Republika Hrvatska
Županijski sud u Osijeku
Osijek, Europska avenija 7
Poslovni broj Gž-699/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Osijeku, u Vijeću sutkinja dr. sc. Sanje Zagrajski, predsjednice vijeća, članice vijeća i izvjestiteljice Vesne Bjelousov i sutkinje Anđele Bošković-Rajković, članice vijeća, u parničnom predmetu tužitelja OO, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupan po punomoćniku Frano Bazina odvjetniku u Zagrebu, protiv tužene Raiffeisenbank Austria d.d., OIB 53056966535, iz Zagreba, Magazinska cesta 69, zastupane po punomoćniku Josipu Grošeta odvjetniku u Odvjetničkom društvu Glamuzina i Grošeta iz Zagreba, radi utvrđenja i isplate, rješavajući žalbu tužene protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-3447/2024-8 od 20. studenog 2024., 29. siječnja 2026.
p r e s u d i o j e
I. Žalba se odbija kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj 3447/2024-8 od 20. studenog 2024.
II. Tuženoj se ne dosuđuje trošak žalbe.
Obrazloženje
1. Presudom prvostupanjskog suda odlučeno je:
"I. Odredba članka 3./treće/ NAKNADA, Ugovora o [broj kredita] od 27. ožujka 2007. godine zaključenog između tužitelja OO, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kao korisnika kredita i tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. iz Zagreba, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535 kao kreditora koja glasi „3,30% (tri zarez trideset posto) od iznosa kredita, jednokratna, naplaćuje se prilikom prvog korištenja kredita…“, utvrđuje se ništetnom i ista ne proizvodi pravne učinke.
II. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., OIB: 53056966535, da tužitelju OO, OIB: [osobni identifikacijski broj], u roku od 15 (petnaest) dana isplati iznos od 302,34 eura sa zateznim kamatama tekućim od 31. ožujka 2007. pa do 31. prosinca 2007. po stopi propisanoj čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. pa do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. pa do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.
III. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., OIB: 53056966535, da tužitelju OO, OIB: [osobni identifikacijski broj], u roku od 15 (petnaest) dana naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.257,72 eura (tisuću dvjestopedesetsedam euro i sedamdesetdva centa) sa zateznim kamatama tekućim od 20. studenog 2024. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.
IV. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadom troškova parničnog postupka, sa zateznim kamatama."
2. Ovu presudu pravovremeno podnesenom žalbom pobija tužena zbog žalbenih razloga navedenih u čl. 353. st. 1. toč. 1., 2. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/19., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 2/07., 84/08., 96/08. – odluka USRH, 123/08., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 159/23., dalje ZPP). Predložila je uvažiti njenu žalbu uz dosudu troška tog podneska.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba je neosnovana.
5. Ispitujući prvostupanjsku presudu, kao i postupak koji je prethodio njenom donošenju, ovaj je sud utvrdio da nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti, temeljem čl. 365. st. 2. u svezi sa čl. 354. st. 2. ZPP-a. Pobijana presuda sadrži dovoljno razloga o odlučnim činjenicama, a nema nejasnoća, proturječnosti, ni drugih nedostataka, tako da se može sa sigurnošću ispitati.
6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnosti odredbe o naknadi kredita iz čl. 3. Ugovora o kreditu od 27. ožujka 2007. godine te zahtjev za isplatu iznosa od 302,34 eura na ime povrata predmetne naknade.
7. U postupku pred prvostupanjskim sudom utvrđeno je da je tužitelj sklopio s tuženom Ugovor o kreditu na iznos od 15.153,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti te da je čl. 3. ugovorena jednokratna naknada kredita u visini od 3,30% od iznosa kredita koja se naplaćuje pri realizaciji kredita.
8. Prvostupanjski sud je utvrdio na osnovi iskaza tužitelja da se o toj odredbi nije pregovaralo, kao i da tužitelj nije imao utjecaj na sadržaj te odredbe.
9. U ovoj pravnoj stvari tužitelj je stavljen u neravnopravan položaj jer nije imao stvarne mogućnosti pregovarati o sadržaju naknade, a čiju visinu određuje tužena jednostrano svojom odlukom.
10. Činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda prihvaća i ovaj sud.
11. U takvoj činjeničnoj situaciji, prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo prihvaćanjem tužbenog zahtjeva pozivom na odredbe čl. 81. st. 1. i 2. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 96/03., dalje ZZP) kojom je propisano da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.
12. Nadalje, ta ugovorna odredba iako je lako razumljiva i lako uočljiva, nije poštena.
13. S tim u vezi, valja navesti da u Ugovoru o kreditu nije jasno navedeno od čega se sastoji ta naknada, nego je određena u paušalnom iznosu od odobrenog kredita i što ujedno znači da korisnici kojima je odobren veći iznos kredita plaćaju veću naknadu iz čega proizlazi da tako ugovorenom naknadom nisu podmireni stvarni troškovi jer bi u tom slučaju tužena naknadu iskazala u nominalnom iznosu.
14. Tužiteljici nije razjašnjena relacija između te naknade i zauzvrat pruženih usluga odnosno koji su to troškovi koji su objektivno nastali i koji bi trebali biti podmireni iz iznosa naknade.
15. Stoga su neosnovani žalbeni navodi tužene kako nije riječ o nepoštenoj odredbi iako se radi o standardnom ugovoru, kao i da je tužitelj imao saznanja o navedenoj odredbi pri sklapanju ugovora.
16. Time se ističe subjektivno i vlastito pravno mišljenje koje je u suprotnosti s rezultatima postupka.
16.1. Okolnost što je ugovor u cijelosti ispunjen nema utjecaja na odluku u ovoj pravnoj stvari jer se prema čl. 328. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 128/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23., dalje ZOO) pravo na isticanje ništetnosti ne gasi.
17. Neosnovan je i prigovor zastare jer se u ovoj pravnoj stvari primjenjuje pravno shvaćanje Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženo u zaključku sa sjednice održane 30. siječnja 2020., a prema kojem zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora odnosno u slučaju zahtjeva iz čl. 323. st. 1. ZOO/05 i čl. 104. st. 1. ZOO/91 kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske presude kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora.
18. U ovoj pravnoj stvari ne radi se o povredi manjeg značaja jer je podnesen veći broj tužbi iz iste činjenične i pravne osnove, tako da se radi o javnom interesu.
19. Neosnovano tužena ističe žalbenim navodima da nije bilo osnove za dosuđenje zatezne kamate od izvršene isplate. Odredbom čl. 1115. ZOO-a propisano je da kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.
20. U konkretnom slučaju utvrđeno je da je odredba o naknadi nepoštena, a to znači nesavjesnost kreditne institucije, tako da je zatezna kamata pravilno određena od dana stjecanja tužene.
21. Odluka o trošku postupka pravilna je i zakonita, a trošak ročišta za objavu presude potreban je trošak postupka u smislu čl. 155. st. 1. ZPP-a.
22. S obzirom na izloženo, žalba je odbijena kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda na temelju čl. 368. st. 1. u vezi sa čl. 166. st. 1. ZPP-a.
Osijek, 29. siječnja 2026.
Predsjednica vijeća
dr. sc. Sanja Zagrajski
