Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Kž-13/2026-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od suca Azre Salitrežić, kao predsjednika vijeća te sudaca Vlaste Šimenić-Kovač i Davora Mitrovića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Mee Ribić, zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. PR, OIB [osobni identifikacijski broj], zbog kaznenog djela iz čl. 228. st. 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23 i 36/24 – u daljnjem tekstu: KZ/11) i dr., odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj putem braniteljice po službenoj dužnosti, protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj K-1215/2020-55 od 24. rujna 2025., na sjednici vijeća 29. siječnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba opt. PR kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Splitu, poslovni broj K-1215/2020-55 od 24. rujna 2025., opt. PR proglašen je krivim zbog počinjenja u stjecaju dva kaznena djela i to pod toč. 1. kazneno djelo protiv imovine – krađa, opisano i kažnjivo po čl. 228. st. 1. KZ/11 i pod toč. 2. produljeno kazneno djelo protiv računalnih sustava, programa i podataka – računalna prijevara, opisano i kažnjivo po čl. 271. st. 1. i čl. 52. KZ/11, sve u svezi čl. 51. KZ/11 pa su opt. PR prethodno utvrđene pojedinačne kazne i to za kazneno djelo na temelju čl. 228. st. 1. KZ/11 kazna zatvora u trajanju od sedam mjeseci, a za kazneno djelo na temelju čl. 271. st. 1. i čl. 52. KZ/11 kazna zatvora u trajanju od deset mjeseci, a potom mu je na temelju čl. 228. st. 1. KZ/11 i čl. 271. st. 1. i čl. 52. KZ/11, a sve u svezi s čl. 51. st. 1. i 2. KZ/11 izrečena jedinstvena kazna zatvora u trajanju od jedne godine. Na temelju čl. 56. st. 1. i 2. KZ/11 opt. PR izrečena je uvjetna osuda na način da se izrečena kazna zatvora u trajanju od jedne godine neće izvršiti ukoliko optuženik u roku provjeravanja od četiri godine po pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo.

1.1. Na temelju čl. 54. KZ/11 opt. PR je u slučaju opoziva uvjetne osude u izrečenu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine uračunato vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 23. rujna 2020. do 23. prosinca 2020.

1.2. Na temelju čl. 158. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br.:152/08, 76/09, 80/11, 91/12,143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24 i 72/25

- dalje u tekstu: ZKP/08) ošt. GR je dosuđen imovinskopravni zahtjev za naknadu štete počinjene kaznenim djelom u iznosu od 1.101,60 eura / 8.300,00 kuna, koji iznos mu je optuženik dužan isplatiti u roku od jedne godine po pravomoćnosti presude.

1.3. Na temelju čl. 148. st. 1. u svezi čl. 145. st. 2. toč. 6. ZKP/08, opt. PR dužan je naknaditi troškove kaznenog postupka u iznosu od 500,00 eura na ime paušalne svote.

2. Protiv prvostupanjske presude žalbu je podnio opt. PR putem braniteljice po službenoj dužnosti Maje Delić Ratković, odvjetnice iz Splita zbog povrede odredaba ZKP-a, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, zbog pogrešne primjene materijalnog prava, zbog odluke o kazni, imovinskopravnom zahtjevu i troškovima kaznenog postupka. Predlaže usvojiti žalbu, preinačiti pobijanu presudu te opt. PR osloboditi krivnje, podredno ukinuti pobijanu presudu te predmet vratiti na ponovni postupak i odluku.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. U skladu s čl. 474. st. 1. ZKP/08, spis je bio dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Osijeku.

5. Žalba nije osnovana.

6. U žalbi zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka optuženik upire da pobijana presuda ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama, odnosno da su ti razlozi nejasni i proturječni uslijed čega presudu nije moguće valjano ispitati, čime sadržajno ukazuje na bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08. Međutim, u nastavku žalbe takvu povredu ne obrazlaže, a ispitivanjem pobijane presude po službenoj dužnosti u smislu odredbe čl. 476. ZKP/08 ovaj sud nije utvrdio da je prvostupanjski sud počinio neku od bitnih povreda odredaba kaznenog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

7. U žalbi zbog pogrešne primjene materijalnog prava žalitelj smatra da je sud u potpunosti zanemario "osnovno načelo kaznenog prava in dubio pro reo" jer su zaključci prvostupanjskog suda u potpunosti suprotni sadržaju snimaka nadzornih kamera s kuće oštećenika, snimki nadzornih kamera s trogirskih ulica, kao i snimki video-nadzora s bankomata. Takvim žalbenim navodima kojima ponavlja navode iz žalbene osnove pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja predlažući drugačiju ocjenu izvedenih dokaza, posebice snimki s nadzornih kamera koje su pribavljene, odnosno oduzete potvrdom o privremenom oduzimanju predmeta, a onda s time u vezi i pravilnosti zaključka prvostupanjskog suda da je počinio inkriminirana kaznena djela, žalitelj zapravo ukazuje na tzv. posrednu povredu kaznenog zakona. Ovo stoga što optuženik smatra da je prvostupanjski sud trebao utvrditi drugačije činjenično stanje, a onda na takvo, drugačije utvrđeno činjenično stanje, primijeniti kazneni zakon. No, kazneni zakon ima se primijeniti na takvo činjenično stanje koje utvrdi sud, a ne na ono za koje optuženik smatra da je trebalo utvrditi.

8. U žalbi zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja optuženik osporava zaključak prvostupanjskog suda glede onoga sadržaja kojeg je utvrdio prvostupanjski sud reprodukcijom snimki nadzornih kamera s kuće oštećenika, trogirskih ulica, nadzorne kamere s bankomata, pri čemu niti sam oštećenik ne zna niti može išta znati o eventualnoj odgovornosti optuženika. Pojašnjava da je riječ o crno-bijelim snimkama, da se ne može vidjeti plavi ručnik koji sud navodi u obrazloženju pobijane presude, da je snimka s kuće oštećenika loše kvalitete te se vidi tek silueta osobe koja prolazi ulicom oštećenika, da se niti s jedne snimke s nadzornih kamera s trogirskih ulica ne može razabrati o kojem tipu vozila se radi, broju tablica, dok je na snimci nadzorne kamere s bankomata vidljiva potpuno maskirana osoba, tek minimalno otkrivenog lica, iz čega se ne može niti u jednom trenutku vidjeti da bi se radilo o osobi optuženika.

8.1. Suprotno takvim žalbenim navodima, prvostupanjski je sud nakon što je izreproducirao izvedene dokaze, iznio sporne i nesporne okolnosti, dao ocjenu izvedenih dokaza, kako svakog pojedinačno, tako i svih izvedenih dokaza u njihovoj međusobnoj vezi, dajući istovremeno i ocjenu proturječnih dokaza, pravilno utvrdio da je optuženik na način opisan u izreci prvostupanjske presude prvo iz oštećenikovog dvorišta otuđio iz novčanika 300,00 kn, dvije bankovne kartice OTP banke s pripadajućim PIN-om na ime ošt. ĆR, a potom u četiri navrata iste noći (5:33 sati, 5:39 sati, 5:35 sati i 5:36 sati) s bankomata oznake ATM, Poslovnice OTP banke u Trogiru, Kneza Trpimira 5, s platne kartice OTP banke ošt. ĆR ukucavanjem pripadajućeg PIN- a u četiri navrata podigao ukupno 8.000,00 kn. Ujedno je nakon pozorne ocjene sadržaja obrane opt. PR istu s pravom ocijenio nevjerodostojnom i usmjerenom na izbjegavanje kaznenopravne odgovornosti.

8.2. Naime, iz službene zabilješke o dojavi proizlazi da je 21. rujna 2020. ošt. ŠR prijavio da mu je iz dvorišta kuće na adresi [adresa], otuđen iz novčanika iznos od 300,00 kn te dvije bankovne kartice s kojih je podignut novčani iznos od 4.000,00 kn. Pri tome je pregledom snimke nadzornih kamera DR na adresi [adresa] (a koje su oduzete na temelju potvrde o privremenom oduzimanju predmeta), a koje kamere imaju pogled na [adresa] te prilazni put koji vodi do kuće oštećenika, utvrđeno da je u 03:33:44 (realno vrijeme 04:33:44) uočena muška osoba koja je prepoznata kao PR kako ulazi na prilazni put koji vodi do kuće oštećenika te se zadržava izvan djelokruga kamere do 04:01:22 (realno 05:01:22), odnosno 28 minuta, nakon čega se ista osoba udaljila u smjeru [adresa]. Nadalje, pregledom snimki kamera trogirskih ulica (Obala Kralja Zvonimira, Ulica B. J. Trogiranina, Ulica Kneza Trpimira, Ulica K. A. Stepinca) u vremenu od 05:25 pa do 05:43 uočeno je vozilo marke Suzuki, model SX4, reg. oznake [registarska oznaka], sive boje kako dolazi iz smjera [adresa], prelazi most u Trogiru u smjeru autobusnog kolodvora te nastavlja put krećući se u smjeru istoka te skreće u Ul. Dr. Franje Tuđmana i prolazi pored poslovnice OTP banke. Ujedno je pregledom snimke uređaja za video-nadzor koji je postavljen na poslovnici OTP Banke u Trogiru u Ul. K. Trpimira 5 vidljivo kako osoba odjevena u tamne tenisice s bijelim potplatima, modrim kratkim hlačama, a pokrivena tkaninom plave boje (ručnik) prilazi poslovnici, te bankomatu oznake ATM 04401 gdje podiže novac, a pri tome istoj osobi u nekoliko navrata pada ručnik s lica tako da je reprodukcijom snimki nadzornih kamera prvostupanjskom sudu bilo, koji je ispred sebe imao optuženika, lako uočiti da se radi upravo o njemu (fotografije s lista 25 do lista 27 spisa). Ovo posebice imajući u vidu snimku sa kamere bankomata OTP banke. Pri tome su potpuno promašeni navodi žalbe da je riječ o crno-bijelim snimkama, kada se s fotografija s lista 23 do lista 29 spisa jasno vidi da se radi o fotografijama u boji, kao i da je osoba koja je prilazila bankomatu podizala novac i s njega se udaljavala bila zaogrnuta plavim ručnikom s bijelim prugama. Napose, iz reproduciranih snimki nadzornih kamera vidljivo je da se automobil Suzuki, model SX4, reg. oznake [registarska oznaka] u 05:43 sati vraća natrag u [adresa] istom trasom kojom je i uočen dolaskom u Trogir. Uz to je za napomenuti kako je automobil marke Suzuki, model SX4, reg. oznake [registarska oznaka], automobil u vlasništvu majke optuženika LR, čiji je iskaz da je u to vrijeme optuženik živio na Čiovu, prvostupanjski sud s razlogom ocijenio pristranim i usmjerenim na poboljšanje procesnog položaja optuženika. Kada se iz navedenog ima u vidu da iz prometa po računima ošt. ĆR proizlazi da je sa dvije bankovne kartice oštećenika na bankomatu ATM broj 04401 21. rujna 2020. podignuto u četiri navrata po 2.000,00 kn (str. 199-200 spisa), u 05:33, 5:39, 5:35 i 5:36, tada ni za ovaj sud nema dvojbe da je na nedvojben način utvrđeno i dokazano da je opt. PR počinio kaznena djela za koja je pobijanom presudom proglašen krivim.

8.3. Uslijed svega prethodno navedenog, nije osnovana žalba optuženika zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja jer je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve odlučne činjenice inkriminiranih kaznenih djela kao i kaznene odgovornosti opt. PR, o čemu je dao jasne, provjerljive i argumentirane razloge, a koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud i na koje se upućuje žalitelj radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja. Ujedno, žalbenim navodima optuženik nije doveo u sumnju pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja po prvostupanjskom sudu koji je iz sadržaja izvedenih dokaza, kao i savjesne i pozorne ocjene izvedenih dokaza pravilno izveo zaključak o postojanju odlučnih činjenica bitnih za egzistenciju dva kaznena djela – kazneno djelo krađe iz čl. 228. st. 1. KZ/11 te produljeno kazneno djelo računalne prijevare iz čl. 271. st. 1. KZ/11 u vezi s čl. 52. KZ/11.

8.4. Nije u pravu optuženik kada se žali zbog nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja jer da je sud odbio provesti dokaz antropološko-biometrijskim vještačenjem kojim bi se utvrdilo da li se na snimkama s nadzornih video-kamera doista nalazi optuženik s obzirom je navedenu činjenicu prvostupanjski sud utvrdio reprodukcijom DVD medija sa snimkom video-nadzora, kao i iz sadržaja službene zabilješke pol. službenika OR od 22. rujna 2020. te fotografija ekstrahiranih iz predmetnih snimki nadzornih kamera.

9. U žalbi zbog odluke o uvjetnoj osudi optuženik smatra da je takva odluka nezakonita, neosnovana i neobjektivna s obzirom je osuđujuća presuda donesena "bez i jednog dokaza", a posebice upire to što je prvostupanjski sud kao otegotnu okolnost uzeo u obzir njegovu "bezobzirnost" iako ona nije ničim utvrđena, sve da je i počinio predmetna kaznena djela.

9.1. Prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda pravilno prvostupanjski sud cijeneći odredbu čl. 47. KZ/11 o izboru vrste i mjere kazne, kao olakotnu okolnost na strani optuženika cijenio dosadašnju neosuđivanost. Međutim, iako optuženik s pravom upire da je prvostupanjski sud pogrešno na strani optuženika kao otegotno cijenio iskazanu bezobzirnost jer svojim ponašanjem niti na koji način nije iskazao takvo postupanje, po stavu ovog drugostupanjskog suda navedeno nije takvog karaktera da bi utjecalo na pravilnost utvrđenih pojedinačnih kazni, a niti na jedinstvenu kaznu zatvora. Stoga, polazeći od stupnja krivnje, društvene opasnosti djela, a krećući se u granicama zapriječene kazne za predmetna kaznena djela (za kazneno djelo krađe iz čl. 228. st. 1. KZ/11 propisana je kazna zatvora u trajanju do tri godine, a za kazneno djelo računalne prijevare iz čl. 271. st. 1. KZ/11 kazna zatvora u trajanju od šest mjeseci do pet godina), cijeneći i jačinu ugrožavanja te povredu zaštićenog dobra, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio optuženiku za kazneno djelo krađe iz toč. 1. kaznu zatvora u trajanju od sedam mjeseci, a za produljeno kazneno djelo računalne prijevare iz toč. 2. kaznu zatvora u trajanju od deset mjeseci, a onda primjenom zakonskih odredbi za djela u stjecaju, sukladno čl. 51. st. 1. i 2. KZ/11 osudio ga na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine. Potom mu je, smatrajući da optuženik i bez izvršenja kazne ubuduće neće činiti kaznena djela, izrekao uvjetnu osudu s rokom provjeravanja od četiri godine. Upravo takvom kaznenopravnom sankcijom s duljim rokom provjeravanja ostvarit će se sve one svrhe kažnjavanja propisane odredbom čl. 41. KZ/11. Za svoju odluku prvostupanjski sud dao je provjerljive, jasne i dostatne razloge, a koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

10. Optuženik pobija odluku o imovinskopravnom zahtjevu ustrajući u tome da nije počinio kaznena djela za koja je prvostupanjskom presudom proglašen krivim. Međutim, s obzirom je prvostupanjski sud opt. PR proglasio krivim zbog kaznenog djela krađe kojim je oštetio ošt. ĆR za iznos od 300,00 kn (39,82 eura) koji je uzeo iz njegovog novčanika, a potom još i za 8.000,00 kn (1.061,78) koji je podigao s ATM bankomata, Poslovnice OTP banke (produljenim kaznenim djelom računalne prijevare), dakle, da ga je ukupno oštetio za iznos od 1.101,60 eura (8.300,00 kn), s pravom ga je obvezao da na temelju odredbe čl. 158. st. 2. ZKP/08 na ime imovinskopravnog zahtjeva upravo taj iznos isplati ošt. ĆR

11. Opt. PR žali se i zbog odluke o troškovima postupka koju žalbenu osnovu ne obrazlaže. No, i u tom dijelu pravilno je prvostupanjski sud, nakon što je optuženika proglasio krivim, obvezao ga na plaćanje troškova paušalne svote u iznosu do 500,00 eura, a koji je iznos adekvatan duljini trajanja i složenosti kaznenog postupka, ali i činjenici da je optuženik radno sposobna osoba koja se prema vlastitom iskazivanju uzdržava "radom na crno", pri čemu plaćanjem tih troškova neće doći u pitanje njegovo uzdržavanje, a nema osoba koje je po zakonu dužan uzdržavati.

11.1. S tim se u vezi napominje da, ukoliko se, nakon donošenja odluke o troškovima utvrde drugačije okolnosti, sud može posebnim rješenjem, pa i na molbu optuženika, istog osloboditi dužnosti naknade troškova kaznenog postupka u koju svrhu može od optuženika zatražiti dokaze o njegovom imovnom stanju, a sve sukladno odredbi čl. 148. st. 6. ZKP/08.

12. Kako, dakle, ne postoje razlozi iz kojih opt. PR pobija presudu prvostupanjskog suda, niti je ovaj drugostupanjski sud ispitivanjem pobijane presude po službenoj dužnosti u smislu odredbe čl. 476. st. 1. ZKP/08 utvrdio neku od povreda na koje pazi po službenoj dužnosti, trebalo je na temelju čl. 482. ZKP/08 odlučiti kao u izreci presude.

Osijek, 29. siječnja 2026.

Predsjednik vijeća

Azra Salitrežić