka ne pazi po službenoj dužnosti pa je rješenje suda prvoga stupnja trebalo potvrditi i u navedenom dijelu (čl. 365. st. 2. ZPP).

U Velikoj Gorici 29. siječnja 2026.

Sudac

Vesna Gašparuš-Horvat