Republika Hrvatska
Županijski sud u Osijeku
Osijek, Europska avenija 7
Poslovni broj Gž-384/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Osijeku, u Vijeću sutkinja dr. sc. Sanje Zagrajski, predsjednice vijeća, članice vijeća i izvjestiteljice Vesne Bjelousov i sutkinje Anđele Bošković-Rajković, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ČU, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] ([adresa]), [adresa], koju zastupa punomoćnik Nenad Horvat, odvjetnik u Zagrebu, protiv tužene Addiko Bank d.d., OIB: 14036333877, Zagreb, Slavonska avenija 6, koju zastupa punomoćnica Marija Radelja, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Kožul i Petrinović u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, rješavajući žalbu tužene protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1531/2023-19 od 10. prosinca 2024., 29. siječnja 2026.
p r e s u d i o j e
I. Žalba se odbija kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1531/2023-19 od 10. prosinca 2024.
II. Tuženoj se ne dosuđuje trošak žalbe.
Obrazloženje
1. Presudom prvostupanjskog suda odlučeno je:
" I Utvrđuje se ništetnom odredba Ugovora o [broj kredita] od 18. srpnja 2005. sklopljenog između tužiteljice i prednika tuženika sadržana u čl. 5. Ugovora o kreditu, a koja glasi:
“Prije isplate kredita odbijaju se troškovi obrade u iznosu od 1,25% (jedancijelihdvadesetpet posto) jednokratno.”
II Nalaže se tuženiku Addiko Bank d.d., OIB: 14036333877, isplatiti tužiteljici ČU, OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos 574,83 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 26. srpnja 2005. do isplate po stopi koja se do 31. prosinca 2007. određuje prema čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja ja vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a zadrugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.
III Nalaže se tuženiku Addiko Bank d.d., OIB: 14036333877, isplatiti tužiteljici ČU, OIB: [osobni identifikacijski broj], parnični trošak u iznosu 1.099,54 eura sa zateznim kamatama koje teku od 10. prosinca 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana."
2. Ovu presudu pravovremeno podnesenom žalbom pobija tužena zbog žalbenih razloga navedenih u čl. 353. st. 1. toč. 1., 2. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/19., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 2/07., 84/08., 96/08. – odluka USRH, 123/08., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 159/23., dalje ZPP). Predložila je uvažiti žalbu..
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba je neosnovana.
5. Ispitujući prvostupanjsku presudu, kao i postupak koji je prethodio njenom donošenju, ovaj je sud utvrdio da nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti, temeljem čl. 365. st. 2. u svezi sa čl. 354. st. 2. ZPP-a. Pobijana presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama, a nema nejasnoća, proturječnosti, ni drugih nedostataka, tako da se može sa sigurnošću ispitati.
6. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenje ništetnosti odredbe o naknadi kredita iz čl. 5. Ugovora o kreditu od 18. srpnja 2005. godine te zahtjev za isplatu iznosa od 574,83 eura na ime povrata predmetne naknade.
7. U postupku pred prvostupanjskim sudom utvrđeno je da je tužiteljica sklopila s tuženom Ugovor o kreditu na iznos od 74.200,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti te da je čl. 5. ugovorena naknada za obradu kredita u visini od 1,25% od iznosa kredita koja se naplaćuje pri realizaciji kredita.
8. Navedeni ugovor tužiteljica je sklopila kao fizička osoba, a iz stanja spisa ne proizlazi da bi se radilo o poslovnoj djelatnosti, tako da tužiteljica ima status potrošača.
9. Prvostupanjski sud je utvrdio na osnovi iskaza tužiteljice da se o toj odredbi nije pregovaralo kao i da tužiteljica nije imala utjecaj na sadržaj te odredbe.
10. U ovoj pravnoj stvari tužiteljica je stavljena u neravnopravan položaj jer nije imala stvarne mogućnosti pregovarati o sadržaju naknade čiju visinu određuje tužena jednostrano svojom odlukom.
11. Činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda prihvaća i ovaj sud.
12. U takvoj činjeničnoj situaciji, prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo pozivom na odredbe čl. 81. st. 1. i 2. te čl. 82. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 96/03., dalje ZZP) kojima je propisano da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.
13. Pravilno je primijenjena i odredba čl. 85. ZZP-a jer iako je navedena odredba lako razumljiva i lako uočljiva, nije poštena.
14. S tim u vezi, valja navesti da u Ugovoru o kreditu nije jasno navedeno od čega se sastoji ta naknada, nego je određena u paušalnom iznosu od odobrenog kredita i što ujedno znači da korisnici kojima je odobren veći iznos kredita plaćaju veću naknadu iz čega proizlazi da tako ugovorenom naknadom nisu podmireni stvarni troškovi jer bi u tom slučaju tužena naknadu iskazala u nominalnom iznosu.
15. Tužiteljici nije razjašnjena relacija između te naknade i zauzvrat pruženih usluga odnosno koji su to troškovi koji su objektivno nastali i koji bi trebali biti podmireni iz iznosa naknade.
16. Stoga su neosnovani žalbeni navodi tužene kako nije riječ o nepoštenoj odredbi iako se radi o standardnom ugovoru, kao i da je tužiteljica imala saznanja o navedenoj odredbi pri sklapanju ugovora.
17. Time se ističe subjektivno i vlastito pravno mišljenje koje je u suprotnosti s rezultatima postupka.
18. Neosnovan je i prigovor zastare jer se u ovoj pravnoj stvari primjenjuje pravno shvaćanje Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženo u zaključku sa sjednice održane 30. siječnja 2020., a prema kojem zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora odnosno u slučaju zahtjeva iz čl. 323. st. 1. ZOO/05 i čl. 104. st. 1. ZOO/91 kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske presude kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora.
19. Neosnovano tužena ističe žalbenim navodima da nije bilo osnove za dosuđenje zatezne kamate od izvršene isplate. Odredbom čl. 1115. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 128/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23., dalje ZOO) propisano je da kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.
20. U konkretnom slučaju utvrđeno je da je odredba o naknadi nepoštena, a to znači nesavjesnost kreditne institucije, tako da je zatezna kamata pravilno određena od dana stjecanja tužene.
21. Međutim, pazeći po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud je utvrdio da se ostvario taj žalbeni razlog.
22. Ovo stoga jer je sud u donošenju odluke primijenio odredbe Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 53/91., 73/91., 111/93., 3/94., 7/96., 91/96. i 112/99. u odnosu na pravila vraćanja.
23. U ovoj pravnoj stvari u smislu čl. 1063. ZOO/05. više se ne radi o kreditnom obveznom odnosu koji je nastao u 2005. godini, nego o vraćanju stečenog bez osnove za koje je mjerodavno pravo ZOO/O5 jer se o tom institutu odlučuje u vrijeme njegova nastanka.
24. S obzirom da je ostvaren žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava, ali da bi i uz pravilnu primjenu materijalnog prava o tužbenom zahtjevu trebalo jednako odlučiti, žalba je odbijena kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda na temelju čl. 368. st. 2. u vezi sa čl. 166. st. 1. ZPP-a.
Osijek, 29. siječnja 2026.
Predsjednica vijeća
dr. sc. Sanja Zagrajski
