Republika Hrvatska

Županijski sud u Vukovaru

Vukovar, Županijska 33

Broj: Gž-229/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A  I  R J E Š E N J E

Županijski sud u Vukovaru, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Irene Lenić predsjednice vijeća, Ivice Raguža člana vijeća i suca izvjestitelja te Krešimira Biljana člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice BB, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupana po punomoćniku Vinku Ljubičiću, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Ljubičić & Vrdoljak d.o.o. iz Splita, protiv tuženika Hok osiguranje d.d., OIB: 00432869176, iz Zagreba, Capraška 6, zastupan po punomoćnici lvi Pezić, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Olujić, Pezić & partneri d.o.o. iz Zagreba, uz sudjelovanje Euroherc osiguranja d.d., OIB: 22694857747, Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, zastupan po punomoćniku odvjetničkom društvu Grgić & partneri, kao umješača na strani tuženika, radi naknade štete, odlučujući o žalbama tužitelja, tuženika i umješača na strani tuženika, izjavljenim protiv presude Općinskog suda u Splitu, broj: P-3080/2020-63 od 10. prosinca 2024., na sjednici vijeća održanoj 29. siječnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Žalbe tužiteljice BB, tuženika Hok osiguranje d.d. te umješača na strani tuženika Euroherc osiguranje d.d. odbijaju se kao neosnovane te se presuda Općinskog suda u Splitu, broj P-3080/2020-63 od 10. prosinca 2024.

- potvrđuje pod točkom l. izreke u pobijanom dijelu preko iznosa od 1.031,94 eura do dosuđenih 1.730,19 eura sa zateznom kamatom tj. za iznos od 698,25 eura te u dijelu gdje je odbijen zahtjev tužiteljice BB za više traženo i

r i j e š i o  j e

l. Žalbe tužiteljice BB, tuženika Hok osiguranje d.d. te umješača na strani tuženika Euroherc osiguranje d.d. uvažavaju se kao osnovane te se presuda Općinskog suda u Splitu, broj P-3080/2020-63 od 10. prosinca 2024.

- ukida pod točkom II. izreke gdje je odlučeno da svaka strana snosi svoj parnični trošak i u navedenom dijelu predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

II. O troškovima žalbenog postupka prvostupanjski sud odlučit će u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Splitu, broj: P-3080/2020-63 od 10. prosinca 2024. presuđeno je:

"I. Dužan je tuženik u roku 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužiteljici iznos od 1.730,19 eur sa zakonskom zateznom kamatom koja na iznos od 1.630,64 eur teče od 6.5.2020. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 % poena, a od 1.1.2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinaciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3% poena, a na iznos od 99,55 eur kamata teče od 10.12.2024. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinaciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3% poena, dok se za više traženo tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

II. Svaka stranka snosi svoj parnični trošak".

2. Protiv navedene presude i to u odnosu na točku l. izreke u dijelu gdje je odbijen s tužbenim zahtjevom kao i u odnosu na točku II. izreke pravovremeno žalbu podnosi tužiteljica zbog žalbenog razloga propisanog odredbom članka 353. stavak 1. točka 3 Zakona o parničnom postupku („Narodne novine' broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11. 148/11. (pročišćeni tekst), 25/13., 89/14., 70/19., 80/22. i 114/22. - u nastavku teksta: ZPP) s prijedlogom da se žalba prihvati i u navedenom dijelu preinači prvostupanjska presuda te prihvati tužbeni zahtjev tužiteljice kao i da se dosudi parnični trošak te trošak žalbenog postupka, podredno da se prvostupanjska ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

2.1. Protiv navedene prvostupanjske presude žalbu pravovremeno podnosi i tuženik Hok osiguranje d.d. kao i umješač na strani tuženika Euroherc osiguranje d.d. time da isti žalbom pobijaju točku l. izreke presude i to samo u dijelu gdje je tužiteljici dosuđena naknada štete koja prelazi iznos od 1.031,94 eura do dosuđenih 1.730,19 eura te u cijelosti pobijaju točku II. izreke presude, zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavak 1. ZPP-a s prijedlogom da se prvostupanjska presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak. Dakle, tuženik i umješač na strani tuženika prvostupanjsku presudu pobijaju u cijelosti u odnosu na troškove postupka (točka II. izreke) dok u odnosu na točku l. izreke istu pobijaju samo za iznos od 698,25 eura (preko iznosa od 1.031,94 eura do dosuđenog iznosa od 1.730,19 eura).

3. Na žalbe stranaka nisu dostavljeni odgovori.

4. Žalba tužitelja, tuženika i umješača na strani tuženika djelomično je neosnovana i djelomično osnovana.

5. Ispitujući prvostupanjsku presudu i postupak koji joj je prethodio te žalbene navode stranaka, utvrđeno je da sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a, na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a. Suprotno žalbenim navodima stranaka, pobijana presuda o odlučnim činjenicama sadrži jasne, neproturječne i dostatne razloge, a razlozi u istoj nisu protivni dokazima koji su izvedeni tijekom postupka. Pobijana presuda nema nedostatak zbog kojih se ne bi mogla ispitati, pa nije ostvaren žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a na koje u žalbi činjenično upiru tuženik i umješač na strani tuženika. No u konkretnom slučaju materijalno pravo je pogrešno primijenjeno u pogledu troškova postupka te zbog pogrešnog pravnog pristupa prvostupanjskog suda nije moguće preinačiti odluku o troškovima postupka.

6. Predmet ovog spora je zahtjev tužiteljice za naknadom štete. Tužiteljica prvotno tužbom potražuje isplatu ukupnog iznosa od 38.500,00 kuna, a konačno uređenim tužbenim zahtjevom potražuje isplatu iznosa od 21.735,00 kuna (2.884,73 eura).

7. Nakon provedenog postupka prvostupanjski sud obvezuje tuženika na isplatu štete u ukupnom iznosu od 1.730,19 eura sa zateznom kamatom koja na iznos od 1.630,34 eura teče od 6. svibnja 2020. do isplate, a na iznos od 99,55 eura teče od 10. prosinca 2024. do isplate. U preostalom dijelu prvostupanjski sud odbija tužbeni zahtjev tužiteljice te odlučuje da svaka strana snosi svoj parnični trošak.

8. Tijekom postupka prvostupanjski sud u bitnome utvrđuje:

- da se 16. svibnja 2020. u [adresa] dogodila prometna nezgoda u kojoj je sudjelovala tužiteljica u svojstvu putnika u vozilu registracijske oznake [registarska oznaka];

- da je vozilo registracijske oznake [registarska oznaka] osigurano policom osiguranja kod Euroherc osiguranja d.d.

- da je nesporna pasivna legitimacija tuženika kao i njegova odgovornost;

- da se tužiteljica obratila tuženiku 6. svibnja 2020. podnošenjem odštetnog zahtjeva u mirnom postupku;

- da je tuženik 15. listopada 2020. isplatio tužiteljici nesporan iznos od 7.713,94 kune;

- da je u štetnom događaju kod tužiteljice došlo do umanjenja životnih aktivnosti u visini od 3%;

- da je u štetnom događaju tužiteljica trpjela jake bolove jedan dan, srednje jake šest dana, te slabe bolove trideset dana;

- da je u štetnom događaju tužiteljica pretrpjela primarni strah kratkog intenziteta, a zatim sekundarni strah jakog intenziteta u trajanju od tri dana, srednjeg intenziteta u trajanju od četrnaest dana te slabog odnosno blagog intenziteta u trajanju od šezdeset dana;

- da je tužiteljici bila neophodna tuđa pomoć i njega i to sedam dana po dva sata dnevno, te sedam dana po jedan sat dnevno odnosno ukupno dvadesetjedan sat;

- da cijena jednog sata tuđe pomoći i njege iznos 35,00 kuna odnosno 4,65 eura;

- da visina pravične novčane naknade odnosno nematerijalne štete iznosi ukupno 20.000,00 kuna, a koji iznos je umanjen za nesporno isplaćeni iznos od 7.713,94 kune,

- da troškovi privatnog liječenja tužiteljice nisu osnovani.

9. Pobijajući odluku suda prvog stupnja tužiteljica u žalbi navodi kako je sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je odbio zahtjev tužiteljice za isplatom preostalog iznosa te kada je odlučio da svaka strana snosi svoje troškove postupka. Najme, imajući u vidu nalaz i mišljenje medicinskih vještaka tužiteljica cijeni da je prvostupanjski sud neosnovano odbio preostali dio njenog tužbenog zahtjeva u odnosu na potraživanje neimovinske štete. Također prvostupanjski sud neosnovano je odbio zahtjev tužiteljice za naknadom troškova liječenja koje je tužiteljica imala u poliklinici ”Korak". U odnosu na troškove parničnog postupka odluka prvostupanjskog suda nije pravilna obzirom je isti ispustio iz vida činjenicu da je tuženik osporavao i pravni osnov i visinu potraživanja tužiteljice.

9.1. Tuženik u žalbi navodi kako nije jasno u čemu se očituje smanjenje životnih aktivnosti tužiteljice u visini od 3% te visina pravične novčane naknade od 20.000,00 kuna, kako je utvrdio prvostupanjski sud, nije primjerena zadobivenim ozljedama tužiteljice obzirom se kod tužiteljice radilo samo o lakšoj tjelesnoj ozljedi. Nadalje prvostupanjski sud ne navodi ostale odlučne okolnosti koje je imao u vidu prilikom odlučivanja o visini pravične novčane naknade. Također i visinu imovinske štete za tuđu pomoć i njegu prvostupanjski sud je pogrešno utvrdio. Naime, cijena sata tuđe pomoći i njege u iznosu od 35,00 kuna je previsoko određena obzirom tu uslugu nisu pružile stručne osobe. I odluka o troškovima postupka prvostupanjskog suda stoga nije pravilna.

9.2. Umješač na strani tuženika u žalbi navodi kako ne postoje okolnosti koje bi opravdavale dosudu iznosa štete koju je tužiteljici dosudio prvostupanjski sud. Nadalje i cijena sata za tuđu pomoć i njegu u visini od 35,00 kuna previsoko je određena obzirom je ista trebala biti određena prema visini od 20,00 kuna za sat. Prvostupanjski sud pogrešno je primijenio materijalno pravo kada je tužiteljici dosudio zateznu kamatu na neimovinsku štetu počevši od 6. svibnja 2020. obzirom je tek donošenjem prvostupanjske presude tuženik saznao za visinu i opseg štete. I u odnosu na troškove parničnog postupka prvostupanjski sud je donio pogrešnu odluku upravo zbog nepravilno utvrđene visine štete koju je dosudio tužiteljici.

10. U odnosu na žalbu tužiteljice: neosnovani su žalbeni navodi tužiteljice da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je odbio tužbeni zahtjev tužiteljice u dijelu koji prelazi dosuđeni iznos u visini od 1.730,19 eura pa do ukupnog traženog iznos. Naime, prvostupanjski sud svoju odluku zasnovao je na temelju nalaza i mišljenja vještaka dr. Arsena Pavića, dr. Mire Jurinovića, dr. IB i dr. KB. Ovo stoga jer iz provedenog dokaznog postupka proizlazi da je kod tužiteljice u štetnom događaju došlo do umanjenja životnih aktivnosti u visini od 3%, da je u štetnom događaju tužiteljica trpjela jake bolove jedan dan, srednje jake šest dana, te slabe bolove trideset dana, da je u štetnom događaju tužiteljica pretrpjela primarni strah kratkog intenziteta, a zatim sekundarni strah jakog intenziteta u trajanju od tri dana, srednjeg intenziteta u trajanju od četrnaest dana te slabog odnosno blagog intenziteta u trajanju od šezdeset dana, da je tužiteljici bila neophodna tuda pomoć i njega i to sedam dana po dva sata dnevno, te sedam dana po jedan sat dnevno odnosno ukupno dvadesetjedan sat. Prilikom donošenja odluke o ukupnoj visini štete prvostupanjski sud je imao u vidu Orijentacijske kriterije i iznose za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete Vrhovnog suda Republike Hrvatske time da navedeni kriteriji ne predstavljaju puku matematičku formulu koja služi za izračunavanje visine ukupne pravične novčane naknade, a također je imao u vidu sve okolnosti konkretnog slučaja kao i cilj kojem služi pravična novčana naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom naravi i društvenom svrhom sve sukladno odredbi članka 1100. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine", broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18. - dalje u tekstu: ZOO). Naime, prvostupanjski sud imao je u vidu da je zbog zadobivenih ozljeda kod tužiteljice došlo do povrede prava osobnosti, imao je u vidu narav i kvalifikaciju ozljeda koje je zadobila njezinu životnu dob, tijek liječenja te posljedice koje će ona imati u daljnjem životu i radu.

10.1. Dakle sve okolnosti konkretnog slučaja prvostupanjski sud je imao u vidu kada je utvrđivao ukupan primjereni iznos s naslova nematerijalne štete odnosno kada je istu utvrdio u ukupnoj visini od 20.000,00 kuna (2.654,46 eura) koji iznos je pravilno prvostupanjski sud umanjio za nesporno isplaćeni iznos u visini od 7.713,84 kune (1.023,82 eura) te je pravilno tužiteljici dosudio daljnji iznos s naslova povrede prava osobnosti u visini od 1.630,64 eura.

11. Pravilno je prvostupanjski sud odbio zahtjev tužiteljice za naknadom troškova liječenja u iznosu od 132,72 eura. Naime, na navedene okolnosti tužiteljica nije predložila svoje saslušanje, a račun na iznos od 400,00 kuna je plaćen za zdravstvene usluge obavljene u privatnoj zdravstvenoj ustanovi odnosi se na specijalistički pregled u poliklinici "Korak". Navedenu zdravstvenu uslugu tužiteljica je mogla ostvariti i korištenjem prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja pa njen propust da ne koristi prava po obveznog zdravstvenog osiguranja ne može ići na štetu tuženika odnosno tuženik se ne može obvezati da tužiteljici naknadi štetu koju je pretrpjela uslijed nekorištenja prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja. Tužiteljica bi imala pravo na naknadu troškova privatnog liječenja samo ako nije mogla ostvariti pravo na tu zdravstvenu uslugu putem obveznog zdravstvenog osiguranja u razumnom roku i na odgovarajući način, a što ista nije dokazala. Uvjet za naknadu troškova liječenja u privatnim ustanovama da je liječenje bilo nužno i opravdano, te da je oštećenik poduzeo sve razumne mjere da šteta bude umanjena, a što tužiteljica nije dokazala kako to pravilno zaključuje prvostupanjski sud.

11.1. Dakle, tužiteljica tijekom prvostupanjskog postupka nije dokazala da je ista bila naručena na pregled kod liječnika koji bi pregled obavio na teret HZZO-a, nije dostavila listu čekanja iz koje bi bilo razvidno da je opravdano išla na preglede u privatne ordinacije niti je na drugi način dokazala opravdani razlog svog liječenja u privatnoj zdravstvenoj ustanovi.

12. Osnovani su žalbeni navodi tužiteljice da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je odlučio da svaka strana snosi svoje troškove postupka. Naime, prvostupanjski sud prilikom donošenja navedene odluke imao je u vidu samo uspjeh tužiteljice obzirom na visinu ali ne i na pravni osnov. Prije svega navodi se kako je tuženik već u odgovoru na tužbu istaknuo prigovor namirenja navodeći da je uplatom iznosa od 7.713,94 kuna u cijelosti tužiteljici naknadio štetu. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava tužbeni zahtjev u cijelosti kako u pogledu pravne osnove tako i u pogledu visine.

12.1. Pri djelomičnom uspjehu stranaka u postupku potrebno je prilikom određivanja troškova postupka voditi računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva, a kako to propisuje odredba članka 154. stavak 2. ZPP-a. Dakle, uspjeh stranaka u postupku potrebno je ocjenjivati ne samo kvantitativno već i kvalitativno kako s obzirom na osnovu, tako i s obzirom i na visinu usvojenog odnosno odbijenog zahtjeva. U konkretnom slučaju zbog pogrešnog pravnog pristupa prvostupanjski sud nije ocjenjivao uspjeh stranaka u postupku obzirom na pravnu osnovu zbog čega u navedenom dijelu odluku o troškovima prvostupanjskog suda nije bilo moguće ispitati te stoga nije postojala niti mogućnost za preinaku iste.

13. U odnosu na žalbu tuženika i umješača na strani tuženika: neosnovani su žalbeni navodi tuženika i umješača na strani tuženika da prvostupanjski sud nije naveo okolnosti koje je imao u vidu prilikom odlučivanja o visini pravične novčane naknade te da nije jasno u čemu se očituje smanjenje životnih aktivnosti od 3%. Naime, vještak Miro Jurinović utvrdio je da je kod tužiteljice došlo do trajnog oštećenja tjelesnog zdravlja za 3% s neurokirurške strane, a temeljem uvida u cjelokupnu medicinsku dokumentaciju, naročito temeljem izvršene pretrage EMNG koja je učinjena devet mjeseci nakon ozljeđivanja. Navedena pretraga ukazala je na korijensko oštećenje dva vratna živčana korijena time da je oštećenje srednje do teško s desne strane te da je korijen 6 s desne strane slabije kompenziran. Dakle navedeni vještak imao je u vidu cjelokupnu medicinsku dokumentaciju tužiteljice, ozljede koje je ista zadobila te naročito korijenska oštećenja dva vratna živčana korijena te su stoga neosnovani žalbeni navodi tuženika da nije jasno u čemu se očituje smanjenje životnih aktivnosti.

13.1. Prvostupanjski sud naveo je sve okolnosti koje je imao u vidu prilikom odlučivanja o visini pravične novčane naknade. Naime, prvostupanjski sud imao je u vidu kako nalaz i mišljenje vještaka tako i dob tužiteljice, tijek liječenja i činjenicu da je bila podvrgnuta višestrukim snimanjima i pretragama, da je ista provela dva ciklusa terapija od strane fizijatra, imao je u vidu intenzitet i trajanje duševnih boli i straha kao i posljedice koje su ostavili na tužiteljicu te činjenicu da je kod tužiteljice došlo do umanjenja životne aktivnosti u Visini od 3%. Također prvostupanjski sud imao je u vidu i činjenicu da Orijentacijski kriteriji Vrhovnog suda Republike Hrvatske ne predstavljaju puku matematičku formulu za izračun visine pravične novčane naknade. Stoga su u navedenom dijelu neosnovani žalbeni navodi tuženika i umješača na strani tuženika da je prvostupanjski sud dosudio preveliki iznos s naslova pravične novčane naknade tužiteljici te da nije naveo okolnosti temeljem kojih je odlučivao o visini pravične novčane naknade.

14. Neosnovani su žalbeni navodi tuženika i umješača na strani tuženika da je prvostupanjski sud utvrdio preveliku cijenu za sat tuđe pomoći i njege u visini od 35,00 kuna po satu. Naime, prilikom utvrđivanja visine cijene sata prvostupanjski sud je imao u vidu prosječnu cijenu sata u sredini u kojoj tužiteljica živi, a koje utvrđenje prihvaća i ovaj sud. Tim više jer žalbenim navodima tuženik i umješač na strani tuženika nisu osnovano osporili utvrđenje prvostupanjskog suda niti su dokazali da bi cijena sata iznosila manje od 35,00 kuna.

15. Neosnovani su žalbeni navodi umješača na strani tuženika u dijelu tijeka zatezne kamate na neimovinsku štetu. Naime, pravilno je prvostupanjski sud tužiteljici dosudio zatezne kamate na iznos neimovinske štete i to počevši od 6. svibnja 2020. do isplate. Ovo stoga jer je tužiteljica 6. svibnja 2020. podnijela odštetni zahtjev tuženiku, a koja činjenica je među strankama nesporna. Člankom 12. stavak 1. točka 1. i 2. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine", broj: 151/05., 36/09., 75/09., 76/13., 152/14. nastavno: ZOOP) propisano je da je odgovorni osiguratelj dužan u roku od 60 dana od dana primitka odštetnog zahtjeva utvrditi osnovanost i visinu toga zahtjeva te dostaviti podnositelju zahtjeva obrazloženu ponudu za naknadu štete, ako su odgovornost za naknadu štete te visina štete nesporni, ili utemeljen odgovor na sve točke iz odštetnog zahtjeva ako su odgovornost za naknadu štete ili visina štete sporne. Stavkom 4. navedenog članka propisano je da u slučaju neizvršavanja obveze isplate naknade štete ili nespornog iznosa naknade štete u roku iz stavka 1. navedenog članka, oštećena osoba ima pravo i na isplatu iznosa kamate i to od dana podnošenja odštetnog zahtjeva. Tijekom postupka prvostupanjski sud utvrdio je kako tuženik nije izvršio u propisanom roku od 60 dana od primitka odštetnog zahtjeva, isplatu naknade cjelokupne štete.

15.1. Stoga sukladno navedenoj odredbi tužiteljica ima pravo na isplatu zateznih kamata na dužni iznos naknade štete od dana podnošenja odštetnog zahtjeva. Navedeno shvaćanje umješača na strani tuženika prema kojem zatezne kamate teku od donošenja prvostupanjske presude protivno je odredbi članka 12. točka 4. ZOOP-a. Stoga je u navedenom dijelu odbijena žalba umješača na strani tuženika.

16. Obzirom na navedeno u odnosu na točku l. izreke presude valjalo je žalbe tužiteljice te tuženika i umješača na strani tuženika odbiti kao neosnovane i potvrditi prvostupanjsku presudu, a kako je to navedeno u izreci ove presude, temeljem odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a.

17. Kako je žalba tužiteljice u odnosu na točku ll. izreke prvostupanjske presude tj. u odnosu na troškove postupka osnovana to je valjalo u odnosu na točku ll. izreke prvostupanjske presude uvažiti i tuženika i umješača na strani tuženika i ukinuti odluku o troškovima postupka sukladno članku 369. stavak 1. ZPP-a.

18. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud donijet će novu odluku o troškovima parničnog postupka pri čemu će imati u vidu uspjeh stranaka kako u odnosu na pravni osnov tako i visinu, troškove koje su stranke platile na ime vještačenja pri čemu se trošak vještačenja priznaje u cijelosti stranci koja je uspjela u sporu bez obzira na omjer djelomičnog uspjeha.

19. Odluka o troškovima žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 166. stavak 3. ZPP-a.

20. U preostalom nepobijanom dijelu (do iznosa od 1.031,94 eura pod točkom l. izreke prvostupanjske presude) prvostupanjska presuda ostaje neizmijenjena.

21. Slijedom iznijetog odlučeno je kao u izreci.

Vukovar, 29. siječnja 2026.

Predsjednica vijeća

Irena Lenić