Republika Hrvatska

Županijski sud u

Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj Gž-1132/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Barbari Bosner, u pravnoj stvari tužiteljice CV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Marku Kezunoviću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženica: 1. OV, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], ABC ..., ..., 2. HV, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po punomoćniku Deanu Rahanu, odvjetniku u Supetru, radi ispravka upisa, odlučujući o žalbi tužiteljice izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Supetru, poslovni broj P-5168/2023 od 21. svibnja 2025., 29. siječnja 2026.

r i je š i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tužiteljice i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Supetru, poslovni broj P-5168/2023 od 21. svibnja 2025.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice za naknadu troška u povodu žalbe.

Obrazloženje

1. Rješenjem suda prvog stupnja odbijen je prijedlog tužiteljice za povrat u prijašnje stanje radi pravovremenog podnošenja žalbe.

2. Protiv tog rješenja žalbu je podnijela tužiteljica zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 111/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25-dalje: ZPP) s prijedlogom da se rješenje preinači u smislu žalbenih navoda, a podredno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovan postupak.

3. Odgovor na žalbu nije dostavljen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Iz sadržaja spisa predmeta i obrazloženja prvostupanjskog rješenja proizlazi da je u predmetu donesena presuda 17. travnja 2025. kojom je u cijelosti odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice te da je presuda objavljena istog dana na e-oglasnoj ploči suda. Nadalje, proizlazi da je 13. svibnja 2025. punomoćnik tužiteljice podnio prijedlog za povrat u prijašnje stanje i žalbu, uz obrazloženje prijedloga da je 2. svibnja 2025. zbog višednevnih bolova završio na operativnom zahvatu vađenja umnjaka nakon čega je morao mirovati, da je bio na bolovanju u razdoblju od 2. svibnja 2025. do 5. svibnja 2025. i da zbog toga nije bio u stanju podnijeti žalbu protiv presude, a u prilogu prijedloga je dostavio i liječničku potvrdu.

6. Prvostupanjski sud je ocijenio da nisu ispunjene pretpostavke da se dopusti povrat u prijašnje stanje u smislu čl. 117. st. 1. ZPP-a cijeneći da je tužiteljici rok za žalbu počeo teći stavljanjem presude na oglasnu ploču suda te da je istekao 2. svibnja 2025., a da je punomoćnik tužiteljice tek zadnjeg dana žalbenog roka bio podvrgnut operativnom zahvatu vađenja umnjaka i stoga je zaključio da ne postoji opravdani razlog zbog kojeg je punomoćnik tužiteljice propustio podnijeti žalbu na presudu unutar žalbenog roka od 15 dana.

7. U donošenju pobijanog rješenja nije počinjena neka od bitnih procesnih povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a u vezi s čl. 381. ZPP-a. Pobijano rješenje nije zahvaćeno ni bitnom povredom odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a ns koju se tužiteljica poziva u žalbi jer rješenje nema nedostataka zbog kojih se ne bi moglo ispitati.

8. Prijedlog tužiteljice za povrat u prijašnje stanje zbog propuštenog roka za podnošenje žalbe je nepravovremen.

9. Odredbom čl. 118. st. 2., 3. i 4. ZPP-a propisani su subjektivni i objektivni rokovi za podnošenje prijedloga za povrat u prijašnje stanje na način da se takav prijedlog mora podnijeti u roku od osam dana računajući od dana kada je prestao razlog koji je uzrokovao propuštanje, a ako je stranka tek kasnije saznala za propuštanje od dana kada je za to saznala (st. 2.), s time da ako je stranka u pozivu za poduzimanje neke parnične radnje ili u pozivu za ročište bila upozorena na posljedice propuštanja, smatrat će se da je saznala za propuštanje onog dana kojeg je istekao rok u kojem je radnju trebala poduzeti odnosno onog dana kojeg je održano ročište na koje je pozvana (st. 2.), a nakon proteka dva mjeseca od dana propuštanja ne može se tražiti povrat u prijašnje stanje.

9.1. Člankom 119. ZPP-a, između ostalog, propisano je da se neće dopustiti povrat u prijašnje stanje ako je propušten rok za stavljanje prijedloga da se dopusti povrat u prijašnje stanje, a prema odredbi čl. 121. st. 1. ZPP–a nepravovremeni prijedlog za povrat u prijašnje stanje odbacit će sudac pojedinac, odnosno predsjednik vijeća rješenjem.

10. U konkretnom slučaju prvostupanjska presuda je dostavljena tužiteljici isticanjem presude na internetskoj stranici e-oglasna ploča sudova 17. travnja 2025. te je prema podacima u spisu zamjenica punomoćnika tužiteljice prilikom zaključenja glavne rasprave 25. ožujka 2025. upozorena na pravne posljedice iz odredbe čl. 335. st. 7., 9. i 10 ZPP-a, a isto je navedeno i u uputi o pravnom lijeku protiv presude, te nije sporno da je rok za žalbu protiv prvostupanjske presude tužiteljici istekao 2. svibnja 2025., protekom roka od 15 dana od objave presude. Prema čl. 118. st. 3. ZPP-a u tom slučaju smatra se da je tužiteljica za propuštanje roka za podnošenje žalbe saznala onog dana kojeg je istekao rok u kojem je tužiteljica tu radnju (podnošenje žalbe) trebala poduzeti, dakle, 2. svibnja 2025. Stoga je za tužiteljicu toga dana počeo teći subjektivni rok od osam dana za podnošenje prijedloga za povrat u prijašnje stanje koji je istekao u ponedjeljak 12. svibnja 2025., pri čemu tužiteljica ni ne tvrdi da je u razdoblju nakon 5. svibnja 2025. do 12. svibnja 2025. njen punomoćnik bio nesposoban za podnošenje predmetne žalbe.

11. Kako je tužiteljica prijedlog za povrat u prijašnje stanje zbog propuštenog roka za žalbu podnijela 13. svibnja 2025. u elektroničkom obliku putem informacijskog sustava (čl. 106.a. st. 1. ZPP-a), to je isti podnesen izvan subjektivnog roka propisanog čl. 118. st. 2. ZPP-a pa ga je trebalo odbaciti kao nepravovremenog na temelju čl. 121. st. 1. u vezi s čl. 119. ZPP-a, s time da je za napomenuti da je u smislu čl. 17. u vezi s čl. 11. Pravilnika o elektroničkoj komunikaciji ("Narodne novine" br. 139/21, 27/23, 39/24, 36/24) uvidom u mrežne stranice sustava e-komunikacije utvrđeno da je sustav e-komunikacije uredno funkcionirao 12. i 13. svibnja 2025., odnosno da nije bio nedostupan. Nastavno na prednje navedeno, okolnost da je prvostupanjski sud predmetni prijedlog odbio kao neosnovan nije od utjecaja na zakonitost i pravilnost pobijanog rješenja jer time tužiteljica nije dovedena u nepovoljniji položaj od onoga u kojem bi se nalazila da je njen prijedlog odbačen kao nepravovremen budući da u oba slučaja nastupaju jednake pravne posljedice.

12. Iz navedenih razloga je trebalo odlučiti kao u izreci ovog rješenja na temelju čl. 380. toč. 2. ZPP-a i čl. 166. st. 1. u vezi s čl. 381. ZPP-a.

U Rijeci 29. siječnja 2026.

Sutkinja

Barbara Bosner