Republika Hrvatska
Županijski sud u Osijeku
Osijek, Europska avenija 7
Poslovni broj Gž-2248/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E N J E
Županijski sud u Osijeku, u Vijeću sutkinja dr. sc. Sanje Zagrajski, predsjednice vijeća, članice vijeća i izvjestiteljice Vesne Bjelousov i sutkinje Anđele Bošković-Rajković, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja RGHJ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koga zastupa punomoćnik Frano Bazina, odvjetnik u Zagrebu, protiv tužene Privredne banke Zagreb d.d., Zagreb, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732, koju zastupa punomoćnica Petra Vatavuk, odvjetnica u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, rješavajući žalbu tužene protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-6067/2024-8 od 24. srpnja 2025., 29. siječnja 2026.
p r e s u d i o j e
I. Žalba se odbija kao djelomično neosnovana i uvažava se kao djelomično osnovana te se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P- 6067/2024-8 od 24. srpnja 2025. potvrđuje u pobijanim točkama I. i II. izreke.
II. Preinačuje se odluka o trošku postupka i rješava:
Nalaže se tuženoj umjesto dosuđenog troška postupka od 1.231,18 eura naknaditi trošak postupka u iznosu od360,89 eura sa zateznom kamatom tekućom od dana 24. srpnja 2025. pa do isplate, u visini koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.
III. Tuženoj se ne dosuđuje trošak žalbe.
i
r i j e š i o j e
Žalba se uvažava, preinačuje se rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-6067/2024 od 6. ožujka 2025. i rješava:
Vrijednost predmeta spora određuje se u iznosu od 140,71 eura.
Obrazloženje
1. Presudom prvostupanjskog suda odlučeno je:
"I Odredba članka 11.3. ZAVRŠNE ODREDBE, Ugovora o kreditu broj 9012089638 od 14. studenog 2006. godine zaključenog između tužitelja RG, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kao korisnika kredita i tuženika PRIVREDNA BANKA ZAGREB d.d., 10000 Zagreb, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732 kao kreditora koja glasi „Korisnik kredita obvezuje se prije korištenja ili istovremeno s korištenjem kredita platiti Banci naknadu za obradu kreditnog zahtjeva u visini od 1,00% (slovima: jedan posto) od iznosa kredita…sukladno odluci Banke o kreditiranju građana za kupnju motornih vozila“, utvrđuje se ništetnom i ista ne proizvodi pravne učinke.
II Nalaže se tuženiku PRIVREDNA BANKA ZAGREB d.d., 10000 Zagreb, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732 da tužitelju RG, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] u roku od 15 dana, isplati iznos od 140,71 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 16.11.2006. do isplate po stopi koja se do 31.12.2007. obračunava u visini određenoj čl. 1. Uredbe o visini stope zakonske zatezne kamate, a od 01.01.2008. do 31.07.2015. godine u visini stope određene člankom 29. Zakona o obveznim odnosima i to prema eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za pet postotnih poena, a od 01.08.2015. godine pa do 31.12.2022. godine po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a od 01.01.2023. do 29.12.2023. godine po stopi u visini koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. godine do isplate po s topi iz čl. 29. st. 2. ZOO (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23) i prema Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima NN 155/23, koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.
III Nalaže se tuženiku PRIVREDNA BANKA ZAGREB d.d., 10000 Zagreb, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732 da tužitelju RG, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] nadoknadi troškove parničnog postupka 1.231,18 € zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana 24. srpnja 2025. pa do isplate, u visini po stopi iz čl. 29. st. 2. ZOO (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23) i prema Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima NN 155/23, koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana."
2. Ovu presudu sadržajno u točkama I., II. i III. izreke pravovremeno podnesenom žalbom pobija tužena zbog žalbenih razloga navedenih u čl. 353. st. 1. toč. 1., 2. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/19., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 2/07., 84/08., 96/08. – odluka USRH, 123/08., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 159/23., dalje: ZPP). Predložila je uvažiti njenu žalbu uz dosudu troška tog podneska.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba je neosnovana u odluci o glavnoj stvari, a osnovana u odluci o trošku postupka.
5. Ispitujući prvostupanjsku presudu, kao i postupak koji je prethodio njenom donošenju, ovaj je sud utvrdio da nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti, temeljem čl. 365. st. 2. u svezi sa čl. 354. st. 2. ZPP-a. Pobijana presuda sadrži dovoljno razloga o odlučnim činjenicama, a nema nejasnoća, proturječnosti, ni drugih nedostataka, tako da se može sa sigurnošću ispitati.
6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnosti odredbe o naknadi kredita iz čl. 11. 3. Ugovora o kreditu od 14. studenog 2006. godine te zahtjev za isplatu iznosa od 140,71 eura na ime povrata predmetne naknade.
7. U postupku pred prvostupanjskim sudom utvrđeno je da je tužitelj sklopio s tuženom Ugovor o kreditu na iznos od 23.103,51 eura u kunskoj protuvrijednosti te da je čl. 11. 3. ugovorena jednokratna naknada kredita u visini od 1,00% od iznosa kredita koja se naplaćuje pri realizaciji kredita.
8. Prvostupanjski sud je utvrdio na osnovi iskaza tužitelja da se o toj odredbi nije pregovaralo, kao i da tužitelj nije imao utjecaj na sadržaj te odredbe.
9. U ovoj pravnoj stvari tužitelj je stavljen u neravnopravan položaj jer nije imao stvarne mogućnosti pregovarati o sadržaju naknade, a čiju visinu određuje tužena jednostrano svojom odlukom.
10. Činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda prihvaća i ovaj sud.
11. U takvoj činjeničnoj situaciji, prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo prihvaćanjem tužbenog zahtjeva. Odredbom čl. 81. st. 1. i 2. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 96/03., dalje: ZZP) propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.
12. Nadalje, ta ugovorna odredba iako je lako razumljiva i lako uočljiva, nije poštena.
13. S tim u vezi, valja navesti da u Ugovoru o kreditu nije jasno navedeno od čega se sastoji ta naknada, nego je određena u paušalnom iznosu od odobrenog kredita i što ujedno znači da korisnici kojima je odobren veći iznos kredita plaćaju veću naknadu iz čega proizlazi da tako ugovorenom naknadom nisu podmireni stvarni troškovi jer bi u tom slučaju tužena naknadu iskazala u nominalnom iznosu.
14. Tužitelju nije razjašnjena relacija između te naknade i zauzvrat pruženih usluga odnosno koji su to troškovi koji su objektivno nastali i koji bi trebali biti podmireni iz iznosa naknade.
15. Stoga su neosnovani žalbeni navodi tužene kako nije riječ o nepoštenoj odredbi iako se radi o standardnom ugovoru, kao i da je tužitelj imao saznanja o navedenoj odredbi pri sklapanju ugovora.
16. Time se ističe subjektivno i vlastito pravno mišljenje koje je u suprotnosti s rezultatima postupka.
17. Neosnovan je i prigovor zastare jer se u ovoj pravnoj stvari primjenjuje pravno shvaćanje Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženo u zaključku sa sjednice održane 30. siječnja 2020., a prema kojem zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora odnosno u slučaju zahtjeva iz čl. 323. st. 1. ZOO/05 i čl. 104. st. 1. ZOO/91 kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske presude kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora.
18. S obzirom na izloženo, žalba je odbijena kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda na temelju čl. 368. st. 1. u vezi sa čl. 166. st. 1. ZPP-a u pobijanim točkama I., II. i III. izreke.
19. Međutim, osnovano tužena ističe žalbenim navodima da je pogrešno utvrđena vrijednost predmeta spora u iznosu od 1.467,94 eura. Tužitelj je naznačio vrijednost deklaratornog zahtjeva i vrijednost kondemnatornog zahtjeva u iznosu od 1.467,96 eura.
23. Na taj način pogrešno je primijenjena odredba čl. 37. ZPP-a jer je deklaratorni zahtjev istaknut uz zahtjev za isplatu samo u svrhu ocjene osnovanosti zahtjeva za isplatu, tako da se ne uzima u obzir pri utvrđivanju vrijednosti predmeta spora.
24. Stoga je vrijednost predmeta spora u ovoj pravnoj stvari 140,71 eura.
25. Na osnovi izloženog rješenje o određivanju vrijednosti predmeta spora od 6. ožujka 2025. preinačeno je na temelju čl. 380. toč. 3. ZPP-a.
26. Posljedično, preinačena je i odluka o trošku postupka. Tužiteljuje prema Tbr. 7. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23. i 107/25.) priznat trošak zastupanja u vrijednosti od 25 bodova odnosno 50,00 eura za svako od dva ročišta i za sastav tužbe i podnesak od 22. siječnja 2025., a za ročište za objavu presude 50 % nagrade, odnosno 25,00 eura, a što uvećano za porez na dodanu vrijednost u iznosu od 56,25 eura i iznos plaćene sudske pristojbe za presudu u iznosu od 53,09 eura i za tužbu u iznosu od 26,55 eura čini iznos troška postupka od 360,89 eura.
27. Tuženoj nije priznat trošak žalbe jer je uspjela u odnosu na trošak postupka samo djelomično, a prema čl. 35. st. 1. i 2. ZPP-a kao vrijednost predmeta spora uzima se samo vrijednost glavnog zahtjeva, a ne i kamata i ostala sporedna potraživanja.
Osijek, 29. siječnja 2026.
Predsjednica vijeća
dr. sc. Sanja Zagrajski
