Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Kž-19/2026-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od suca Azre Salitrežić, predsjednika vijeća, te sudaca Davora Mitrovića i Vlaste Šimenić-Kovač, članova vijeća, uz sudjelovanje Sanje Krčmarek, zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. JP OIB: [osobni identifikacijski broj] , zbog kaznenog djela iz članka 326. stavka 1. Kaznenog zakona („Narodne novine" br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18-dalje u tekstu: KZ/11) odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj po branitelju Sandru Biondiću, odvj. iz Otočca protiv presude Općinskog suda u Gospiću od 24. srpnja 2025., poslovni broj K-194/2025-9., u sjednici vijeća održanoj 29. siječnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba opt. JP, kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Gospiću proglašen je krivim opt. JP zbog kaznenog djela protiv javnog reda –protuzakonitim ulaženjem, kretanjem i boravkom u Republici Hrvatskoj, drugoj državi članici Europske unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma, opisano i kažnjivo po članku 326. stavku 1. KZ/11).

1.1. Na temelju članka 326. stavka 1. KZ/11, opt. JP osuđen je na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine.

1.2. Na temelju članka 56. KZ/11, opt. JP izrečena je uvjetna osuda na način da se kazna zatvora na koju je osuđen neće izvršiti ukoliko opt. JP u roku od 4 (četiri) godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo.

1.3. Na temelju članka 58. u vezi s člankom 54. KZ/11, u slučaju opoziva uvjetne osude, opt. JP će se u kaznu zatvora uračunati vrijeme uhićenja, pritvora i istražnog zatvora od 16. lipnja 2025. do 24. srpnja 2025.

1.4. Na temelju članka 40. stavka 2. i 5. i članka 42. KZ/11, opt. JP se izriče kao sporedna, novčana kazna u visini od 200 (dvije stotine) dnevnih iznosa optuženika u visini od 20,00 eura, što iznosi 4.000,00 eura.

1.5. Na temelju članka 42. stavak 6. KZ/11, opt. JP dužan je novčanu kaznu platiti u roku od 4 (četiri) mjeseca od pravomoćnosti presude.

1.6. Na temelju članka 43. stavka 1. KZ/11, ukoliko opt. JP ne plati izrečenu mu novčanu kaznu u naznačenom roku, novčana kazna će se naplatiti prisilno putem ovlaštene institucije sukladno odredbama posebnog zakona.

1.7. Na temelju članka 43. stavka 2. KZ/11, ako se novčana kazna ne može ni prisilno naplatiti u roku od tri mjeseca, sud će uz pristanak osuđenika donijeti odluku o zamjeni novčane kazne radnom za opće dobro, na način da se jedan dnevni iznos zamjeni s dva sada rada.

1.8. Na temelju članka 43. stavka 3. KZ/11, ako osuđenik ne pristane na rad za opće dobro ili ga ne izvrši, novčana kazna odnosno rad za opće dobro zamijeniti će se kaznom zatvora.

1.9. Na temelju članka 43. stavak 3. KZ/11, kada se novčana kazna zamjenjuje kaznom zatvora, sud će jedan dnevni iznos zamijeniti s jednim danom zatvora, a rad za opće dobro će se zamijeniti sukladno odredbi članka 55. stavka 3. KZ/11.

1.10. Na temelju članka 79. stavka 2. i 4. KZ/11 od opt. JP kao vlasnika, oduzima se od istoga privremeno oduzeti mobilni uređaj marke "Samsung Galaxy S4", IMEI broja [IMEI broj] sa SIM karticom operatera Telemach pozivnog broja [broj SIM kartice][broj telefona], koji po pravomoćnosti presude postaje vlasništvo Republike Hrvatske i predati će se Ministarstvu prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine.

1.11. Na temelju članka 189. stavka 1. i 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 3 Poslovni broj: K-194/2025-9 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 130/20., 80/22., 36/24. i 72/2025.– dalje: ZKP), opt. JP kao posjedniku, vraća će se od istoga privremeno oduzeti osobni automobil marke "Ford Fiesta 1.4 tdci", sive boje, reg. oznaka [registarska oznaka], sa dva pripadajuća ključa, koje predmete je dužan preuzeti u roku od 30 dana od pravomoćnosti presude.

1.12. Na temelju članka 189. ZKP-a, opt. JP kao vlasniku, vraća se od istog privremeno oduzeti novčanik, crne boje, sa novčanim iznosom od 360,00 eura, koje predmete je optuženik dužan preuzeti u roku od 30 dana od pravomoćnosti presude, jer će se u protivnom novac uplatiti u proračun, a novčanik uništiti.

1.13. Na temelju članka 189. ZKP/08, opt. JP, kao posjedniku vraćaju se od istoga privremeno oduzeti predmeti, i to ENC uređaj HAC-a, serijskog broja [serijski broj] [broj ]; Garmin navigacija, crne boje, nepoznatog modela; mobitel (tablet) marke Lenovo, IMEI broja [IMEI broj]; mobitel marke Samsung, IMEI broja [IMEI broj], sa oštećenom kamerom; mobitel marke Samsung, IMEI broja [IMEI broj], sa oštećenim ekranom; mobitel marke Huawei, nepoznatog broja sa oštećenim ekranom i zadnjim poklopcem, koje predmete je optuženik dužan preuzeti u roku od 30 dana od pravomoćnosti presude, jer će se u protivnom uništiti.

1.14. Na temelju članka 189. ZKP/08, iznos od 10 konvertibilnih maraka (KM), nepoznatog vlasnika i posjednika, uplatiti će se u proračunska sredstva, u roku od 30 dana od pravomoćnosti presude.

1.15. Na temelju članka 148. stavka 1. ZKP/08, u vezi s člankom 145. stavkom 2. točkom 6. i 7. ZKP/08, opt. JP dužan je nadoknaditi trošak kaznenog postupka u vidu paušalne svote u iznosu od 500,00 eura, sve u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude, a biti će dužan nadoknaditi i troškove braniteljice po službenoj dužnosti, o čemu će se odlučiti posebnim rješenjem, ukoliko se u zakonskom roku zatraži njihova naknada.

2. Protiv te presude žali se opt. JP po branitelju Sandru Biondiću, odvj. iz Otočca zbog odluke o kazni te predlaže da Vijeće prilikom odlučivanja o žalbi, u smjeru žalbenih navoda, ukine prvostupanjsku presudu i dostavi predmet prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku, odnosno podredno, da presudom preinači prvostupanjsku presudu u pravcu žalbenih navoda.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Na temelju članka 474. st. 1. ZKP/08 spis je dostavljen na razgledavanje Županijskom državnom odvjetništvu u Osijeku.

5. Žalba optuženika nije osnovana.

6. Nije u pravu optuženi kada u svojoj žalbi navodi da prvostupanjski sud u pobijanoj presudi nije naveo i obrazložio odlučne činjenice u postupku odmjeravanja kazne, već je samo naveo olakotne i otegotne okolnosti te da nije u dovoljnoj mjeri uzeo u obzir iskreno i okolnosno priznanje kaznenog djela od strane optuženika, izraženo kajanje kao i ponašanje optuženika nakon počinjenja kaznenog djela. Osim toga, sud nije cijenio ni osobne i obiteljske prilike optuženog jer se isti skrbi o roditeljima koji imaju zdravstvene probleme gdje otac optuženog boluje od karcinoma te je istom potrebna svakodnevna skrb i briga.

7. Naime, prvostupanjski sud je u pobijanoj presudi cijenio sve bitne činjenice za izbor i vrstu mjere kaznene sankcije te je ispravno utvrdio sve olakotne okolnosti na strani optuženika i to kako njegovo priznanje kaznenog djela tako i dosadašnju neosuđivanost te izraženo kajanje zbog počinjenog djela dok otegotnih okolnosti nije našao.

8. Isto tako, prvostupanjski sud je ispravno zaključio da se radi o kaznenom djelu počinjenom iz koristoljublja, a cijeneći sve utvrđene okolnosti, prvostupanjski sud je ispravno zaključio, da je primjerena kaznenopravna sankcija prema optuženom zbog počinjenja kaznenog djela iz čl. 326. st. 1. KZ/11, kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine te primijenio uvjetnu osudu na način da se ista neće izvršiti u roku provjeravanja od 4 (četiri) godine od pravomoćnosti presude ukoliko optuženik ne počini novo kazneno djelo te cijeneći činjenicu da je kazneno djelo počinjeno iz koristoljublja sud je ispravno optuženom izrekao sporednu novčanu kaznu u visini od 200 dnevnih dohodaka optuženika, a što ukupno iznosi 4.000,00 eura.

9. Pri tome, prvostupanjski sud osnovano obrazlaže da će se ovakvom vrstom i mjerom kaznene sankcije u dovoljnoj mjeri djelovati na osuđenika da više ne čini ista ili slična kaznena djela te da će se istodobno postići i primjeren generalno preventivni učinak, utjecajem na svijest ostalih građana o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela odnosno da će se upravo ovakvom kaznenom sankcijom u potpunosti ostvariti svrha kažnjavanja propisana u čl. 41. KZ/11, a što u cijelosti prihvaća i ovo vijeće.

10. Prema tome, prvostupanjski sud u pobijanoj presudi cijenio je sve odlučne činjenice koje su bitne za izbor vrste i mjere kaznenopravne sankcije te je optuženiku izrekao kaznu zatvora u donjoj granici zakonom propisane kazne na koju je primijenio uvjetnu osudu te ujedno izrekao sporednu novčanu kaznu, a sve u cilju da se upravo ovako izrečenom kaznenopravnom sankcijom u dovoljnoj mjeri utječe na samog optuženika da više ne čini kaznena djela, ali da se istom kaznenom sankcijom u dovoljnoj mjeri izrazi društvena osuda zbog počinjenog kaznenog djela.

11. Slijedom navedenog, žalba optuženika nije osnovana, a ovaj drugostupanjski sud nije utvrdio neku od povreda zakona iz čl. 476. st. 1. ZKP/08 na koje pazi po službenoj dužnosti, tako da je žalbu valjalo odbiti i na temelju čl. 482. ZKP/08 potvrditi prvostupanjsku presudu.

Osijek, 29. siječnja 2026.

Predsjednik vijeća

Azra Salitrežić