Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj:Ppž-10649/2023

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Popović, predsjednice, te Drage Klasnića i Drage Klasnića, članova vijeća, uz sudjelovanje Nade Horvatović u svojstvu više sudske savjetnice specijalistice, kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog HĆ, zbog prekršaja iz članka 12. stavka 4. i 8. i dr. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20., 85/22. i 114/22.), rješavajući o žalbi okrivljenika, protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu od 10. studenoga 2023., poslovni broj:8. Pp-8090/2023, u sjednici vijeća održanoj 29. siječnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I

U povodu žalbe okr. HĆ, a po službenoj dužnosti, preinačuje se pobijana prvostupanjska presuda u točkama a) i b), te se izriče:

Na temelju članka 181. točke 5. Prekršajnog zakona (NN br. 107/07., 39/13, 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.) protiv okr. HĆ (osobni podaci kao u prvostupanjskoj presudi)

ODBIJA SE OPTUŽBA

da bi

a) 7. kolovoza 2022. u 06:32 sati u Splitu, na Putu Plokita bb upravljao osobnim vozilom marke Peugeot reg. oznake [registarska oznaka] i izvršio radnju skretanja u lijevo, preko pune uzdužne kolničke crte, odnosno suprotno zabrani izraženoj pomoću prometnog znaka,

- pa da bi time počinio prekršaj iz članka 12.stavka 4. i 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama,

b) iste prigode kao pod a) kod sebe nije imao vozačku dozvolu i nije ju pokazao na zahtjev policijskog službenika,

- pa da bi time počinio prekršaj iz članka 229. stavka 1. i 5. Zakona o sigurnosti prometa na cestama.

II

Žalba okr. HĆ je bespredmetna u odnosu na djela u točkama a) i b) izreke pobijane presude.

III U povodu žalbe okr. HĆ, a uslijed odluke u točki I izreke ove presude, preinačuje se pobijana presuda u odluci o kazni, tako da se za činjenično opisano postupanje u točki c) pravno označenim djelom prekršaja iz članka 199. stavka 2. i 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, na temelju citiranog propisa okr. HĆ izriče novčana kazna, prihvaćanjem po prvostupanjskom sudu odmjerene kazne za to djelo, u iznosu 1.320,00 EUR (tisućutristodvadeset eura), koju kaznu je okrivljenik dužan platiti u roku od devedeset dana od dana primitka ove presude, pa ako u tom roku plati dvije trećine izrečene kazne, smatrat će se da je kazna u cjelini plaćena.

IV

U ostalom dijelu, odbija se žalba okr. HĆ kao neosnovana te se, u pobijanom a nepreinačenom dijelu, prvostupanjska presuda potvrđuje.

V Na temelju članka 139. stavka 3. u vezi članka 138. stavka 2. točke 3.c. Prekršajnog zakona okr. HĆ je obvezan naknaditi troškove žalbenog postupka u paušalnom iznosu 60,00 EUR (šezdeset eura) u roku trideset dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Uvodno citiranom prvostupanjskom presudom okr. HĆ proglašen je krivim da je, na način činjenično opisan u izreci počinio prekršaje iz članka 12. stavka 4. i 8., članka 229. stavka 1. i 5. i članka 199. stavka 2. i 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, te mu je na temelju citiranih propisa za svako pojedino djelo utvrđena kazna u iznosima 60,00 eura, 30,00 eura i 1.320,00 eura, a potom izrečena ukupna novčana kazna u iznosu 1.410,00 eura.

1.1. Okrivljeniku je nadalje na temelju članka 58. Prekršajnog zakona izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilima B kategorije u trajanju 3 mjeseca.

1.2. Istom odlukom okrivljenik je na temelju članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona obvezan naknaditi troškove prekršajnog postupka u ukupnom iznosu 70,60 eura.

2. Protiv te prvostupanjske presude okrivljenik je pravodobno podnio žalbu, putem branitelja Tomislava Biuka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji.

2.1. Žalitelj predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi, njegova žalba prihvati.

3. Žalba je djelomično neosnovana, a djelomično bespredmetna.

4. Rješavajući predmet te ispitujući pobijanu prvostupanjsku presudu u smislu članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona po službenoj dužnosti, vijeće Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske je utvrdilo da pobijanom presudom nisu počinjene bitne povrede odredba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. tog Zakona, međutim u odnosu na djela u točkama a) i b) izreke pobijane presude nastupila je zastara prekršajnog progona, zbog čega je presudu trebalo preinačiti i odbiti optužbu za djela iz članka 12. stavka 4. i 8. i članka 229. stavka 1. i 5. Zakona o sigurnosti prometa na cestama.

4.1. Naime, okrivljeniku je optužbom stavljeno na teret da je prekršaje počinio 7. kolovoza 2022.

4.2. Odredbom članka 13. stavka 2. Prekršajnog zakona propisano je da prekršajni progon zastarijeva nakon tri godine za prekršaje za koje je ovlašteni tužitelj obvezan izdati prekršajni nalog, dok je odredbom članka 239. stavka 1. točke 2. istog Zakona propisano da je ovlašteni tužitelj obavezan izdati prekršajni nalog za prekršaj propisan zakonom za koji je kao kazna propisana samo novčana kazna do 663,61 eura za fizičku osobu.

4.3. Imajući na umu visinu propisanih kazni za predmetna djela, očigledno je da se radi o prekršajima za koji je ovlašteni tužitelj, prema izričitoj odredbi članka 239. stavka 1. točke 2. Prekršajnog zakona, bio dužan izdati obavezni prekršajni nalog, osim ako je počinjen u stjecaju s prekršajem za koji nisu ostvareni uvjeti iz citiranog članka i Zakona, o čemu se u konkretnom slučaju radilo pa je ovlašteni tužitelj podnio optužni prijedlog.

4.4. Međutim, za primjenu pravila o zastari prekršajnog progona nije bitan naziv akta nego uvjeti propisani odredbom članka 13. Prekršajnog zakona, prema kojoj u odnosu na citirane prekršaje, prekršajni progon zastarijeva nakon tri godine.

4.5. Zbog navedenih razloga, u odnosu na djela u točkama a) i b) izreke pobijane presude nastupila je zastara prekršajnog progona, pa je ovaj sud preinačio pobijanu presudu u tom dijelu i na temelju članka 181. točke 5. Prekršajnog zakona odbio optužbu za ta djela.

5. Uslijed odluke u točki I ove presude ovaj drugostupanjski sud je preinačio i odluku o kazni, tako da je za preostali prekršaj iz članka 199. stavka 2. i 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama izrekao novčanu kaznu, prihvaćanjem mjere kazne odmjerene po prvostupanjskom sudu za taj prekršaj.

6. Neosnovano žalitelj upire na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, budući da je prvostupanjski sud nakon dostatno provedenog dokaznog postupka, pravilnom ocjenom obrane okrivljenika, iskaza svjedoka OĆ te cjelokupnog dokaznog materijala predmeta, utvrdio sve odlučne činjenice i izveo na zakonu osnovan zaključak o krivnji okrivljenika za prekršaj iz članka 199. stavka 2. i 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama i za takvu odluku je dao valjane i dostatne razloge, koji su prihvatljivi i ovom sudu.

6.1. Naime, nije sporno da je žalitelj te prilike upravljao vozilom u prometu na cesti i da je utvrđena koncentracija alkohola u organizmu ispitanika 1,62 g/kg. Neosnovano ističe žalitelj da mu je policijski službenik naredio da upravlja vozilom s obzirom na okolnosti konkretnog slučaja, budući da je o toj okolnosti u postupku ispitan policijski službenik koji je postupao prema njima, čiji iskaz je prvostupanjski sud ispravno cijenio vjerodostojnim, i na temelju rezultata provedenog postupka izveo na zakonu osnovan zaključak da je svojim postupanjem u prometu počinio djelo stavljeno um na teret. Potpuno je nelogičan i neprihvatljiv žalbeni navod da bi službena osoba naredila nekome da upravlja vozilom u pijanom stanju, koje se prema utvrđenoj koncentraciji i iskustvu službenih osoba može prepoznati, s time da bi u takvoj situaciji i žalitelj bio dužan izjasniti se da je pod utjecajem alkohola i odbiti upravljanje vozilom. Iz iskaza svjedoka jasno proizlazi da se nije radilo o parkiranju vozila. Bez uspjeha žalitelj sada dovodi u pitanje i stupanj koncentracije alkohola, budući da tu okolnost nije dovodio u pitanje u postupku pred sudom, a utvrđenje o koncentraciji alkohola proizlazi iz sadržaja zapisnika o ispitivanju prisutnosti alkohola u organizmu od 7. kolovoza 2022., jer je prihvatio ispitivanje prisutnosti alkohola u organizmu upotrebom uređaja Drager,a izmjerena koncentracija alkohola uz granicu dopuštene pogreške iznosila 1,72 g/kg, te na takav zapisnik nije imao primjedbe. Kada ispitanik nije suglasan s rezultatima mjerenja, ima mogućnost na licu mjesta poricati rezultat i zahtijevati stručni pregled uzimanja krvi i urina, međutim to je propustio učiniti.

Prvostupanjski sud je, suprotno tvrdnji žalitelja, pravilno odbio prijedlog za provođenje daljnjeg dokaznog postupka, dajući za takvu svoju odluku valjane razloge, koji su prihvatljivi i ovom sudu. Međutim ističe se da prvostupanjski sud nije vezan dokaznim prijedlozima stranaka u smislu članka 88. stavka 2. Prekršajnog zakona. Prema tome, mišljenje je i ovog suda da je prvostupanjski sud na temelju dostatno provedenih svih potrebnih dokaza u postupku pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje.

6 .2. Slijedom navedenog, budući da žalitelj ne upire na postojanje novih činjenica i dokaza u smislu članka 193. stavka 5. Prekršajnog zakona, niti žalbenim navodima argumentirano dovodi u sumnju činjenično utvrđenje, to žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja nije osnovana.

7. Razmatrajući odluku o kazni u pogledu navoda žalbe ovaj sud smatra da je izrečena novčana kazna pravilna i zakonita, primjerena težini prekršaja, stupnju prekršajne odgovornosti i svim okolnostima konkretnog slučaja mjerodavnim za vrstu i mjeru kazne, u smislu članka 36. Prekršajnog zakona. Suprotno tvrdnji žalitelja, prvostupanjski sud je već u dovoljnoj mjeri cijenio sve olakotne okolnosti na strani okrivljenika i odmjerio kaznu u posebnim zakonom minimalno propisanom iznosu, smatrajući da će se tako izrečenom kaznom postići svrha kažnjavanja. Takvu ocjenu prihvaća i ovaj sud, dok žalitelj ne ističe i ne dokumentira nikakve naročito olakotne okolnosti koje bi učinile osnovanim preinačenje odluke o kazni, primjenom instituta ublažavanja.

8. Kazna će se smatrati u cjelini plaćenom, ako u roku koji je određen za plaćanje kazne, uplati dvije trećine izrečene kazne, u smislu članka 183. stavka 2. Prekršajnog zakona.

9. Suprotno tvrdnji žalitelja odluka o zaštitnoj mjeri zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od 3 mjeseca utemeljena je na članku 58. Prekršajnog zakona. I ovaj sud je mišljenja da je, s obzirom na težinu i značaj počinjenog prekršaja prvostupanjski sud opravdano i zakonito okrivljeniku izrekao navedenu zaštitnu. Težina počinjenog prekršaja proizlazi iz stupnja koncentracije alkohola i njegove pogibeljnosti te u potpunosti opravdava izricanje te zaštitne mjere, jer je svojim postupanjem u velikoj mjeri ugrožavala druge sudionike u prometu. Naime, po sudsko medicinskoj teoriji i praksi osobe pod takvim utjecajem alkohola nalaze u pijanom stanju, u kojem su intelektualne funkcije jako sužene, izražena je dremljivost, osoba nije sposobna koncentrirati se, povremeno se gubi prisebnost, a shvaćanje opasnosti svedeno je na minimum. Stoga je i ovaj sud mišljena da je potrebno otkloniti uvjete koji joj omogućavaju ponovno činjenje takvih prekršaja. Suprotno tvrdnji žalitelja, zaštitna mjera određena je u zakonom propisanom vremenu trajanja (od jednog mjeseca do dvije godine) razmjerno težini djela i nedovoljnu svijest o opasnosti činjenja ovakvih prekršaja, u skladu s naravi potrebe za ograničenjem prava u konkretnom slučaju u smislu članka 51. a Prekršajnog zakona, a pri čemu je već i prvostupanjski sud prilikom odmjeravanja duljine trajanja zaštitne mjere u dovoljnoj mjeri imao u vidu zanimanje okrivljenika. Stoga navodi žalbe ne dovode u pitanje trajanje zaštitne mjere, naročito jer je za te okolnosti znao i prije inkriminirane prilike.

10. Paušalni iznos troškova drugostupanjskog postupka temelji se na članku 138. stavku 2. točki 3. c) Prekršajnog zakona kojom je propisano da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna svota određena je u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka, s obzirom na složenost i trajanje drugostupanjskog postupka, te imajući na umu poznate materijalne prilike žalitelja.

11. Zbog navedenih razloga, na temelju članka 207. i 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 29. siječnja 2026.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Nada Horvatović, v. r.

Renata Popović, v. r.

Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu u 5 otpravaka: za spis, okrivljenika, branitelja i tužitelja.