Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj Gž-473/2025-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugoga stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Gorana Škugora, predsjednika vijeća, Vesne Gašparuš-Horvat, člana vijeća i suca izvjestitelja i Nikole Ramušćaka, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja BF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanoga po punomoćniku Domagoju Rešetaru, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Rešetar & partneri d.o.o. Osijek, Šetalište P. Preradovića 7, protiv tuženika Hrvatske ceste d.o.o. za upravljanje, građenje i održavanje državnih cesta, Vukovarska 122, Zagreb, OIB: 55545787885, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Osijeku Stalna služba u Belom Manastiru poslovni broj P-1025/2024-9 od 20. ožujka 2025., na sjednici vijeća održanoj 28. siječnja 2026.,

r i j e š i o  j e

I. Ukida se presuda Općinskog suda u Osijeku Stalna služba u Belom Manastiru poslovni broj P-1025/2024-9 od 20. ožujka 2025. i predmet vraća istome sudu na ponovno suđenje.

II. O troškovima postupka u povodu pravnog lijeka odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za isplatom iznosa od 38.800,00 kn (pravilno bi bilo 5.149,64 EUR) JF (pravilno bi bilo BF), sa zateznom kamatom od podnošenja tužbe do isplate, kao i zahtjev za naknadom troškova postupka (točka I. izreke) te je naloženo tužitelju da tuženiku naknadi parnični trošak u iznosu od 3.000,00 EUR sa zateznom kamatom od 20. ožujka 2025. do isplate (točka II. izreke).

2. Protiv navedene presude tužitelj je izjavio žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Zahtijeva naknadu troškova postupka u povodu pravnog lijeka u iznosu od 312,50 EUR, kao i trošak pristojbe, ne navodeći određeno iznos u kojem traži naknadu.

3. Žalba tužitelja je osnovana.

4. Donošenjem pobijane presude nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2., t. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 – dalje: ZPP - dalje: ZPP), na koje povrede sud drugoga stupnja pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP).

4.1. Izreka presude nije proturječna razlozima presude, presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama, koji nisu proturječni stanju spisa i može se ispitati pa nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP, koju u žalbi ističe tužitelj.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatom naknade za izvlaštenje za oduzeto zemljište i to dio kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u površini od 388 m2, na kojem je izgrađena javna cesta Zmajevac-Batina (tzv. tenkovska cesta) od pravne osobe koja je obveznik plaćanja naknade u postupku izvlaštenja i koja upravlja javnom cestom.

6. Prvostupanjski je sud utvrdio:

- da je prednica tužitelja bila vlasnica nekretnina upisanih u zk. ul. [broj ZK uloška] za k. o. [katastarska općina], kč. br. [katastarska čestica] i kč. br. [katastarska čestica] u naravi oranica [adresa], koje su ranije u zemljišnim knjigama bile upisane kao jedinstvena kč. br. [katastarska čestica] površine 2431 m2,

- da je radi izgradnje javne ceste Zmajevac-Batina (tzv. tenkovske ceste) od kč. br. [katastarska čestica] oduzet dio površine od 388 m2, a kč. br. [katastarska čestica] cijepana i upisana u zemljišne knjige kao kč. br. [katastarska čestica] površine 116 m2 i kč. br. [katastarska čestica] površine 1927 m2,

- da za dio zemljišta koji je oduzet radi izgradnje ceste prednica tužitelja nije nikada primila naknadu za izvlaštenje,

- da je javna cesta Batina-Zmajevac razvrstana kao državna cesta D212, u vlasništvu Republike Hrvatske, a na upravljanju tuženika.

6.1. Na temelju navedenih činjeničnih utvrđenja, prvostupanjski je sud odbio tužbeni zahtjev, uz obrazloženje da je osnovan prigovor promašene pasivne legitimacije jer je izgradnjom ceste na nekretnini tužitelja došlo do stjecanja bez osnove na strani Republike Hrvatske, koja je postala vlasnik predmetnog zemljišta oduzetog pravnom predniku tužitelja, na kojem je izgrađena državna cesta pa je stoga pasivno legitimirana Republika Hrvatska, a ne tuženik Hrvatske ceste d.o.o. za upravljanje, građenje i održavanje državnih cesta, koji je samo pravna osoba ovlaštena za upravljanje državnim cestama. Poziva se na pravno shvaćanje izraženo u odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-662/2024-2 od 14. svibnja 2024. i Rev-807/2016-3 od 6. listopada 2020.

7. Takav zaključak prvostupanjskoga suda nije pravilan. Naime, Vrhovni sud Republike Hrvatske, u odluci Rev-510/2024 od 30. travnja 2024., na koju se u žalbi poziva i tužitelj, u odnosu na pitanje:

''1. Može li biti pasivno legitimiran, u postupku radi naknade za izvlaštenje nekretnine, pravni sljednik korisnika eksproprijacije kojemu je nekretnina dana na upravljanje?'' izrazio je pravno shvaćanje da pravni sljednik korisnika eksproprijacije kojemu je nekretnina dana na upravljanje može biti pasivno legitimiran, u postupku radi određivanja naknade za izvlaštenu nekretninu.

7.1. Osim toga, u odluci Rev-3749/2019-4 od 10. siječnja 2023., u odnosu na tuženika Hrvatske ceste d.o.o. Zagreb, između ostaloga, navedeno je:

''.... da je u činjenično i pravno identičnom slučaju Rev-534/18-3 od 4. siječnja 2022., koji se odnosi na istu državnu cestu D212 te za nekretnine u k.o. B., Vrhovni sud Republike Hrvatske izrazio svoje shvaćanje da naknadu za ekspropriranu nekretninu snosi korisnik eksproprijacije, a u ovom slučaju je to pravni prednik tuženika (shvaćanje izraženo u odluci Rev-2468/11 od 18. listopada 2016)''.

7.2. U odluci Rev-534/2018-3 od 4. siječnja 2022., donesenoj u povodu revizije tužitelja u predmetu protiv tuženika Hrvatske ceste d.o.o. Zagreb, navedeno je:

''(...) 9. Među strankama je prvenstveno sporna pasivna legitimacija tuženika, a potom i je li nastupila zastara potraživanja te ima li tužitelj pravo na isplatu naknade za oduzetu nekretninu.

10. U postupku pred nižestupanjskim sudovima utvrđeno je da je Odlukom o razvrstavanju javnih cesta u državne ceste, („Narodne novine“, broj: 54/08), dionica ceste D7 - K. V. - G.P. B., u dužini od 22,1 km, postala državna cesta D-212 te da je kč. br. [katastarska čestica], upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k.o. B. u naravi ceste i putovi, od 86732 m2, vlasništvo R. H. te da je predana na upravljanje H. d.o.o. Z.

11. Odlučujući o osnovanosti tužbenog zahtjeva, nižestupanjski sudovi su odbili tužbeni zahtjev ocjenivši da je osnovan prigovor promašene pasivne legitimacije jer je vlasnik čestice R. H., dok je tuženiku čestica predana samo na upravljanje. Pri tome se drugostupanjski sud poziva na čl. 5. st. 1. Zakona o izvlaštenju i određivanju naknade (NN br. 74/14, dalje: ZOION) iz čega zaključuje da je korisnik izvlaštenja u konkretnom slučaju Republika Hrvatska te da je korisnik prema čl. 37. ZOION i obveznik naknade. Nadalje, smatra da se tužitelj neosnovano poziva na čl. 36. st. 10. Zakona o cestama (NN br. 84/11, dalje: ZC) jer se u konkretnom slučaju, ne radi o postupku izvlaštenja radi građenja javne ceste, nego tužitelj traži naknadu za cestu koja je već sagrađena, na temelju postupka koji je proveden 1992. za vrijeme privremene okupacije B. na nekretninama kojih je tužitelj bio suvlasnik.

12. Revizijom je osporeno pravno shvaćanje na kojemu se temelji obrazloženje pobijane presude. Pogrešnu primjenu materijalnog prava revident vidi u tome što smatra da je R. H. prenijela pravo upravljanja na tuženika koji je prema čl. 36. st. 10. ZC dužan provoditi postupke izvlaštenja i davati naknadu za izvlaštene nekretnine pa zaključuje da je upravo tuženik pasivno legitimiran.

13. Prema tvrdnji tužitelja izvlaštenje nekretnine izvršeno je 1992. kad je bio na snazi Zakon o eksproprijaciji („Narodne novine“, broj 10/78, 5/80, 30/82, 28/87, 39/88, 71/91, 73/91, 26/93, 9/94 - dalje: ZE). Međutim, 18. veljače 1994. stupio je na snagu Zakon o izvlaštenju („Narodne novine“, broj 9/94 - dalje: ZI) koji je u čl. 47. st. 1. propisao da će se odredbe ovoga Zakona glede određivanja naknade za izvlaštene nekretnine odgovarajuće primijeniti i u slučajevima kada je izvlaštenje izvršeno na temelju propisa o eksproprijaciji koji su bili na snazi do 22. ožujka 1978. godine, ako naknada nije isplaćena do stupanja na snagu ovoga Zakona, s time što zakonske zatezne kamate teku od dana donošenja odluke o određivanju naknade. Nadalje, stavkom 2. istog članka propisano je da naknada iz stavka 1. ovoga članka tereti korisnika eksproprijacije, odnosno njegovog pravnog sljednika.

14. S obzirom da je navedenim odredbama propisano da naknadu za ekspropriranu nekretninu snosi korisnik eksproprijacije, a to je u ovom slučaju pravni prednik tuženika (tako i u Rev-2468/11 od 18. listopada 2016.), tuženik je pasivno legitimiran u ovoj pravnoj stvari. Sve to neovisno o činjenici da je nekretnina eksproprirana za vrijeme privremene okupacije S., B. i Z. S. jer i iz činjeničnih utvrđenja nižestupanjskih sudova proizlazi da je nekretnina dana na upravljanje H. d.o.o. kao pravnom slijedniku korisnika eksproprijacije. Pri tome nije od značaja činjenica da je na nekretnini tužitelja cesta već sagrađena.''

7.3. S obzirom na pravna stajališta izražena u navedenim odlukama u činjenično i pravno identičnim slučajevima, kao i odredbu čl. 47. st. 2. Zakona o izvlaštenju (''Narodne novine'', broj 9/94, 35/94, 112/00, 114/01, 79/06, 45/11 i 34/12 – dalje: ZI), kojom je propisano da će se odredbe toga zakona odgovarajuće primjenjivati i na naknade za izvlaštene izvršeno na temelju propisa o eksproprijaciji koji su bili na snazi do 22.ožujka 1978., ako naknada nije isplaćena do stupanja na snagu toga Zakona te s obzirom na odredbu čl. 36. st. 10. Zakona o cestama (''Narodne novine'', broj 84/11, 22/13 i 54/13 – dalje: ZC), koji je bio na snazi u vrijeme podnošenja predmetne tužbe, kojom je propisano da je pravna osoba koja upravlja javnom cestom iz st. 7. i 8. toga članka obveznik plaćanja naknade u postupku izvlaštenja radi građenja, rekonstrukcije i održavanja javne ceste, pogrešno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo kada je zaključio da tuženik nije pasivno legitimiran u ovoj pravnoj stvari.

8. Budući da zbog pogrešnog pravnog pristupa sud prvoga stupnja nije utvrdio ostale odlučne činjenice, na temelju čl. 370. ZPP, trebalo je ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti istome sudu na ponovno suđenje (točka I. izreke ovog drugostupanjskog rješenja).

9. U ponovnom postupku prvostupanjski će sud predmet sagledati u skladu s navedenim pravnim shvaćanjem, imajući u vidu:

- da je postupak eksproprijacije vođen, ali da rješenje o eksproprijaciji odnosno izvlaštenju, kao ni rješenje o isplati naknade, nije doneseno (Rev-505/2024-2 od 1. listopada 2024.) te

- odredbe čl. 32. st. 1., kao i čl. 33. ZI, prema kojoj se naknada određuje u novcu u visini tržišne vrijednosti nekretnine koja se izvlašćuje u vrijeme donošenja prvostupanjskog rješenja o izvlaštenju, odnosno u vrijeme sklapanja nagodbe,

- da se pravni status zemljišta pritom procjenjuje s obzirom na njegovu namjenu, propisanu prostornim planom pa ako je prostornim planom namijenjeno za gradnju ceste, da se tada radi o građevinskom, a ne o poljoprivrednom zemljištu (list 89. spisa), kao i

- navode tuženika da je prednici tužitelja, na ime naknade za oduzeto zemljište, dana druga odgovarajuća nekretnina kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u površini od 388 m2, na kojoj je prednica tužitelja, u katastarskim evidencijama, upisana kao nositelj prava na toj nekretnini (list 13 spisa) te

- navode tužitelja da navedenu nekretninu njegova prednica nije nikada dobila u vlasništvo (list 27 spisa). Nakon toga ponovno će ocijeniti osnovanost zahtjeva tužitelja, kao i ostale izvedene dokaze te donijeti novu odluku o tužbenom zahtjevu.

9.1. Odluka iz točke II. izreke temelji se na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP.

U Velikoj Gorici 28. siječnja 2026.

Predsjednik vijeća

Goran Škugor