REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U PULI-POLA
Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola
Poslovni broj Gž Ovr-30/2026-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Puli-Pola, po sutkinji Nataši Babić, u pravnoj stvari ovrhovoditelja Addiko Bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB 14036333877, protiv ovršenika ČG iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojega zastupa punomoćnica Saša Pufler, odvjetnica u Osijeku, radi naplate novčane tražbine, odlučujući o žalbi ovršenika izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda u Osijeku poslovni broj Ovr-5117/2025-5 od 5. prosinca 2025., dana 29. siječnja 2026.,
r i j e š i o j e
Uvažava se žalba ovršenika te se preinačava rješenje Općinskog suda u Osijeku poslovni broj Ovr-5117/2025-5 od 5. prosinca 2025. i rješava:
„Odgađa se ovrha u ovoj ovršnoj pravnoj stvari do pravomoćnog okončanja parnice koja se vodi pred Općinskim sudom u Osijeku pod poslovnim brojem P- 2541/2019.“
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim rješenjem odbijen je prijedlog ovršenika za odgodom ovrhe, kao neosnovan.
2. Pravovremenom i dopuštenom žalbom navedeno rješenje pobija ovršenik zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava, te bitnih povreda postupovnih odredaba. Ističe da u obrazloženju pobijane odluke prvostupanjski sud ističe kako ovršenik nije ni pokušao učiniti vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, štoviše, nije niti paušalno naveo u čemu bi se sastojala takva šteta, niti doveo u pitanje likvidnosti i solventnost ovrhovoditelja. Suprotno navodima prvostupanjskog suda, ovršenik je već u prijedlogu za proglašenje ovrhe nedopuštenom naveo kako bi naplatom višestruko većeg iznosa od navedenog u obavijesti ovršenikovoj supruzi daljnjom provedbom ovrhe ovršeniku nastala teško nadoknadiva šteta, a uz svoje navode ovršenik je dostavio izvode po kreditu i presudu Općinskog suda u Osijeku P- 2541/2019. Također, iz dokumentacije koju je ovršenik dostavio uz prijedlog za proglašenje ovrhe nedopuštenom te uz prijedlog za odgodu pljenidbe i prijenosa jasno je vidljivo kako je između stranaka donesena presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P-2541/2019 od 28. ožujka 2025. kojom je određeno da je ovrhovoditelj kao tuženik dužan tužitelju isplatiti iznos od 31.340,47 eur. Navedena presuda nije pravomoćna, a ovrhovoditelj je iskoristio tu okolnost kako bi svoju neosnovanu tražbinu pokušao naplatiti od ovršenika, čime bi za ovršenika nastala nenadoknadiva šteta. Poziva se na sudsku praksu Suda EU poslovni broj C-407/18, kojom je utvrđeno da se ovršni postupak koji je banka pokrenula zbog neplaćanja anuiteta po hipotekarnom, stambenom kreditu, odnosno zasnivanjem založnog prava na nekretninama u kojem su ugovorene nepoštene ugovorne odredbe treba odgoditi dok se u parnici koja se vodi radi utvrđenja ništetnosti ugovora ne donese pravomoćna odluka. Slijedom navedenog proizlazi da postoji ujednačena sudska praksa domaćih sudova koja ide u prilog stajalištu ovršenika. Predlaže da se preinači pobijano rješenje na način da se prihvati prijedlog ovršenika za odgodu ovrhe, a podredno, da predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
3. Ovrhovoditelj u odgovoru na žalbu navodi da ovršenik nije dokazao zakonske razloge za odgodu ovrhe. Navođenje paušalnih tvrdnji bez relevantnih dokaza i bez konkretizacije eventualne štete usmjereno je na odugovlačenje postupka. Predlaže odbiti žalbu.
4. Žalba ovršenika je osnovana.
5. U pobijanom rješenju kao ni u postupku koji mu je prethodio nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011. - pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023. i 146/2025. - dalje: ZPP) u vezi s odredbom članka 21. stavka 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/2012., 25/2013., 93/2014., 55/2016., 73/2017., 131/2020., 114/2022. i 6/2024. - dalje: OZ) na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe članka 365. stavka 2. ZPP-a.
6. Prema odredbi članka 65. stavka 1. OZ-a na prijedlog ovršenika sud može, ako ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, ili ako učini vjerojatnim da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje u potpunosti ili djelomično odgoditi ovrhu, pod jednim od jedanaest uvjeta, taksativno nabrojenih u istom članku. Izvan tako određenih uvjeti, od kojih barem jedan mora kumulativno biti ostvaren, nije moguće odgoditi ovrhu.
7. Među strankama nije sporno, a to proizlazi iz priložene presude da je ovršenik podnio protiv ovrhovoditelja tužbu radi utvrđenja ugovora o kreditu od 8. lipnja 2005. broj 5140060242-6001044571212005 kojim je ovršeniku odobren stambeni kredit za kupnju i adaptaciju kuće u iznosu od 106.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za devize banke važećem na dan korištenja kredita djelomično ništetnim. Postupak je u tijeku i donesena je nepravomoćna presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P-2541/2019. Nadalje, zaključkom od 5. prosinca 2025. upućen je ovršenik da protiv ovrhovoditelja pokrene parnicu kod nadležnog suda radi proglašenja ovrhe nedopuštenom. Time je pravilno prvostupanjski sud utvrdio da je ispunjen jedan od dva uvjeta za odgodu ovrhe iz članka 65. stavka 1. OZ-a.
8. Međutim, prvostupanjski sud odbija prijedlog za odgodu ovrhe sa obrazloženjem da ovršenik nije učinio vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu.
9. Osnovano takav zaključak prvostupanjskog suda žalitelj osporava pozivom na stav iz presude Suda EU broj C-407/18 po kojem ovršenik nije dužan u konkretnoj situaciji u smislu odredbe članka 61. st. 1. OZ učiniti vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu. U presudi Suda EU broj C- 407/18, slučaj Kuhar protiv Slovenije, od 26. lipnja 2019. o tumačenju Direktive Vijeća 93/13 EEZ od 5. travnja 1993., a sukladan tome je i zaključak sa sastanka predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanog dana 11. ožujka 2022. se navodi kako je ovršni sud dužan po službenoj dužnosti u ovršnim postupcima u kojima se ovrha određuje i provodi na temelju ovršnih isprava koje nisu prošle sudsku kontrolu, a koje proizlaze iz potrošačkih ugovora, preispitati sadrži li potrošački ugovor nepoštene ugovorne odredbe, koji zaključak je u skladu s praksom Suda EU. Stoga, a slijedeći pravni stav iz presude Suda EU broj C-407/18, ovršenik nije bio dužan u konkretnoj situaciji u smislu odredbe članka 65. stavka 1. OZ-a učiniti vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, budući da takva vjerojatnost proizlazi iz pravnog stava presude Suda EU broj C-407/18, slučaj Kuhar protiv Slovenije, od 26. lipnja 2019. o tumačenju Direktive Vijeća 93/13 EEZ od 5. travnja 1993., čiju praksu slijedi i zaključak sa sastanka predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 11. ožujka 2022.
10. Zbog navedenog prvostupanjski sud je neosnovano odbio prijedlog ovršenika za odgodom ovrhe primjenom članka 65. stavka 1. OZ -a jer nije primijenio Direktivu Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima na temelju koje je sud dužan odgoditi zatraženu ovrhu uzimajući u obzir cjelokupno nacionalno pravo i primjenjujući metode tumačenja koje to pravo poznaje kako bi se zajamčila puna učinkovitost Direktive.
11. U postupku donošenja presude broj C-407/18 u predmetu Kuhar c/a Addiko Bank d.d., činjenični supstrat nacionalnog postupka bio je istovjetan predmetnom - ovrhovoditelj, bankarska institucija inicirala je protiv korisnika kredita ovršni postupak na osnovu ugovora o hipotekarnom kreditu sklopljenog u obliku neposredno izvršivog javnobilježničkog akta, a u odnosu na čije odredbe je ovršenik prigovarao (djelomičnoj) ništetnosti. Sud EU je, u analizi načela djelotvornosti primjene Direktive Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima, a u procesnoj situaciji u kojoj odredbe ovršnog nacionalnog zakonodavstva ne dopuštaju da ovršni sud u ovršnom postupku ispituje nepoštenost pojedinih ugovornih odredbi ugovora o hipotekarnom kreditu sklopljenog u obliku neposredno izvršivog javnobilježničkog akta i po toj osnovi odgodi ovrhu, polazišnu osnovu odredio u ispitivanju da li odnosna nacionalna odredba slovenskog ovršnog zakona (koja je gotovo istovjetna odredbi članku 65. stavku 1. OZ-a ) čini nemogućom ili pretjerano teškom primjenu prava Unije (dakle Direktive Vijeća 93/13/EEZ) pa je zaključio da u procesnoj situaciji, kada sud koji odlučuje o prijedlogu za ovrhu ne može provoditi kontrolu eventualne nepoštenosti odredbi sadržanih u ugovoru o hipotekarnom kreditu sklopljenom između trgovca i potrošača koji u obliku javnobilježničkog akta predstavlja ovršnu ispravu, već navedeno tek naknadno i eventualno može učiniti parnični sud kojemu se potrošač obrati tužbom za utvrđivanje ništetnosti takvih nepoštenih odredbi, treba odgoditi ovrhu neovisno o ispunjenju pretpostavke o teško nadoknadivoj ili nenadoknadivoj šteti.
12. Slijedom navedenoga, zbog pogrešne primjene materijalnog prava, prihvaćanjem žalbe ovršenika prvostupanjsko rješenje je preinačeno, po članku 380. stavku 3. ZPP-a koji se primjenjuje po članku 21. stavku 1. OZ-a. O troškovima postupka odlučiti će prvostupanjski postupak po okonćanju ovršnog postupka, a s obzirom na ishod istog, s obzirom da se svi troškovi mogu po članku 14. stavku 6. OZ-a potraživati u roku od 30 dana od dana završetka postupka.
U Puli-Pola 29. siječnja 2026.
Sutkinja:
Nataša Babić
