REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU
Tome Skalice 2, Slavonski Brod
Poslovni broj Kž-56/2025-5
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Slavonskom Brodu, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Damira Ronka, kao predsjednika vijeća, Mile Solde kao suca izvjestitelja i Mirjane Madunić kao člana vijeća, uz sudjelovanje Đurđice Jakopčević, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika EŠ zbog kaznenog djela iz članka 139. stavak 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11,144/12,56/15 i 61/15; dalje: KZ/11.) odlučujući o žalbi okrivljenika podnesenoj po branitelju odvjetniku Marku Ferriu protiv presude Općinskog suda u Rijeci poslovni broj K- 488/2017-90 od 04.listopada 2024., u sjednici vijeća održanoj 29. siječnja 2026.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba okrivljenika EŠ kao neosnovana i potvrđuje se prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Općinski sud u Rijeci proglasio je krivim okrivljenika EŠ za počinjenje kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavak 2. KZ/11.
2. Za počinjeno kazneno djelo prvostupanjski sud je okrivljenika osudio na kaznu zatvora u trajanju od šest mjeseci te mu na temelju članka 56. KZ/11 izrekao uvjetnu osudu uz rok provjeravanja od dvije godine.
3. Na temelju odredbe članka 148. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine 152/08, 76/09, 80/11, 91/12-Odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14,070/17, 126/19,130/20, 80/22, 36/24 i 72/25 – dalje u tekstu: ZKP/08), optuženik EŠ je u obvezi podmiriti troškove kaznenog postupka, i to paušalnu svotu u iznosu od 250,00 eura.
4. Protiv prvostupanjske presude žalbu je podnio okrivljenik EŠ po branitelju odvjetniku Marku Ferriu zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i povrede kaznenog zakona s prijedlogom da drugostupanjski sud prihvati njegovu žalbu i preinači pobijanu presudu te ga oslobodi optužbe, a podredno da ukine pobijanu presudu i vrati predmet prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
5. Odgovor na žalbe nije podnesen.
6. Žalba okrivljenika nije osnovana.
7. Nije osnovana žalba okrivljenika zbog bitne povrede odredbe kaznenog postupka iz članka 468.stavak 1. točka 11.ZKP/08. Ova povreda postoji kada presuda ima formalno-procesnih nedostataka zbog kojih se po drugostupanjskom sudu niti ne može ispitati. Okrivljenik u žalbi tvrdi da pobijana presuda nema razloga o odlučnim činjenicama, da su izneseni razlozi proturječni i nejasni i da izneseni razlozi u presudi nisu u skladu sa sadržajem izvedenih dokaza. Drugostupanjski sud ove žalbene navode okrivljenika ne nalazi osnovanim. Nakon čitanja prvostupanjske presude posve je jasno da je prvostupanjski sud sporne činjenice utvrdio na način da je povjerovao iskazu oštećenika RŠ i na temelju njegovog iskaza utvrdio činjenično stanje koje je bilo sporno, a da obranu okrivljenika smatra neistinitom. Ovo jasno proizlazi iz obrazloženja pobijane presude u kojem je i sam prvostupanjski sud zaključio da očevidaca događaja, osim okrivljenika i oštećenika nije bilo i da drugi ispitani svjedoci nemaju bitnih saznanja o predmetnom događaju. Zašto vjeruje oštećeniku, a ne okrivljeniku prvostupanjski sud je također obrazložio u točkama 20. do 21. i 22.3. do 23. obrazloženja pobijane presude. U tom obrazloženju nema nikakvih proturječnosti ni nejasnoća, kako to tvrdi žalitelj, pa se pobijana presuda može ispitati a žalba okrivljenika zbog ove bitne povrede odredaba kaznenog postupka nije osnovana.
8. Neosnovana je žalba okrivljenika i zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Po ocjeni ovoga drugostupanjskog suda u pravu je bio prvostupanjski sud kada je povjerovao iskazu oštećenoga RŠ, te sporne činjenice utvrdio onakvim kakvim ih je opisao oštećenik. Žalbenim navodima okrivljenika kojima pokušava osporiti takvo utvrđenje prvostupanjskog suda nije dovedena u pitanje ispravnost zaključka prvostupanjskog suda o tome da oštećenik govori istinu, a da je obrana okrivljenika usmjerena na izbjegavanje kaznene odgovornosti. Određene različitosti u iskazima oštećenika koje je dao 13. ožujka 2018. i 29. siječnja 2019. koje u žalbi navodi okrivljenik, po ocjeni ovoga drugostupanjskog suda ne ukazuju na neistinitost njegovog iskaza jer se različitosti u iskazivanju u suštini ne odnose na inkriminirani događaj od 15. veljače 2017. kada je okrivljenik oštećenoga najprije udario metalnim steznikom-španerom u predjelu lijeve i desne ruke te u lijevu potkoljenicu i pri tome mu nekoliko puta ponavljao da će ga ubiti, već na ranije prijetnje upućene telefonom i to ne na prijetnje usmrćenjem za koje je okrivljenik ovom presudom proglašen krivim već ne prijetnje teškim tjelesnim ozljeđivanjem. Naime, kada se ima na umu da su okrivljenik i oštećeni i prije inkriminiranog događaja bili u neprijateljskim odnosima i verbalnim sukobima nije ništa neobično ili neživotno da se oštećenik nakon proteka više godina ne može odmah sjetiti što mu je i kada okrivljenik prijetio. Pri ocjeni vjerodostojnosti iskaza oštećenika prvostupanjski sud je pravilno zaključio da, osim što su njegovi iskazi detaljni i iscrpni i da u bitnome iskazuje isto i prvi i drugi puta kada je ispitivan, iskaz oštećenika potvrđuje medicinska dokumentacija o ozljedama koje mu je u inkriminiranom događaju nanio okrivljenik metalnim steznikom-španerom kao i činjenica da je oštećenik neposredno nakon događaja protiv okrivljenika podnio i kaznenu prijavu. Žalbeni navodi okrivljenika u kojima pokušava dokazati da je oštećenik lažno svjedočio da bi se okrivljeniku osvetio zbog toga što mu je ovaj dao otkaz nisu osnovani jer činjenice koje je utvrdio prvostupanjski sud govore drugačije. Naime, nije sporno da su okrivljenik i oštećenik bili u zavadi koja je proistekla iz odnosa poslodavac - zaposlenik i da je zbog tih nesuglasica i došlo do predmetnog sukoba između njih dvojice, no niti jedna prijetnja u praksi ne dolazi iz čistoga mira već svaka u pozadini ima određeni sukob i neprijateljstvo koje traje od prije pa tako i ova predmetna, pa se na samoj činjenici nezadovoljstva i ljutnje oštećenika na okrivljenika ne može temeljiti žalbena tvrdnja da oštećenik laže o događaju. S pravom je drugostupanjski sud odbio dokazni prijedlog okrivljenika da se nad oštećenikom provede kombinirano psihijatrijsko-psihologijsko vještačenje jer taj dokaz, odnosno vještačenje ne bi u ničemu pridonio utvrđivanju spornih činjenica u ovom postupku. Po ocjeni ovoga drugostupanjskog suda, sve naprijed navedeno pravilno je utvrdio i prvostupanjski sud u pobijanoj presudi pa žalba okrivljenika zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja nije osnovana.
9. Nije osnovana žalba okrivljenika niti zbog povrede kaznenog zakona. Neosnovano okrivljenik u žalbi tvrdi da je predmetne zgode postupao u nužnoj obrani pa da stoga nije počinio ni kazneno djelo prijetnje za koje je proglašen krivim. Okrivljenik u svojoj obrani poriče da je oštećeniku kritične zgode prijetio usmrćenjem pa stoga niti sam okrivljenik u svojoj obrani ne tvrdi da je prijetio okrivljeniku da bi od sebe odbio istodobni protupravni napad. Stoga u postupanju okrivljenika kritične zgode koja je prethodila izrečenim prijetnjama prema okrivljeniku nema elemenata iz članka 21. stavak 1. KZ/11 koji bi isključili protupravnost njegovog djela.
10. Okrivljenik se ne žali zbog odluke o kazni, ali se žali zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja pa je drugostupanjski sud po službenoj dužnosti obavezan ispitati pobijanu presudu i u odluci o kazni. Po ocjeni ovoga drugostupanjskog suda, prvostupanjski sud je na strani okrivljenika pravilno detektirao olakotne okolnosti, te da nema otegotnih okolnosti pa je u skladu s time odabrao vrstu kaznene sankcije u vidu uvjetne osude koja će ostvariti sve svrhe kažnjavanja propisane u članku 41. KZ/11.
11. Ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti sukladno odredbi članka 476. stavak 1. točke 1. i 2. ZKP/08 ovaj drugostupanjski sud u pobijanoj presudi nije našao povreda odredaba kaznenog postupka i povreda kaznenog zakona na štetu okrivljenika na koje pazi po službenoj dužnosti.
12. Kako je drugostupanjski sud našao da nije osnovana žalba okrivljenika te da nema povreda zakona na koja drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti,na temelju članka 482.ZKP/08 ovom presudom odbio je žalbu okrivljenika kao neosnovanu te potvrdio prvostupanjsku presudu.
Slavonski Brod, 29. siječnja 2026.
Predsjednik vijeća
Damir Ronko
