Republika Hrvatska
Županijski sud u Varaždinu
Stalna služba u Koprivnici
Koprivnica, Hrvatske državnosti 5
Poslovni broj: Gž-10/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E N J E
Županijski sud u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Tatjane Kučić kao predsjednice vijeća te Veljka Kučekovića kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Vesne Rep kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja NŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupaju punomoćnici Dominik Musulin i Viktor Perak, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Musulin i suradnici d.o.o., protiv tuženika Zagrebačke banke d.d., Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473, kojeg zastupaju punomoćnici Kruno Knežević, Petar Kovačević i Ana Bago Martić, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Metelko, Knežević & Partneri d.o.o. iz Zagreba, Lopašićeva 6, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Zaboku poslovni broj P-946/2023-30 od 27. listopada 2025., na nejavnoj sjednici vijeća održanoj 29. siječnja 2026.,
p r e s u d i o j e i r i j e š i o j e
I. Tuženikova žalba djelomično se uvažava, a djelomično odbija kao neosnovana te se presuda Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Zaboku poslovni broj P-946/2023-
30 od 27. listopada 2025.:
- potvrđuje u točki I. izreke
- potvrđuje u točki III. izreke u dijelu kojim je tuženiku naloženo da tužitelju plati iznos od 2.895,00 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 12. lipnja 2023. do isplate po stopi kako je to određeno prvostupanjskom presudom
- preinačuje u točki II. izreke na način da se odbija dio tužbenog zahtjeva koji glasi: „Tuženiku Zagrebačka banka d.d., Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473 se nalaže da tužitelju NŽ iz [adresa],OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 8.911,18 EUR s zakonskom zateznom kamatom tekućom :
na iznos od 8,87 EUR od 1. 10. 2015. do isplate,
na iznos od 32,68 EUR od 1.10.2015. do isplate,
na iznos od 33,07 EUR od 1.10.2015. do isplate,
na iznos od 20,37 EUR od 1.10.2015. do isplate,
na iznos od 23,28 EUR od 1.10.2015. do isplate,
na iznos od 23,86 EUR od 1.10.2015. do isplate,
na iznos od 18,85 EUR od 1.10.2015. do isplate,
na iznos od 19,72 EUR od 1.10.2015. do isplate,
na iznos od 16,28 EUR od 1.10.2015. do isplate,
na iznos od 21,85 EUR od 1.10.2015. do isplate,
na iznos od 15,66 EUR od 1.10.2015. do isplate,
na iznos od 19,66 EUR od 1.10.2015. do isplate,
na iznos od 19,02 EUR od 1.10.2015. do isplate,
na iznos od 29,82 EUR od 1.10.2015. do isplate,
na iznos od 36,76 EUR od 1.10.2015. do isplate,
na iznos od 35,26 EUR od 1.10.2015. do isplate,
na iznos od 42,15 EUR od 1.10.2015. do isplate,
na iznos od 54,77 EUR od 1.10.2015. do isplate,
na iznos od 56,43 EUR od 1.10.2015. do isplate,
na iznos od 71,00 EUR od 1.10.2015. do isplate,
na iznos od 70,51 EUR od 1.10.2015. do isplate,
na iznos od 100,71 EUR od 1.10.2015. do isplate,
na iznos od 83,12 EUR od 1.10.2015. do isplate,
na iznos od 87,18 EUR od 1.10.2015. do isplate,
na iznos od 102,10 EUR od 1.10.2015. do isplate,
na iznos od 103,74 EUR od 1.10.2015. do isplate,
na iznos od 97,21 EUR od 1.10.2015. do isplate,
na iznos od 101,16 EUR od 1.10.2015. do isplate,
na iznos od 101,37 EUR od 1.10.2015. do isplate,
na iznos od 113,43 EUR od 1.10.2015. do isplate,
na iznos od 139,07 EUR od 1.10.2015. do isplate,
na iznos od 168,24 EUR od 1.10.2015. do isplate,
na iznos od 196,53 EUR od 1.10.2015. do isplate,
na iznos od 147,14 EUR od 1.10.2015. do isplate,
na iznos od 130,53 EUR od 1.10.2015. do isplate,
na iznos od 131,64 EUR od 1.10.2015. do isplate,
na iznos od 133,93 EUR od 1.10.2015. do isplate,
na iznos od 148,27 EUR od 1.10.2015. do isplate,
na iznos od 152,58 EUR od 1.10.2015. do isplate,
na iznos od 147,88 EUR od 1.10.2015. do isplate,
na iznos od 147,17 EUR od 1.10.2015. do isplate,
na iznos od 149,55 EUR od 1.10.2015. do isplate,
na iznos od 153,69 EUR od 1.10.2015. do isplate,
na iznos od 148,53 EUR od 1.10.2015. do isplate,
na iznos od 147,11 EUR od 1.10.2015. do isplate,
na iznos od 134,45 EUR od 1.10.2015. do isplate,
na iznos od 145,36 EUR od 1.10.2015. do isplate,
na iznos od 150,44 EUR od 1.10.2015. do isplate,
na iznos od 147,07 EUR od 1.10.2015. do isplate,
na iznos od 143,02 EUR od 1.10.2015. do isplate,
na iznos od 141,62 EUR od 1.10.2015. do isplate,
na iznos od 140,18 EUR od 1.10.2015. do isplate,
na iznos od 150,26 EUR od 1.10.2015. do isplate,
na iznos od 135,43 EUR od 1.10.2015. do isplate,
na iznos od 133,01 EUR od 1.10.2015. do isplate,
na iznos od 134,45 EUR od 1.10.2015. do isplate,
na iznos od 132,93 EUR od 1.10.2015. do isplate,
na iznos od 138,36 EUR od 1.10.2015. do isplate,
na iznos od 141,87 EUR od 1.10.2015. do isplate,
na iznos od 143,58 EUR od 1.10.2015. do isplate,
na iznos od 149,69 EUR od 1.10.2015. do isplate,
na iznos od 143,52 EUR od 1.10.2015. do isplate,
na iznos od 133,51 EUR od 1.10.2015. do isplate,
na iznos od 136,88 EUR od 1.10.2015. do isplate,
na iznos od 133,95 EUR od 1.10.2015. do isplate,
na iznos od 129,74 EUR od 1.10.2015. do isplate,
na iznos od 130,65 EUR od 1.10.2015. do isplate,
na iznos od 133,65 EUR od 1.10.2015. do isplate,
na iznos od 136,05 EUR od 1.10.2015. do isplate,
na iznos od 136,66 EUR od 1.10.2015. do isplate,
na iznos od 139,23 EUR od 1.10.2015. do isplate,
na iznos od 142,92 EUR od 1.10.2015. do isplate,
na iznos od 143,62 EUR od 1.10.2015. do isplate,
na iznos od 144,16 EUR od 1.10.2015. do isplate,
na iznos od 143,88 EUR od 1.10.2015. do isplate,
na iznos od 143,88 EUR od 1.10.2015. do isplate,
na iznos od 143,88 EUR od 1.10.2015. do isplate,
na iznos od 143,88 EUR od 1.10.2015. do isplate,
na iznos od 143,88 EUR od 1.10.2015. do isplate,
na iznos od 143,88 EUR od 1.10.2015. do isplate,
na iznos od 143,88 EUR od 1.10.2015. do isplate i
na iznos od 56,01 EUR od 1.10.2015. do isplate do 31. prosinca 2022. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka prema čl. 29. st. 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima , od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke , sve u roku od 15 dana.“
- preinačuje u točki III. izreke u dijelu kojim je tuženiku naloženo da tužitelju na dosuđeni iznos od 2.895,00 EUR plati zakonske zatezne kamate koje teku od 1. listopada 2015. do 11. lipnja 2023. na način da se taj dio tužbenog zahtjeva odbija
- preinačuje u točkama IV. i VI. izreke kojima je odlučeno o naknadi parničnog troška na način da se određuje da svaka stranka snosi svoje troškove.
II. Odbija se tuženikov zahtjev za naknadu parničnog troška drugostupanjskog postupka u iznosu od 448,05 EUR (četiristo četrdeset osam eura i pet centi).
Obrazloženje
1. Prvostupanjski sud donio je presudu čija izreka glasi:
«I.Dopušta se preinaka tužbe tužitelja NŽ iz [adresa],OIB: [osobni identifikacijski broj] od dana 11. travnja 2025.
II. Tuženiku : Zagrebačka banka d.d. , Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473 se nalaže da tužitelju : NŽ iz [adresa],OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 8.911,18 EUR s zakonskom zateznom kamatom tekućom :
na iznos od 8,87 EUR od 1. 10. 2015. do isplate,
na iznos od 32,68 EUR od 1.10.2015. do isplate,
na iznos od 33,07 EUR od 1.10.2015. do isplate,
na iznos od 20,37 EUR od 1.10.2015. do isplate,
na iznos od 23,28 EUR od 1.10.2015. do isplate,
na iznos od 23,86 EUR od 1.10.2015. do isplate,
na iznos od 18,85 EUR od 1.10.2015. do isplate,
na iznos od 19,72 EUR od 1.10.2015. do isplate,
na iznos od 16,28 EUR od 1.10.2015. do isplate,
na iznos od 21,85 EUR od 1.10.2015. do isplate,
na iznos od 15,66 EUR od 1.10.2015. do isplate,
na iznos od 19,66 EUR od 1.10.2015. do isplate,
na iznos od 19,02 EUR od 1.10.2015. do isplate,
na iznos od 29,82 EUR od 1.10.2015. do isplate,
na iznos od 36,76 EUR od 1.10.2015. do isplate,
na iznos od 35,26 EUR od 1.10.2015. do isplate,
na iznos od 42,15 EUR od 1.10.2015. do isplate,
na iznos od 54,77 EUR od 1.10.2015. do isplate,
na iznos od 56,43 EUR od 1.10.2015. do isplate,
na iznos od 71,00 EUR od 1.10.2015. do isplate,
na iznos od 70,51 EUR od 1.10.2015. do isplate,
na iznos od 100,71 EUR od 1.10.2015. do isplate,
na iznos od 83,12 EUR od 1.10.2015. do isplate,
na iznos od 87,18 EUR od 1.10.2015. do isplate,
na iznos od 102,10 EUR od 1.10.2015. do isplate,
na iznos od 103,74 EUR od 1.10.2015. do isplate,
na iznos od 97,21 EUR od 1.10.2015. do isplate,
na iznos od 101,16 EUR od 1.10.2015. do isplate,
na iznos od 101,37 EUR od 1.10.2015. do isplate,
na iznos od 113,43 EUR od 1.10.2015. do isplate,
na iznos od 139,07 EUR od 1.10.2015. do isplate,
na iznos od 168,24 EUR od 1.10.2015. do isplate,
na iznos od 196,53 EUR od 1.10.2015. do isplate,
na iznos od 147,14 EUR od 1.10.2015. do isplate,
na iznos od 130,53 EUR od 1.10.2015. do isplate,
na iznos od 131,64 EUR od 1.10.2015. do isplate,
na iznos od 133,93 EUR od 1.10.2015. do isplate,
na iznos od 148,27 EUR od 1.10.2015. do isplate,
na iznos od 152,58 EUR od 1.10.2015. do isplate,
na iznos od 147,88 EUR od 1.10.2015. do isplate,
na iznos od 147,17 EUR od 1.10.2015. do isplate,
na iznos od 149,55 EUR od 1.10.2015. do isplate,
na iznos od 153,69 EUR od 1.10.2015. do isplate,
na iznos od 148,53 EUR od 1.10.2015. do isplate,
na iznos od 147,11 EUR od 1.10.2015. do isplate,
na iznos od 134,45 EUR od 1.10.2015. do isplate,
na iznos od 145,36 EUR od 1.10.2015. do isplate,
na iznos od 150,44 EUR od 1.10.2015. do isplate,
na iznos od 147,07 EUR od 1.10.2015. do isplate,
na iznos od 143,02 EUR od 1.10.2015. do isplate,
na iznos od 141,62 EUR od 1.10.2015. do isplate,
na iznos od 140,18 EUR od 1.10.2015. do isplate,
na iznos od 150,26 EUR od 1.10.2015. do isplate,
na iznos od 135,43 EUR od 1.10.2015. do isplate,
na iznos od 133,01 EUR od 1.10.2015. do isplate,
na iznos od 134,45 EUR od 1.10.2015. do isplate,
na iznos od 132,93 EUR od 1.10.2015. do isplate,
na iznos od 138,36 EUR od 1.10.2015. do isplate,
na iznos od 141,87 EUR od 1.10.2015. do isplate,
na iznos od 143,58 EUR od 1.10.2015. do isplate,
na iznos od 149,69 EUR od 1.10.2015. do isplate,
na iznos od 143,52 EUR od 1.10.2015. do isplate,
na iznos od 133,51 EUR od 1.10.2015. do isplate,
na iznos od 136,88 EUR od 1.10.2015. do isplate,
na iznos od 133,95 EUR od 1.10.2015. do isplate,
na iznos od 129,74 EUR od 1.10.2015. do isplate,
na iznos od 130,65 EUR od 1.10.2015. do isplate,
na iznos od 133,65 EUR od 1.10.2015. do isplate,
na iznos od 136,05 EUR od 1.10.2015. do isplate,
na iznos od 136,66 EUR od 1.10.2015. do isplate,
na iznos od 139,23 EUR od 1.10.2015. do isplate,
na iznos od 142,92 EUR od 1.10.2015. do isplate,
na iznos od 143,62 EUR od 1.10.2015. do isplate,
na iznos od 144,16 EUR od 1.10.2015. do isplate,
na iznos od 143,88 EUR od 1.10.2015. do isplate,
na iznos od 143,88 EUR od 1.10.2015. do isplate,
na iznos od 143,88 EUR od 1.10.2015. do isplate,
na iznos od 143,88 EUR od 1.10.2015. do isplate,
na iznos od 143,88 EUR od 1.10.2015. do isplate,
na iznos od 143,88 EUR od 1.10.2015. do isplate,
na iznos od 143,88 EUR od 1.10.2015. do isplate i
na iznos od 56,01 EUR od 1.10.2015. do isplate do 31. prosinca 2022. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka prema čl. 29. st. 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima , od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke , sve u roku od 15 dana.
III. Tuženiku : Zagrebačka banka d.d. , Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473 se nalaže da tužitelju : NŽ iz [adresa],OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 2.895,00 EUR s zakonskom zateznom kamatom tekućom od 1. listopada 2015. do 31. prosinca 2022. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka prema čl. 29. st. 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima , od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke , sve u roku od 15 dana.
IV. Tuženiku : Zagrebačka banka d.d. , Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473 se nalaže da tužitelju : NŽ iz [adresa],OIB: [osobni identifikacijski broj] naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 2.162,50 EUR s zakonskom zateznom kamatom tekućom od 29. listopada 2025. prema čl. 29. st. 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.,
V. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja: NŽ iz [adresa],OIB: [osobni identifikacijski broj] za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 125,00 EUR s zakonskom zateznom kamatom.
VI. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika : Zagrebačka banka d.d. , Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473 za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 1.750,00 EUR.»
2. Protiv točaka I., II., III., IV. i VI. izreke presude žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. (pročišćeni tekst), 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22.; dalje: ZPP) i predlaže da se pobijana presuda preinači, a podredno da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba je djelomično osnovana.
5. Suprotno žalbenim navodima, pobijana presuda je valjano obrazložena i neproturječna te se može ispitati pa nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 11. ZPP-a, a niti koja od drugih bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju članka 365. stavak 2. ZPP-a.
6. Prvostupanjski sud je utvrdio da među strankama nije sporno:
- da su tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor 11. ožujka 2008. zaključili Ugovor o namjenskom kreditu (dalje: Ugovor o kreditu) za iznos od 103.400,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate kredita
- da su stranke povrat kredita vezale uz srednji tečaj Hrvatske narodne banke za CHF
- su tužitelj i tuženik 30. prosinca 2015. sklopili Dodatak Ugovoru o kreditu (dalje: Dodatak) kojim su temeljem pisanog prihvata izračuna konverzije od strane tužitelja ugovoreni uvjeti za provedbu konverzije kredita s valutnom klauzulom CHF u kredit s valutnom klauzulom u eurima, sukladno Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" broj 102/2015.; dalje: ZID ZPK/15).
6.1. Prvostupanjski sud je nadalje utvrdio, pozivajući se na pravomoćnu presudu Trgovačkog suda u Zagrebu br. P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., da je tuženik, sklapajući sa tužiteljem Ugovor o kreditu koji je sadržavao spornu ugovornu odredbu o povratu kredita prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan uplate pojedinih anuiteta otplate kredita, postupio suprotno odredbama članaka 96. i 97. tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 79/07. i 125/07.; dalje: ZZP/07) jer kao trgovac nije tužitelja kao potrošača u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnog ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana zbog čega je navedena sporna ugovorna odredba nepoštena te stoga ništetna na temelju članka 102. stavak. 1. toga zakona.
6.2. Tijekom postupka provedeno je financijsko vještačenje te je temeljem nalaza i mišljenja financijskog vještaka utvrđeno da je tužitelj, vraćajući kredit, zbog tečajne razlike platio ukupno 8.911,18 eura pa je prvostupanjski sud pobijanom presudom obvezao tuženika da navedeni iznos tužitelju plati na temelju članka 1111. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15.; dalje: ZOO) sa zateznim kamatama od 1. listopada 2015. do plaćanja. Također je tuženiku naloženo da tužitelju plati iznos od 2.895,00 eura što predstavlja uglavničeni iznos zateznih kamata na gore navedeni iznos od 8.911,18 eura koje su obračunate na iznose pojedinih anuiteta otplate kredita koje je tužitelj plaćao u razdoblju povrata kredita do 1. listopada 2015. Tuženiku je također naloženo da tužitelju naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 2.162,50 eura.
6.3. Tuženik se žali navodeći u žalbi da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je utvrdio da je sporna ugovorna odredba koja se odnosi na ugovaranje valutne klauzule u CHF ništetna.
6.4. Međutim, prvostupanjski sud je pravilno pošao od utvrđenja iz presude i rješenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-2221/18-11 od 3. rujna 2019. kojom je potvrđena presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž- 6632/17-10 od 14. lipnja 2018. u dijelu kojim je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. kojom je utvrđeno da je tuženik u razdoblju od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača-korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditu koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe tako da je ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditu ugovorena valutna klauzula u kojoj je vezana glavnica za švicarski franak, a da pri sklapanju i u vrijeme sklapanja tih ugovora nisu kao trgovci potrošača u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke temeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u vezi sa sklapanjem tih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana.
6.5. Pravilno je shvaćanje prvostupanjskog suda da citirane presude koje su donesene u postupku zaštite kolektivnih prava i interesa koje su pokrenuli potrošači, na temelju članka 502.c ZPP-a obvezuju ostale sudove u pojedinačnim sporovima radi individualne zaštite potrošača, pa se je tužitelj u ovom postupku mogao pozvati na sadržaj navedenih odluka radi individualne pravne zaštite, a sud je bio dužan te odluke uzeti u obzir.
6.6. Tuženik se žali navodeći da su se gore navedene presude odnosile na predugovornu fazu sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu te je bilo potrebno utvrditi da li je tužitelj bio odgovarajuće informiran glede spornih ugovornih odredbi. Međutim, tuženik tijekom postupka nije predlagao nikakve dokaze na okolnost da je tužitelju u postupku sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu dao odgovarajuće obavijesti o spornim odredbama, a niti kakve druge dokaze na tu okolnost, a upravo je na njemu bio teret dokaza tih činjenica pa je prvostupanjski sud pravilno zaključio da tuženik te činjenice nije dokazao. Zbog navedenih razloga je prvostupanjski sud pravilno utvrdio da je sporna ugovorna odredba o povratu kredita prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan uplate pojedinih anuiteta otplate kredita ništetna.
6.7. Tuženik se također žali navodeći u žalbi da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio da tužitelj ima status potrošača. Prvostupanjski sud je tu činjenicu utvrdio na temelju iskaza tužitelja saslušanog kao stranke u svrhu dokazivanja koji je naveo da su sredstva predmetnog kredita utrošena za kupnju stana koji je služio za stanovanje tužitelju i njegovoj obitelji. S druge strane, tuženik u tijeku postupka nije niti tvrdio, a niti dokazivao da je tužitelj u predmetnom stanu obavljao kakvu poslovnu aktivnost ili poduzetničku djelatnost, a teret dokaza te činjenice je bio na njemu pa je stoga prvostupanjski sud pravilno utvrdio da tužitelj ima status potrošača u smislu članka 3. stavak 1. ZZP/07.
6.8. Tuženik se također žali da je prvostupanjski sud, razmatrajući tuženikov prigovor zastare tužiteljeve tražbine, pogrešno utvrdio da nije nastupila zastara tužiteljeve tražbine. Vrhovni sud Republike Hrvatske je na sjednici Građanskog odjela održanoj 30. siječnja 2020. zauzeo pravno shvaćanje da zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO/05 (članak 104. stavak 1. ZOO/91) kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora. Također, na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 31. siječnja 2022. godine izraženo je mišljenje o potrebi dodatnog tumačenja i objašnjenja shvaćanja iz revizijske odluke br. Rev- 2245/2017-2 od 20. ožujka 2018. i pravnog shvaćanja Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Su-IV-47/2020-2 od 30. siječnja 2020. te je Vrhovni sud Republike Hrvatske zauzeo objedinjeno pravno shvaćanje o početku tijeka zastare u slučaju restitucijskih zahtjeva kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi u CHF, a koje prihvaća i ovaj sud, prema kojem, ako je ništetnost ustanovljena, kao u ovom slučaju već u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok, sukladno tekstu oba pravna shvaćanja, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite. Stoga je opći petogodišnji rok zastare iz članka 225. ZOO-a za povrat iznosa zbog ništetne odredbe ugovora o valutnoj klauzuli počeo teći od trenutka pravomoćnosti presude Trgovačkog suda u Zagrebu br. P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. koja je u odnosu na dio te presude kojim je utvrđena ništetnost odredaba ugovora, poput predmetnog, o valutnoj klauzuli potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. što znači da je zastara za povrat tih iznosa počela teći 14. lipnja 2018. Kako je tužiteljeva tužba podnesena 12. lipnja 2023., vidljivo je da nije nastupila zastara njegove tražbine pa stoga taj žalbeni razlog nije osnovan.
6.9. Međutim, tuženik se osnovano žali da je prvostupanjski sud pogrešno ocijenio pravne posljedice sklapanja Dodatka kojim su temeljem pisanog prihvata izračuna konverzije od strane tužitelja ugovoreni uvjeti za provedbu konverzije kredita s valutnom klauzulom CHF u kredit s valutnom klauzulom u eurima, sukladno odredbama ZID ZPK/15.
7. U oglednom postupku koji se pred Vrhovnim sudom Republike Hrvatske vodio u predmetu Gos-1/2019, taj je Sud, odgovarajući na pitanje važno za jedinstvenu primjenu prava koji mu je uputio Općinski sud u Pazinu, dao sljedeći odgovor: „Sporazum o konverziji sklopljen na osnovi Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“ br. 102/15) ima pravne učinke i valjan je u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli.“ Ustavni sud Republike Hrvatske rješenjem broj U-I- 3685/2015 i dr. od 4. travnja 2017. nije prihvatio prijedlog više predlagatelja za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom ZID ZPK/15 (kao i Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o kreditnim institucijama – „Narodne novine“ broj 102/15) ocijenivši te Zakone usklađenim s Ustavom Republike Hrvatske. U navedenom rješenju, osim utvrđenja formalne i materijalne ustavnosti, Ustavni sud Republike Hrvatske istaknuo je da ZID ZPK/15 ima legitimni cilj koji se ogleda u povećanju socijalne zaštite, sprečavanju nastavljanja nepoštene poslovne prakse kreditnih institucija i sprečavanju produbljivanja dužničke krize te da je navedena mjera razmjerna legitimnom cilju koji se želi postići.
7.1. U ovom postupku kao i postupku zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača u predmetu Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 utvrđene su ništetnim odredbe ugovora o potrošačkom kreditiranju kojim je ugovorena promjenjiva redovna kamata prema jednostranoj odluci banke te odredbe o obvezi vraćanja kredita vezanoj za valutu CHF. Kad je riječ o pravnim posljedicama nepoštenosti ugovorne odredbe u potrošačkim ugovorima, ugovornu odredbu koja je proglašena nepoštenom valja smatrati, u načelu, kao da nikada nije postojala tako da ne može imati učinak u odnosu na potrošača. Upravo to i proizlazi iz odredbe članka 102. stavka 1. ZZP/07 imajući na umu da ništetnost djeluje ex tunc.
7.2. Nepoštene odredbe o jednostranoj promjeni stope ugovorne kamate i valutnoj klauzuli u CHF iz predmetnog Ugovora o kreditu nakon zaključenog Dodatka tom Ugovoru u skladu s odredbama ZID ZPK/15 ne obvezuju tužitelja, s obzirom na to da su te nepoštene ugovorne odredbe zamijenjene na način kao da je za svo ugovoreno vrijeme kredita isti bio ugovoren s valutnom klauzulom u EUR i uz promjenjivu kamatnu stopu za kredite s valutnom klauzulom u EUR, pa je u tom smislu ostvaren neobvezujući učinak nepoštene ugovorne odredbe u skladu s člankom 102. stavkom 1. ZZP/07.
7.3. Stranke su Dodatkom izvršile konverziju kredita u cijelosti u skladu s prisilnom odredbom članka 19.c ZID ZPK/15 na način da su svi iznosi plaćeni na ime otplate ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u CHF tijekom otplate kredita do dana obračuna konverzije 30. rujna 2015., osim onih koji su eventualno plaćeni na ime zateznih kamata zbog zakašnjenja tužitelja u plaćanju dospjelih obveza, naknada i troškova iz članka 19.c. stavka 1. točke 4. ZID ZPK/15, iskorišteni u njegovu korist i to za ispunjenje ugovornih obveza koje su ugovorene valjanim Dodatkom. U obračun konverzije uzeti su i iznosi koji su plaćeni na ime ništetne ugovorne odredbe o jednostranoj izmjeni kamatne stope i na ime ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli u CHF kako to pravilno u žalbi ističe tuženik, dok je utvrđena preplata iskorištena za ispunjenje budućih anuiteta kredita u valutnoj klauzuli u EUR.
7.4. U tom smislu, u situaciji kada su isplate koje je tužitelj učinio na ime otplate kredita pa tako i na ime nepoštenih ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli u CHF i jednostranoj izmjeni kamatne stope koje su bile sadržane u Ugovoru o kreditu s valutnom klauzulom u CHF, na temelju, među strankama sklopljenog valjanog Dodataka, iskorištene za ispunjenje obveze tužitelja ugovorene tim Dodatkom, dok je utvrđena preplata iskorištena za ispunjenje budućih anuiteta u valutnoj klauzuli u EUR, ne može se zaključiti da Dodatak nema restitucijski učinak za tužitelja u odnosu na nepoštene ugovorne odredbe koje su bile sadržane u Ugovoru o kreditu s valutnom klauzulom u CHF bez obzira na to što ZID ZPK/15 ne određuje da se iznosi koji su plaćeni na temelju ugovorne odredbe o jednostranoj izmjeni stope ugovorne kamate i valutne klauzule ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u CHF vraćaju tužitelju, već da se ti iznosi iskorištavaju u njegovu korist za ispunjenje njegovih ugovornih obveza koje su ugovorene Dodatkom. Zbog toga, prema pravnom shvaćanju ovog suda, tužitelju ne pripadaju zahtijevani novčani iznosi s osnove tih ništetnih odredbi Ugovora o kreditu jer ih u imovini tuženika više nema budući da su iskorišteni za namirenje budućih anuiteta koji su dospjeli nakon sklapanja Dodatka kako je to i ugovoreno Dodatkom koji je odraz prisilne odredbe članka 19.c stavku 5. ZID ZPK/15.
7.5. Iz naprijed navedenih razloga nema uporišta pravno shvaćanje prvostupanjskog suda da sklapanjem Dodatka tužitelj nije izgubio pravo potraživati stečeno bez osnove temeljem ništetne odredbe osnovnog Ugovora o kreditu, a za vrijeme važenja osnovnog ugovora do sklapanja ugovora o konverziji, unatoč što je ugovor o konverziji valjan pravni posao i da stoga postoji pravo i obveza da tuženik vrati tužitelju sve što je primio na osnovi gore navedene ništetne odredbe Ugovora o kreditu.
7.6. Kao što je već prethodno navedeno, primjena posebnog propisa ZID ZPK/15 derogira opće odredbe ZOO o pravnim posljedicama ništetnosti na način da se svote koje su uplaćene na temelju nepoštenih ugovornih odredbi o jednostranoj izmjeni kamatne stope i valuti obveze u CHF, ne vraćaju potrošaču, već su iskorištene u njegovu korist za ispunjenje obveze ugovorene Dodatkom na način propisan ZID ZPK/15, a ujedno je ugovoren i način na koji će se iskoristiti preplata (članaka 19.c stavak 1. alineja 5. ZID ZPK/15). Na taj je način, sukladno članku 160. stavku 1. ZOO koji glasi: "Obveza prestaje suglasnošću volja sudionika u obveznom odnosu, ispunjenjem i u drugim zakonom određenim slučajevima.", prestala obveza tuženika za povrat više plaćenih iznosa s osnovne ništetnih odredbi Ugovora o kreditu u smislu članka 323. stavka 1. i članka 1111. stavka 1. ZOO. Više plaćeni iznosi nisu ostali u imovini tuženika bez pravne osnove pa stoga nema pravnog temelja za prihvaćanje tužbenog zahtjeva za povrat svih plaćenih iznosa kroz razdoblje otplate do konverzije u smislu naprijed citiranih odredbi ZOO u iznosu koji je tužitelju dosuđen.
7.7. Zbog naprijed navedenog valjalo je primjenom članka 373. točke 3. ZPP preinačiti prvostupanjsku presudu u točki II. izreke kojom je tuženik obvezan isplatiti tužitelju iznos od 8.911,18 eura sa zateznim kamatama od 1. listopada 2015. do isplate i u tom dijelu odbiti tužbeni zahtjev.
7.8. Međutim, ZID ZPK/15 izrijekom nije uredio materijalnopravni učinak ništetnosti ugovornih odredbi o jednostranoj promjeni redovne kamate i valuti obveze u CHF propisan člankom 1111. stavkom 1. ZOO u vezi sa člankom 1115. istog Zakona kojim je propisan opseg vraćanja stečenog bez osnove i to na način da kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate na izvršene uplate i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva. U članku 19.c stavku 4. i stavku 5. alineja 2. ZID ZPK/15 određuje u kojim situacijama se neće obračunavati ili plaćati kamate, dok u članku 19.e stavku 7. propisuje da učinak konverzije snosi vjerovnik te određuje koje troškove konverzije snose potrošači. ZID ZPK/15 kao specijalni propis za zatezne kamate na izvršene uplate na temelju ništetnih odredbi do izvršene konverzije po osnovi odredbe članka 1111. ZOO ništa ne određuje. Stoga po ocjeni ovog suda valja primijeniti članak 1111. i članak 1115. ZOO na temelju članka 4. stavka 2. ZZP/14 kojim je propisano da se na obveznopravne odnose između potrošača i trgovca primjenjuju odredbe Zakona o obveznim odnosima ako posebnim zakonima iz stavka 1. tog članka ili ZZP/14 nije drukčije određeno.
7.9. Zbog tih razloga je primjenom članka 368. stavak 1. ZPP-a potvrđen dio prvostupanjske presude u točki III. izreke kojim je tuženiku naloženo da tužitelju plati uglavničene zatezne kamate u iznosu od 2.895,00 eura na pojedine plaćene mjesečne iznose anuiteta koji su plaćeni u razdoblju od dana plaćanja pa do 30. rujna 2015. kao dana s kojim je izvršena konverzija. Izvršenom konverzijom prestala je tužiteljeva tražbina na plaćanje glavnice preplaćenih iznosa i tražbina na ime zateznih kamata na tu glavnicu se je osamostalila pa tužitelj ima pravo tražiti uglavničene zatezne kamate.
8. Međutim, člankom 31. stavak 2. ZOO-a je propisano da se na iznos neisplaćenih kamata mogu zahtijevati zatezne kamate samo od dana kada je sudu podnesen zahtjev za njihovu isplatu. Stoga tužitelj ima pravo na zatezne kamate na iznos od 2.895,00 eura od 12. lipnja 2023. kao dana podnošenja tužbe, a ne od 1. listopada 2015. kako mu je to prvostupanjskom presudom dosuđeno pa je zbog tih razloga primjenom članka 368. stavak 1. ZPP-a potvrđen dio prvostupanjske presude kojim je tuženiku naloženo da tužitelju na iznos od 2.895,00 eura plati zatezne kamate u razdoblju od 12. lipnja 2023. do isplate, a primjenom članka 373. točka 3. ZPP-a preinačen je dio prvostupanjske presude kojim je tuženiku naloženo da tužitelju na iznos od 2.895,00 eura plati zatezne kamate u razdoblju od 1. listopada 2015. do 11. lipnja 2023. na način da je taj dio tužbenog zahtjeva odbijen.
8.1. Što se tiče tuženikove žalbe protiv točke I. izreke kojom je tužitelju dopuštena preinaka tužbe od 11. travnja 2025. treba reći da prema ocjeni ovog suda tužitelj niti nije izvršio preinaku tužbe. Tužitelj je početnom tužbom zatražio dosudu iznosa od 8.911,18 eura sa zateznim kamatama na pojedine iznose plaćenih anuiteta otplate kredita od dana kada su ti anuiteti plaćeni pa do isplate. Podneskom od 11. travnja 2025. tužitelj je uglavničio početnom tužbom zatražene zatezne kamate na pojedine iznose plaćenih anuiteta otplate kredita od početka otplate kredita pa do 1. listopada 2015. Na taj način tužitelj nije povisio tužbeni zahtjev jer je plaćanje tih zateznih kamata tražio i početnom tužbom, samo na drugačiji način. Tuženik u žalbi nije obrazložio zbog čega se žali protiv točke I. izreke pa je zbog iznijetih razloga tuženikova žalba protiv tog dijela prvostupanjske presude odbijena, time da se prvostupanjskom sudu napominje da se o dopuštenju preinake tužbe odlučuje rješenjem, a ne presudom.
8.2. Stranke su uspjele u sporu djelomično – tužitelj sa dijelom glavnog zahtjeva za isplatu zateznih kamata koji je usvojen, a tuženik s dijelom glavnog zahtjeva za isplatu glavnice s kojim je tužitelj odbijen. Imajući na umu kvalitativan i kvantitativan uspjeh stranaka u sporu, ocjena je ovog suda da su stranke uspjele u približno jednakim dijelovima. To još više vrijedi u okolnostima ovog predmeta u kojem bi zbog naloga tužitelju da tuženiku naknadi razmjerni dio naknade troškova uz primjenu članka 154. stavka 2. ZPP-a, uzimajući u obzir visinu tih troškova (VPS 11.806,18 EUR), troškovi postupka koje je sam snosio i oni koje bi morao platiti tuženiku bili veći od naknade koja mu je dosuđena zbog nepoštene ugovorne odredbe sadržane u Ugovoru o kreditu s valutnom klauzulom u CHF. Potraživanje koje je tužitelju dosuđeno kvalificira se kao „imovina“ zaštićena člankom 1. Protokolom 1. uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Znatno smanjenje iznosa tog potraživanja, koje je rezultat obveze plaćanja troškova postupka, predstavlja miješanje u pravo tužitelja da mirno uživa to svoje vlasništvo (tako i Europski sud za ljudska prava u predmetima Klauz protiv Hrvatske od 18.7.2013., Mafalani protiv Hrvatske od 26.9.2023. koji se u sporovima u kojima nije stranka država primjenjuju u skladu s tumačenjem iz presude Čolić protiv Hrvatske od 18. studenog 2021.). Predmet spora – osnovanost kondikcijskog zahtjeva za isplatu na temelju nepoštenih ugovornih odredbi iz ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u CHF koji je konvertiran u ugovor o kreditu s valutnom klauzulom u EUR u skladu s odredbama ZID ZPK-a, postoji neujednačena sudska praksa drugostupanjskih sudova koji na istovjetne činjenice različito primjenjuju pravo. Pritom još uvijek nije primijenjen procesnim pravom predviđen mehanizam za prevladavanje tih razlika. Naprotiv, postoji neujednačena praksa revizijskog suda koji u svojim odlukama na istovjetne činjenice različito primjenjuju pravo (primjerice Rev-637/2019 od 15.11.2022., Rev 1096/2022 od 8.11.2022. i Rev 586/2019 od 21.12.2022.) U takvim se okolnostima u kojima je pitanje obeštećenja potrošača nakon konverzije podložno tumačenju sudova te u trenutku podnošenja tužbe nije bilo pojašnjeno, ne može zaključiti da je ova tužba bila očito neosnovana i lišena svakog izgleda za uspjeh. Zbog toga legitimni cilj – izbjegavanje neopravdanog parničenja nije izravno primjenjiv u ovom predmetu pa bi nalog tužitelju da naknadi troškove postupka tuženiku predstavljao miješanje u njegovo pravo na mirno uživanje imovine koja mu je dosuđena u ovom postupku koje ne odražava poštenu ravnotežu između uključenog općeg interesa i prava podnositelja na mirno uživanje vlasništva kao pretpostavku opravdanosti tog miješanja prema zahtjevima članka 1. Protokola br. 1. uz Konvenciju.
8.3. S obzirom na izloženo pravno shvaćanje ovog suda prema kojem, u okolnostima ovog predmeta, svaka stranka uz primjenu članka 154. stavka 4. ZPP-a snosi svoje troškove, na temelju članka 380. točke 3. ZPP-a preinačena je odluka o troškovima postupka iz točke III. izreke prvostupanjske presude na način da je odlučeno da svaka stranka snosi svoje parnične troškove, a što se odnosi i na troškove drugostupanjskog postupka. U skladu s tim odbijen je tuženikov zahtjev za naknadu parničnog troška drugostupanjskog postupka u iznosu od 448,05 eura.
Koprivnica, 29. siječnja 2026.
Predsjednica vijeća
Tatjana Kučić
