REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU
Tome Skalice 2
35000 Slavonski Brod
Poslovni broj: Kž-428/2025-5
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Slavonskom Brodu, u vijeću sastavljenom od sudaca Vedrana Pavelića, kao predsjednika vijeća, te sudaca Silvije Sajfert i Mirka Svirčevića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Ivane Ereš, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog PME, zbog kaznenog djela iz članka 229. stavka 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11, 144/12, 56/15 i 61/15; dalje: KZ/11), odlučujući o žalbi optuženika PME, izjavljenoj po branitelju Vinku Bešliću, odvjetniku iz Splita, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Splitu broj K-768/2018-38 od 20. svibnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 29. siječnja 2026.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba optuženog PME kao neosnovana, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Splitu proglašen je krivim optuženi PME zbog počinjenja kaznenog djela protiv imovine – teškom krađom iz članka 229. stavka 1. točka 1. KZ/11 u svezi članka 228. stavka 1. KZ/11, činjenično opisano izrekom te presude, pa je na temelju članka 229. stavka 1. KZ/11 osuđen na kaznu zatvora u trajanju 7 (sedam) mjeseci.
1.1. Na temelju članka 77. stavak 1. u vezi članka 79. stavak 1. i 4. KZ/11 od optuženika PME oduzima se imovinska korist koja je nastala počinjenjem kaznenog djela u iznosu od 318,53 (tristoosmanaest eura i pedesettri centa)/2.400,00 kn (dvijetisućečetiristo kuna) koji iznos je dužan optuženik po pravomoćnosti presude uplatiti u korist proračuna Republike Hrvatske.
1.2. Na temelju članka 158. stavak 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 - Odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24 i 72/25 - dalje u tekstu ZKP/08) optuženik je dužan na ime postavljenog imovinskopravnog zahtjeva isplatiti oštećeniku PM iznos od 411,44 EUR-a (četiristojedanaest kuna i četrdesetčetiri centa)/3.100,00 kn(tritisućesto kuna) u roku od 15 (petnaest) dana od pravomoćnosti presude.
1.3. Na temelju odredbe članka 148. stavak 1. i članka 145. stavak 1. i 2. točka 6. ZKP/08 optuženik PME dužan je naknaditi troškove kaznenog postupka u iznosu od 200,00 EUR-a (dvjesto eura) koji iznos predstavlja paušalnu svotu u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude.
2. Protiv te presude žalbu je podnio optuženi PME po branitelju Vinku Bešliću, odvjetniku iz Splita zbog odluke o kazni s prijedlogom da mu se izrekne blaža kazna. Predlaže da se ukine pobijana presuda i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje ili da se pobijana presuda preinači u korist optuženika.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Županijski državni odvjetnik kojemu je spis u smislu članka 474. stavka 1. ZKP/08 dostavljen radi razgledavanja, vratio je isti na nadležno postupanje.
5. Žalba je neosnovana.
6. Žaleći se zbog odluke o kazni, optuženik smatra da s obzirom na činjenicu da je na glavnoj raspravi priznao počinjenje kaznenog djela kao i prilikom prvog ispitivanja, da je većina otuđenih stvari vraćena oštećeniku upravo iz razloga jer je optuženik surađivao sa policijom i rekao kome je otuđene stvari prodao, zatim činjenicu da je kazneno djelo počinio iz krajnje nužde jer nije dobio plaću od poslodavca, a morao je platiti smještaj i hranu i da je iskazao iskreno kajanje, da sve te okolnosti prvostupanjski sud nije ispravno vrednovao, a da je, moglo ga se blaže kazniti.
7. Prvostupanjski sud je optuženiku, polazeći od stupnja njegove krivnje i svrhe kažnjavanja, pravilno olakotnim cijenio činjenicu da je optuženik priznao počinjenje kaznenog djela te izrazio žaljenje i kajanje čime je izrazio i vlastitu moralnu osudu svoga postupanja, te je olakotnim cijenio i osobne i obiteljske prilike te loše materijalne prilike, dok mu je kao otegotnu okolnost uzeo u obzir njegovu raniju kaznenu osuđivanost i to zbog imovinskih delikata (razbojništvo, prijevara), kao i njegovo ponašanje nakon počinjenja kaznenog djela za koje je sada nepravomoćno osuđen, a to je da je pravomoćno osuđen za kazneno djelo teške krađe iz članka 229. stavak 2. KZ/11, a koje okolnosti je u dostatnoj mjeri cijenio, dajući im ispravan značaj.
7.1. Sama okolnost da je dio otuđenih stvari vraćen oštećeniku nije okolnost koja bi imala poseban i odlučan značaj kod odmjeravanja kazne, a posebno kada se uzme u obzir da te iste stvari nisu nađene kod optuženika već ih je on prodao drugim osobama kod kojih su te stvari nađene, a da pronađene stvari nisu vraćene oštećeniku tada bi visina imovinskopravnog zahtjeva kojeg je postavio oštećenik bila i veća, ovako je umanjena za vrijednost pronađenih stvari i optuženik je u obvezi naknaditi manji iznos štete na ime vrijednosti otuđenih stvari.
8. Slijedom navedenog, suprotno žalbi optuženika, uzimajući u obzir utvrđene i vrednovane olakotne i otegotne okolnosti, a imajući u vidu da je za inkriminirano kazneno djelo propisana kazna zatvora u trajanju od šest mjeseci do pet godina, prvostupanjski je sud optuženog PME osnovano osudio na kaznu zatvora u trajanju sedam mjeseci, a što je adekvatno stupnju krivnje optuženika, pogibeljnosti djela, nastaloj posljedici, ponašanju optuženika prije i nakon počinjenja djela te svakako podobno za ostvarenje svrhe kažnjavanja iz članka 41. KZ/11. Upravo s obzirom na činjenicu da je optuženik u razdoblju od 2008. do 2017. pravomoćno osuđen zbog kaznenog djela razbojništva na kaznu zatvora, zbog kaznenog djela prijevare na uvjetnu kaznu zatvora, zbog kaznenog djela prijetnje na uvjetnu kaznu zatvora, očito je da prijašnja kaznena osuđivanost uz izricanje kazne zatvora i uvjetnih osuda nije polučila svoju svrhu, a optuženik je nastavio činjenjem kaznenih djela i nakon počinjenja kaznenog djela za koje je sada nepravomoćno osuđen pa je tako osuđen zbog kaznenog djela teške krađe i kaznenog djela razbojništva na kazne zatvora, pa da bi se postigla specijalna prevencija i da bi se optuženika odvratilo od činjenja kaznenih djela nužno je izreći mu kaznu zatvora stoga je prvostupanjski sud optuženog PME osnovano osudio na kaznu zatvora u trajanju sedam mjeseci.
9. Slijedom navedenog, kako navodi žalbe optuženika nisu osnovani, a ispitivanjem pobijane presude ovaj drugostupanjski sud nije utvrdio povrede na koje u smislu članka 476. stavak 1. točka 1. i 2. ZKP/08 pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 482. ZKP/08 odlučeno je kao u izreci ove presude.
Slavonski Brod, 29. siječnja 2026.
Predsjednik vijeća
Vedran Pavelić