REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-863/2022-47

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, sudac toga suda Nikola Raguz kao sudac pojedinac u pravnoj stvari tužitelja ČO iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa odvjetnica Nicole Kwiatkovski iz Zagreba, protiv tuženika Addiko bank d.d. iz Zagreba, Slavonska avenija 6, OIB 14036333877, kojeg zastupa odvjetnik Marija Radelja iz Zagreba, poradi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave 15. prosinca 2025. godine, u nazočnosti tužitelja osobno uz zamjenika opunomoćenika tužitelja i zamjenika opunomoćenika tuženika, dana 29. siječnja 2026. godine,

p r e s u d i o  j e

I Utvrđuje se da je ništetna odredba 2. Iznos, namjena i korištenje kredita Ugovora o kreditu broj: 116-120/2007 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine od 11. lipnja 2007.g., sklopljenog između tužitelja ČO i tuženikova prednika Hypo Alpe-Adria Bank d.d., u dijelu u kojem je iskazana u valuti švicarski franak (CHF), a koja glasi:

''Banka odobrava Korisniku kredita stambeni kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 181.000,00 CHF (stoosamdesetjednatisuća švicarskih franaka) Prema srednjem tečaju za CHF Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. važećem na dan korištenja kredita...''

II Utvrđuje se da je ništetna odredba 4. Otplata kredita Ugovora o kreditu broj: 116-120/2007 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine od 11. lipnja 2007.g., sklopljenog između tužitelja ČO i tuženikova prednika Hypo Alpe-Adria Bank d.d., u dijelu u kojem je iskazana u valuti švicarski franak (CHF), a koja glasi:

''...u kunskoj protuvrijednosti 999,49 CHF (devetstodevedesetdevet švicarskih franaka i 49/100) obračunatih po srednjem tečaju za CHF Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. na dan plaćanja.''

III Nalaže se tuženiku Addiko Bank d.d. platiti tužitelju ČO iznos od 21.507,90 EUR, s zateznom kamatom koja teče na iznose:

3,32 EUR od 02.08.2007.

5,94 EUR od 11.09.2007.

6,18 EUR od 16.11.2007.

3,19 EUR od 03.01.2008.

17,74 EUR od 14.02.2008.

24,97 EUR od 08.03.2008.

23,76 EUR od 04.04.2008.

10,56 EUR od 13.05.2008.

7,24 EUR od 24.06.2008.

14,33 EUR od 11.07.2008.

2,43 EUR od 03.09.2008.

6,15 EUR od 03.09.2008.

16,27 EUR od 05.10.2008.

47,25 EUR od 13.11.2008.

18,85 EUR od 17.12.2008.

70,67 EUR od 19.02.2009.

80,91 EUR od 19.02.2009.

60,32 EUR od 16.04.2009.

60,32 EUR od 16.04.2009.

63,58 EUR od 08.05.2009.

7.823,69 EUR od 08.05.2009.

22,26 EUR od 25.06.2009.

17,44 EUR od 14.07.2009.

60,07 EUR od 10.08.2009.

63,22 EUR od 11.09.2009.

56,92 EUR od 28.10.2009.

59,18 EUR od 06.11.2009.

67,97 EUR od 06.12.2009.

78,55 EUR od 13.01.2010.

86,93 EUR od 13.02.2010.

83,88 EUR od 04.03.2010.

103,28 EUR od 02.04.2010.

97,54 EUR od 01.05.2010.

128,62 EUR od 11.06.2010.

152,92 EUR od 01.07.2010.

142,87 EUR od 01.08.2010.

192,26 EUR od 10.09.2010.

160,62 EUR od 07.10.2010.

167,50 EUR od 13.11.2010.

208,83 EUR od 17.12.2010.

230,88 EUR od 01.01.2011.

209,98 EUR od 18.03.2011.

207,42 EUR od 18.03.2011.

197,05 EUR od 16.04.2011.

250,85 EUR od 22.06.2011.

241,77 EUR od 06.07.2011.

242,06 EUR od 07.07.2011.

260,57 EUR od 07.10.2011.

334,07 EUR od 17.03.2012.

338,22 EUR od 24.04.2012.

342,68 EUR od 25.05.2012.

350,93 EUR od 05.06.2012.

342,78 EUR od 04.07.2012.

336,10 EUR od 04.09.2012.

336,36 EUR od 05.10.2012.

322,14 EUR od 05.10.2012.

342,94 EUR od 18.11.2012.

334,86 EUR od 14.12.2012.

343,58 EUR od 05.01.2013.

324,00 EUR od 22.02.2013.

335,47 EUR od 25.03.2013.

314,04 EUR od 18.05.2013.

313,27 EUR od 29.05.2013.

316,47 EUR od 13.08.2013.

314,34 EUR od 13.08.2013.

314,60 EUR od 13.08.2013.

3.395,30 EUR od 13.08.2013.

sve do isplate, kao i naknaditi trošak parničnog postupka u svoti od 7.206,09 EUR s zateznim kamatama od 29. siječnja 2026. godine do isplate, sve po stopi određenoj čl.1. Uredbe o visini stope zateznih kamata do 31. prosinca 2007. godine, od 1. siječnja 2008. godine do 31. srpnja 2015. godine po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. godine po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, te od 1. siječnja 2023. godine do 29. prosinca 2023. godine po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvoga kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena i od 30. prosinca 2023. godine do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za svako polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi za dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, a u roku od 15 dana.

IV Odbija se dio tužbenog zahtjeva tužitelja ČO u svoti od 415,05 EUR.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi od 15. veljače 2022. tvrdi da je s tuženikom sklopio Ugovor o kreditu na 181.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po tuženikovom tečaju na dan puštanja kredita u tečaj te je 16. srpnja 2009. godine sklopio prvi dodatak tom ugovoru sa skraćenim rokom otplate kredita, jer je prijevremeno djelomično otplatio kredit u svoti od 60.326,03 CHF, da bi 26. kolovoza 2011. sklopio i drugi dodatak zbog moratorija na otplatu kredita, smatra da je ugovorena valutna klauzula ništetna pozivajući se na presudu Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev- 2221/18 te zahtjeva kao u podnesku od 18. ožujka 2024. godine tj:

"I Utvrđuje se da je ništetna odredba 2. Iznos, namjena i korištenje kredita Ugovora o kreditu broj: 116-120/2007 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine od 11.06.2007.g., sklopljenog između tužitelja i tuženika, u dijelu u kojem je iskazana u valuti švicarski franak (CHF), a koja glasi:

''Banka odobrava Korisniku kredita stambeni kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 181.000,00 CHF (stoosamdesetjednatisuća švicarskih franaka) Prema srednjem tečaju za CHF Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. važećem na dan korištenja kredita...''

II Utvrđuje se da je ništetna odredba 4. Otplata kredita Ugovora o kreditu broj: 116-120/2007 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine od 11.06.2007.g., sklopljenog između tužitelja i tuženika, u dijelu u kojem je iskazana u valuti švicarski franak (CHF), a koja glasi:

''...u kunskoj protuvrijednosti 999,49 CHF (devetstodevedesetdevet švicarskih franaka i 49/100) obračunatih po srednjem tečaju za CHF Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. na dan plaćanja.''

III Nalaže se tuženiku da isplati tužitelju iznos od 21.507,90 EUR, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče na iznose:

3,32 EUR od 02.08.2007.

5,94 EUR od 11.09.2007.

6,18 EUR od 16.11.2007.

3,19 EUR od 03.01.2008.

17,74 EUR od 14.02.2008.

24,97 EUR od 08.03.2008.

23,76 EUR od 04.04.2008.

10,56 EUR od 13.05.2008.

7,24 EUR od 24.06.2008.

14,33 EUR od 11.07.2008.

2,43 EUR od 03.09.2008.

6,15 EUR od 03.09.2008.

16,27 EUR od 05.10.2008.

47,25 EUR od 13.11.2008.

18,85 EUR od 17.12.2008.

70,67 EUR od 19.02.2009.

80,91 EUR od 19.02.2009.

60,32EUR od 16.04.2009.

60,32 EUR od 16.04.2009.

63,58 EUR od 08.05.2009.

7.823,69 EUR od 08.05.2009.

22,26 EUR od 25.06.2009.

17,44 EUR od 14.07.2009.

60,07 EUR od 10.08.2009.

63,22 EUR od 11.09.2009.

56,92 EUR od 28.10.2009.

59,18 EUR od 06.11.2009.

67,97 EUR od 06.12.2009.

78,55 EUR od 13.01.2010.

86,93 EUR od 13.02.2010.

83,88 EUR od 04.03.2010.

103,28 EUR od 02.04.2010.

97,54 EUR od 01.05.2010.

128,62 EUR od 11.06.2010.

152,92 EUR od 01.07.2010.

142,87 EUR od 01.08.2010.

192,26 EUR od 10.09.2010.

160,62 EUR od 07.10.2010.

167,50 EUR od 13.11.2010.

208,83 EUR od 17.12.2010.

230,88 EUR od 01.01.2011.

209,98 EUR od 18.03.2011.

207,42 EUR od 18.03.2011.

197,05 EUR od 16.04.2011.

250,85 EUR od 22.06.2011.

241,77 EUR od 06.07.2011.

242,06 EUR od 07.07.2011.

260,57 EUR od 07.10.2011.

334,07 EUR od 17.03.2012.

338,22 EUR od 24.04.2012.

342,68 EUR od 25.05.2012.

350,93 EUR od 05.06.2012.

342,78 EUR od 04.07.2012.

336,10 EUR od 04.09.2012.

336,36 EUR od 05.10.2012.

322,14 EUR od 05.10.2012.

342,94 EUR od 18.11.2012.

334,86 EUR od 14.12.2012.

343,58 EUR od 05.01.2013.

324,00 EUR od 22.02.2013.

335,47 EUR od 25.03.2013.

314,04 EUR od 18.05.2013.

313,27 EUR od 29.05.2013.

316,47 EUR od 13.08.2013.

314,34 EUR od 13.08.2013.

314,60 EUR od 13.08.2013.

3.395,30 EUR od 13.08.2013.

s time da zakonska zatezna kamata od dospijeća pa do 31.prosinca 2007. teče po stopi određenoj člankom 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, a od 01.siječnja 2008. pa do 31.srpnja 2015. po eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za pet postotnih poena, a od 01.kolovoza 2015 pa do 31.prosinca 2022. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje HNB prema čl.29.st.2. i 8. ZOO-a, a od 01.siječnja 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena, u roku od 15 dana.

IV Nalaže se tuženiku da naknadi tužitelju troškove parničnog postupka, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od dana donošenja presude pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena, u roku od 15 dana."

No, tuženik podneskom od 30. travnja 2024. navodi da se protivi djelomičnom povlačenju, jer je tužitelj podneskom od 6. travnja 2023. godine zahtijevao višu svotu te je sud onda odlučivao o tom tužbenom zahtjevu iz podneska od 6. travnja 2023. godine, koji glasi:

"I. Utvrđuje se da je ništetna odredba 2. Iznos, namjena i korištenje kredita Ugovora o kreditu broj: 116-120/2007 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine od 11.06.2007.g., sklopljenog između tužitelja i tuženika, u dijelu u kojem je iskazana u valuti švicarski franak (CHF), a koja glasi:

''Banka odobrava Korisniku kredita stambeni kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 181.000,00 CHF (stoosamdesetjednatisuća švicarskih franaka) Prema srednjem tečaju za CHF Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. važećem na dan korištenja kredita...''

II. Utvrđuje se da je ništetna odredba 4. Otplata kredita Ugovora o kreditu broj:

116-120/2007 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine od 11.06.2007.g., sklopljenog između tužitelja i tuženika, u dijelu u kojem je iskazana u valuti švicarski franak (CHF), a koja glasi:

''...u kunskoj protuvrijednosti 999,49 CHF (devetstodevedesetdevet švicarskih franaka i 49/100) obračunatih po srednjem tečaju za CHF Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. na dan plaćanja.''

III. Nalaže se tuženiku da isplati tužitelju iznos od 21.922,95 EUR / 165.178,71 kn, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče na iznose:

3,32 EUR od 02.08.2007.

5,94 EUR od 11.09.2007.

6,41 EUR od 16.11.2007.

3,31 EUR od 03.01.2008.

18,41 EUR od 14.02.2008.

25,91 EUR od 08.03.2008.

27,26 EUR od 04.04.2008.

12,49 EUR od 13.05.2008.

8,30 EUR od 24.06.2008.

16,44 EUR od 11.07.2008.

2,79 EUR od 03.09.2008.

7,05 EUR od 03.09.2008.

18,66 EUR od 05.10.2008.

58,43 EUR od 13.11.2008.

23,31 EUR od 17.12.2008.

87,38 EUR od 19.02.2009.

100,04 EUR od 19.02.2009.

74,59 EUR od 16.04.2009.

74,59 EUR od 16.04.2009.

78,63 EUR od 08.05.2009.

7.823,69 EUR od 08.05.2009.

28,98 EUR od 25.06.2009.

21,51 EUR od 14.07.2009.

64,14 EUR od 10.08.2009.

67,45 EUR od 11.09.2009.

60,68 EUR od 28.10.2009.

63,04 EUR od 06.11.2009.

72,34 EUR od 06.12.2009.

83,53 EUR od 13.01.2010.

92,35 EUR od 13.02.2010.

89,04 EUR od 04.03.2010.

109,53 EUR od 02.04.2010.

103,36 EUR od 01.05.2010.

136,17 EUR od 11.06.2010.

161,75 EUR od 01.07.2010.

150,97 EUR od 01.08.2010.

202,99 EUR od 10.09.2010.

169,42 EUR od 07.10.2010.

176,51 EUR od 13.11.2010.

219,85 EUR od 17.12.2010.

240,87 EUR od 01.01.2011.

218,89 EUR od 18.03.2011.

216,06 EUR od 18.03.2011.

205,07 EUR od 16.04.2011.

260,24 EUR od 22.06.2011.

251,28 EUR od 06.07.2011.

251,28 EUR od 07.07.2011.

270,30 EUR od 07.10.2011.

342,10 EUR od 17.03.2012.

346,11 EUR od 24.04.2012.

350,41 EUR od 25.05.2012.

358,59 EUR od 05.06.2012.

350,00 EUR od 04.07.2012.

342,92 EUR od 04.09.2012.

342,92 EUR od 04.09.2012.

328,19 EUR od 05.10.2012.

349,10 EUR od 18.11.2012.

340,61 EUR od 14.12.2012.

349,20 EUR od 05.01.2013.

329,04 EUR od 22.02.2013.

340,43 EUR od 25.03.2013.

318,43 EUR od 18.05.2013.

317,39 EUR od 29.05.2013.

320,36 EUR od 13.08.2013.

317,94 EUR od 13.08.2013.

317,94 EUR od 13.08.2013.

3.396,72 EUR od 13.08.2013.

s time da zakonska zatezna kamata od dospijeća pa do 31.prosinca 2007. teče po stopi određenoj člankom 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, a od 01.siječnja 2008. pa do 31.srpnja 2015. po eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za pet postotnih poena, a od 01.kolovoza 2015 pa do 31.prosinca 2022. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje HNB prema čl.29.st.2. i 8. ZOO-a, a od 01.siječnja 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena, u roku od 15 dana.

IV. Nalaže se tuženiku da naknadi tužitelju troškove parničnog postupka, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od dana donošenja presude pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena, u roku od 15 dana."

2. Tuženik u odgovoru na tužbu od 20. travnja 2022. godine smatra da nije riječ o potrošačkom ugovoru i da se navedena presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske ne primjenjuje u ovom postupku, smatra valutnu klauzulu u CHF dopuštenu i o njoj se pregovaralo te nije postupao suprotno načelu savjesnosti i poštenja, ne postoji znatna neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana na tužiteljevu štetu, ugovorna odredba je jasna, razumljiva i uočljiva, prigovara zastari i predlaže odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu troška parničnog postupka s zateznim kamatama od donošenja presude do isplate.

Zatim na ročištu 22. siječnja 2024. godine prigovara presuđenoj stvari, podneskom od 24. travnja 2023. godine se protivi preinaci tužbe i konačno se podneskom od 30. travnja 2024. godine protivi djelomičnom povlačenju tužbe.

3. Sud je proveo dokaz uvidom u Ugovor o kreditu od 11. lipnja 2007. s prvim dodatkom od 16. srpnja 2009. i drugim dodatkom od 26. kolovoza 2011., kreditni prijedlog od 1. lipnja 2007., 24. svibnja 2007. i 26. travnja 2007. godine, stručno mišljenje od 22. svibnja 2007., novi zapisnik od 24. svibnja 2007. godine, procjenu vrijednosti nekretnine sudskog vještaka Koraljke Polak Živković od listopada 2006. s pripadnim ispravama, izvadak za zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i lokacijsku dozvolu, izvadak za zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] s posjedovnim listovima broj 6296 i 3509 k. o. [katastarska općina] s kopijom katastarskog plana i iskazom čestica, potvrdu Ureda državne uprave u Zagrebačkoj županiji od 5. veljače 2007. s izvodom iz generalnog urbanističkog plana Grada Samobora od istog dana i diobni nacrt, Ugovor o kupoprodaji nekretnine od 12. ožujka 2006., izvadak iz zemljišne knjige za zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] s posebnom punomoći od 31. svibnja 2007., potvrde o prebivalištu od 30. svibnja 2007., posjedovni list broj 4390 k. o. [katastarska općina] s izvatkom iz katastarskog plana, ugovor o pozajmici vlasnika od 13. ožujka 2007., zahtjev od 8. kolovoza 2011. godine, zahtjev za kredit od 2. travnja 2007. godine, izjava svjedoka ČOĐ od 24. kolovoza 2020. nije posebno ocjenjivana, jer svjedoci iskazuju usmeno, uvid u tužiteljeve promidžbene letke o stambenim kreditima te kretanju tečaja CHF i EUR, dopis Hrvatske narodne banke, stručni članci nisu posebice ocjenjivani, jer ne predstavljaju dokaz o postupku tj. nisu isprave, uvid u Tablicu G 1- kamatne stope banaka na kunske kredite bez valutne klauzule, odredio računovodstveno vještačenje za potrebe kojeg je pribavljen otplatni plan, obavijest o promjeni kamatnih stopa po kreditu od 17. ožujka 2022. godine, isplatni nalog od 21. lipnja 2007. i 20. lipnja 2007., specifikacija uplata, pregled prometa za klijenta, preslušao tužitelja i svjedoka BO, uvid u presudu Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalna služba u Samoboru posl. broj P-4065/15 i Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-1593/2019, nije preslušan javni bilježnik Ilinka Lisonek, kao nepotreban svjedok primjenom pravnog shvaćanja Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženog u rješenju posl. broj Revd 321/2023-2 od 31. siječnja 2023. godine.

4. Tužbeni zahtjev je djelomice osnovan.

5. Kako je tužitelj tužbom zahtijevao nižu svotu nego li podneskom od 6. travnja 2023. godine kada je zahtijevao višu svotu, sud ocjenjuje da u ovoj pravnoj stvari nedopuštanjem preinake tužbe bi tužitelju bila nametnuta ograničenja prava na pristup sudu i pravičnog suđenja zajamčenoga odredbom čl.6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (NN-MU-18/97-1/06). Naime u svakom pojedinom slučaju primjenom ispitivanja razmjernosti je potrebno utvrditi je li ovakvim ograničenjem preinake tužbe do zaključenja glavne rasprave narušena sama bit toga prava tj. dolazili do kršenja prava na pristup sudu. Tako u slučaju kad tužitelj u vrijeme podnošenja tužbe ne raspolaže svima odlučnim činjenicama potrebnim za postavljanje konačnoga tužbenog zahtjeva, s obzirom da je to objektivno nemoguće bez pribave potrebnih isprava za računovodstveno vještačenje i samog vještačenja, već je istom tada moguće saznati sve odlučne činjenice vezane za visinu tužbenog zahtjeva kojeg tuženik osporava, pa slijedom toga nedopuštenje preinake tužbe koje je uslijedilo odmah nakon pribave potrebnih isprava i vještačenja ne bi bilo razmjerno tom legitimnom cilju iz odredbe čl.190.st.2. Zakona o parničnom postupku i dovelo bi do kršenja prava na pristup sudu. To stoga jer je legitiman cilj zabrane preinake tužbe nakon zaključenja glavne rasprave ako ima njegove krivnje zapravo onemogućavanje zloporabe postupovnih prava radi ubrzanja parničnog postupka, a postavljanje tužbenog zahtjeva u novčanom dijelu odmah nakon pribave potrebnih isprava i provedenog vještačenja , koje je zasnovano na istoj činjeničnoj i pravnoj osnovi ne utječe na dužinu trajanja postupka, dočim nedopuštanjem preinake tužbe može tužitelj podnijeti samo novu tužbu za preostali dio zahtjeva naznačene vrijednosti predmeta spora u tužbi, što nepotrebno uzrokuje nove troškove te se izlaže prigovoru presuđene stvari li možebitne zastare što opet dovodi u pitanje ostvarenja tužiteljeva prava to je za njega prekomjeran teret.

6. Zatim se tuženik protivi smanjenju tužbenog zahtjeva kao djelomičnom povlačenju tužbe podneskom od 30. travnja 2024. u odnosu na tužbeni zahtjev postavljen podneskom od 18. travnja 2024. koji je pak manji u odnosu na onaj postavljen podneskom od 6. travnja 2023. godine, zbog čega je sud odlučivao o tužbenom zahtjevu postavljenom u podnesku od 6. travnja 2023. godine, jer tuženik nije pristao na to djelomično povlačenje tužbe.

7. Nadalje je tuženik prigovorio i presuđenoj stvari, koji prigovor sud ocjenjuje neosnovanim jer je uvidom u presude Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalna služba u Samoboru, posl. broj P-4065/15 od 25. rujna 2019. godine i Županijskog suda u Zadru posl. broj Gž-1593/2019 od 25. studenog 2021. godine je utvrđeno da je tužitelj u tom postupku zahtijevao utvrđenje ništetnosti promjenjive kamatne stope po istom ugovoru o kreditu, te isplatu razlike nastale zbog takve promjene, a što znači da je ispunjena pretpostavka istovjetnosti parničnih stranaka, ali ne i činjenične osnove te tužbenog zahtjeva dočim nije ni osnovan tuženikov navod da je u ovom postupku obuhvaćena i ta razlika promjene kamatnih stopa, budući j e računovodstvenim vještačenjem u ovom postupku utvrđeno drugačije, što će biti obrazloženo potonje kod ocjene tog nalaza i mišljenja.

8. Nije prijeporno da su parnične stranke sklopile ugovor o kreditu 11. lipnja 2007. godine na 181.000,00 CHF po srednjem tečaju za tu valutu tuženikovom na dan korištenja kredita radi izgradnje kuće i kupnje građevinskog zemljišta, a kredit umanjen za interkalarnu kamatu i troškove obrade se isplaćuje tako da se 588.800,00 kn isplaćuje na žiro račun trgovačkog društva Vox Mundi d.o.o., a preostali iznos na račun tužiteljev, uz kamate od 5,25% dekluzivno godišnje s rokom otplate od 30 godina, tj. 360 mjeseci po 999,49 CHF po istom tečaju na dan plaćanja, a tuženik je ovlašten izvršiti promjenu kamatne stope sukladno svojoj odluci o kamatnim stopama ili drugom aktu te tužitelj svojim potpisom na ugovoru izjavljuje da je suglasan i da bez prigovora prihvaća pisanu obavijest tuženikovu o visini kamatne stope, anuiteta, te novi otplatni plan u skladu s promijenjenom kamatnom stopom, da bi 16. srpnja 2009. sklopili prvi dodatak ugovoru kojim je skraćen rok otplate kredita jer je tada tužitelj prijevremeno djelomice otplatio kredit i preostali iznos kredita je tada bio 60.326,03 CHF u kunskoj protuvrijednosti s kamatama od 6,75% dekluzivno godišnje, i otplaćuje se u mjesečnim anuitetima od 1.187,43 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za devize na dan plaćanja i naposljetku su 26. kolovoza 2011. sklopili drugi dodatak ugovoru, radi moratorija otplate kredita te je konačan rok vraćanja kredita 30. lipnja 2014. godine, što je sve utvrđeno uvidom u te isprave, te nije prijeporno da je ugovor i otplaćen prije podnošenja tužbe.

9. Sada je prijeporno je li tužitelj bio potrošač, tj. njegova aktivna legitimacija.

10. Založno pravo ugovoreno ugovorom o kreditu se odnosi na nekretninu u suvlasništvu založnih dužnika Č i OO, tužiteljevih roditelja, upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kuća broj 20 u Ulici Vlahe Bukovca, što je utvrđeno uvidom u navedeni ugovor i izvadak iz zemljišne knjige za tu nekretninu.

11. Procjena vrijednosti nekretnine sudskog vještaka Koraljke Polak Živković od listopada 2006., koju je naručilo trgovačko društvo Vox Mundi d.o.o. se odnosi na istu nekretninu u [adresa] te je uvidom u njega utvrđeno da ta kuća ima stambeni i poslovni prostor.

12. Uvidom u ugovor o kupoprodaji nekretnine od 12. ožujka 2006. je utvrđeno da je tužitelj od ĆO kupio 287/416 dijela kč. br. [katastarska čestica], vinograd od 416 m2, i od RO je kupio 166/616 dijela kč. br. [katastarska čestica], kuća od 30 m2 i vinograd od 386 m2, što zajedno čini novu kč. br. [katastarska čestica] površine 453 m2, formiranu diobnim nacrtom trgovačkog društva Geo-Bim d.o.o., što odgovara i izvacima iz zemljišne knjige za zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i 596 k. o. [katastarska općina] s posjedovnim listovima broj 6296 i 3509 k. o. [katastarska općina] kao i parcelacijskim elaboratom istog društva i izvatku iz zemljišne knjige za zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] tj. za kč. br. [katastarska čestica], vinograd površine 453 m2, u kojem je vlasništvo uknjižio tužitelj nakon parcelacije.

13. Zatim je uvidom u Ugovor o pozajmici vlasnika od 13. ožujka 2007. godine uknjiženo da je trgovačko društvo Vox Mundi d.o.o. kojeg je zastupao član uprave tj. tužitelj pozajmilo upravo tužitelju 588.800,00 kn kratkoročno radi kupnje zemljišta na česticama 3119/10 i 3119/2 k. o. [katastarska općina] iz kojih se formira nova čestica 3119/11 površine 453 m2 s rokom povrata od 90 dana, bez kamata te će pozajmica biti isplaćena na račun kod tuženika, što pak odgovara i sadržaju čl. 2. Ugovora o kreditu.

14. Slijedom toga sud prihvaća tužiteljev iskaz u ovom dijelu kao životan i uvjerljiv se sukladan navedenim ispravama tj. zahtijevao je stambeni kredit koji je tuženik tako i odradio i tako je ugovorena namjena kredita tj. kupnja građevinskog zemljišta i gradnja kuće te je tužitelj kupio dijelove zemljišta od prodavatelja ĆO i RO i osnovao novu česticu na kojoj je uknjižio svoje vlasništvo, sve to u [adresa], dočim je poslovno-stambena zgrada u [adresa] bila suvlasništvo njegovih roditelja te je na njoj osnovano založno pravo u tuženikovu korist na navedenom ugovoru o kreditu, a dio kupoprodajne cijene za kupnju ove nekretnine u [adresa], je tužitelj stekao zajmom kao fizička osoba od trgovačkog društva Vox Mundi d.o.o. kojim je bio suosnivač i član uprave te je to trgovačko društvo isplatilo taj zajam tuženiku na navedeni račun, a sklapanjem ugovora o kreditu je istom trgovačkom društvu tuženik vratio taj zajam u tužiteljevo ime te je zatim tužitelj gradio kuću u [adresa] za svoje potrebe na predmetnom zemljištu koje je kupio od RO i ĆO tj. dijelove njihovih zemljišta i proveo parcelaciju, dio kredita je tužitelj otplaćivao stečenom zakupninom stambeno-poslovne zgrade u [adresa] u suvlasništvu njegovih roditelja, koji poslovni dio su mu roditelji darovali nakon sklapanja ugovora o kreditu.

15. To što je tužitelj kasnije stekao taj poslovni prostor u predmetnoj stambeno-poslovnoj zgradi u [adresa], koje zgrade su suvlasnici bili njegovi roditelji i tako od zakupnine toga poslovnog prostora otplaćivao dio kredita ne utječe na njegovo svojstvo potrošača, budući je zemljište u [adresa], kupio radi gradnje kuće za svoje stambene potrebe, a na koji način će steći sredstva za otplatu kredita ne utječe na to svojstvo.

16. To isto vrijedi i za zajam koji je kao fizička osoba tužitelj ostvario od trgovačkog društva Vox Mundi d.o.o., budući je bitna namjena kredita i je li ta namjena ostvarena, a jest budući je namjena kredita bila ugovorena radi kupnje građevinskog zemljišta i izgradnje kuće što je i učinjeno na prethodno obrazloženi način dočim tužitelj iskazuje da je tu kuću uspio dovršiti istom 2025. godine.

17. Konačno, nije ni odlučno što je tužitelj dugo gradio tu kuću u [adresa], tj. do 2025. kako iskazuje, a zatim je od polovice iste godine počeo iznajmljivati tu kuću trećima, jer je u međuvremenu zbog financijskih prilika kupio povoljniju nekretninu za svoje stambene potrebe i to 2012. ili 2013. godine. Naime, bitno je da je tužitelj zahtijevao, a tuženik odobrio stambeni kredit za kupnju zemljišta u [adresa] i gradnju kuće na tom zemljištu za tužiteljeve stambene potrebe, što je tužitelj i učinio. To što su se prilike kasnije promijenile te je tužitelj još 2012. ili 2013. godine ostvario svoje stambene potrebe u drugoj nekretnini, a zatim polako dovršavao nekretninu u [adresa] i dovršio ju istom 2025. godine te je počeo iznajmljivati trećima, nije odlučno u odnosu na njegovo svojstvo potrošača jer je i kredit u međuvremenu nedvojbeno otplaćen kako je prethodno obrazloženo.

18. Dakle, primjenom odredbe čl. 3, st. 1. toč. 1. Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03) je tužitelj kao fizička osoba sklopio ugovor o kreditu s tuženikom u svrhu kupnje zemljišta i gradnje kuće za svoje stambene potrebe, koja svrha nije bila namijenjena njegovom zanimanju člana uprave trgovačkog društva Vox Mundi d.o.o. niti njegovoj poslovnoj aktivnosti niti poduzetničkoj djelatnosti te su tako ispunjene ove zakonske pretpostavke slijedom kojih tužitelj jest potrošač, a način otplate kredita te raspolaganje izgrađenom nekretninom nakon što je već kredit otplaćen i način stjecanja novca za otplatu kredita, dok je ugovor trajao nisu odlučne za utvrđivanje ove činjenice, dočim tuženik nije dokazao suprotno, a dokazni teret je na njemu.

19. Nadalje su prijeporni ništetnost ugovornih odredaba valutnoj klauzuli u CHF-u, osnovanost i visina tužbenog zahtjeva te zastara.

20. Ovdje treba primijeniti odredbe čl.81, 82, 85, 86. i 87. te 89. i 90. Zakona o zaštiti potrošača, (NN 96/03), a koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja ugovora.

21. Nije prijeporno da je tuženik sastavio Ugovor o kreditu.

22. Glede valutne klauzule, Vrhovni sud Republike Hrvatske je u svojoj presudu poslovni broj Rev-2221/18 prihvatio obrazloženje Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/17 kojim je utvrđeno da nije bilo pojedinačnih pregovaranja o ovoj ugovornoj odredbi te da potrošač nije imao utjecaja na njen sadržaj upravo zato jer ju je unaprijed sastavio trgovac tj. tuženik pa slijedom toga ovaj sud ocjenjuje da nije moguće to tumačiti kao pojedinačno pregovaranje, a i sam tuženik u odgovoru na tužbu navodi da je iluzorno očekivati da banka pregovara o pojedinačnim odredbama ugovora o kreditu sa svakim potrošačem. Nadalje je bilo potrebno utvrditi je li neka ugovorna odredba sastavljena jasno i razumljivo tj. da je u njoj izložena konkretna djelovanja i učinci te rizici koji utječu na kreditnu zaduženost, sve uz predočenje točnih kriterija razumljivih prosječnom potrošaču bez stručnoga znanja a da bi potrošač mogao procijeniti svoj rizik i opseg svoga zaduženja cijelo vrijeme trajanja ovoga ugovora o kreditu a po ocjeni ovog suda to nije učinjeno ni na koji način. Konačno, banke pa i tuženik su trebali obavijestiti potrošača tj. tužitelja o svim rizicima koje tužitelj prihvaća sklapanjem ovakvog ugovora s valutnom klauzulom ili ih uklopiti u sadržaj tog ugovora o kreditu, kako bi potrošač tj. tužitelj mogao razumjeti što mu donosi ova ugovorna odredba i odlučiti sam o tomu, sve sukladno obvezno pravnom načelu savjesnosti i poštenja, što banke tj. tuženik nije učinio premda sami trgovci tj. banke jesu znali te rizike. Sve to uz činjenicu da tada nije bilo propisano kako banke moraju u vrijeme pregovaranja obavijestiti potrošača o nekim konkretnim činjenicama na osnovi kojih će prosječan potrošač moći procijeniti rizike valutne klauzule i odlučiti o svojim obvezama tijekom trajanja ugovora o kreditu, ali primjenom načela savjesnosti i poštenja postoji opća dužnost svih sudionika obveznih odnosa učiniti sve da se u potpunosti postigne informirana suglasnost o svima bitnim čimbenicima namjeravanoga pravnog posla pa i tečajne razlike, tim više što je priroda i posebnost ove valute poznata bankama, a ne i prosječnom potrošaču koji nema stručnog znanja, što sve uzrokuje bitnu neravnotežu u njihovim pravima i obvezama. Dakle, banke znaju za rizik ugovaranja valutne klauzule u CHF-u i uvjeravaju potrošače da je ta valuta sigurna i često procjenjuju same da s u potrošači kreditno sposobni samo za takav ugovor, što prosječnog potrošača bez toga stručnog znanja navodi na sklapanje ovakvog ugovora. Takvo postupanje uzrokuje neizvjesnost iznosa glavnice kredita i njegove cijene tj. kamata, jer je ovdje vezano za CHF, što nadalje dovodi do promjenjivosti bitnih elemenata tog ugovora, zbog tečajnih razloga, a banke znaju da je uz CHF vezan posebni rizik kao valute utočišta, ali utočište za bankovne obveze, a ne za potrošačeve te tako taj rizik preuzima potrošač bez svoga znanja, koji je k tomu potaknut na sklapanje ovakvog ugovora nižima kamatnim stopama, u početku, što je samo po sebi nepošteno. S druge strane pak prosječni potrošač u to doba jest bio načelno upoznat s valutnom klauzulom, ali je u optjecaju bila uglavnom DEM tj. euro pa nije znao razliku pojedinih stranih valuta glede tečajnih rizika, slijedom čega nije znao niti razumio gospodarske posljedice ovih ugovora. Dakle, banke prihvaćaju samo opći rizik valutne klauzule a potrošač i taj rizik, ali i dodatni rizik poseban za CHF kao valutu utočišta, što banke kao stručne ustanove razumiju, a potrošači kao nestručni ne razumiju niti su svjesni da ne razumiju takve rizike pa misle kako su preuzeli samo opći rizik koji je vezan uz pojam svake valutne klauzule, a nitko im to nije objasnio niti im je druga strana tj. banka dala neko pravo koje bi potrošaču taj nedostatak nadoknadilo, s tim što treba reći da više kamatne stopa ispočetka nisu dovoljne, jer su i one vezane za CHF pa su posljedice u konačnosti iste, jer su i stope bile promjenjive. Sama činjenica da tečaj CHF-a nije stalno rastao, nije odlučna, jer navedena neravnoteža prava i obveza ugovornih stranaka nastaje samim sklapanjem ugovora bez pojedinačnog pregovaranja i informiranja potrošača o rizicima koje preuzima na sebe bez znanja is vijesti o neznanju tog rizika, a što sve vrijedi i za ovaj pojedinačni ugovor tj. parnične stranke. Slijedom toga je i ova ugovorna odredba tj. valutna klauzula u CHF iz čl. 2 i 4 Ugovora o kreditu ništetna.

23. Slijedom toga su navedene ugovorne odredbe utvrđene ništetnima primjenom odredbe čl.87.st.1. Zakona o zaštiti potrošača u svezi s odredbom čl.322.st.1. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05-155/23) pa primjenom odredbe čl.323.st.1. istog Zakona svaka je ugovorna strana dužna vratiti drugoj što je primila na osnovi takvog ugovora, a na osnovi odredbe čl.324. st.1. istog Zakona ništetnost neke odredbe ugovora ne povlači ništetnost ugovora, ako on može opstati bez ništetne odredbe i ako ona nije bila uvjet ugovora ni odlučna pobuda zbog koje je ugovor sklopljen, koje pretpostavke nisu ispunjene u ovom slučaju jer ugovorena kamatna promjenjiva stopa nije bila uvjet ugovora a niti je po tužiteljevom iskazu bila odlučna pobuda već mu je trebao kredit radi kupnje građevinskog zemljišta i izgradnje kuće, kojeg će moći otplatiti. Sve i da su ispunjene odredbe čl.324.st.1. Zakona o obveznim odnosima, već da je riječ o odlučnoj pobudi zbog koje je ugovor sklopljen, opet treba primijeniti odredbu čl.324.st.2. istog Zakona budući je posebnim propisom tj. Zakonom o zaštiti potrošača ustanovljena ništetnost upravo da bi ugovor bio oslobođen te odredbe i vrijedio bez nje. Također odredba čl.326. st.2. Zakona o obveznim odnosima se ne primjenjuje, premda je ugovor u cijelosti ispunjen prije utuženja, jer uzrok ništetnosti nije bila zabrana manjeg značenja tj. ovdje je riječ o tuženikovom postupanju suprotno načelu savjesnosti i poštenja što je osnovno pravilo obveznih odnosa, a u svezi s odredbom čl.87.st. 2. Zakona o zaštiti potrošača.

24. Slijedom toga sud prihvaća tužiteljev iskaz u tom dijelu jer je po zvanju matematičko-informatički tehničar i u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu se bavio telekomunikacijama, a bio je član uprave trgovačkog društva i nije znao da je CHF valuta utočišta niti posljedice koje proizlaze iz toga niti mu je to tko objasnio, već je znao samo da je tečaj te valute čvrst. S druge strane, iskaz svjedokinje BO, koja je tada bila kreditni referent samo potvrđuje da je strankama objašnjavala kako kredit vezan uz ovu valutu se može mijenjati ovisno o rastu ili smanjenju tečaja te valute, što se događa i s kreditima vezanim za euro, a ne dokazuje da je tuženik objasnio tužitelju što znači valuta utočišta i kakve su posljedice ugovora vezanih valutnom klauzulom za tu valutu utočišta.

25. U odnosu na tuženikove prigovore o primjeni navedenih presuda Vrhovnog suda, vrijedi odredba čl.502. C Zakona o parničnom postupku te taj prigovor sud ocjenjuje neosnovanim.

26. U odnosu na prigovor zastare Vrhovni sud Republike Hrvatske je u svojoj presudi poslovni broj Rev-2245/17 od 20. ožujka 2018. godine izrazio stajalište da se pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnog interesa potrošača dolazi do prekida zastare primjenom odredbe čl.241. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05- 155/23), te zastara pojedinačnih zahtjeva ove vrste počinje teći ispočetka od trenutka pravomoćnosti sudske odluke u povodu te tužbe. Kako je to učinjeno presudom Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. godine i Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. godine kao i presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev- 2221/18 od 3. rujna 2019. godine, kada je presuda povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača u ovoj vrsti predmeta u odnosu na ništetnost valutne klauzule u CHF postala pravomoćna, što je općepoznato, a posebice poznato strankama, a kojim presudama je utvrđeno da su banke pa i tuženik nametale ovu valutnu klauzulu u CHF potrošačima, pa i tužitelju suprotno načelu savjesnosti i poštenja, čim je došlo do kršenja pojedinih interesa i prava potrošača kao korisnika kredita što je uzrokovalo nepoštenost tj. ništetnost navedene ugovorne odredbe, pa primjenom toga zastara nije nastupila. Kako je ugovor otplaćen 12. kolovoza 2013. godine, sukladno nalazu i mišljenju računovodstvenog vještaka koji navodi taj dan zadnje uplate, a presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 u odnosu ništetnosti valutne klauzule u CHF postala pravomoćna 14. lipnja 2018. godine kada je Visoki trgovački sud Republike Hrvatske donio presudu poslovni broj Pž-6632/17 to sud ocjenjuje da je neosnovan prigovor zastare primjenom odredbe čl.241. i čl.225. Zakona o obveznim odnosima, jer je tužba podnesena 15. veljače 2022. godine tj. unutar zastarnog roka od 5 godina.

27. Nadalje, ono što tužitelj potražuje u novčanom dijelu tužbenog zahtjeva jest razlika u valuti između iznosa utvrđenih početnim otplatnim planom po tečaju CHF po tečajnici tuženikovoj tj. po srednjem tečaju za CHF na dan korištenja kredita i svota koje je tužitelj plaćao zbog rasta tečaja te valute zbog čega je to jedina i pravilna mogućnost izračuna onog što je tuženik stekao zbog svog nesavjesnog i nepoštenog postupanja.

28. Računovodstvenim nalazom i mišljenjem od 17. ožujka 2023. godine je utvrđeno da je razlika između anuiteta s osnove valutne klauzule za sve anuitete za koje je nalazom utvrđen više plaćen iznos 21.922,95 EUR, čemu prigovara tuženik sadržajno kao u podnesku od 24. travnja 2023. godine, a vještak na ročištu 22. siječnja 2024. godine navodi kako se iznos anuiteta koje je obračunavao tuženik mijenjao tijekom razdoblja te iste anuitete koje je obračunao tuženik u CHF jest uzeo u obzir prilikom izmjene tečaja i primijenio je razliku plaćenih anuiteta u CHF prema tuženikovu obračunu i početnom tečaju na dan isplate kredita dočim tečajne razlike nastale zbog promjene kamatnih stopa, koje su dosuđene u drugom sudskom postupku nisu uzete u obzir da bi mu rješenjem od 15. veljače 2024. godine bilo naloženo umanjiti preplatu zbog tečajnih razlika za dosuđeni iznos u tim postupcima i u dopuni od 22. veljače 2024. godine i utvrdio da tako umanjena svota iznosi 21.507,90 EUR, sve s mjesečnim svotama i nadnevcima dosjelosti kao u mišljenju, čemu opet prigovara tuženik sadržajno kao u podnesku od 30. travnja 2024. godine, a vještak na ročištu 16. rujna 2024. godine navodi da je postupio sukladno sudskom dodatku te je utjecaj dodataka Ugovora o kreditu i primjene kamatne stope sukladno tim dodacima pravno pitanje, koji nalaz i mišljenje sud prihvaća kao stručno i obrazloženo, zasnovano na mjerodavnim ispravama u spisu.

29. Kako je utvrđeno točno stanje preplate zbog tečajne razlike umanjeno za dosuđenu svotu po presudi Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovni broj P- 4065/2015 od 25. rujna 2019. godine te su u tom drugom sudskom postupku uzete u obzir i različite promjenjive kamatne stope po osnovnom ugovoru o kreditu i prvom dodatku, kao i drugom dodatku tom ugovoru, slijedom čega je dobivena konačna svota razlike preplate zbog promjenjivih kamatnih stopa tijekom cijelog otplatnog razdoblja tj. prijevremene otplate kredita čime nije bilo potrebe za dopunskim vještačenjem.

30. Isto tako nije osnovan niti prigovor presuđene stvari, jer je u ovom postupku utvrđena razlika u valuti između iznosa utvrđenih početnim otplatnim planom po tečaju CHF po tečajnici tuženikovoj tj. po srednjem tečaju za CHF na dan korištenja kredita i svota koje je tužitelj plaćao zbog rasta tečaja te valute, kako je i određeno sudskim zadatkom, sve to umanjeno za ono što je tužitelju dosuđeno u navedenom drugom sudskom postupku poslovni broj P-4065/2015 Općinskog suda u Novom Zagrebu na ime razlike zbog promjene kamatne stope, što su dvije različite osnove, kako u činjeničnom dijelu, tako i u samome tužbenom zahtjevu u oba ova postupka te nisu ispunjene te dvije kumulativne pretpostavke istodobno s trećom tj. da je riječ o istim strankama.

31. Stoga je tužbeni zahtjev prihvaćen kao u točki III izrjeke za 21.507,90 EUR s zateznim kamatama na pojedine mjesečne svote kao sukladan dopunjenom nalazu i mišljenju, a odbijen je dio tužbenog zahtjeva kao u točki IV izrjeke za 415,05 EUR kao razlika do tužbenog zahtjeva u podnesku od 6. travnja 2023. godine, o kojem je sud morao odlučivati jer se tuženik protivio smanjenju tužbe.

32. Zatezne kamate teku na pojedine mjesečne svote od dana uplate kako je navedeno u nalazu i mišljenju računovodstvenog vještaka, kao dana dospjelosti, sve po stopi propisanoj odredbom čl. 1. Uredbe o visini stope zateznih kamata te čl. 29, st. 2. i 8 . Zakona o obveznim odnosima uz uvećanje od pet tj. tri postotna boda jer nije riječ o trgovačkom ugovoru, a na parbeni trošak po odredbi čl. 151, st. 3. Zakona o parničnom postupku.

33. Na osnovi odredbe čl. 154, st. 5. Zakona o parničnom postupku, budući je tužitelj uspio s 98,11%, tužbenog zahtjeva, a tuženik s 1,89%, dakle s pretežitim dijelom tužbenog zahtjeva, to je primjenom tbr. 7, 8 i 9 OT sud tužitelju priznao trošak odvjetničkog zastupanja i to za tužbu, podneske 15.7.2022., 6.4.2023., 18.3.2023. i 20.3.2025., kao i ročišta 3.2.2023., 11.9.2023., 22.1.2024., 16.9.2024., 17.2.2025. i 15.12.2025. po 250 bodova, što je ukupno 2.750 bodova ili 5.500,00 eur, uvećano za PDV od 1.375,00 eur, trošak vještačenja od 200,00 eur, što je ukupno 7.075,00 eura, uvećano za sudsku pristojbu na tužbu 131,09, što je ukupno 7.206,09 eur. Trošak podneska od 7.4.2025. nije priznat, jer je suprotan odredbi čl. 299a Zakona o parničnom postupku, tj. podnesen je bez odobrenja.

U Zagrebu, dana 29. siječnja 2026. godine

Sudac

Nikola Raguz

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može uložiti žalbu Županijskom sudu u roku 15 dana od uručenja prijepisa. Žalba se podnosi putem ovoga suda.

DNA:

- opunomoćeniku tužitelja

- opunomoćeniku tuženika