Posl.br. P- 245/2023-25
REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU
STALNA SLUŽBA U SAMOBORU
Samobor, Obrtnička 2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Novom Zagrebu, Stalna služba u Samoboru, po sucu toga suda Mireli Crnjak kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ČF, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] protiv tuženika GRADA SAMOBORA, OIB:33544271925, Samobor, Trg Kralja Tomislava 5, radi utvrđenja prava vlasništva, nakon održane glavne i javne rasprave 27.studenog 2025. u nazočnosti punomoćnika tužitelja, te DF, dipl.iur. kao zaposlenika tuženika, temeljem čl. 335. st.1. i 4. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'', broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01, 117/03., 88/05., 2/07 - Odluka USRH, 84/08.,96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 35/13, 81/15, 70/19, 80/22 i 114/22, 155/23, 146/25, dalje u tekstu ZPP), 29. siječnja 2026.
p r e s u d i o j e:
I. Utvrđuje se da je tužitelj ČF, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] vlasnik kč. br. [katastarska čestica] ORANICA GAJ U SV. MARTINU površine 630 čhv, upisane u zk uložak [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] u 1/1 dijela te je tuženik GRAD SAMOBOR, OIB:33544271925, Samobor, Trg Kralja Tomislava 5 dužan priznati i trpjeti upis prava vlasništva tužitelja na zkč. br. [katastarska čestica] ORANICA GAJ U SV.MARTINU površine 630 čhv upisane u zk uložak [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] kod Općinskog suda u Novom Zagrebu, Zemljišnoknjižni odjel Samobor i drugim javnim knjigama, sve u roku od 15 dana.
II. Svaka stranka snosi svoje troškove.
Obrazloženje
1.Tužitelj u tužbi navodi da je u samostalnom, zakonitom i istinitom posjedu nekretnina i to Zkč. br. [katastarska čestica] ORANICA GAJ U SV. MARTINU površine 630 čhv upisana je u zemljišne knjige Općinskog suda u Novom Zagrebu, Zemljišnoknjižni odjel Samobor, u zk uložak [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] kao vlasništvo tuženika Grada Samobora u 1/1. Predmetna nekretnina upisana je u katastarskom operatu Državne geodetske uprave, Područni ured za katastar Zagreb, Odjel za katastar nekretnina Samobor, u Posjedovni list 457, k. o. [katastarska općina], kao kčbr. [katastarska čestica] NAD GROBLJEM U MARTI površine 2266 m2, od toga vinograd površine 719 m2 i oranica površine 1547 m2, na ime OF, CF, r. CF, [adresa], OIB – [osobni identifikacijski broj], u naravi je oranica odnosno vinograd i u samostalnom je posjedu te izvanknjižnom vlasništvu tužitelja ČF i njegovih pravnih prednika unazad više od pedeset godina. Naime, tužitelj je izvanknjižno vlasništvo i samostalni posjed zkč. br. [katastarska čestica] stekao nasljeđivanjem iza pok. majke OF koja je upisana u katastru i čiji je tužitelj univerzalni sljednik, a OF predmetnu nekretninu je stekla od oca pok. CF koji je nekretninu kćeri dao u miraz. Tužitelj na predmetnoj nekretnini samostalno vrši sve vlasničke ovlasti, a tuženik ga u tome ne smeta.
2.U odgovoru na tužbu tuženik se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti, iz razloga što na strani tužitelja nisu ispunjene pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću. Grad Samobor je vlasnik utužene nekretnine u cijelosti, a vlasništvo je stekao temeljem članka 35. st. 2., 362 stavka 1. i 365 st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima budući je isto bilo upisano kao općenarodna imovina. Tuženik također smatra neosnovanim navod tužitelja kako je već više od 50 godina u samostalnom posjedu budući da isto navodi paušalno te svoje navode ne potkrjepljuje dokazima. Sukladno članku 388. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, u rok za stjecanje vlasništva dosjelošću nekretnina koje su na dan 8. listopada 1991. godine bile u društvenom vlasništvu ne računa se i vrijeme posjedovanja proteklo prije toga dana. A od 8. listopada 1991. pa do podnošenja tužbe dana 17. ožujka 2023. godine, tužitelj je u posjedu nekretnine 31 godinu. Naime, prema čl. 159. st. 4. ZVDSP-a za stjecanje prava vlasništva stvari u vlasništvu tuženog potrebno je posjedovanje kroz 40 godina pa na taj način nisu ispunjene pretpostavke za stjecanje prava vlasništva. Također nisu ispunjene ni druge pretpostavke u smislu čl. 159. i 160. ZVDSP-a, a posebno se stavlja prigovor da tužitelj nije pošten posjednik sporne nekretnine obzirom da je tuženik bio upisan kao vlasnik u zemljišne knjige, te je stoga mogao znati da mu ne pripada pravo na posjed.
3. Sud je izvršio uvid u rješenje o nasljeđivanju iza pok. OF (lsit 7-9), povijesni zk izvadak (list 16-18), skica prostornog plana (list 21), prijepis posjedovnog lista (list 40), zk. izvadak (list 41), nalaz i mišljenje geodetskog vještaka (list 53 -56), pročitan je iskaz svjedoka KF (list 43), TF (list 44) i ZF (lsit 44).
4.Tužbeni zahtjev je osnovan.
5. Nije sporno da je kao vlasnik kč. br. [katastarska čestica] ORANICA GAJ U SV. MARTINU površine 630 čhv, upisane u zk uložak [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] u 1/1 dijela upisan tuženik.
5.1. Nije sporno da je u posjedovnom listu PL 4576 k. o. [katastarska općina] kao posjednik predmetne nekretnine upisana UF, [adresa].
5.2.Nije sporno da je tužitelj proglašen nasljednikom iza pok. OF, kćer CF, rođene **.**.1932. a umrle **.**.2012. rješenjem o nasljeđivanju javnog bilježnika Gordana Frković- Ljubice Jožinec posl. broj O-266/2012 od od 4. srpnja 2012.
5.3.Predmet ovog spora je utvrditi je li tužitelj računajući i posjed svojih pravnih prednika stekao pravo vlasništva na nekretnini posjedovanjem kroz zakonom propisano vrijeme.
6.Na očevidu na licu mjesta uz sudjelovanje sudskog vještaka mjerničke struke KF iz [adresa], utvrđeno je da je punomoćnik tužitelja pokazao nekretninu koju je sudski vještak identificirao kao čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a koja je upisana u posjedovni list 457 na OF kao posjednicu. Ista položajem i oblikom odgovara kopiji katastarskog plana a u naravi je pašnjak dijelom, dijelom voćnjak, te u donjem dijelu do ceste, oranica.
7. Iz nalaza I mišljenja i skice očevida sudskog vještaka KF od 28. lipnja 2025. proizlazi da je predmetna katastarska čestica na terenu omeđena sa istočne strane [adresa] i pločnikom koji se nalazi odmah uz cestu. Sa sjeverne strane nalazi se asfaltirana cesta kao pristupna cesta za groblje. Sa zapadne strane vidljivo je uživanje između same čestice i zemljanog puta koji je sa asfaltiranim dijelom sastavni dio k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina]. Sa južne strane nalazi se kao granica žičana ograda dijelom obrasla u travu. Vidljivo je da se predmetna čestica koristi i održava. Dio čestice se koristi kao vrt, a ostatak se kosi i održava.
7.1. Na nalaz i mišljenje stranke nisu imale primjedbi, te isti sud u cijelosti prihvaća kao objektivan i u skladu s utvrđenjima na licu mjesta te dokumentacijom u spisu.
8. Iako je tuženik na spis dostavio dio skice prostornog plana uređenja (list 21) iz kojeg je vidljivo da je na predmetnu nekretninu planirano proširenje groblja Martin pod Okićem to nije nalazom i mišljnjem utvrđeno. Naime, sudski vještak je u mišljenju naveo da prema dostupnim podacima digitalnog sustava oss. Uredjenazemlja.hr nema zapisa o povijesnim promjenama na zemljištu kao ni postojećih geodetskih elaborata za predmetnu česticu.
9. Iako je kao vlasnik naveden tuženik, tužitelj nije imao razloga vjerovati da mu posjed ne pripada. Naime, on je svoj posjed preuzeo od majke OF koja je i danas upisana u kastastru zemljišta, a ona je posjed preuzela od svog oca pok. CF. Tužitelj nekretninu posjeduje na način da ju kosi, sadi vrt, a nekada je uzgajao I vinograd, sve preko 50 godina, a što su suglasno potvrdili svjedoci JF I ZF, susjedi tužitelja, oboje stariji od 70 godina.
10. I sam sud se neposredno uvjerio da se predmetna kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] nalazi preko puta tužiteljeve kuće, da se tamo nalazi obrađeni vrt, dok je dijelom nekretnina voćnjak koji tužitelj obrađuje.
10.1. Prema navodima tužitelja i svjedoka, niti tužitelja niti njegovu majku, odnosno njegovog djeda CF, nitko nikada nije smetao u mirnom uživanju, te nisu imali razloga vjerovati da im posjed ne pripada.
11. Odredbom čl. 159. st. 2., 3. i 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00 i 114/01, dalje ZV) propisano je, da samostalni posjednik čiji je posjed nepokretne stvari zakonit, istinit i pošten, stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom deset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja.
12.Samostalni posjednik nepokretne stvari kojemu je posjed barem pošten stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom dvadeset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja, dok je odredbom čl. 160. st. 1., 2., 4. i 5. ZV-a propisano da vrijeme potrebno za dosjelost počinje teći onoga dana kad je posjednik stupio u samostalni posjed stvari, a završava se istekom posljednjega dana vremena potrebnoga za dosjelost.
13.Kako je predmetna nekretnina do 8. listopada 1991. bila u društvenom vlasništvu, prema propisu iz čl. 29. ZOVO na istoj se vlasništvo nije moglo steći dosjelošću. Kod stjecanja prava vlasništva dosjelošću na stvarima koje su prije 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu treba u vrijeme dosjelosti računati i vrijeme prije 8. listopada 1991., ako se time ne vrijeđaju vlasnička prava osoba koja ta prava nisu stekla na temelju odredbe čl. 388. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08 i 38/09 - dalje: ZVDSP), nego na temelju drugih odredaba tog Zakona. Rizik bilo kakve greške koju su počinila državna tijela, mora snositi država i ne smiju se ispravljati na teret pojedinca koji je stekao pravo vlasništva dosjelošću na temelju zakonske odredbe koju je Ustavni sud RH naknadno ukinuo, posebice u onom slučaju kada ne postoji drugi suprotstavljeni privatni interes trećih osoba.“ Nakon donošenja odluke ESLJP u predmetu Č protiv RH pojavila se u sudskoj praksi dvojba treba li sama tužba na utvrđenje stjecanja prava vlasništva dosjelošću pod pretpostavkama iz te odluke ESLJP biti podnesena za vrijeme dok je bila na snazi odredba čl. 388. st. 4. ZV-a (u razdoblju od 1. siječnja 1997. do 17. 39 studenog 2009.).
13.1.Naime, u predmetu Trgo protiv RH tužba je bila podnesena u tom razdoblju. Međutim, ESLJP je u prvostupanjskim postupcima D i drugi protiv [adresa] i O protiv RH106 zauzeo isto pravno shvaćanje kao i u predmetu Č protiv RH, iako su tužbe bile podnesene 2002., odnosno nakon odluke Ustavnog suda RH od 17. studenog 1999. Stoga je sudska praksa VSRH prihvatila da nije bitno kada je tužba podnesena, već je bitno da su u razdoblju važenja izvorne odredbe čl. 388. st. 4. bile ispunjene sve pretpostavke iz odluke Trgo protiv RH za stjecanje prava vlasništva dosjelošću. Može se zaključiti da je nakon odluke ESLJP u predmetu Č protiv RH moguće uračunavati u rok za stjecanje prava vlasništva dosjelošću i vrijeme posjedovanja prije 8. listopada 1991., odnosno dok je nekretnina bila u društvenom vlasništvu, ako su pretpostavke za dosjedanje ispunjene u razdoblju do 17. studenog 1999. i ako na nekretnini ne postoji suprotstavljeni privatni interes trećih osoba. To nadalje argumentum a contrario znači da ukoliko na nekretninama bivšeg društvenog vlasništva pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću nisu ispunjene do 17. studenog 1999. rok za stjecanje prava vlasništva dosjelošću računa se počev od 8. listopada 1991.
14. Iz dokumentacije u spisu te saslušanih svjedoka, sud je našao utvrđenim da su u konkretnom slučaju ispunjeni uvjeti za stjecanje prava vlasništva u korist tužitelja, jer se tužitelj računajući i posjed svojih pravnih prednika nalazio u mirnom posjedu preko potrebnih 40 godina posjedovanja. U vrijeme potrebno za dosjelost uračunava se i vrijeme za koje su prednici sadašnjega posjednika i to majka tužitelja OF koja je rođena 1932., te njenog oca a djeda tužitelja CF, neprekidno posjedovali kao zakoniti, pošteni i istiniti samostalni posjednici, odnosno kao pošteni samostalni posjednici, barem unazad 50 godina prije 17. studenog 1999., to te tužitelj stekao pravo vlasništva nekretnina protekom vremena od više od 40 godina posjedovanja, pa su se na strani tužitelja ispunile pretpostavke propisane odredbama čl. 159. i čl. 160. ZV-a za stjecanje prava vlasništva dosjelošću.
14.1. Naime, samostalni posjednik stvari u vlasništvu Republike Hrvatske, županija i jedinica lokalne samouprave i jedinica područne (regionalne) samouprave i s njima izjednačenih pravnih osoba, kao i stvari u vlasništvu crkve ili drugih pravnih osoba koje ne traže za sebe dobitak nego služe za dobrotvorne ili druge općekorisne svrhe, steći će dosjelošću vlasništvo tih stvari tek pošto je njegov zakonit, istinit i pošten ili barem pošten, samostalni posjed neprekidno trajao dvostruko vrijeme od onoga iz stavaka 2. i 3. članka 159. ZV-a, odnosno 40 godina ako mu je pošten barem pošten.
15. Sud temeljem provedenog postupka zaključuje da je tužiteljev posjed pošten, te da ima potreban broj godina posjedovanja.
16. Na predmetnoj nekretnini ne postoji niti drugi suprotstavljeni interes trećih osoba, jer nitko nikada nije tražio od tužitelja, niti njihovih prednika predaju u posjed pa nema zapreka za primjenu pravnog shvaćanja izraženog u navedenim recentnim odluka Europskog suda za ljudska prava.
16.2. Zbog navedenog, valjalo je usvojiti tužbeni zahtjev, te temeljem odredbe čl. 160. ZV-a kao i čl. 28. i čl. 30. ZV-a, te odlučiti kao u izreci presude, točka I.
17. Temeljem ovlaštenja iz čl. 154. st.2. ZPP-a sud smatra da je svaka stranka dužna snositi svoje troškove, obzirom da je riječ o postupku uređivanja zemljišno knjižnog stanja a koji teret nije dužna snositi stranka koja je izgubila parnicu i koja brani svoje formalno upisano zemljišno knjižno pravo. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci presude, točka II.
U Samoboru, 29. siječnja 2026.
Sudac:
Mirela Crnjak
Pouka o pravnom lijeku:
Protiv ove presude i rješenja nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 (petnaest) dana, a računajući od dana primitka pismenog otpravka iste. Žalba se podnosi ovom sudu, a o istoj odlučuje Županijski sud.
RJ
I.dna-tužitelj po pun.
tuženik
II Kal. 30 dana
