Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Poslovni broj Gž-1917/2025-3

Osijek, Europska avenija 7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Osijeku, u Vijeću sutkinja dr. sc. Sanje Zagrajski, predsjednice vijeća, članice vijeća i izvjestiteljice Vesne Bjelousov i sutkinje Anđele Bošković-Rajković, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ČL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Domagoj Rukavina, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Špehar & Špehar & Rukavina j.t.d. iz Zagreba, protiv tužene Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, koju zastupa punomoćnica Sofia Petković, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Glamuzina & Grošeta d.o.o. iz Zagreba, radi utvrđenja i isplate, rješavajući žalbu tužene protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-6871/2024-9 od 16. srpnja 2025., 29. siječnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Žalba se odbija kao djelomično neosnovana i uvažava se kao djelomično osnovana te se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P- 6871/2024-9 od 16. srpnja 2025. potvrđuje u pobijanim točkama I., II. i III. izreke.

II. Preinačuje se odluka o trošku postupka i rješava:

Nalaže se tuženoj umjesto dosuđenog troška postupka od 984,04 eura naknaditi trošak postupka u iznosu od 510,19 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 16. srpnja 2025. godine pa do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana. III. Tuženoj se ne dosuđuje trošak žalbe.

i

r i j e š i o  j e

Žalba se uvažava, preinačuje se rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-6871/2024 od 2. srpnja 2024. i rješava:

Vrijednost predmeta spora određuje se u iznosu od 624,15 eura.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda odlučeno je:

"I. Utvrđuje se da je ništetna odredba Ugovora o kreditu broj: 029-50-1519252 sklopljenog između tužiteljice ČL, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, Magazinska cesta 69, 10000 Zagreb, OIB:53056966535 koja glasi:

"Članak 3. /treće/ NAKNADA

2.50 % (dva zarez pedeset posto) od iznosa kredita, jednokratna, naplaćuje se prilikom prvog korištenja kredita."

II. Utvrđuje se da je ništetna odredba Ugovora o kreditu broj: 029-50-1519252 sklopljenog između tužiteljice ČL, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, Magazinska cesta 69, 10000 Zagreb, OIB:53056966535 koja glasi:

"Članak 9. /deveto/ OSTALI UVJETI

Stavak 2.

Korisnik kredita može izvršiti prijevremenu otplatu kredita samo uz suglasnost i uz uvjete koje odredi Kreditor."

III. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, isplatiti tužiteljici ČL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 624,15 EUR sa zakonskom zateznom kamatom:

- na iznos od 420,37 EUR tekućom od 6. kolovoza 2002. pa do isplate i

- na iznos od 203,77 EUR tekućom od 1. kolovoza 2006. pa do isplate, po kamatnoj stopi koja se do 31. prosinca 2007. određuje čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. godine do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. godine pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

IV. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu od 984,04 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 16. srpnja 2025. godine pa do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana."

2. Ovu presudu pravovremeno podnesenom žalbom pobija tužena zbog žalbenih razloga navedenih u čl. 353. st. 1. toč. 1., 2. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/19., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 2/07., 84/08., 96/08. – odluka USRH, 123/08., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 159/23., dalje ZPP). Predložila je uvažiti njenu žalbu uz dosudu troška tog podneska.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je neosnovana u odluci o glavnoj stvari, a osnovana u odluci o trošku postupka.

5. Ispitujući prvostupanjsku presudu, kao i postupak koji je prethodio njenom donošenju, ovaj je sud utvrdio da nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti, temeljem čl. 365. st. 2. u svezi sa čl. 354. st. 2. ZPP-a. Pobijana presuda sadrži dovoljno razloga o odlučnim činjenicama, a nema nejasnoća, proturječnosti, ni drugih nedostataka, tako da se može sa sigurnošću ispitati.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnosti odredbe o naknadi kredita iz čl. 3. Ugovora o kreditu od 1. ožujka 2002. godine te zahtjev za isplatu iznosa od 420,37 eura na ime povrata predmetne naknade te zahtjev za utvrđenje ništetnosti čl. 9. st. 3. prema kojem korisnik kredita može izvršiti prijevremenu otplatu samo uz suglasnost i uvjete koje odredi kreditor i zahtjev za isplatu iznosa od 203,77 eura na ime troškova za prijevremenu otplatu.

7. U postupku pred prvostupanjskim sudom utvrđeno je da je tužiteljica sklopila s tuženom Ugovor o kreditu na iznos od 17.100,00 eura u kunskoj protuvrijednosti te da je čl. 3. ugovorena jednokratna naknada kredita u visini od 2,50% od iznosa kredita koja se naplaćuje pri realizaciji kredita, kao i da je čl. 9. st. 2. ugovorena naknada za prijevremenu otplatu kredita.

8. Prvostupanjski sud je utvrdio na osnovi iskaza tužiteljice da se o tim odredbama nije pregovaralo, kao i da tužiteljica nije imala utjecaj na sadržaj tih odredbi.

9. U ovoj pravnoj stvari tužiteljica je stavljena u neravnopravan položaj jer nije imala stvarne mogućnosti pregovarati o sadržaju naknada, a čiju visinu određuje tužena jednostrano svojom odlukom. Naknada za prijevremenu otplatu naplaćena joj je prilikom prijevremenog zatvaranja kredita.

10. Činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda prihvaća i ovaj sud.

11. U takvoj činjeničnoj situaciji, prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo prihvaćanjem tužbenog zahtjeva.

12. Ugovorni odnos nastao je 1. kolovoza 2002. godine, odnosno prije stupanja na snagu Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 96/03. – dalje: ZZP).

13. Stoga je prvostupanjski sud pravilno primijenio Direktivu EEZ od 5. travnja 1993., kojom je određeno da zaštita potrošača od nepoštenih ugovornih odredbi ukazuje na podređen položaj potrošača jer nemaju mogućnost pregovaranja o općim uvjetima poslovanja banke.

14. S tim u vezi, valja navesti da u Ugovoru o kreditu nije jasno navedeno od čega se sastoje te naknade, nego su određene u paušalnom iznosu od odobrenog kredita i što ujedno znači da korisnici kojima je odobren veći iznos kredita plaćaju veće naknade iz čega proizlazi da tako ugovorenim naknadama nisu podmireni stvarni troškovi jer bi u tom slučaju tužena naknadu iskazala u nominalnom iznosu.

15. Tužiteljici nije razjašnjena relacija između tih naknada i zauzvrat pruženih usluga odnosno koji su to troškovi koji su objektivno nastali i koji bi trebali biti podmireni iz iznosa naknada.

16. Stoga su neosnovani žalbeni navodi tužene kako nije riječ o nepoštenoj odredbi iako se radi o standardnom ugovoru, kao i da je tužiteljica imala saznanja o navedenoj odredbi pri sklapanju ugovora.

17. Time se ističe subjektivno i vlastito pravno mišljenje koje je u suprotnosti s rezultatima postupka. Za istaknuti je i da su neosnovani prigovori kojima se osporava primjena materijalnog prava jer u donošenju presude nisu primijenjene odredbe ZZP-a.

18. Neosnovan je i prigovor zastare jer se u ovoj pravnoj stvari primjenjuje pravno shvaćanje Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženo u zaključku sa sjednice održane 30. siječnja 2020., a prema kojem zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora odnosno u slučaju zahtjeva iz čl. 323. st. 1. ZOO/05 i čl. 104. st. 1. ZOO/91 kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske presude kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora.

19. U ovoj pravnoj stvari ne radi se o povredi manjeg značaja jer je podnesen veći broj tužbi iz iste činjenične i pravne osnove, tako da se radi o javnom interesu.

20. Neosnovano tužena ističe žalbenim navodima da nije bilo osnove za dosuđenje zatezne kamate od izvršene isplate. Odredbom čl. 1115. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 128/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23, dalje: ZOO) propisano je da kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.

21. U konkretnom slučaju utvrđeno je da su odredbe o naknadi nepoštene, a to znači nesavjesnost kreditne institucije, tako da je zatezna kamata pravilno određena od dana stjecanja tužene.

22. S obzirom na izloženo, žalba je odbijena kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda na temelju čl. 368. st. 1. u vezi sa čl. 166. st. 1. ZPP-a u pobijanim točkama I., II. i III. izreke.

23. Međutim, osnovano tužena ističe žalbenim navodima da je pogrešno utvrđena vrijednost predmeta spora u iznosu od 2.624,15 eura. Tužiteljica je naznačila vrijednost deklaratornog zahtjeva iz toč. 1. izreke pobijane presude na iznos od 2.000,00 eura, a vrijednost kondemnatornog zahtjeva za iznos od 624,15 eura.

24. Na taj način pogrešno je primijenjena odredba čl. 37. ZPP-a jer je deklaratorni zahtjev istaknut uz zahtjev za isplatu samo u svrhu ocjene osnovanosti zahtjeva za isplatu, tako da se ne uzima u obzir pri utvrđivanju vrijednosti predmeta spora.

25. Stoga je vrijednost predmeta spora u ovoj pravnoj stvari 624,15 eura.

26. Na osnovi izloženog rješenje o određivanju vrijednosti predmeta spora od 2. srpnja 2024. preinačeno je na temelju čl. 380. toč. 3. ZPP-a.

27. Posljedično, preinačena je i odluka o trošku postupka. Tužiteljici je prema Tbr. 7. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23. i 107/25.) priznat trošak zastupanja u vrijednosti od 50 bodova odnosno 100,00 eura za svaku od tri procesne radnje, te iznos od 25 bodova za objavu presude, što čini iznos od 350,00 eura, što uvećano za porez na dodanu vrijednost u iznosu od 87,50 eura i iznos os 72,69 eura za sudske pristojbe na tužbu i presudu čini iznos troška postupka od 510,19 eura.

28. Tuženoj nije priznat trošak žalbe jer je uspjela u odnosu na trošak postupka samo djelomično, a prema čl. 35. st. 1. i 2. ZPP-a kao vrijednost predmeta spora uzima se samo vrijednost glavnog zahtjeva, a ne i kamata i ostala sporedna potraživanja.

Osijek, 29. siječnja 2026.

Predsjednica vijeća

dr. sc. Sanja Zagrajski