Republika Hrvatska

Županijski sud u Vukovaru

Vukovar, Županijska 33

Broj: Kž-31/2025-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Vukovaru kao drugostupanjski sud u vijeću sastavljenom od sudaca Klaudija Grubišić kao predsjednika vijeća, Anice Filipović i Velimira Čolović kao članova vijeća uz sudjelovanje zapisničarke Martine Pastor u kaznenom predmetu protiv okrivljenika BL zbog kaznenog djela iz članka 315. stavak 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/2011., 144/2012., 56/2015., 61/2015., 101/2017., 118/2018., 126/2019., 84/2021., 114/2022., 114/2023. i 36/2024.), odlučujući o okrivljenika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Splitu broj K- 268/2024-40 od 30. listopada 2024., na sjednici vijeća održanoj dana 29. siječnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba okrivljenika BL i potvrđuje se prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Splitu od 30. listopada 2024. okrivljenik BL proglašen je krivim zbog počinjenja kaznenog djela protiv javnog reda - napad na službenu osobu – opisano i kažnjivo po članku 315. stavak 1. KZ/11 te je na temelju članka 315. stavak 1. KZ/11 osuđen na kaznu zatvora od 9 (devet) mjeseci, s tim da je na temelju članka 54. KZ/11. u kaznu zatvora uračunato vrijeme provedeno u istražnom zatvoru odnosno vrijeme oduzimanja slobode od 11. siječnja 2024. do 27. kolovoza 2024.

1.1. Na temelju članka 69. KZ/11. okrivljeniku je izrečena sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti o alkoholu koja će se izvršavati u okviru zatvorskog sustava za vrijeme izdržavanja kazne.

1.2. Na temelju članka 148. stavak 6. u vezi s člankom 145. stavkom 2. točke 1. i 6. ZKP/08 okrivljenik BL je djelomično obvezan na plaćanje troška kaznenog postupka i to iznos od 100 EUR na ime sudskog paušala, te je naloženo okrivljeniku u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude i pod prijetnjom ovrhe platiti trošak kaznenog postupka u iznosu od 100 EUR, dok je ostalih troškova oslobođen.

2. Protiv presude žalbu je podnio okrivljenik putem branitelja zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te odluke o sankciji i troškovima postupka s prijedlogom da ga se oslobodi od optužbe, odnosno da se blaže kazni a podredno da se odluka ukine i vrati sudu prvog stupnja na ponovni postupak.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Prije sjednice vijeća sukladno odredbi članka 474. stavak 1. ZKP/08. predmet je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Vukovaru koji su spis nakon razgledanja vratili sudu bez očitovanja o osnovanosti žalbe.

5. Žalba nije osnovana.

6. Iako se okrivljenik žalbi zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, u žalbi ne precizira u čemu bi se ista konkretno sastojala, slijedom čega je ovaj žalbeni sud pobijanu presudu u tom dijelu ispitao u granicama ovlaštenja iz članka 476. stavak 1. točka 1. ZKP/08. pri čemu nije utvrdio da bi prvostupanjski sud počinio koju od bitnih proceduralnih povreda na čije postojanje pazi po službenoj dužnosti, slijedom čega žalba okrivljenika iz ove žalbene osnove nije osnovana.

7. Pobijajući prvostupanjsku presudu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja vidljivo je da okrivljenik u bitnom ponavlja svoju obranu danu tijekom postupka u kojoj je naveo da se ne smatra krivim za počinjenje kaznenog djela odnosno negira počinjenje istog navodeći da ako je kritične zgode i udario policijskog službenika, to je bilo isključivo "nehotičnim trzajem" a nikako namjerno, a osim navedenog, nije imao niti svijest da je riječ o policijskom službeniku. Upire i na odstupanje u iskazu svjedoka GL, odnosno dovodi u pitanje vjerodostojnost njegovog svjedočenja.

7.1. Suprotno iznesenim žalbenim navodima ovaj sud utvrđuje da je prvostupanjski sud na temelju valjane ocjene cjelokupnog dokaznog materijala pravilno i potpuno utvrdio sve odlučne činjenice koje se tiču predmetnog kaznenog djela pri čemu je za svoje zaključke iznio uvjerljive i argumentirane razloge koje kao takve u cijelosti prihvaća i ovaj žalbeni sud.

7.2. Okrivljenika PL za konkretno kazneno djelo za koje je proglašen krivim neposredno tereti svjedok DL, policijski službenik čiji iskaz je prvostupanjski sud u cijelosti prihvatio kao istinit i vjerodostojan jer je svjedok u pogledu odlučnih činjenica jasno i određeno iskazivao a u samom događaju direktno je sudjelovao, a vezano za određena manja odstupanja u iskazivanju, ista su prihvatljiva a s obzirom na protek vremena od samog događaja kao i veliki broj policijskih intervencija u kojima je svjedok sudjelovao za vrijeme obnašanja službe, slijedom čega žalba okrivljenika temeljem ove žalbene osnove nije osnovana.

8. Okrivljenik se žalbi zbog povrede kaznenog zakona ali istu povredu ne obrazlaže. Da bi postojalo kazneno djelo napada na službenu osobu u smislu članka 315. stavak 1. KZ/11. za koje je okrivljenik BL proglašen krivim mora se raditi između ostalog o napadu na policijskog službenika kad obavlja službenu dužnost, a nije riječ o slučajevima iz članka 312. i 314. KZ/11. s tim da je napad svaka aktivna radnja kojom se izaziva stvarna i konkretna opasnost za policijskog službenika za vrijeme obavljanja njegove službene dužnosti.

8.1. Dakle, kritične zgode kad je okrivljenik u alkoholiziranom stanju u prostorijama Policijske postaje Hvar gdje je doveden od strane policijskih službenika zbog kršenja zaštitne mjere izrečene u prekršajnom postupku, tijekom boravka u prostoriji za zadržavanje osoba pod utjecajem opojnih sredstava, dok su ga policijski službenici DL i NL pridržavali na krevetu jer se prethodno pokušavao samoozlijediti, bez povoda i razloga nogom udario policijskog službenika GL u predjelu trbuha, time je u objektivnom i subjektivnom smislu ostvario obilježja bića kaznenog djela napada na službenu osobu iz članka 315. stavak 1. KZ/11. za koje je proglašen krivim, radi čega žalba okrivljenika zbog povrede kaznenog zakona nije osnovana.

9. Okrivljenik se žali na odluku o kazni predlažući izricanje blaže sankcije. Uvidom u pobijanu presudu ovaj žalbeni sud utvrdio je da je prvostupanjski sud obrazlažući bezuvjetnu kaznu zatvora koju je izrekao okrivljeniku utvrdio sve okolnosti koje utječu na vrstu i visinu kazne pa je tako kao olakotno cijenio bitno smanjenu ubrojivost tempore criminis i narušeno zdravstveno stanje, a kao otegotno njegovu raniju osuđivanost i to zbog počinjenih kaznenih djela s elementima nasilja. Imajući u vidu sve utvrđene olakotne i otegotne okolnosti utvrđene po prvostupanjskom sudu, i ovaj drugostupanjski sud smatra da se jedino bezuvjetnom kaznom zatvora u trajanju od 9 (devet) mjeseci može djelovati na okrivljenika ali i na sve druge da ubuduće ne čine kaznena djela, te da je ista primjerena svim okolnostima počinjenja kaznenog djela, njegovoj težini i opasnosti ali i osobinama okrivljenika. Također smatra da je jedino ovakva kazna odgovarajuća društvena osuda ponašanja okrivljenika te je u svemu primjerena da utječe i na svijest građana o pogibeljnosti kaznenih djela i pravednosti kažnjavanja njihovih počinitelja.

10. Glede izricanja sigurnosne mjere iz članka 69. KZ/11. stav je i ovog drugostupanjskog suda da će ista biti svrhovita a obzirom se temelji na nalazu i mišljenju vještaka psihijatra koji je naveo da je predmetno kazneno djelo okrivljenik počinio pod odlučujućim djelovanjem ovisnosti o alkoholu te da ubuduće postoji opasnost ponavljanja istovjetnog ili težeg djela.

11. Glede odluke o troškovima postupka, budući je okrivljenik proglašen krivim, pravilno ga je prvostupanjski sud obvezao na plaćanje troškova kaznenog postupka u paušalnom iznosu jer zakon decidirano u članku 148. stavak 1. ZKP/08. navodi:…" kad sud okrivljenika proglasi krivim, u presudi će mu naložiti da podmiri troškove kaznenog postupka. Dakle, riječ je o imperativnoj normi, a oslobođenje od plaćanja troškova postupka eventualno se može riješiti u trenutku prisilne naplate, sve u smislu odredbe 148. stavak 6. ZKP/08.

12. Pobijana presuda ispitana je u smislu članka 476. stavak 1. točka 1 . 2 ZKP/08. u pogledu bitnih povreda na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti pa kako niti jedna takva povreda nije utvrđena a razlozima žalbe nisu dovedena u sumnju utvrđenja prvostupanjskog suda, valjalo je po članku 482. ZKP/08 odbiti žalbu okrivljenika kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

Vukovar, 29. siječnja 2026.

predsjednik vijeća

Klaudija Grubišić