Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj Gž R -13/2026-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Rijeci, po sucu Kseniji Dimec, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja AŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Mirku Kovaču, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika Republike Hrvatske, Ministarstva financija, OIB: 52634238587, zastupanog po Općinskom državnom odvjetništvu u Splitu, radi isplate, rješavajući žalbu tuženika izjavljenu protiv odluke o troškovima postupka sadržane u presudi Općinskog suda u Splitu, posl. br. Pr-314/2025-6 od 19. studenog 2025, dana 29. siječnja 2026.,

r i j e š i o  j e

I.Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu, posl. br. Pr-314/2025-6 od 19. studenog 2025., u točki II. izreke do iznosa od 1.331,81 eur.

II. Djelomično se prihvaća žalba tuženika i citirana presuda preinačuje u točki II. izreke preko iznosa od 1.331,81 eur na način da se odbija zahtjev tužitelja za naknadom parničnog troška preko iznosa od 1.331,81 eur do iznosa od 1.613,06 eur.

Obrazloženje

1. Točkom I. izreke citirane presude prihvaćen je tužbeni zahtjev, a točkom II. izreke naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 1.613,06 eur.

2. Protiv točke II. izreke citirane presude žalbu podnosi tuženik pozivom na žalbeni razlog iz članka 353. stavka 1. točke 1. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 111/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19; dalje-ZPP), predlažući da se odbije zahtjev tužitelja za naknadom parničnog troška.

3.U odgovoru na žalbu tužitelj osporava žalbene navode, predlažući da se žalba tuženika odbije kao neosnovana.

4. Žalba je djelomično osnovana.

5.Neosnovani su žalbeni navodi tuženika da je već u postupku mirnog rješenja spora naveo da bi tužitelju pripadao iznos od 77,49 eur, odnosno da je osporio tužbeni zahtjev samo u dijelu koji prelazi navedeni iznos, te da za taj nesporni iznos nije dao povoda za tužbu jer da tužitelj nije niti trebao podnijeti tužbu u odnosu na nesporni iznos. Naime, sama činjenica što je tuženik učinio nespornim određeni dio tužiteljeve tražbine u mirnom postupku nije relevantna jer tuženik nije isplatio tužitelju navedeni nesporni iznos, pa je time dao povoda za vođenje postupka, a čak i tijekom postupka tuženik nije priznao tužbeni zahtjev za taj nesporni iznos.

6. Neosnovani su žalbeni navodi tuženika da tužitelju ne pripada naknada za pristup na ročište za objavu presude. Naime, i ovaj sud je mišljenja da je riječ o trošku koji je bio potreban za vođenje parnice u smislu članka 155. stavka 1. ZPP-a.

7. Osnovani su žalbeni navodi tuženika da podnesci tužitelja od 18. lipnja 2019. i 31. kolovoza 2020. nisu bili potrebni za vođenje parnice jer je u njima tužitelj ponovio navode iz prethodnih podnesaka. Nadalje, odgovor na žalbu također nije bio potreban za vođenje parnice, tim više što je tuženik uspio u ranijem žalbenom postupku. Suprotno žalbenim navodima, podnesak tužitelja od 18. veljače 2022. bio je potreban za vođenje parnice jer je njime tužitelj konačno postavio tužbeni zahtjev.

8. Osnovani su žalbeni navodi tuženika da tužitelju ne pripada naknada za zastupanje na ročištu dana 12. lipnja 2019. jer na tom ročištu nije bio prisutan tužiteljev punomoćnik. Nadalje, osnovani su žalbeni navodi tuženika da tužitelju za zastupanje na ročištu dana 8. prosinca 2021. ne pripada naknada prema Tbr. 9/1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22), već prema Tbr. 9/2 Tarife u iznosu od 25,00 eur (12,5 bodova) jer se na tom ročištu raspravljalo samo o procesnim pitanjima.

9. Slijedom iznesenog, tužitelju za zastupanje po punomoćniku odvjetniku pripada naknada u ukupnom iznosu od 800,00 eur, uvećana za PDV od 200,00 eur, ukupno 1.000,00 eur. Ta je naknada uvećana za trošak vještačenja u iznosu od 331,81 eur, pa stoga tužitelju pripada parnični trošak u ukupnom iznosu od 1.331,81 eur te je za taj iznos valjalo potvrditi odluku o parničnom trošku i odlučiti kao pod točkom I. izreke, temeljem članka 380. točke 2. ZPP-a. Preko navedenog iznosa do iznosa od 1.613,06 eur valjalo je odbiti zahtjev tužitelja za naknadom parničnog troška, pa je odlučeno kao pod točkom II. izreke, temeljem članka 380. točke 3. ZPP-a.

10. Prvostupanjska presuda, kao nepobijana, ostaje neizmijenjena u točki I. izreke.

U Rijeci, 29. siječnja 2026.

Sudac

Ksenija Dimec