Poslovni broj K-15/2026-7
REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U VELIKOJ GORICI
Velika Gorica, Trg kralja Tomislava 36
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Velikoj Gorici, po sucu toga suda Dubravki Pavišić kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Biljane Friščić kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okrivljene LĐ, optužene optužnicom Općinskog državnog odvjetništva broj KO-DO-201/2025, zbog kaznenog djela iz čl. 139. st. 3. Kaznenog zakona ("Narodne novine" br. 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21. i 114/22. – dalje: KZ/11), nakon održane rasprave u prisutnosti državnog odvjetništva, okrivljenice i branitelja, dana 29. siječnja 2026.
p r e s u d i o j e
okrivljena LĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], kćer LĐ i PĐ rođene L, rođena **.**.1980. u [adresa], sa prebivalištem u [adresa], državljanke Republike Hrvatske, sa završenom VŠS, stručna prvostupnica javne uprave, viša upravna referentica zaposlena u Državnom inspektoratu Republike Hrvatske, neudana, bez djece, vlasnica stana na adresi prebivališta
k r i v a j e
što je:
- dana 18. studenog 2025. u 23:11 sati u Sisku, nezadovoljna postupanjem zamjenice općinske državne odvjetnice u Općinskom državnom odvjetništvu u Sisku LĐĐ, koja je 16. travnja 2025. protiv LĐ u predmetu oznake: Kо-DO-172/2025 podignula optužnicu zbog počinjenja kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavak 3. u vezi stavka 1. Kaznenog zakona, u cilju da ju ustraši, putem e-mail adrese koju koristi: [adresa elektroničke pošte] na e-mail adresu Općinskog državnog odvjetništva [adresa elektroničke pošte] poslala e-mail poruku u kojoj je između ostalog navela: „Uglavnom, sjebale ste me koje i će te kad tada platit. Kad se najmanje nadati. Vi i vaša djeca i unucad platit će zbog vas. Koje proklete i prokletog vam potomstvom, umirilo vam u u mukama. Jedva čekam tu baburdu LĐĐ vidjet na sudu.", s čime je upoznata imenovana zamjenica te ju je isto uznemirilo,
dakle, drugome ozbiljno prijetila kakvim zlom da bi ga ustrašila i uznemirila, a kazneno djelo je počinjeno prema službenoj osobi u vezi s njezinim radom,
čime je počinila kazneno djelo protiv osobne slobode - prijetnjom - opisano po članku 139. stavku 3. u vezi stavka 1. Kaznenog zakona, a kažnjivo po članku 139. stavku 3. Kaznenog zakona.
pa se okrivljena LĐ temeljem čl. 139. st. 3. KZ/11
o s u đ u j e
NA KAZNU ZATVORA
U TRAJANJU OD 1 (JEDNE) GODINE
te joj se na temelju čl. 56. KZ/11
i z r i č e
UVJETNA OSUDA
pa se kazna zatvora na koju je okrivljenica osuđena, neće izvršiti ako ista u roku od 5 (pet) godina od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo.
Temeljem čl. 69. KZ/11 okrivljenoj LĐ
i z r i č e s e
SIGURNOSNA MJERA – obveznog liječenja od ovisnosti, u trajanju od 3 (tri) godine.
Temeljem čl. 148. stavak 1 u svezi s čl. 145 stavak 2 točka 1. i 6. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" br. 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., 36/24. i 72/25. – dalje: ZKP/08.) okrivljenica je dužna nadoknaditi troškove postupka za provedeno psihijatrijsko vještačenje u iznosu od 850,00 eura te trošak paušala u iznosu od 200,00 eura, što sveukupno iznosi 1.050,00 eura, u roku od 6 (šest) mjeseci od pravomoćnosti ove presude.
Obrazloženje
1. Državno odvjetništvo u Velikoj Gorici podnijelo je optužnicu protiv okrivljene LĐ, zbog kaznenog djela iz čl. 139. st. 3. KZ/11.
2. Na raspravi dana 29. siječnja 2026. okrivljena je u svom iskazu navela da u cijelosti priznaje počinjenje predmetnog kaznenog djela. Djelo se dogodilo na način kako je to i navedeno. Žao joj je zbog počinjenja istog. Navela je da to ne bi nikada učinila da nije bila pod utjecajem alkohola i tableta za smirenje i navodi da se ovim putem ispričava oštećenoj.
2.1. Suglasna je sa prijedlogom sankcije državnog odvjetništva, odnosno uvjetnom osudom, sigurnosnom mjerom liječenja od ovisnosti i zamolila je da joj se da što duži rok radi plaćanja troškova ovog postupka.
3. S obzirom na naprijed navedeni iskaz okrivljene, sud nije provodio daljnji dokazni postupak, već je izvršio uvid i pročitao cjelokupnu priloženu dokumentaciju i dokaze koji prileže u spisu.
4. Da je okrivljenica počinila predmetno kazneno djelo proizlazi ne samo iz njezinog iskaza već i iz u spisu priloženih, naprijed navedenih dokaza , pa je evidentno da su u ponašanju okrivljenice stečeni subjektivni i objektivni elementi bića predmetnog kaznenog djela, s obzirom da je ista iako svjesna protupravnosti svog ponašanja postupala protupravno i na taj način počinila predmetno kazneno djelo.
5. Obzirom da se okrivljenica očitovala na način da se smatra krivom te je u cijelosti priznala počinjenje ovog kaznenog djela, stoga je u ovom postupku bilo potrebno obrazložiti samo one okolnosti koje je sud uzeo u obzir pri odmjeravanju kazne (čl. 459. st. 7. u svezi st. 6. ZKP-a).
6. Stoga, zbog svega navedenog okrivljenica je proglašen krivom i kažnjena po zakonu, a razmišljajući o vrsti i visini sankcije sud je kao olakotno uzeo iskaz okrivljene u kojem ona u cijelosti priznaje počinjenje djela te iskazano žaljenje, kao i činjenicu što je navela na raspravi da se ispričava oštećenoj, dok je kao otegotno uzeta društvena opasnost predmetnog kaznenog djela tj. prijetnje.
7. Imajući u vidu sve okolnosti koje utječu na vrstu i visinu kazne, pa tako stupanj krivnje okrivljene, društvenu opasnost djela, okolnosti pod kojima je djelo počinjeno, osobne prilike okrivljene i njezin iskaz u kojem iskazuje žaljenje zbog počinjenja djela, pa joj je sud kako je naprijed navedeno, a temeljem čl. 56. KZ/11 i to zbog kaznenog djela iz čl. 139. st. 3. KZ/11, izrekao uvjetnu osudu, na način da ju je osudio na kaznu zatvora od 1 (jedne) godine, koja kazna se neće izvršiti ukoliko ista u roku od 5 (pet) godina od pravomoćnosti ove presude ne počini novo kazneno djelo.
8. Sud nalazi da je navedena sankcija, tj. uvjetna osuda adekvatna u konkretnom slučaju, a obzirom na sve navedene okolnosti ovog slučaja i da će na adekvatan način djelovati na oštećenu da se ubuduće kloni od činjenja takvih ili drugih kaznenih djela kao i da će biti dovoljno upozorenje ostalima da ne čine kaznena djela.
9. Sud je temeljem čl. 69. KZ/11 okrivljenoj LĐ izrekao sigurnosnu mjeru – obveznog liječenja od ovisnosti, u trajanju od 3 (tri) godine, s obzirom što iz nalaza i mišljenja vještaka dr. Željka Marinića zaključno proizlazi da je kod okrivljene potrebno izreći sigurnosnu mjeru liječenja od alkohola, obzirom što je kod iste prisutno višegodišnje konzumiranje alkohola sa cijelim nizom njenih osobnih, obiteljskih i širih socijalnih poteškoća. Kod iste je postavljena dijagnoza mješovitog anksiozno depresivnog poremećaja te je njena mogućnost shvaćanja svojih postupaka kao i vladanja voljom u trenutku počinjenja djela bila smanjena, ali ne i bitno. Dakle, izricanjem sigurnosne mjere liječenja od alkohola osigurao bi se kod okrivljenice kontinuitet lječidbenog postupka pa bi se time umanjila mogućnost ponavljanja kaznenih djela i otklonila bi se opasnost za okolinu. Sada je psihičko stanje optuženice kompenzirano te je ona u mogućnosti sudjelovati u sudskom postupku i raspravno je sposobna.
10. Navedeni nalaz i mišljenje sud u potpunosti prihvaća jer je dat u skladu s pravilima medicinske, tj. psihijatrijske znanosti i struke, a okrivljenica je navela da je spremna liječiti se od alkoholizma.
11. Sud je temeljem čl. 148. stavak 1 u svezi s čl. 145 stavak 2 točka 1. i 6. ZKP/08. odlučio da je okrivljenica dužna nadoknaditi troškove postupka za provedeno psihijatrijsko vještačenje u iznosu od 850,00 eura te trošak paušala u iznosu od 200,00 eura, što sveukupno iznosi 1.050,00 eura, u roku od 6 (šest) mjeseci od pravomoćnosti ove presude, s obzirom na to što je svojim postupanjem, tj. činjenjem predmetnog kaznenog djela uzrokovala navedene troškove, koji su dakle bili neophodni u ovom postupku. S time da joj je određen dulji rok za isplatu navedenih troškova od 6 (šest) mjeseci od pravomoćnosti ove presude, obzirom na visinu istih.
11.1. S time da valja istaći da iz odredbe čl. 148. ZKP-a proizlazi da kada sud okrivljenika proglasi krivim u presudi će mu naložiti da podmiri troškove postupka, pa je zbog navedenog i riješeno kao što je naprijed i navedeno, a vezano za troškove ovog postupka, a osim navedenog kod okrivljene se radi o radno sposobnoj osobi srednje životne dobi, u radnom je odnosu, pa će sigurno biti u mogućnosti platiti navedene troškove u tom nešto duljem roku od 6 (šest) mjeseci od pravomoćnosti ove presude
12. Zbog navedenog odlučeno je kao u izreci ove presude.
U Velikoj Gorici 29. siječnja 2026.
ZAPISNIČAR:
SUDAC:
Biljana Friščić
Dubravka Pavišić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU
Obzirom da su se stranke odrekle prava na žalbu, to je presuda pravomoćna dana 29. siječnja 2026.
