Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Gž-713/2021-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od sutkinje Krunoslave Dropulić predsjednice vijeća, sutkinje Štefice Bukvić izvjestiteljice i članice vijeća i sutkinje Snježane Androš članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja JĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Krunoslav Vuljak, odvjetnik iz Koprivnice, protiv tuženika Zagrebačke banke d.d., OIB:92963223473, Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici u Odvjetničkom društvu Porobija & Porobija iz Zagreba, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Koprivnici, poslovni broj P-305/2019-27 od 18. prosinca 2020., u sjednici vijeća održanoj 29. siječnja 2026.,

r i j e š i o  j e

I. Žalba tuženika uvažava se kao osnovana, ukida se presuda Općinskog suda u Koprivnici, poslovni broj P-305/2019-27 od 18. prosinca 2020. i predmet se vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

II. O troškovima žalbenog postupka odlučit će se konačnom odlukom.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"I. "Zagrebačka banka" d.d., Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB:92963223473 dužan je tužitelju ŠĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplatiti iznos od 75.428,30 (sedamdesetpettisuća četiristodvadeset osam kuna i trideset lipa) kuna sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od 1.10.2015.g pa do isplate po stopi zatezne kamate određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblja dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena pa do plaćanja, sve u roku od 15 dana.

II. Tuženik je dužan tužitelju platiti parnični trošak u iznosu od 16.104,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećano za 3% poena, tekućom od dana presuđenja 18. prosinca 2020. pa do isplate, sve u roku od 15 dana."

2. Navedenu presudu, pravovremenom žalbom, pobija tuženik zbog žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. toč. 1. do 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25; u daljnjem postupku: ZPP), s prijedlogom da se pobijana presuda preinači tako da se odbije tužbeni zahtjev u cijelosti, uz obvezu naknade tuženiku troškova postupka uvećano za zatezne kamate od 18. prosinca 2020. do isplate, podredno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na daljnje postupanje. Traži trošak sastava žalbe i sudske pristojbe na žalbu.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je osnovana.

5. Ispitujući pobijanu presudu, postupak koji je prethodio njezinom donošenju, žalbene navode tuženika, ovaj sud je utvrdio da nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje pazi po službenoj dužnosti prema odredbi iz čl. 365. st. 2. ZPP-a.

6. Osnovano tuženik u žalbi navodi da je počinjena bitna povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a jer su navodi o odlučnim činjenicama iz obrazloženja pobijane presude i to: "Nesporno je da su stranke dana 24. prosinca 2015.g. provele konverziju predmetnog ugovora o kreditu odnosno sklopile Aneks broj 1 Ugovora o kreditu broj [broj kredita] potvrđen po JB Marini Osović iz [adresa] posl. broj OV- 7344/15 dana 29.12.2015.g. a kojim su izmijenile ugovorne odredbe glavnog ugovora u pogledu valutne obveze, kamatne stope i iznosa preostale neotplaćene glavnice kredita.", u protivnosti sa ispravama u spisu i to Ugovorom o [broj kredita], broj kreditne partije ..., od 29. studenoga 2007. i Dodatkom Ugovoru o kreditu od 27. siječnja 2016. kojim je temeljem Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" br. 102/2015) izvršena konverzija kredita u kredit uz valutnu klauzulu u EUR.

7. Suprotno žalbenim navodima nije počinjena bitna povreda iz odredbe čl. 354. st. 1. u svezi čl. 190. i čl. 191. ZPP-a jer je sud prvog stupnja pravilnom primjenom odredbe čl. 190. st. 3. ZPP-a, na ročištu 3. prosinca 2020. (list 227 spisa), dopustio preinaku tužbe od 10. listopada 2019. smatrajući da je to svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama. Tužitelj je prije zaključenja prethodnog postupka, sukladno odredbi čl. 190. st. 1. ZPP-a preinačio tužbu tako da je postavio zahtjev za isplatu s osnova razlike tečaja glavnice i kamata, povećanja promjenjive stope kamata i zakonskih zateznih kamata na preplaćene iznose obračunatih na dan 30. rujna 2015., što umanjeno za iznos priznat u konverziji, ukupno iznosi 98.604,09 kn. To iz razloga što je nakon podnošenja tužbe donesena odluka Vrhovni sud Republike Hrvatske poslovni broj Rev-2221/2018 od 3. rujna 2019. kojom je potvrđena presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. u dijelu u kojem je utvrđeno da su tužene banke, uključujući i tuženika, u razdoblju 1. travnja 2005. do 31. prosinca 2008. povrijedile kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditu koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak. Stoga, iako se tuženik protivio preinaci tužbe, sukladno odredbi čl. 190. st. 3. ZPP-a pravilno je sud prvog stupnja dopustio preinaku tužbe od 10. listopada 2019.

7.1. Nakon provedenog dokaza vještačenjem po stalnom sudskom vještaku za ekonomiju, financije i računovodstvo, prihvaćajući dopunu nalaza i mišljenja vještaka od 20. listopada 2020., tužitelj je u podnesku od 9. studenoga 2020. zatražio ukupno iznos od 75.428,30 kn te je na taj način smanjio tužbeni zahtjev postavljen u podnesku od 10. listopada 2019. pa se prema odredbi čl. 191. st. 3. ZPP-a ne radi o preinaci tužbe.

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatom razlike preplaćenog iznosa s osnova ništetnih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli uz koju je glavnica vezana uz CHF iz Ugovora o [broj kredita], broj kreditne partije ..., od 29. studenoga 2007. utvrđena na dan 30. rujna 2015., zateznih kamate na ukupno preplaćeni iznos obračunatih od dospijeća svake utvrđene preplate do 30. rujna 2015., sve umanjeno za preplatu priznatu u konverziji, u sveukupnom iznosu od 75.428,30 kn.

9. Iz spisa i utvrđenja suda prvog stupnja proizlazi:

- da su tuženik kao kreditor i tužitelj kao korisnik kredita 29. studenoga 2007. sklopili Ugovor o [broj kredita], broj kreditne partije ..., (u daljnjem tekstu Ugovor o kreditu), radi kupnje nekretnine od društva ...,

- da je tuženik kao kreditor odobrio i stavio tužitelju na raspolaganje kredit u kunskoj protuvrijednosti od 114.000,00 CHF po srednjem tečaju HNB na dan isplate kredita, a tužitelj se obvezao taj iznos vratiti u roku od 360 mjeseci,

- da su u čl. 2. Ugovor o kreditu stranke ugovorile redovnu kamatu od 5,15% godišnje koja je do 30. lipnja 2008. fiksna, a nadalje promjenjiva u skladu s promjenama tržišnih uvjeta, a temeljem odluke o kamatnim stopama banke,

- da su stranke 27. siječnja 2016. sklopile Dodatak Ugovoru o kreditu temeljem Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" br. 110/2015; u daljnjem tekstu: ZID ZPK), kojim su izvršile konverziju kredita u kredit uz valutnu klauzulu u EUR-u,

- da je za vrijeme trajanja otplate kredita do sklapanja Dodatka Ugovoru o kreditu tuženik doista samostalno mijenjao kamatnu stopu,

- da se tijekom otplate kredita do sklapanja Dodatka Ugovoru o kreditu tečaj CHF u odnosu na kunu višekratno mijenjao, tako da je rastao,

- da stranke o ugovornim odredbama o promjenjivoj kamatnoj stopi i o valutnoj klauzuli uz koju je vezana glavnica CHF, nisu pojedinačno pregovarale, da su te odredbe bile unaprijed formulirane od strane tuženika tako da tužitelj zbog toga nije imao utjecaja na njihov sadržaj, da se radi o odredbama unaprijed formuliranoga standardnog ugovora tuženika kao trgovca, da su te odredbe uzrokovale značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača i da su ništetne što proizlazi i iz presuda Visokog trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014, Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018, Vrhovnog suda RH poslovni broj Revt-249/14-2 9. travnja 2015. i Rev-2221/2018 o 3. rujna 2019.,

- da iz nalaza i mišljenja vještaka za računovodstvo, financije i bankarstvo proizlazi da na dan 30. rujna 2015. nakon odbitka preplate priznate u konverziji, preplata iznosi 76.118,29 kn te da konverzijom nije uspostavljena ravnoteža između stranaka.

10. Na utvrđene činjenice sud prvog stupnja primijenio je materijalno pravo iz čl. 323. st. 1., čl. 1111., čl. 1115. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15; u daljnjem tekstu: ZOO), 81. i čl. 87. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj: 96/03, 46/07, 79/07; u daljnjem tekstu: ZZP/03), te Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti potrošač ("Narodne novine" broj 110/15; u daljnjem tekstu: ZID ZPK) te je prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 76.118,29 kn.

11. Sud prvog stupnja smatra da sklopljeni Dodatak Ugovoru o kreditu kojim je provedena konverzija kredita iz valute CHF u valutu EUR nije od utjecaja na pravo tužitelja da zahtijeva od tuženika stečeno bez osnove zbog ništetnih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli uz koju je vezana glavnica u CHF jer izvršenom konverzijom nije otklonjena neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana.

12. Sklapanjem Dodatka Ugovoru o kreditu odnosno konverzijom, temeljem ZID ZPK tužitelj ne gubi pravo na bilo kakvo potraživanje stečenog bez osnove temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi osnovnog Ugovora o kreditu u CHF.

13. Neosnovani su žalbeni navodi tuženika kojima se osporava ocjena suda prvog stupnja da sklapanje Dodatka Ugovoru o kreditu temeljem ZID ZPK u konkretnom slučaju nije od utjecaja na osnovanost tužbenog zahtjeva, a koji se u bitnome svode na tvrdnje da je time stvorena nova pravna osnova za ocjenu međusobnih prava i obveza stranaka. Naime, iako je sklapanjem navedenog Dodatka ugovoru o kreditu nastala nova pravna osnova za ocjenu prava i obveza ugovornih strana iz Ugovora o kreditu, osnovanost ovakvih žalbenih tvrdnji ne proizlazi prije svega iz cilja ZID ZKP sadržanog u čl. 19.b, a taj je da se položaj korisnika kredita u CHF, kao potrošača, izjednači sa položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u valuti EUR.

13.1. Naime, sve odredbe Glave IV.a Zakona o potrošačkom kreditiranju("Narodne novine" broj br. 75/09, 112/12, 143/13,147/13, 9/15, 78/15, 102/15,52/16, 128/22,156/23; u daljnjem tekstu: ZPK), pa tako i odredbe čl. 19.b i čl. 19.c ZPK-a, reguliraju ugovorni odnos koji je između potrošača i vjerovnika (banke) nastao temeljem ugovora o kreditu. Navedeno proizlazi odredbe čl. 19.a ZPK-a kao i ostalih odredaba Glave IV.a ZPK-a. S druge strane, obveza restitucije nije obveza koja ima svoju pravnu osnovu u pravnom poslu odnosno ugovoru (čl. 247. u svezi s čl. 20. st. 1.- Zakon o obveznim odnosima- "Narodne novine" br. 35/05, 41/08,125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23; u daljnjem tekstu: ZOO/05, već u izvanugovornom obveznom odnosu stjecanja bez osnove (čl. 1111., čl. 323. st. 1. i čl. 20. st. 1. ZOO/05 u svezi čl. 96. st. 1. i čl. 102. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača "Narodne novine broj 79/07 koji se primjenjivao u vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu). Dakle, ZPK regulira u potpunosti drugačiji obvezni odnos tj. ugovorni obvezni odnos koji je nastao sklapanjem ugovora o kreditu, dok tužitelj tužbeni zahtjev temelji na postojanju izvanugovornog obveznog odnosa stjecanja bez osnove koji nastao kao posljedica nepoštenosti i ništetnosti u potrošačkom ugovoru. Ugovornim odredbama, u ovom slučaju ugovornim odredbama dodatka ugovoru o kreditu o konverziji, ne može se osnažiti nešto što je od početka ništetno i nema pravni učinak, tako da neosnovano tuženik u žalbi ističe da je sklapanjem Dodatka Ugovoru o kreditu tužitelj izgubio pravo i pravnu osnovu da restitucijskim zahtjevom potražuje preplaćene iznose koji su posljedica nepoštene odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi.

13.2. Dakle, ako je zakonodavac smatrao da konverzijom CHF kredita potrošači trebaju izgubiti pravo na potpunu restituciju kao posljedicu nepoštenosti pojedinih ugovornih odredbi osnovnog ugovora o kreditu, tada je to trebao jasno i nedvosmisleno propisati odredbama ZID ZPK. Zakonodavac to nije učinio, tako da ne postoji bilo kakva pravna osnova (odredba zakona) koja bi opravdavala stav da su potrošači koji su konvertirali CHF kredite izgubili, potpuno ili djelomično, pravo na potpunu restituciju.

13.3. Pravo tužitelja na potpuno saniranje posljedica ništetnih ugovornih odredbi osnovnog ugovora u skladu je sa pravnim shvaćanjem Suda EU iznesenim u odluci donesenoj u predmetu C-452/18. Prema navedenom shvaćanju nepoštene ugovorne odredbe u ugovoru koji je trgovac sklopio sa potrošačem ne mogu imati učinak prema potrošaču. Iste se ne izuzimaju od primjene samo ako se potrošač tome usprotivi. Dakle, tužitelj se je mogao odreći isticanja nepoštenosti odredaba osnovnog ugovora pri sklapanju Dodatka ugovoru o kreditu temeljem ZID ZPK. Ali ovo samo na temelju slobodnog i informiranog pristanka, što tužitelj nije učinio.

14. Neosnovano se tuženik, osporavajući pravo tužitelja na obeštećenje zbog činjenice da je pristao na sklapanje dodatka ugovora kojim je izvršena konverzija kredita, poziva na odluku Vrhovnog suda RH poslovni broj Gos-1/2019-36 od 4. ožujka 2020. To stoga što navedena odluka nema nikakve veze, niti je donesena u svezi navedenog spornog pitanja, jer je u tom predmetu VSRH postavljeno pitanje: "Je li sporazum o konverziji sklopljen na osnovi ZID ZPK/15 nepostojeći ili ništetan u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli?", i na to pitanje dan je odgovor koji glasi: „Sporazum o konverziji sklopljen na osnovi ZID ZPK/15 ima pravne učinke i valjan je u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli“. Dakle, u navedenom odluci VSRH se uopće nije bavio pitanjem spornim u ovom predmetu (da li sklapanje Dodatka Ugovoru o kreditu utječe na pravo korisnika kredita na potpuno obeštećenja zbog ništetnih odredbi osnovnog ugovora), niti je u toj odluci VSRH izrazio kategoričan stav o tome da je pravno shvaćanje Suda EU izraženo u odluci u predmetu C-118/17 apsolutno neprimjenjivo u predmetnom slučaju obeštećenja potrošača koji je pristao na konverziju.

15. U odnosu na žalbene tvrdnje da je tužitelj trebao dokazati svoje svojstvo prosječnog potrošača treba navesti da već iz činjenice da je tužitelj kao fizička osoba sklopio sa tuženikom predmetni Ugovor o kreditu u kojemu je navedeno da se radi o namjenskom kreditu za kupnju nekretnine, proizlazi svojstva tužitelja kao prosječnog potrošača. I iz činjenice da su stranke sklopile navedeni Dodatak Ugovora o kreditu temeljem ZID ZPK proizlazi da se je između stranaka podrazumijevalo da se je radilo o ugovoru o potrošačkom kreditiranju.

16. Osnovano tuženik u žalbi navodi da je obrazloženje o prigovoru zastare izneseno u pobijanoj presudi nerazumljivo.

16.1. Pravilno je sud prvog stupnja utvrdio da se u konkretnom slučaju ima primijeniti opći zastarni rok od 5 godina, te da je do prekida zastare došlo podnošenjem kolektivne tužbe Trgovačkom sudu u Zagrebu 4. travnja 2012. U odnosu na zahtjev za isplatu preplate s osnova ništetnih odredbi o valutnoj klauzuli zastara je počela teći ispočetka donošenje presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018., a u odnosu na zahtjev za isplatu preplate s osnova ništetne odredbe o promjenjivoj stopi kamate prema odluci davatelja kredita zastara je počela teći ispočetka donošenje presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/2013 od 13. lipnja 2014. Navedeno proizlazi iz Objedinjenog pravnog shvaćanja Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzetog na sjednici toga odjela održavanoj 31. siječnja 2022. (Broj: Su-IV-33/2022-2). Navedeno pravno shvaćanje u potpunosti koincidira i sa pravnim shvaćanjima izraženim u odlukama Suda EU donesenim u spojenim predmetima C- 776/19 do C-782/19, prema kojima potrošač koji je sklopio zajam izražen u stranoj valuti i nije bio svjestan nepoštenosti ugovorne odredbe uključene u taj ugovor o zajmu, ne može biti izložen roku zastare za povrat iznosa plaćenih na temelju te ugovorne odredbe.

16.2.Tužitelj je zahtjev za isplatu preplate s osnova ništetne odredbe o promjenjivoj stopi kamate prema odluci davatelja kredita prvi puta postavio u podnesku od 10. listopada 2019. kada je već protekao petogodišnji rok zastare propisan odredbom čl. 225. ZOO-a. Iz navedenog bi proizlazilo da bi tražbina s osnove ništetnih ugovornih odredbi o promjenjivoj stopi kamate bila u zastari, dok tražbina s osnova ništetnih odredbi o valutnoj klauzuli prvi puta podnesena u istom podnesku ne bi bila u zastari. Stoga je nejasan navod iz pobijane presude da zastara nije nastupila. U tužbi tužitelj je postavio zahtjev za isplatu zateznih kamata od dana neosnovanog stjecanja do 30. rujna 2015. s kojim danom je izvršena konverzija kredita, obračunatih na preplaćene iznose s osnova ništetne odredbe o promjenjivoj stopi kamate. O zastari tog zahtjeva kao i zastari zahtjeva koji se odnosi na ostale zatezne kamate obračunate do 30. rujna 2015. sud prvog stupnja nije odlučio pa se u tom dijelu pobijana presuda nije mogla ispitati. Stoga je počinjana bitna povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a.

16.3. Iz provedenih dokaza (nalaza i mišljenja vještaka) ne proizlazi koliko iznose zatezne kamate zatražene na preplaćeni iznos s osnova ništetne odredbe o promjenjivoj stopi kamate, a koliko s osnova ništetne odredbe o valutnoj klauzuli, koliko je preplata s osnova ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, a kolika s osnova ništetne odredbe o valutnoj klauzuli uz koju je glavnica vezana uz CHF, koliko je po kojoj osnovi (preplati promjenjive stope kamate i preplati po tečaju valute) priznato u postupku konverzije. Stoga se ni djelomično nije mogla preinačiti pobijana presuda.

17. Zbog bitnih povreda navedenih u točki 6. i 16.2. ovoga obrazloženja, valjalo je ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti na ponovan postupak u kojem će sud prvog stupnja otkloniti bitne povrede na koje mu je ukazano u ovom rješenju, ponovo ocijeniti prigovor zastare u odnosu na postavljene zahtjeve i na temelju pravilno i potpuno utvrđenog činjeničnog stanja donijeti na zakonu utemeljenu odluku.

18. Kako odluka o glavnoj stvari utječe na odluku o troškovima postupka pobijana presude je ukinuta i u odluci o troškovima postupka iz točke II.

19. Slijedom navedenoga na temelju odredbe čl. 369. st. 1. ZPP-a odlučeno je kao u točki I. izreke ovoga rješenja.

20. Na temelju odredbe čl. 166. st. 3. ZPP-a odlučeno je kao u točki II. izreke ovoga rješenja.

Osijek, 29. siječnja 2026.

Predsjednica vijeća

Krunoslava Dropulić