Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26D

Poslovni broj: Gž Ob-7/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu, po sutkinji mr. sc. Bojani Skenderović u pravnoj stvari tužiteljice ĐI, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupane po opunomoćenici Ivani Ostović, odvjetnici u Osijeku, protiv tuženika KI, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] (sa boravištem u [adresa]), zastupanog po opunomoćenici Ivani Mandić, odvjetnici u Osijeku, uz sudjelovanje mlt. ŽI, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po posebnoj skrbnici LI, dipl. iur., djelatnici Centra za posebno skrbništvo, Podružnica Osijek, povodom prijedloga za donošenje privremene mjere s kime će zajedničko maloljetno dijete stanovati i o ostvarivanju osobnih odnosa maloljetnog djeteta s roditeljem s kojim ne stanuje, odlučujući povodom žalbe tuženika izjavljene protiv rješenja Općinskog suda u Osijeku od 27. listopada 2025. poslovni broj: P Ob-154/2024-47, dana 29. siječnja 2026.,

r i j e š i o  j e

Žalba tuženika se odbija kao neosnovana i potvrđuje se rješenje Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P Ob-154/2024-47 od 27. listopada 2025.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski sud je donio rješenje kojim je odredio da će zajedničko mlt. dijete stranaka ŽI, privremeno stanovati s majkom ĐI, na adresi njezinog stanovanja dok će s ocem NI ostvarivati osobne odnose svaki drugi vikend od petka u 18,00 sati do nedjelje u 19,00 sati, ponedjeljkom, srijedom i petkom od 16,00 do 19,00 sati, u tjednu kada dijete vikendom ne boravi kod oca, a uvažavajući nastavne i izvannastavne aktivnosti mlt. djeteta, utorkom i četvrtkom od 16,00 do 19,00 sati u tjednu kada dijete vikendom boravi kod oca, a uvažavajući nastavne i izvannastavne aktivnosti mlt. djeteta, tijekom ljetnih, zimskih i proljetnih praznika pola vremena kod jednog, a pola vremena kod drugog roditelja, prema dogovoru roditelja, a ukoliko dogovor izostane, parne kalendarske godine će prvu polovicu školskih praznika mlt. dijete provoditi s majkom, a drugu s ocem, dok će neparne kalendarske godine prvu polovicu školskih praznika mlt. dijete provoditi s ocem, a drugu s majkom, naizmjenično vjerske blagdane, državne praznike i posebne prigode (rođendan djeteta i članova obitelji, obiteljska slavlja), a blagdane Božić i Uskrs koji traju dva dana mlt. dijete će provoditi jedan dan kod oca, a drugi dan kod majke, te nadalje naizmjenično, uz omogućavanje djetetu da dnevno neometano komunicira s drugim roditeljem (telefonski ili video pozivom) između 19:30 i 20:00 sati sukladno mogućnostima roditelja i mlt. djeteta. Odlukom o privremenoj mjeri određeno je i da će se osobni odnosi odvijati na način da će otac dolaziti po mlt. ŽI na adresu stanovanja s majkom, dok će majka nakon završenih susreta djeteta s ocem doći po dijete na adresu oca (točka I. izreke rješenja). Nadalje, točkom II. izreke određeno je da privremena mjera ostaje na snazi do pravomoćnog okončanja postupka koji se vodi pred prvostupanjskim sudom pod poslovnim brojem P Ob–154/2024 ili do drugačije odluke suda ako se promijene okolnosti pod kojima je ova mjera određena, dok je točkom III. izreke određeno da tijek roka za žalbu, niti žalba ne odgađa provedbu privremene mjere.

2. Navedeno rješenje pravodobnom i dopuštenom žalbom pobija tuženik zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, bitne povrede odredaba parničnog postupka te pogrešne primjene materijalnog prava, predlažući drugostupanjskom sudu usvojiti žalbu kao osnovanu te preinačiti pobijano rješenje na način da se kao privremena mjera zadrži dosadašnji model ravnomjerne podjele vremena od po sedam dana kod svakog od roditelja, podredno ukinuti prvostupanjsko rješenje i vratiti ga na ponovno odlučivanje.

3. Tužiteljica nije dala odgovor na žalbu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Prvostupanjski sud svoju odluku o određivanju privremene mjere temelji na tijekom postupka ocijenjenim nespornim i utvrđenim činjenicama da niti kod jednog od roditelja ne postoje značajniji deficiti, koji bi nepovoljno utjecali na daljnji pravilan rast i razvoj mlt. djeteta te da su roditelji angažirani u svakodnevici i općenito u životu djeteta i upoznati s potrebama djeteta obzirom na razvojnu fazu. Međutim, sud utvrđuje da roditelji unatoč stručnom radu s njima te danim smjernicama i uputama stručnjaka i nadalje s teškoćom uspijevaju sačiniti granicu između vlastitih potreba i želja, osjećaja roditeljske ravnopravnosti, vlastitog tumačenja značenja iste i najboljeg interesa djeteta, gubeći na taj način primarnu usmjerenost na potrebe mlt. djeteta u procesu razdvajanja. Tako oba roditelja verbaliziraju o razumijevanju načina na koji bi trebali postupiti u cilju najboljeg interesa djeteta, no upitno je u kolikoj mjeri isto doista i provode u svakodnevici, pa tako pojedine informacije o djetetu jedno drugom uskraćuju, zbog čega se stječe dojam da samostalno raspolaganje informacijama vide kvalitetom koja ih čini boljim roditeljem, gubeći time iz fokusa upravo mlt. dijete, ne shvaćajući da su i jedno i drugo važni u životu djeteta. Pored toga roditelji uslijed nemogućnosti postizanja dogovora o tome kome će mlt. dijete biti povjereno, svjesno ili nesvjesno odluku o tome prepuštaju djetetu, što se sve posljedično odražava na emocionalno stanje djeteta, koje je opterećeno trenutnom obiteljskom situacijom, narušenim odnosom roditelja i vlastitim položajem unutar istog. Nespornim sud nadalje nalazi i činjenicu da mlt. ŽI s oba roditelja ima razvijen privržen, ispunjen i kvalitetan odnos. Međutim, uzimajući u obzir provedene dokaze sud ističe da je mlt. ŽI opterećena time da joj u određenim slučajevima roditelj neće biti dostupan onoliko koliko joj je to potrebno, pa sud ukazuje na neprimjerenost roditeljskog postupanja, kao i nedostatka stvarne podrške od strane roditelja, koja je mlt. ŽI neophodna. Slijedom svega navedenog, sud je uvažavajući prvenstveno najbolji interes maloljetnog djeteta, kao i mišljenje i prijedlog stručnog tima Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područni ured Osijek (dalje Zavod), izraženo mišljenje djeteta putem posebne skrbnice i psihologa prvostupanjskog suda, odlučio da mlt. ŽI privremeno stanuje sa majkom na njezinoj adresi stanovanja u [adresa], gdje djevojčica ide u školu (učenica 2. razreda OŠ), a sa ocem da ostvaruje osobne odnose kako je to predložio Zavod.

6. Tuženik u žalbi ističe bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 11. u vezi čl. 381. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/91., 91/92., 112/99., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22, 114/22 i 155/23. – dalje: ZPP) koji Zakon se primjenjuje u ovom postupku na temelju čl. 346. Obiteljskog zakona (Narodne novine broj 103/15., 98/19., 47/20., 49/23. i 156/23. - dalje ObZ), koju obrazlaže tvrdnjom da prvostupanjski sud nije naveo razloge zbog kojih nije uzeo u obzir brojne manipulativne okolnosti na strani majke niti pristranost stručnog tima Zavoda te nije uzeo u obzir najbolji interes djeteta. Daljnjim navodima osporava „autentičnost volje djeteta“ koja je utvrđena razgovorom sa posebnim skrbnikom i psihologom prvostupanjskog suda. Tuženik u žalbi potom opširno daje vlastitu ocjenu provedenih dokaza, tvrdeći kako sud selektivno i nekritički ocjenjuje dokaze pa njega prikazuje isključivo kroz prizmu navodnih propusta, dok majku uopće ne podvrgava stvarnoj analizi niti kritičkoj ocjeni njenog ponašanja. Tuženik u žalbi iznosi i primjedbe i propuste koje je uočio u postupanju majke kao roditelja. Smatra da je u skladu sa najboljim interesom djeteta, a uvažavajući jednakost roditeljskih kapaciteta, određenje privremene mjere po modelu „7 + 7“, dakle da dijete sedam dana boravi kod majke, a sedam dana kod njega, koji model je ranije po njegovu mišljenju odlično funkcionirao. Smatra da smanjenje sudjelovanja njega kao oca i pretvaranje u „vikend roditelja“ nije razmjerno niti nužno.

7. Ispitujući pobijano rješenje u okviru istaknutih žalbenih razloga tuženika ovaj sud utvrđuje da prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP-a, koju ističe tuženik u svojoj žalbi jer je, protivno žalbenim tvrdnjama, u obrazloženju iznio navode o svim odlučnim činjenicama, ocjenu dokaza o spornim činjenicama obrazložio je jasnim, logičnim i uvjerljivim razlozima koji su u skladu sa sadržajem provedenog dokaznog postupka i naveo je odredbe materijalnog prava koje je primijenio (sukladno čl. 338. st. 4. ZPP- a). Prvostupanjski sud nije počinio niti bilo koju drugu bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, a na koje temeljem čl. 365. st. 2. ZPP-a u vezi čl. 346. ObZ drugostupanjski sud u žalbenom postupku pazi po službenoj dužnosti. Žalbeni navodi tuženika kojima preocjenjuje provedene dokaze te ih analizira na način koji nije podudaran ocjeni prvostupanjskog suda, nisu pravno odlučni, obzirom je u skladu s odredbom čl. 8. ZPP-a ocjena dokaza pridržana za prvostupanjski sud.

8. Odredbom čl. 529. ObZ-a propisani su posebni postupci osiguranja radi određivanja privremene mjere o tome s kojim će roditeljem dijete stanovati i o ostvarivanju osobnih odnosa s djetetom. Odredbom čl. 536. st. 1. ObZ-a propisano je da ako u stvarima o osobnim pravima djeteta, koje se odnose na pitanje s kojim će roditeljem, odnosno drugom osobom dijete stanovati i o ostvarivanju osobnih odnosa s djetetom, nije moguće postići sporazum, sud može po službenoj dužnosti ili na zahtjev djeteta ili roditelja odlučiti o tome privremenom mjerom.

9. Prvostupanjski sud je u svrhu odlučivanja o najboljem interesu mlt. djeteta pribavio mišljenje Zavoda te je na temelju rezultata cjelokupnog postupka, uvažavajući i činjenicu da su obje stranke brižni roditelji koji vole svoje dijete i dijete voli njih, kao imajući u vidu i iskaze stranaka te prije svega dobrobit mlt. djeteta stranaka (čl. 5. st. 1. ObZ), pravilno zaključio da su u konkretnim okolnostima ispunjene sve pretpostavke za određivanje privremene mjere te je pravilno primijenio odredbu čl. 536. st. 1. i 2. ObZ kada je privremeno odredio da će mlt. kćerka stranaka živjeti s majkom, a s ocem ostvarivati osobne odnose na način određen pod točkom I. izreke, dok se o tome konačno ne odluči u postupku razvoda braka i roditeljskoj skrbi koji se vodi kod istog suda pod poslovnim brojem P Ob-154/2024, a koja činjenična utvrđenja, kao i primjenu materijalnog prava pravilnim prihvaća i ovaj sud. To iz razloga što provedeni dokazi prije svega mišljenje Zavoda, stajalište posebne skrbnice kao i izraženo mišljenje djeteta čine logično povezanu cjelinu koja jasno u svojoj ukupnosti ukazuju da je upravo u najboljem interesu djeteta odrediti privremenu mjeru na način kako je to učinio prvostupanjski sud.

10. Naime, obzirom dijete pohađa školu te ide na izvanškolske aktivnosti, dakle ima svakodnevno jasno određene obveze koje mora ispunjavati, stalno seljenje (svaki tjedan) od jednog do drugog roditelja ne bi bilo određeno za njenu dobrobit, nego u cilju izjednačavanja roditeljske uloge stranaka. Dijete ima pravo na dom i ono mora znati gdje trajno živi uz istodobno ostvarivanje osobnih odnosa sa roditeljem sa kojim ne živi. U tom smislu čl. 96. st.1. st.2. ObZ propisuje da je djetetovo mjesto stanovanja prebivalište, odnosno boravište njegovih roditelja. Roditelji su dužni sporazumno odrediti mjesto djetetova stanovanja, a ako roditelji ne stanuju zajedno, dijete može imati mjesto stanovanja samo kod jednog od njih.

11. Dajući ipak prednost prepoznavanju potreba djeteta i omogućavanju šireg ostvarivanja osobnih odnosa djeteta s ocem, koje činjenice je sud uočio kod majke u odnosu na isključivost i ustrajnost samo u vlastitim stavovima oca, i prema ocjeni ovoga suda ispravno prvostupanjski sud uređuje odnose roditelja i djeteta tako da je zaštićena dobrobit mlt. ŽI do konačne odluke o uređenju roditeljskih prava i obveza.

12. Ovdje valja ukazati strankama da je kod određivanja privremene mjere dostatan niži stupanj uvjerenosti suda o postojanju relevantnih činjenica (stupanj vjerojatnosti) u odnosu na onaj stupanj koji je potreban kod donošenja meritorne odluke pa u svrhu utvrđivanja relevantnih činjenica za donošenje meritorne odluke o tome s kim će dijete živjeti i o ostvarivanju osobnih odnosa s roditeljem s kojim mlt. dijete neće stanovati stranke u postupku pod poslovnim brojem P Ob-154/2024 mogu predložiti i daljnje dokaze.

13. Slijedom iznijetog, valjalo je žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu i primjenom odredbe čl. 380. točka 2. u vezi čl. 381. ZPP-a i čl. 346. ObZ potvrditi prvostupanjsko rješenje.

U Varaždinu 29. siječnja 2026.

Sutkinja

mr. sc. Bojana Skenderović