REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Pr-1991/2025-37

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Ivani Starčević kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja ZK, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Mirku Kovač odvjetniku u Zagrebu, Palmotićeva 50, protiv tužene Republike Hrvatske, Ministarstvo pravosuđa i uprave, OIB: 52634238587, zastupane po Općinskom građanskom državnom odvjetništvu Zagreb, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 20. siječnja 2026. u nazočnosti punomoćnika tužitelja FK odvjetničkog vježbenika i zz SK, savjetnice OGDO, dana 29. siječnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku Republika Hrvatska, Ministarstvo pravosuđa i uprave, OIB: 52634238587, koje zastupa Općinsko građansko državno odvjetništvo u Zagrebu, da tužitelju ZK, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime razlike plaće po osnovi prekovremenog rada isplati ukupan iznos od 17,89 EUR bruto zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na iznos od:

- 17,89 EUR od 16. rujna 2018. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunata za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

II Nalaže se tuženiku Republika Hrvatska, Ministarstvo pravosuđa i uprave, OIB: 52634238587, koje zastupa Općinsko građansko državno odvjetništvo u Zagrebu, da tužitelju ZK, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] plati trošak parničnog postupka u iznosu od 390,45 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi određenoj člankom 29. stavkom 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22), i to po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a koja kamata teče od 29. siječnja 2026.g. pa sve do isplate, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je zaposlenik tuženika u Zatvorskoj bolnici u Zagrebu i obavlja poslove osiguranja. Njegovo radno vrijeme organizirano je na način da radi u smjenama 8 sati koliko traje jedna smjena i u turnusu po 12 sati, koliko traje turnus, odnosno na drugačiji način ukoliko dolazi do prekida n ciklusa 12-24-12-48 zbog promjene rasporeda rada. Zbog specifičnosti posla i nedostatka potrebnih kadrova, tužitelj svakodnevno u svom radu ne može konzumirati pravo na odmor (stanku) u trajanju od najmanje 30 minuta, odnosno 60 minuta kada radi u turnusu.

Pravo na stanku utvrđeno je Zakonom o radu čl. 52. ranijeg Zakona o radu (NN 149/09) i čl. 73. važećeg zakona o radu (NN 93/14), Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike koji su bili na snazi u utuženom razdoblju. Sukladno citiranim propisima, ako službenik ne može koristiti dnevni odmor ima pravo da vrijeme dnevnog odmora (stanke) iskoristiti kao slobodan dan.

Poslodavac vodi evidenciju radnog vremena, dolaska i odlaska sa posla te korištenja stanke. Prema vlastitoj evidenciji, u razdoblju od 24.07.2014. do 24.07.2019. godine, tužitelj svaki radni dan nije koristio pauzu (stanku)

U navedenom periodu, tuženik nije tužitelju omogućio da vrijeme nekorištenja pauze (stanke) iskoristi kao slobodne dane.

Zbog toga što tuženik nije tužitelju omogućio korištenje pauze (stanke) za vrijeme rada u utuženom razdoblju, došlo je do povrede prva tužitelja iz radnog odnosa, jer je tužitelj za vrijeme pauze trebao odmarati, a ne raditi.

Kako tužitelju od strane tuženika nije omogućeno ostvarenje zakonskog prava na pauzu (stanku), a kako vrijeme provedeno na pauzi (stanci) ubrajaju u radno vrijeme, to se tuženik tužiteljevim radom neosnovano obogatio ( jer je tužitelj radio u vrijeme kada je trebao koristi pauzu (stanku) te mu je dužan naknaditi vrijednost tako određenih sati rada.

Radi mirnog rješenja spora, tužitelj se sukladno odredbama ZPP-a obratio državno odvjetništvu sa Zahtjevom za mirno rješenje spora, ali na isto nije odgovoreno. Tužitelj stoga predlaže da sud usvoji tužba i tužbeni zahtjev u cijelosti te da mu se naknadi trošak ovog postupka .

2. Tužena u odgovoru na tužbu navodi da osporava aktivnu i pasivnu legitimaciju. U daljem tijeku postupka navodi da je tužitelj tijekom cjelokupnog razdoblja rada u Zatvorskoj bolnici koristio dnevnu stanku;

-tijekom cjelokupnog razdoblja rada u Zatvorskoj bolnici, tužena je za tužitelja vodila evidenciju radnog vremena sukladno odredbama važećeg Kolektivnog ugovora i Pravilnika o sadržaju i načinu vođenja istog pri čemu niti jednim propisom nije određeno da bi se posebno bilježio svaki odlazak i povratak sa dnevne stanke, s druge strane tužitelj ne dostavlja niti jedan dokaz za svoje tvrdnje o nekorištenju dnevne stanke;

Konačno tuženik predlaže tužbeni zahtjev tužitelja odbiti u cijelosti kao neosnovan te obvezati tužitelja na naknadu parničnog troška ovog postupka zajedno sa zateznim kamatama.

3. Sud je u tijeku postupka izvršio uvid u Zahtjev za mirno rješenje spora, Rješenje o rasporedu na radno mjesto od 9.travnja 2018.g, Rješenje o rasporedu na radno mjesto od 1. travnja 2015.g, Rješenje o rasporedu na radno mjesto od 24. travnja 2014.g, Rješenje o rasporedu na radno mjesto od 31. prosinca 2013.g, platne liste i evidenciju radnog vremena, proveo knjigovodstveno financijsko vještačenje te uvid u iskaz ČK u identičnoj pravnoj stvari.

4. Na temelju ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, primjenom odredbe čl. 8 Zakona o parničnom postupku (NN br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07- Odluka USRH, 84/08, 96/08 - Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11. - pročišćeni tekst i 25/13, u daljnjem tekstu: ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev u cijelosti osnovan.

5. Iz navoda parničnih stranaka iznesenih u tužbi, odgovoru na tužbu te u daljnjem tijeku postupka razvidno je da je između istih nesporno da je tužitelj u spornom razdoblju prema dnevnom rasporedu radnog vremena zbog obima posla i nedostataka broja izvršitelja ostvario broj prekovremenih sati zbog neiskorištenih dnevnih stanki za vrijeme rada u turnusu. Drugim riječima tužitelj nije koristio dnevni odmor u trajanju od najmanje 60 minuta, a na koji ima pravo temeljem Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike te Zakona o radu.

6. Na tužitelja kao državnog službenika primjenjuje se prije svega Zakon o državnim službenicima (NN 92/05 i 107/07, u daljnjem tekstu ZDS), koji plaću i druga materijalna prava državnih službenika uređuje u čl. 10. koji propisuje da državni službenici za svoj rad imaju pravo na plaću, kao i da se Kolektivnim ugovorom mogu urediti materijalna i druga prava državnih službenika. Nastavno, obveza plaćanja prekovremenog rada propisana je i Zakonom o radu (N.N. 149/09, 61/11 i 73/13 - u daljnjem tekstu ZR). U utuženom razdoblju primjenjuje se Kolektivni ugovor (u daljnjem tekstu KU) - KU za državne službenike i namještenike (NN 150/04, 77/07 i 98/07, 93/98, 112/17,12/18 i 2/19).

7. Odredbom čl. 52 ranijeg Zakona o radu (NN 149/09) i čl. 73. sada važećeg Zakona o radu (NN 93/14), te KU za državne službenike i namještenike, službenik i namještenik ima pravo da vrijeme dnevnog odmora iskoristi kao slobodan dan. Poslodavac je dužan voditi evidenciju radnog vremena , a ako se vrijeme provedeno na pauzi ubraja u radno vrijeme to je tuženik istom dužan nadoknaditi vrijednost tako odraženih sati rada.

8. Sudski vještak Petra Blašković sačinila je nalaz i mišljenje i utvrdila kako redovni mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana (bez blagdana, subota i nedjelja) u tekućem mjesecu i 8 radnih sati dnevno, visina potraživanja po osnovi prekovremenog rada iznosi 134,78 kn, te je tužitelj, radi ekonomičnosti postupka, podneskom od 13.09.2024.g, specificirao tužbeni zahtjev u skladu s nalazom i mišljenjem vještaka.

9. Slijedom svega navedenog sud je tužitelju, za utuženo razdoblje na ime razlike u bruto plaći, dosudio iznos od 17,89 eura s kamatom od 16.09.2018.g do isplate (čl 84 st 3 ZR).

10. Odluka o zateznoj kamati temelji se na 29 st. 1 Zakona o obveznim odnosima, dok je visina njezine stope određena čl. 29 st. 2 istog Zakona.

11. Odluka o parničnom trošku temelji se na čl. 154 st. 1 ZPP-a i na čl. 30 st. 2 Ovršnog zakona.

12. Tužitelju je priznat trošak zastupanja po punomoćniku u skladu s važećom Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika te vrijednosti predmeta spora u vrijeme poduzimanja pojedine parnične radnje.

Tako je tužitelju priznat trošak jednokratne naknade 100,00 eura, na koji iznos 25% PDV ili 25,00 eura i trošak knjigovodstveno-financijskog vještačenja 265,45 eura, sveukupno 390,45 eura.

13. Tužitelj je temeljem čl. 16 st. 1. toč. 3. Zakona o sudskim pristojbama oslobođen od plaćanja istih u ovom predmetu.

U Zagrebu, 29. siječnja 2026.

Sutkinja:

Ivana Starčević

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa iste. Žalba se podnosi pisano u 4 istovjetna primjerka ovome sudu, a o njoj odlučuje nadležni drugostupanjski sud.

DNA:

1. Tužitelju po pun.

2. Tuženiku po pun.

3. Spis