Republika Hrvatska
Županijski sud u Vukovaru
Vukovar, Županijska 33
Poslovni broj: Kž-262/2024-6
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Vukovaru, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Nikole Bešenskog kao predsjednika vijeća, te Gorana Miličevića i Klaudije Grubišić, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Melite Tandara, zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženika VN, zbog kaznenih djela iz članka 139. stavak 2. i 3. Kaznenog zakona (Narodne novine, broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18 i 126/19; dalje: KZ/11) odlučujući o žalbama Općinskog kaznenog državnog odvjetništva u Zgrebu i optuženika, podnesenoj po branitelju, protiv presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, poslovni broj: K-2106/2020-161 od 23. veljače 2024., na sjednici vijeća održanoj 29. siječnja 2026.
p r e s u d i o j e
Odbijaju se žalbe Općinskog kaznenog državnog odvjetništva u Zgrebu i optuženika VN, kao neosnovane, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, poslovni broj: K- 2106/2020-161 od 23. veljače 2024., optuženik VN proglašen je krivim zbog počinjenja kaznenog djela protiv osobne slobode – prijetnjom, opisano i kažnjivo po članku 139. stavak 2. KZ/11 i dva kaznena djela protiv osobne slobode – prijetnjom – opisano po članku 139. stavak 2. i 3. KZ/11, a kažnjivo po članku 139. stavak 3. KZ/11, te mu je sud na temelju članka 139. stavak 2. KZ/11, za kazneno djelo prijetnje počinjeno na štetu ĐN utvrdio kaznu zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci, na temelju članka 139. stavak 3. KZ/11, za kazneno djelo prijetnje počinjeno na štetu EN utvrdio kaznu zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci, na temelju članka 139. stavak 3. KZ/11, za kazneno djelo prijetnje počinjeno na štetu ČN utvrdio kaznu zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci, da bi ga potom na temelju članka 51. KZ/11, osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 2 (dva) mjeseca, s tim da mu je na temelju članka 57. KZ/11, izrekao djelomičnu uvjetnu osudu tako da se od kazne na koju je osuđen ima izvršiti 6 (šest) mjeseci, dok se preostali dio kazne u trajanju od 8 (osam) mjeseci neće izvršiti ukoliko u roku od 4 (četiri) godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo, s tim da vrijeme provjeravanja iz uvjetovanog dijela kazne ne teče za vrijeme izdržavanja neuvjetovanog dijela kazne.
1.1. Na temelju članka 54. KZ/11, optuženom VN je u neuvjetovani dio kazne zatvora uračunato vrijeme uhićenja i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 22. kolovoza 2020. do 22. rujna 2020.
1.2. Na temelju članka 148. stavak 6. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine, broj: 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19 i 80/22 - dalje: ZKP/08) sud je optuženika VN u cijelosti oslobodio obveze naknade troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točke 1. do 6. ZKP/08, te nagrade i nužnih izdataka postavljenog branitelja po službenoj dužnosti, dok je dužan naknaditi nužne izdatke oštećene EN, te nagradu i nužne izdatke njezina opunomoćenika koji iznos će biti određen posebnim rješenjem, ukoliko takav trošak bude zatražen.
2. Protiv navedene presude, pravodobno je podnio žalbu državni odvjetnik, zbog odluke o kazni iz članka 467. točke 4., u svezi s člankom 471. stavkom 1. ZKP/08, s prijedlogom da se žalba prihvati, prvostupanjska presuda preinači, na način da se optuženi osudi na kaznu zatvora.
3. Žalbu je protiv iste presude podnio optuženik VN, po branitelju Bojani Tadić, odvjetnici iz Zagreba, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede kaznenog zakona, odluke o kaznenoj sankciji, te troškovima postupak, s prijedlogom da se žalba prihvati, prvostupanjska presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, podredno pobijana presuda preinači na način da se optuženik od optužbe oslobodi.
4. Temeljem članka 474. stavak 1. ZKP/08, spisi su dostavljeni županijskom državnom odvjetniku u Vukovaru, koji je spise nakon razgledanja vratio sudu.
5. Žalbe državnog odvjetnika i optuženika, nisu osnovane.
U odnosu na žalbu državnog odvjetnika.
6. Državni odvjetnik se žali na odluku o kazni, pri tom navodeći da je sud optuženiku trebao izreći kaznu zatvora bez djelomične uvjetne osude.
7. Neosnovana je žalba državnog odvjetnika zbog odluke o kazni. Prvostupanjski sud je valjano utvrdio sve okolnosti o kojima ovisi vrsta i visina kazne, pa je tako od olakotnih okolnosti optuženiku cijenio njegovu prekršajnu neosuđivanost, korektno držanje pred sudom, te da je u vrijeme počinjenja kaznenih djela bio kazneno neosuđivan, dok je otegotno cijenio kaznenu osuđivanost koja je uslijedila nakon počinjenja predmetnih kaznenih djela i to na bezuvjetnu kaznu zatvora u trajanju od 1 godine i 8 mjeseci zbog kaznenih djela tjelesne ozljede i prijetnje.
7.1. Drugostupanjski sud u cijelosti prihvaća obrazloženje prvostupanjskog suda u dijelu u kojem obrazlaže postojanje otegotnih i olakotnih okolnosti i upravo suprotno žalbenim prigovorima, ocjena je ovoga suda, kao drugostupanjskog suda, da je izrečena djelomična uvjetna osuda, primjerena ostvarenju svrhe kažnjavanja iz članka 41. KZ/11.
7.2. Tako su po prvostupanjskom sudu pravilno utvrđene sve odlučne činjenice o kojima ovisi izbor vrste i mjere kazne, pri čemu su u obzir uzete sve okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža za optuženika.
7.3. Stoga, izrečena djelomična uvjetna osuda, tako da se od kazne na koju je optuženi VN osuđen ima izvršiti 6 (šest) mjeseci, dok se preostali dio kazne u trajanju od 8 (osam) mjeseci neće izvršiti ukoliko u roku od 4 (četiri) godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo, s time da vrijeme provjeravanja iz uvjetovanog dijela kazne ne teče za vrijeme izdržavanja neuvjetovanog dijela kazne, nije preblaga, a niti prestroga za predmetna kaznena djela, te će se izvršenjem samo dijela kazne uz rok provjeravanja od 4 (četiri) godine, imajući u vidu i kriminalnu količinu i po nalaženju ovog drugostupanjskog suda, ostvariti svrha kažnjavanja iz članka 41. KZ/11, u smislu izricanja društvene osude zbog počinjenog kaznenog djela, jačanja povjerenja građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, te ujedno utjecati na ovoga optuženika i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i pravednosti kažnjavanja, te resocijalizacije optuženika.
U odnosu na žalbu optuženika.
8. Iako optuženik ističe žalbene osnove bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468 stavka 1. točke 11. ZKP708, međutim, iste tek formalno navodi, dok obrazloženje u potpunosti izostaje, već iz sadržaja žalbe proizlazi samo žalbena osnova pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.
9. Ispitujući pobijanu presudu u smislu članka 476. stavka 1. točke 1. ZKP/08., utvrđeno je da prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba kaznenog postupka na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.
10. Nije u pravu žalitelj kada navodi kako je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio činjenično stanje u ovom predmetu, jer iz sadržaja spisa, prikupljenih dokaza, dokaza izvedenih na raspravi, te interpretacije istih ovaj drugostupanjski sud utvrdio je upravo suprotno. Naime, prvostupanjski sud je pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje, te je na takvo pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio kazneni zakon proglasivši optuženika krivim zbog predmetnih kaznenih djela na način kako mu je to stavljeno na teret optužnicom, pa je neosnovana njegova žalba i iz osnove pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.
11. Prije svega treba reći da bi prijetnja imala karakter kaznenog djela mora biti konkretizirana. U konkretnom slučaju razvidno je da izrečene riječi su konkretizirane, da će se takva prijetnja neposredno i izvršiti. Za počinjenje terećenog kaznenog djela prijetnje, potrebno je da je netko drugom ozbiljno prijetio kakvim zlom i da je cilj počinitelja bio da kod osobe kojoj upućuje prijetnje izazove osjećaj straha i uznemirenosti. Naime, bitno je da je ta prijetnja poduzeta s namjerom da se druga osoba ustraši ili uznemiri, a ozbiljnost same prijetnje se ne utvrđuje samo i isključivo na temelju izgovorenih riječi, nego i u kontekstu i uvažavanjem okolnosti samog događaja.
12. Naime, pravilno je prvostupanjski sud ocijenio iskaze oštećenika ĐN, te EN i ČN kao vjerodostojne i usuglašene i na temelju njih zaključio da je optuženi istima prijetio na način kako je to pobliže navedeno u izreci presude što potvrđuje i svjedok HN. Dakle, pravilno vrednujući obranu optuženika, prvostupanjski sud je utvrdio da su u ponašanju optuženika kritične zgode ostvareni svi elementi terećenih kaznenih djela.
13. Cijeneći navedeno, te posebno uzimajući u obzir da su odnosi optuženika i oštećenika dugotrajno poremećeni, prigovor žalitelja vezano za pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja je i po ocjeni drugostupanjskog suda, neosnovan, te se ničime ne dovodi u sumnju pravilnost zaključaka prvostupanjskog suda.
14. Budući da je prvostupanjski sud dao jasne i određene razloge vezano za vrijednosnu ocjenu izvedenih dokaza, te postojanje bitnih elemenata terećenih kaznenih djela, a te razloge u cijelosti prihvaća i drugostupanjski sud, to se u ostalom, radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja, žalitelj upućuje na iste.
15. Činjenica da se optuženik tempore criminis bio smanjeno ubrojiv, ali stupanj redukcije ubrojivosti nije bio značajan, s pravom sud navodi na zaključak da je optuženi bio svjestan svojih radnji, te da se ne može opravdati predmetno protupravno postupanje zbog toga što optuženi ima vanjske manifestacije njegovih dugogodišnjih frustracija koje proizlaze iz višegodišnjih poremećenih obiteljskih međuodnosa.
16. Žalitelj u žalbi ističe žalbenu osnovu povrede kaznenog zakona, no istu ne argumentira, pa je pobijana presuda ispitana u smislu odredbe članka 476. stavka 1. točke 2. ZKP/08 i drugostupanjski sud nije utvrdio da bi kazneni zakon bio povrijeđen na štetu optuženika, a na što je dužan paziti po službenoj dužnosti.
17. Optuženik u žalbi navodi da se žali i zbog odluke o kazni, no ne navodi razloge za tu žalbenu osnovu, a kako žalba podnesena zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ili zbog povrede kaznenog zakona u korist optuženika sadrži u sebi i žalbu zbog odluke o kazni, to je pobijana presuda, sukladno članku 478. ZKP/08., ispitana i u tom pravcu.
17.1. Tako su po prvostupanjskom sudu pravilno utvrđene sve odlučne činjenice o kojima ovisi izbor vrste i mjere kazne pri čemu su u obzir uzete sve okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža za optuženika. Kao olakotno sud je optuženiku cijenio njegovu prekršajnu neosuđivanost, korektno držanje pred sudom, te da je u vrijeme počinjenja kaznenih djela bio kazneno neosuđivan, dok je otegotno cijenio kaznenu osuđivanost koja je uslijedila nakon počinjenja predmetnih kaznenih djela i to na bezuvjetnu kaznu zatvora u trajanju od 1 godine i 8 mjeseci zbog kaznenih djela tjelesne ozljede i prijetnje.
17.2. Cijeneći navedeno, te uzimajući u obzir stupanj krivnje, pogibeljnost djela te svrhu kažnjavanja i po ocijeni ovog drugostupanjskog suda, izrečena djelomična uvjetna osuda, tako da se od kazne na koju je optuženi VN osuđen ima izvršiti 6 (šest) mjeseci, dok se preostali dio kazne u trajanju od 8 (osam) mjeseci neće izvršiti ukoliko u roku od 4 (četiri) godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo, s tim da vrijeme provjeravanja iz uvjetovanog dijela kazne ne teče za vrijeme izdržavanja neuvjetovanog dijela kazne, opravdana je i primjerena za postizanje zakonom predviđene svrhe kažnjavanja iz članka 41. KZ/11, kako u pravcu generalne, tako i u pravcu specijalne prevencije.
18. Žalitelj u žalbi također ističe da se žali zbog odluke o troškovima kaznenog postupka, no navedenu žalbenu osnovu ne argumentira, pa u tom dijelu njegova žalba nije ni razmatrana.
19. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci, sukladno odredbi članka 482. ZKP/08.
Vukovar, 29. siječnja 2026.
Predsjednik vijeća
Nikola Bešenski
