REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Kzz-44/2025-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u Vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Ileane Vinja kao predsjednice Vijeća, te Žarka Dundovića i Ratka Šćekića, kao članova Vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Martine Slunjski, kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenika ĆM zbog prekršaja iz članka 22. stavka 1 točke 4. i dr., Zakona o radu (''Narodne novine'' broj 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 46/23, 64/23, dalje: ZR), odlučujući o zahtjevu Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske za zaštitu zakonitosti (u daljnjem tekstu: državni odvjetnik) od 5. prosinca 2025. broj ZPP-DO-65/2025 podignutom protiv pravomoćne presude Općinskog suda u Rijeci, Prekršajni odjel, od 8. srpnja 2023., broj Pp-1073/2023, u sjednici Vijeća održanoj 29. siječnja 2026.,
p r e s u d i o j e :
Utvrđuje se da je zahtjev za zaštitu zakonitosti osnovan i da je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Rijeci, Prekršajni odjel, od 8. srpnja 2023., broj Pp- 1073/2023, povrijeđen zakon u odredbi čl. 196. toč. 4. Prekršajnog Zakona (''Narodne novine'' broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/115, 70/17, 118/18 i 114/22, dalje: PZ) na štetu okrivljenika ĆM te se pobijana presuda ukida i predmet vraća sudu na ponovno odlučivanje.
Obrazloženje
1. Uvodno citiranom pravomoćnom presudom proglašen je krivim ĆM zbog jednog prekršaja iz članka 229. stavka 1. točke 47. i stavka 2. u vezi članka 120. stavka 1. ZR-a i jednog prekršaja iz članka 229. stavka 1. točke 46. i stavka 2. u vezi člankom 93. stavka 2. istog zakona za koje su mu na temelju tih propisa uz primjenu članka 37. PZ-a za svaki počinjeni prekršaj utvrđene novčane kazne u iznosu od po 100,00 eura te mu je na temelju članka 39. stavka 1. točke 2. PZ-a izrečena ukupna kazna zatvora u trajanju od 200,00 eura koju je dužan platiti u roku od 15 dana.
2. Protiv te presude državni odvjetnik je podnio zahtjev za zaštitu zakonitosti (dalje: zahtjev) zbog povrede zakona iz članka 196. točke 4. PZ-a s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.
3. Na temelju članka 510. stavka 4. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08, 76/09, 80/11, 121/11 - pročišćeni tekst, 91/12 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 130/20 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 80/22, 36/24 i 72/25, dalje: ZKP), o sjednici Vijeća uredno je izviješten državni odvjetnik koji nije pristupio.
4. Zahtjev je osnovan.
5. Osnovano državni odvjetnik u zahtjevu tvrdi da je pobijanom presudom na štetu okrivljenika povrijeđeno materijalno prekršajno pravo u pitanju je li u odnosu djelo primijenjen zakon koji se nije mogao primijeniti.
6. Naime, iz izreke prvostupanjske presude proizlazi da je okrivljenik pod točkom 1. izreke proglašen krivim što kao poslodavac i vlasnik pekarskog obrta „[obrt]“ radnici ĆMI nije uručio pisanu i obrazloženu odluku o prestanku ugovora o radu već ju je elektroničkim putem 24. listopada 2022. obavijestio o prestanku radnog odnosa te je izvršio odjavu radnice s obaveznog mirovinskog osiguranja bez pisane odluke o otkazu ugovora o radu čime je počinio prekršaj iz članka 229. stavka 1. točke 47. i stavka 2. u vezi članka 120. stavka 1. ZR-a, dok je pod točkom 2. izreke proglašen krivim što radnici kojoj je prestao radni odnos nije uručio obračun dugovane a neisplaćene otpremnine, što je prekršaj iz članka 229. stavka 1. točke 46. i stavka 2. u vezi člankom 93. stavka 2. ZR-a.
7. Državni odvjetnik tvrdi da je pravno stajalište suda prvog stupnja, da je u konkretnom slučaju okrivljenik kao vlasnik obrta temeljem članka 120. stavka 1. ZR-a bio dužan radnici uručiti pisani otkaz ugovora o radu i posljedično tome i dostaviti joj obračun pripadajuće otpremnine pogrešno. Ističe da je nesporno da je okrivljenik kao vlasnik navedeni obrt odjavio 19. listopada 2022. te je sukladno tome Upravni odjel za turizam, poduzetništvo i ruralni razvoj Primorsko-goranske županije istog dana donio rješenje br. UP/I-311-02/22-04/283 o upisu odjave obrta u Obrtni registar. Državni odvjetnik ukazuje da je u takvoj situaciji kada je obrt prestao postojati okrivljenik ispravno postupio kada je radnicu obavijestio da joj je radni odnos zbog odjave obrta prestaje s danom 19. listopada 2022. i nije joj bio u smislu odredbe članka 120. dužan dati otkaz ugovora o radu. Navodi da je odredbom članka 112. ZR-a propisano kada ugovor o radu prestaje, ali da je tu listu razloga prestanka ugovora o radu dopušteno prošireno tumačiti kada je razlog prestanka propisan posebnim zakonom, tj. propisom istog ranga, u konkretnom slučaju Zakonom o obrtu ("Narodne novine" broj 143/13, 127/19 i 41/20, dalje: ZO) koji u članku 44. (ispravno: 45.) propisuje da obrt osim po sili zakona prestaje i odjavom. U tom slučaju prestankom obrta po sili zakona prestaje i radni odnos zaposlenicima obrta te se zbog toga ne primjenjuju odredbe o obvezi davanja otkaza ugovora o radu, a posljedično niti odredbe o obvezi isplate otpremnine. U zahtjevu se državni odvjetnik u argumentaciji navedenog pravnog stajališta poziva na odluke ovoga suda u odlukama Rev-65/00-2 i Rev-249/2025-2 kao i odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-1081/2011.
8. Vrhovni sud Republike Hrvatske prihvaća kao pravilan pravni stav državnog odvjetnika da okrivljenik u konkretnom slučaju nije bio dužan zaposlenici obrta davati otkaz ugovor o radu u obliku i na način propisanim odredbom članka 120. ZR-a i dostavljati joj obračun otpremnine u smislu članka 93. stavka 2. tog zakona jer njen radni odnos nije prestao otkazom ugovora već zbog toga što je obrt u kojem je bila u radnom odnosu prestao zbog odjave i brisanja iz Obrtnog registra.
8.1. Naime, pravilno je tumačenje državnog odvjetnika odredbe članka 112. stavka 1. točke 4. ZR-a da se u ovakvim slučajevima kod obrta odjava kao razlog prestanka ugovora o radu tretira na isti način kao i prestanak obrta po sili zakona (koja je propisana člankom 47. ZO-a). Radi se o tome da i u jednom i u drugom slučaju u smislu odredbe članka 45. stavka 1. ZO-a dolazi do prestanka obrta, a slijedom toga i do faktičnog i pravnog prestanka ugovora o radu zaposlenika tog obrta. Kako u tom slučaju ugovor o radu nije prestao otkazom ne dolazi u obzir primjena odredbe članka 120. stavka 1. ZR-a u vezi obveze poslodavca davanja otkaza ugovora o radu zaposleniku u pisanom obliku, a posljedično niti primjena odredbe članka 126. istog zakona s obzirom da je njome propisano da kod otkaza ugovora o radu poslodavac otpremninu u vidu novčanog iznosa isplaćuje radniku kao sredstvo osiguravanja prihoda i ublažavanja štetnih posljedica, uz uvjet da se radilo o radu koji je trajao neprekidno dvije godine.
8.2. Navedeni stav je u sukladnosti s citiranim revizijskim odlukama ovoga suda i odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske u kojima se radilo o gotovo potpuno identičnim pravnim situacijama jer se predmet spora i u tim predmetima odnosio na nedonošenje otkaza ugovora o radu zaposleniku od strane poslodavca kada je obrt prestao odjavom. I Ustavni sud prihvaća kao ispravan stav da "… u slučaju odjave obrta radniku zaposlenom kod obrtnika radni odnos prestaje danom prestanka obrta, tj. po sili samog zakona, …. i da takvom slučaju tuženi obrtnik kao poslodavac nije dužan tužiteljici kao radniku dati otkaz.".
8.3. Prema tome, kako je u pobijanoj presudi sud, zbog pogrešnog pravog stava da je poslodavac zaposlenici unatoč prestanka obrta trebao dati pisani otkaz ugovora o radu i obračunati otpremninu jer "… navedeni pekarski obrt nije odjavljen po sili zakona…". primijenio materijalnopravne odredbe koje nije mogao primijeniti počinjena je povreda iz članka 196. točka 4. PZ-a zbog čega je utvrđeno da je zahtjev državnog odvjetnika osnovan te je pobijana presuda ukinuta i predmet je vraćen sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
9. U ponovljenom postupku sud će, imajući u vidu sve naprijed navedeno, donijeti novu na zakonu utemeljenu odluku.
10. Iz svih naprijed navedenih razloga na temelju članka 513. stavka 1. ZKP-a odlučeno je kao u izreci.
Zagreb, 29. siječnja 2026.
Predsjednica vijeća:
Ileana Vinja
