Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

Poslovni broj: Kž-52/2026-3

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Srebrenke Šantić, predsjednice vijeća te Sandre Juranović i Saše Cvijetića, članova vijeća, uz sudjelovanje Dragane Umiljenović kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv 1. okrivljenog JT i drugih, zbog kaznenog djela iz članka 228. stavka 1. i 3. u svezi članka 52. Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj: 125/2011., 144/2012., 56/2015., 61/2015. – ispravak, 101/2017., 118/2018., 126/2019., 84/2021., 114/2022., 114/2023. i 36/2024. – dalje: KZ/11), odlučujući o žalbama 1. okrivljenog JT i 2. okrivljenog JTC, podnesenim protiv rješenja Općinskog suda u Rijeci od 7. siječnja 2026., poslovni broj: Kv- 1093/2025, u sjednici vijeća održanoj 29. siječnja 2026.,

r i j e š i o  j e

Žalbe 1. okrivljenog JT i 2. okrivljenog JTC odbijaju se kao neosnovane.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem Općinskog suda u Rijeci od 7. siječnja 2026., poslovni broj: Kv-1093/2025, pod točkama I./ i II./ izreke rješenja, a na temelju odredbe članka 127. stavka 4., članka 131. stavka 3. i članka 123. stavka 1. točaka 1. i 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj: 152/2008., 76/2009., 80/2011., 121/2011. – pročišćeni tekst, 91/2012. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/2012., 56/2013., 145/2013., 152/2014., 70/2017., 126/2019., 80/2022., 36/2024. i 72/2025. – dalje: ZKP/08), produljen je istražni zatvor protiv 1. okrivljenog JT i 2. okrivljenog JTC.

1.1. Pod točkom III./ izreke rješenja, u istražni zatvor okrivljenicima je uračunato vrijeme lišenja slobode od 19. kolovoza 2025. pa nadalje.

2. Protiv tog rješenja pravodobnu je žalbu podnio 1. okrivljeni CT, po branitelju, odvjetniku Matiji Saviću, zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja s prijedlogom da vijeće Županijskog suda u Rijeci prihvati žalbu i preinači pobijano rješenje na način da odbije prijedlog državnog odvjetnika za produljenje istražnog zatvora te 1. okrivljenika pusti na slobodu, podredno, da u cijelosti ukine pobijano rješenje i vrati predmet na ponovni postupak.

2.1. Protiv pobijanog rješenja pravodobnu je žalbu podnio i 2. okrivljeni CTC, po branitelju, odvjetniku Stefanu Segnanu, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona te zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja s prijedlogom da vijeće Županijskog suda u Rijeci prihvati žalbu, ukine pobijano rješenje te pusti 2. okrivljenika na slobodu, a podredno, da ukine pobijano rješenje i vrati predmet na ponovni postupak ili da preinači pobijano rješenje na način da odredi jamstvo kojim bi se zamijenila mjera istražnog zatvora određena po zakonskoj osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 1. ZKP/08. U odnosu na mjeru istražnog zatvora određenu po zakonskoj osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08, predloženo je vijeću odbiti prijedlog državnog odvjetnika za produljenje istražnog zatvora.

3. Žalbe 1. okrivljenog JT i 2. okrivljenog JTC nisu osnovane.

4. Razmatrajući stanje spisa i ocjenjujući žalbene navode, ocjena je ovoga vijeća drugostupanjskog suda da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio postojanje osnovane sumnje kao opće pretpostavke za primjenu mjere istražnog zatvora iz članka 123. stavka 1. ZKP/08 u odnosu na 1. i 2. okrivljenika, a isto je tako pravilno utvrdio i postojanje istražnozatvorskih osnova iz članka 123. stavka 1. točaka 1. i 3. ZKP/08 te je svoju odluku utemeljio na valjanim i dostatnim razlozima koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

4.1. Tako je protivno žalbenim navodima, prvostupanjski sud pravilno utvrdio da u konkretnom slučaju, na strani 1. okrivljenog JT i dalje postoje one osobite okolnosti koje upućuju na opasnost od bijega, a zbog kojih se mjera istražnog zatvora po zakonskoj osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 1. ZKP/08, i nadalje ukazuje nužnom i opravdanom. Naime, 1. okrivljenik je državljanin Republike Poljske koji za područje Republike Hrvatske nije vezan ni obiteljski ni poslovno ni imovinski, a djelo za koje se tereti u ovome postupku počinjeno je u vrijeme dok je bio na proputovanju kroz Republiku Hrvatsku.

4.2. Što se tiče opasnosti od ponavljanja djela, valja navesti da je prvostupanjski sud ispravno utvrdio i to da na strani 1. okrivljenika postoji opasnost od ponavljanja djela koja proizlazi iz njegove ranije osuđivanosti te iz okolnosti počinjenja djela na način kako je to opisano u optužnici. 1. okrivljenik je već ranije osuđivan u Republici Poljskoj, i to zbog kaznenog djela krađe, a iz okolnosti počinjenja kaznenog djela za koje se tereti u ovome postupku, proizlazi iznimna drskost i ustrajnost u protupravnom postupanju (otuđenje dva vozila u jednom danu) pa kad se te činjenice dovedu u vezu s činjenicom da je djelo za koje je osnovano sumnjiv počinjeno gotovo 15 dana nakon izlaska iz istražnog zatvora koji mu je bio određen u drugom postupku koji se protiv njega vodi, tada sve te okolnosti, u svojoj ukupnosti i međusobnoj povezanosti, upućuju na opasnost od ponavljanja djela zbog čega je mjeru istražnog zatvora valjalo produljiti i po zakonskoj osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08.

4.3. Nadalje, a protivno žalbenim navodima, ispravno je ocijenio prvostupanjski sud da u konkretnom slučaju nije došlo do povrede načela razmjernosti ako se uzme u obzir razmjer između težine kaznenog djela za koje se tereti 1. okrivljenika, kazne koja se može očekivati u slučaju osude te dosadašnjeg trajanja mjere istražnog zatvora pri čemu nisu iscrpljeni ni rokovi najduljeg trajanja mjere istražnog zatvora iz članka 133. ZKP/08. Valja ovdje dodati da predviđanja obrane o ishodu postupka (oslobađajuća presuda) nisu od odlučnog značaja za odlučivanje o istražnom zatvoru.

5. Što se tiče žalbe 2. okrivljenog JTC, valja navesti da veći dio žalbe obuhvaća polemiziranje o dokaznoj snazi pojedinih dokaza (primjerice, iskaz svjedoka AT te video snimka na kojoj je prikazan logotip na odjevnom predmetu) te o manjkavosti činjeničnog stanja (primjerice, nisu utvrđene činjenice koje bi upućivale na to da bi 2. okrivljenik sudjelovao u počinjenju kaznenog djela) na kojem se temelji optužba, nije od odlučnog značaja za odlučivanje o istražnom zatvoru. Ovo stoga jer se prilikom odlučivanja o istražnom zatvoru ne ocjenjuju dokazi niti se odlučuje o kaznenoj odgovornosti okrivljenika već je za odlučivanje o istražnom zatvoru dostatna osnovana sumnja koja, a kako je to ispravno utvrdio prvostupanjski sud, proizlazi iz dokaza na kojima se temelji optužnica i koji prileže spisu.

5.1. Protivno žalbenim navodima da je 2. okrivljenik stavljen u nepovoljniji položaj samo zbog svojeg državljanstva pri čemu sud ne uzima u obzir da ima na raspolaganju europski uhidbeni nalog, valja navesti da mogućnost izdavanja europskog uhidbenog naloga ne znači da opasnost od bijega ne postoji već je europski uhidbeni nalog samo još jedna od mogućnosti osiguranja prisutnosti okrivljenika. Pravilno je stoga utvrdio prvostupanjski sud da na strani 2. okrivljenika postoje one osobite okolnosti koje upućuju na opasnost od bijega. Navedene okolnosti proizlaze iz činjenice da 2. okrivljenik, kao državljanin Republike Poljske, nije ničim vezan za Republiku Hrvatsku, odnosno u Republici Hrvatskoj nema ni obitelj ni posao ni imovinu dok pored toga, propisana kazna koja mu se u ovome postupku može izreći ako mu se utvrdi krivnja, također može biti značajan motiv za bijeg. Dakle, sve navedene okolnosti, i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, u svojoj ukupnosti i međusobnoj povezanosti, upućuju na opasnost od bijega.

5.2. Prvostupanjski je sud također pravilno utvrdio i to da na strani 2. okrivljenika postoje one osobite okolnosti koje upućuju na opasnost od ponavljanja djela, a koje proizlaze iz načina počinjenja djela kako je to opisano u optužnici pri čemu je i po mišljenju ovog drugostupanjskog suda, 2. okrivljenik iskazao upornost i visok stupanj kriminalne volje. Kad se ovome pridoda činjenica da je nezaposlen i da je djelo za koje se tereti u ovome postupku počinio gotovo dva tjedna nakon što je pušten iz istražnog zatvora koji mu je određen u drugome postupku koji se protiv njega vodi, ispravno zaključuje prvostupanjski sud da ovaj okrivljenik činjenjem kaznenih djela očito stječe sredstva za život. Sve navedene okolnosti, i po mišljenju ovog drugostupanjskog suda, ukazuju na realnu i konkretno predvidivu opasnost od ponavljanja djela zbog čega je valjalo 2. okrivljeniku produljiti istražni zatvor i po zakonskoj osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08.

5.3. Što se tiče žalbenih navoda da je pobijanim rješenjem „okrnjena presumpcija nedužnosti drugookrivljenika“ budući da sud u pobijanom rješenju navodi da je protiv njega u tijeku postupak za istovrsno kazneno djelo, valja istaknuti da navođenje postupaka koji su u tijeku, dakle činjenica da se na razini osnovane sumnje tereti za drugo kazneno djelo, samo pojačava opravdanost prognoze o postojanju opasnosti od ponavljanja djela, a sasvim sigurno nije isključivi i jedini razlog na kojem je zasnovano pobijano rješenje.

5.4. Također, 2. okrivljeniku se skreće pozornost da u konkretnom slučaju nije moguće jamstvom zamijeniti istražni zatvor po zakonskoj osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 1. ZKP/08 budući da je istražni zatvor određen i po zakonskoj osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08 u kojem se slučaju jamstvo ne primjenjuje.

6. Naposljetku, ocjena je i ovog drugostupanjskog suda da se svrha istražnog zatvora, u konkretnom slučaju, za sada, ne bi mogla postići primjenom neke od blažih mjera budući da intenzitet opasnosti od bijega te opasnosti od ponavljanja djela kod ovih okrivljenika i nadalje opravdava primjenu najstrože mjere, odnosno mjere istražnog zatvora.

7. Slijedom svega navedenog, budući da žalbama 1. i 2.okrivljenika nije dovedena u sumnju osnovanost pobijanog rješenja niti su ostvarene povrede na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, trebalo je žalbe odbiti kao neosnovane te na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. i članka 494. stavka 4.

ZKP/08 odlučiti kao u izreci rješenja.

U Rijeci, 29. siječnja 2026.

Predsjednica vijeća

Srebrenka Šantić