Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29 a

Poslovni broj: Gž Ob-10/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Splitu, po sucu tog suda Nediljki Radić, kao sutkinji pojedincu, u pravnoj stvari predlagatelja Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područni ured Trogir, Trogir, Balančane 6, OIB: 52966791065, zastupan po punomoćnici NO, mag. iur., protiv protustranaka 1. ĐO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Igoru Kalebiću, odvjetniku u Splitu, 2. SO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Draganu Mijoču, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Mijoč i Bakić d.o.o, 3. mlt. GO OIB: [osobni identifikacijski broj] i 4. mlt. CO, OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje s prebivalištem u [adresa], oboje zastupanih po posebnoj skrbnici ĆO, zaposlenici Centra za posebno skrbništvo, Podružnica Split, Ulica Ivana Gundulića 26 a, OIB: 14231336652, radi ostvarivanja osobnih odnosa s djecom, radi izmjene ranije sudske odluke, rješavajući žalbu protustranke 1. ĐO, protiv rješenja Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Trogiru poslovni broj R1-352/2020-77 od 1. rujna 2025., dana 29. siječnja 2026.

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba protustranke 1. ĐO kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Trogiru poslovni broj R1-352/2020- 77 od 1. rujna 2025.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem suđeno je kako glasi:

"I. Mijenja se odluka o ostvarivanju osobnih odnosa roditelja s maloljetnom djecom s kojima ne stanuje sadržana u točki IV. izreke presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P Ob-626/16 od 15. veljače 2018. godine, sada kako glasi: "Zabranjuje se ostvarivanje neposrednih i posrednih osobnih odnosa protustranke pod 1) ĐO, OIB: [osobni identifikacijski broj], sa zajedničkom maloljetnom djecom stranaka, GO, OIB: [osobni identifikacijski broj] i JO, OIB: [osobni identifikacijski broj]".

II. U preostalom dijelu presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P Ob- 626/16 od 15. veljače 2019. godine, ostaje neizmijenjena.

III. Svaka stranka snosi svoje troškove nastale iz ovog postupka."

2. Protustranka 1. HO pobija rješenje, zbog žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25, dalje u tekstu: ZPP), te predlaže da se pobijano rješenje preinači u skladu sa žalbenim navodima, podredno da se isto ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je neosnovana.

5. Ispitujući pobijano rješenje u smislu odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a u svezi s odredbom članka 381. ZPP-a, ovaj drugostupanjski sud je utvrdio da u postupku pred prvostupanjskim sudom nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, na koje bitne povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

6. Iz provedenog dokaznog postupka proizlazi da je presudom Općinskog suda u Splitu poslovni broj P Ob-626/2016 od 15. veljače 2019. razveden brak između protustranke 1. i 2., te je odlučeno da će zajednička djeca stranaka i to mlt. GO rođena **.**.2012. i mlt. EO rođen **.**.2014. stanovati s majkom uz ostvarivanje zajedničke roditeljske skrbi roditelja, a da će s ocem ostvarivati neposredne osobne odnose u obliku susreta i druženja uz nadzor treće osobe. U tom postupku izvedeno je kombinirano psihijatrijsko-psihologijsko vještačenje iz kojeg nalaza proizlazi kako u psihičkom statusu ovdje protustranke 1. ne postoje elementi duševne bolesti i da nema zaostalog duševnog razvitka niti znakova koji bi upućivali na ovisnost o bilo kojim ovisničkim sredstvima, ali da je tijekom tada aktualne psihijatrijske egzaminacije utvrđeno postojanje psihopatoloških fenomenoloških elemenata koji kao takvi ispunjavaju kriterije shizoidnog poremećaja kakvo se stanje u pravnom smislu može supstituirati pod kategoriju drugih težih duševnih smetnji koje je laički najteže prepoznati i prihvatiti, i da bi za tu stranku bilo indicirano psihijatrijsko liječenje i praćenje, pa je određena voditeljica nadzora za ostvarivanje osobnih odnosa oca s djecom uz praćenje napretka i razvoja s tim da je ista obavještavala da do napretka nije došlo budući da djeca imaju otklon i otpor pri svakom susretu i druženju s ocem. Imenovana posebna skrbnica djece u svom zaključku nalazi kako se nisu ostvarila poboljšanja u odnosu na nađene zapreke kako neposredne tako i posredne interakcije i komunikacije na relaciji otac – djeca, te da nije postignut nikakav napredak. Provedeni su kombinirani vještački psihologijski-psihijatrijski vezano za uspostavljanje samostalnih osobnih odnosa djece s ocem kao roditeljem s kojim djeca ne stanuju, koji se održavaju uz nadzor stručne osobe i koji u svom nalazu i mišljenju upućuju na mogućnost određivanja samostalnih susreta i druženja djece s ocem bez uključivanja stručnog nadzora, ali samo i pod uvjetom ukoliko roditelji završe preporučeno savjetovanje u trajanju od najmanje 6 mjeseci, a koje bi obuhvaćalo oba roditelja kao i djecu, tako da bi se nakon tog vremena upravo prema preporuci obiteljskog savjetovališta mogli dati konačni prijedlozi o mogućnosti održavanja. Međutim izneseni rezultati provedenog psihologijskog savjetovanja kod nadležnog obiteljskog centra nisu ukazali na bilo kakav pozitivan pomak u ovom slučaju popravljanja osobnih odnosa djece s ocem kao roditeljem s kojim se djeca susreću i druže uz obavljeni nadzor stručne osobe niti se u tome dijelu ukazao bitan osobni pomak u pogledu međusobnog odnosa roditelja kao i osobnih prilika na strani ovdje protustranke. Nadalje, prema stručnom mišljenju stručnog tima Hrvatskog zavoda za socijalni rad proizlazi kako iz perspektive oca nema značajnih promjena u susretima i druženjima, što proizlazi i iz izvješća o ostvarivanju osobnih odnosa i druženja oca s mlt. djecom, voditeljice mjere takvog nadzora, te je zaključak da do sada nisu ostvareni uvjeti za održavanje samostalnih kontakata djece s roditeljem s kojim ne stanuju, zbog čega to nadležno tijelo ostaje pri prijedlogu da se takvi osobni odnosi koji su se provodili uz nadzor sada zabrane, s čime je suglasna i posebna skrbnica mlt. djece s obzirom da se do sada uz sve ukazane napore nadležnih stručnih službi nije došlo do poboljšanja ostvarivanja osobnih odnosa djece i roditelja koji s djecom ne stanuje i koji su se mogli održavati samo uz nadzor stručne osobe ali i uz iskazani kontinuirani i neumanjeni otpor djece u ostvarivanju takvih osobnih odnosa.

7. Stoga je prvostupanjski sud bio mišljenja, a prihvaćajući zaključno stručno mišljenje stručnog tima nadležnog tijela socijalnog rada, kako u konkretnom slučaju i u promatranom vremenu nisu ostvarene one pretpostavke da je došlo do pomaka u ostvarivanju osobnih odnosa djece s ocem, da je u interesu mlt. djece da se zabrani ostvarivanje osobnih odnosa s protustrankom 1. i prihvatio je prijedlog sukladno odredbama članka 95. i 123. Obiteljskog zakona („Narodne novine“, broj 103/15, 98/19, 47/20, 49/23 i 156/23, dalje u tekstu: ObZ).

8. Prema odredbi članka 95. stavak 1. ObZ-a propisano je kako roditelj koji ne stanuje s djetetom ima pravo i dužnost ostvarivati osobne odnose s djetetom, osim ako mu je to zabranjeno ili ograničeno sudskom odlukom.

9. Sud između ostalog može u izvanparničnom postupku pokrenutom na prijedlog djeteta, roditelja ili centra za socijalnu skrb iznimno ograničiti ili zabraniti pravo na ostvarivanje osobnih odnosa s djetetom ako bi to bilo nužno radi zaštite i dobrobiti djeteta (članak 123. stavak 1. ObZ-a).

10. Odredbom članka 123. stavak 2. ObZ-a posebno je propisano da je sud dužan ispitati postoje li mogućnosti poduzimanja blažih mjera zaštite dobrobiti djeteta, voditi računa da ograničenje ili zabrana budu razmjerni potrebi da se zaštiti dobrobit djeteta i obrazložiti nužnost ograničenja ili zabrane.

11. Posebno je inače propisano odredbom članka 123. stavak 3. ObZ-a kako se odluka o ograničenju ili zabrani ostvarivanja osobnih odnosa može donijeti na određeno ili neodređeno vrijeme.

12. Jasno je iz obrazloženja i zaključka prvostupanjskog suda da je prvostupanjski sud odredbu članka 123. ObZ-a tumačio na način kao što se izjasnio i Europski sud za ljudska prava, a čije odluke obvezuju ovaj sud i sukladno Zakonu o potvrđivanju Europske Konvencije o ostvarivanju dječjih prava ("Narodne novine" – Međunarodni ugovori broj 1/10), kao i sukladno Konvenciji o pravima djeteta od 20. studenog 1989., a koja je na snazi u Republici Hrvatskoj na temelju odluke o objavljivanju mnogostranih međunarodnih ugovora kojih je Republika Hrvatska stranka na temelju notifikacija o sukcesiji ("Narodne novine" – Međunarodni ugovori br. 12/93).

13. Tako Konvencija o pravima djeteta u članku 9. stavku 3. jamči djetetu koji je odvojen od jednog ili oba roditelja pravo na redovito održavanje osobnih i neposrednih odnosa s oba roditelja, osim u slučajevima u kojima je ugrožena djetetova dobrobit. Obiteljsko pravo na susrete i druženja uživa pravnu zaštitu temeljem odredbe članka 8. Europske konvencije za ljudska prava jer pravo na susrete i druženja izvire iz prava na obiteljski život, zato što je sadržano o pravu na obiteljski život i uključuje pravo roditelja na susrete i druženja s djetetom što podrazumijeva neuplitanje države u ostvarivanju navedenog prava, osim kada je to potrebno radi zaštite zdravlja i morala, te prava i sloboda drugih osoba.

14. Konvencija o ostvarivanju dječjih prava na općenit način štiti najbolji interes djeteta u obiteljskopravnim postupcima, a u te postupke ubraja, među ostalima, i postupak odlučivanja o susretima i druženju (članak 1. stavak 3.).

15. Konvencija o kontaktima s djecom pod pojmom kontakata ne obuhvaća samo izravne susrete i druženja s djetetom, čije je obilježje izravno ostvarivanje osobnih odnosa s djetetom, već i dodatne oblike ostvarivanja tih odnosa, i to neizravne s djetetom (telefonom, pismima, faksom, e-mailom i slično) i putem dostavljanja informacija o djetetu.

16. Slijedeći ovu Konvenciju u ObZ odredbi članka 121. stavaka 1., 2. i 3. propisuje iste oblike ostvarivanja osobnih odnosa (izravne, neizravne, i davanje informacija u vezi s osobnim pravima djeteta).

17. Tako se Europski sud za ljudska prava u predmetu Hookanen protiv Finske izjasnio da prije svega valja razjasniti što je štetno za dijete, a zatim je Europski sud za ljudska prava upravo u predmetima koji su vođeni protiv Republike Hrvatske (Gluhanović protiv Hrvatske, Krušković protiv Hrvatske i Ribić protiv Hrvatske), procjenjivao pitanje štetnosti ostvarivanja osobnih odnosa roditelja s kojim dijete ne živi s djetetom.

18. Stoga ObZ ne samo jezično, već i ciljno u odredbi članka 123. uvodi termin nužnosti.

19. Dakle, da bi se ograničilo ili zabranilo ostvarivanje osobnih odnosa s djetetom to mora biti nužno radi zaštite dobrobiti djeteta. U konkretnom slučaju, s obzirom da postoje posebni ozbiljni razlozi za zabranu ostvarivanja osobnih odnosa između protustranke 1. kao oca i mlt. djece, a cijeneći zaključak stručnog tima koji je utemeljen na provedenim izvidima i kontaktima roditelja s djecom, te u cilju ostvarivanja stabilnog razvoja i identiteta djece u dobi u kojoj se oni sada nalaze, s tim da je sud jasno obrazložio da su se promijenile okolnosti nakon donošenja ranije odluke o ostvarivanju osobnih odnosa oca i mlt. djece, to je sud prvog stupnja pravilno primijenio materijalno pravo kada je donio pobijano rješenje.

20. I ovaj sud se slaže sa jasnim i detaljnim obrazloženjem prvostupanjskog suda zašto je nužno za dobrobit mlt. djece zabraniti ostvarivanje osobnih odnosa oca s njima, pa je stoga valjalo na temelju odredbe članka 380. točka 2. ZPP-a odbiti žalbu protustranke 1. kao neosnovanu, potvrditi pobijano rješenje i odlučiti kao u izreci ove drugostupanjske odluke.

U Splitu, 29. siječnja 2026.

Sutkinja

Nediljka Radić