REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U PULI - POLA
Kranjčevićeva 8, 52100 Pula - Pola
Poslovni broj Gž-177/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Puli - Pola, po sutkinji Ivi Kancijanić, u pravnoj stvari tužitelja HEP - Toplinarstvo d.o.o. Zagreb, Miševečka 15A, OIB 15907062900, kojeg zastupa punomoćnik Domagoj Dumančić, odvjetnik u Zajedničkom odvjetničkom uredu Dumančić, Rajković i Martić iz Zagreba, protiv tužene ĆE iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-3631/2021-31 od 18. srpnja 2024., 29. siječnja 2026.
p r e s u d i o j e
I. Djelomično se preinačuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-3631/2021-31 od 18. srpnja 2024. u dijelu odluke o glavnoj stvari tako da točka I. njene izreke u preinačenom dijelu glasi:
„Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Lade Draškić iz Zagreba poslovni broj Ovrv- 3901/2020 od 19. listopada 2020. u dijelu kojim je naloženo tuženiku da u roku od 8 dana tužitelju namiri novčanu tražbinu u iznosu od 155,79 eura sa zateznim kamatama koje teku:
- na iznos od 17,31 eura od 25. listopada 2019. do isplate,
- na iznos od 17,31 eura od 26. studenog 2019. do isplate,
- na iznos od 17,31 eura od 21. prosinca 2019. do isplate,
- na iznos od 17,31 eura od 25. siječnja 2020. do isplate,
- na iznos od 17,31 eura od 26. veljače 2020. do isplate,
- na iznos od 17,31 eura od 25. ožujka 2020. do isplate,
- na iznos od 17,31 eura od 24. travnja 2020. do isplate,
- na iznos od 17,31 eura od 22. svibnja 2020. do isplate,
- na iznos od 17,31 eura od 25. lipnja 2020. do isplate,
pri čemu se stopa zateznih kamata za razdoblje od dospijeća do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a za razdoblje od 30. prosinca 2023. do isplate se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, i to one referentne stope koja je za prvo polugodište na snazi na dan 1. siječnja a za drugo polugodište one koja je na snazi 1. srpnja te godine.“
II. U preostalom dijelu odluke o glavnoj stvari kojim je ukinut platni nalog i odbijen tužbeni zahtjev radi namirenja preostalog iznosa do ukupno zatraženih 553,09 eura s pripadajućim zateznim kamatama (točka I. izreke) te u odluci o parničnim troškovima (točka II. izreke), žalba tužitelja se odbija i u tom se dijelu presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-3631/2021-31 od 18. srpnja 2024. potvrđuje.
III. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju trošak žalbe u iznosu od 35,25 eura, u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbenog postupka odbija kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom ukinut je u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Lade Draškić iz Zagreba poslovni broj Ovrv-3901/2020 od 19. listopada 2020., kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 553,09 eura sa zateznim kamatama koje teku na pojedinačne iznose, specificirane u izreci pobijane presude, od njihovog dospijeća do isplate, te je tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan (točka I. izreke). Odbijen je kao neosnovan i zahtjev tužitelja za naknadu parničnih troškova (točka II. izreke).
2. Pravovremenom i dopuštenom žalbom tu presudu pobija tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnoga postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, kao i u odluci o parničnim troškovima. Ističe da se bitne povrede sastoje u, sadržajno, onoj propisanoj člankom 354. stavka 2. točki 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/2008., 96/2008. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/2008. –ispravak, 57/2011., 148/2011. – pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023. i 146/2025., dalje: ZPP), kao i u tome što je prvostupanjski sud utvrdio da je tuženica isključena iz toplinskog sustava tužitelja isključivo na temelju njezinog navoda da je blindirala radijatorske cijevi, iako nije proveden niti jedan dokaz na tu okolnost niti je izdvajanje izvršeno u skladu sa zakonom, sklopljenim ugovorom o potrošnji toplinske energije te općim uvjetima tužitelja, slijedom čega da je pogrešno primijenjeno i materijalno pravo. Tužitelj pojašnjava kako isporučuje toplinsku energiju na obračunsko mjerno mjesto na ulazu u zgradu, dok o preraspodjeli troškova toplinske energije da imaju odlučiti svi suvlasnici zgrade. Smatra da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio odredbu članka 219. stavka 1. ZPP-a, primjenom tereta dokazivanja na štetu tužitelja, glede činjenice je li tužitelj izvršio svoju uslugu, a što da proizlazi iz priloženih računa i odluke suvlasnika. Žalbeni je prijedlog tužitelja preinačiti prvostupanjsku presudu na način da se u cijelosti prihvati njegov tužbeni zahtjev, podredno da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. Potražuje trošak sastava žalbe u iznosu od 125,00 eura i trošak sudskih pristojbi „po određenju suda“.
3. Sa žalbom tužitelja postupljeno je prema odredbi članka 359. stavka 1. ZPP-a.
3.1. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba tužitelja je djelomično osnovana.
5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu troškova toplinske energije za stambeni prostor u vlasništvu i posjedu tuženice, na adresi [adresa], i to za razdoblje od rujna 2019. do svibnja 2020.
6. Prvostupanjski sud je pobijanom presudom ukinuo u cijelosti platni nalog sadržan u javnobilježničkom rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave i odbio je tužbeni zahtjev kao neosnovan, u bitnome s obrazloženjem da zastara za predmetnu tražbinu tužitelja nije nastupila, međutim kako je tuženica osporila da bi joj tužitelj pružio uslugu (jer je isključena iz toplinskog sustava), a tužitelj nije o suprotnom pružio relevantne dokaze, to da je primjenom pravila o teretu dokazivanja valjalo ukinuti platni nalog i odbiti tužbeni zahtjev.
7. U ovom postupku, s obzirom na predmet spora i njegovu vrijednost, primjenjuju se odredbe članaka 445.a - 456. ZPP-a o izdavanju platnog naloga, ali i odredbe članaka 457. - 467.a ZPP-a o postupku u sporovima male vrijednosti.
7.1. Prema odredbi članka 467. stavaka 1. i 2. ZPP-a, presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupcima u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a (osim one iz točke 3. toga stavka), a povodom žalbe ne primjenjuju se odredbe članka 370. ZPP-a.
8. Postupajući u smislu odredbe članka 365. u vezi s odredbom članka 457. ZPP-a, ovaj žalbeni sud je ispitao pobijanu presudu u granicama razloga određenih u žalbi, pazeći pritom po službenoj dužnosti na zakonom predviđene apsolutno bitne povrede odredaba parničnog postupka i na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u odnosu na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka (članak 365. stavak 2. ZPP-a).
8.1. Po tako provedenom ispitivanju, ocjena je ovog drugostupanjskog suda da je prvostupanjski sud pri odlučivanju o osnovanosti tužbenog zahtjeva dijelom pogrešno primijenio materijalno pravo, uslijed čega su ispunjeni uvjeti za djelomično preinačenje prvostupanjske presude.
9. Prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (članak 365. stavak 2. ZPP-a).
9.1. Suprotno žalbenim navodima tužitelja, prvostupanjska presuda nema ni nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati s obzirom na to da je izreka presude razumljiva, ne proturječi sama sebi ni razlozima iznesenima u obrazloženju, u okviru kojeg su izneseni razlozi o odlučnim činjenicama, a u pogledu kojih ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju izvedenih dokaza i samih tih dokaza u spisu, slijedom čega nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a.
9.2. Žalbeni navodi tužitelja kojima osporava utvrđenje prvostupanjskog suda da tužitelj nije isporučio tuženici svoju uslugu (jer je ista isključena iz sustava tužitelja), odnosno kojima ukazuje da je prvostupanjski sud prilikom utvrđenja te činjenice pogrešno primijenio pravila o teretu dokazivanja, u suštini predstavljaju žalbene razloge pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, odnosno (relativno) bitne povrede iz članka 354. stavka 1. u vezi s člancima 219. stavka 1. i 221.a ZPP-a, što nisu žalbeni razlozi koji se mogu isticati u sporovima male vrijednosti (članak 467. stavak 1. ZPP), kakav je i ovaj spor.
9.3. Tome unatoč, kraj činjenice da je tuženica u svome prigovoru istakla da u njenom stanu nema grijaćih tijela, da su cijevi u stanu blindirane te da su te činjenice već prethodno utvrđene u dvjema sudskim odlukama donesenima između istih parničnih stranaka (Gž-344/2018-2 od 1. travnja 2020. i Povrv-5900/2018-15 od 14. srpnja 2020.), a koje navode tužitelj nije konkretno osporio ili pružao dokaz o suprotnoj, pozitivnoj činjenici da je usluga u stanu tuženice ipak pružena, već je spisu priložio pisani dopis prednika tuženice i svoj odgovor na taj dopis iz 2011., iz kojih proizlazi da se toplinska energija u stanu sada tuženice još tada nije trošila zbog neispravnih radijatora, a što tužitelj u bitnome nije dovodio u pitanje već je osporavao formalnu ispravnost izdvajanja (prednika) tuženice iz toplinskog sustava, kao što je tužitelj spisu priložio i Odluku suvlasnika zgrade/građevine iz koje proizlazi da je prednik tuženice (FE) još 2014. odbio potpisati suglasnost za sklapanje ugovora s tužiteljem – to, i prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda, utvrđenje prvostupanjskog suda da tužitelj nije pružio uslugu isporuke toplinske energije za stan tuženice ni u kasnijem, utuženom razdoblju (rujan 2019. - svibanj 2020.), nije dovedeno u pitanje žalbenim navodima tužitelja.
10. Međutim, kraj tako utvrđene relevantne činjenice (da tužitelj nije pružio tuženici svoju uslugu jer je ista isključena iz sustava tužitelja), prvostupanjski sud je djelomično pogrešno primijenio materijalno pravo kada je ukinuo predmetni platni nalog i odbio tužbeni zahtjev u cijelosti.
11. Naime, iz odredbe članka 45. stavka 3. mjerodavnog Zakona o tržištu toplinske energije („Narodne novine” broj 80/2013., 14/2014., 102/2014., 115/2014., 95/2015., 102/2015., 76/2018., 96/2018., 86/2019. i 118/2019.; dalje: ZTTE) proizlazi da, u situaciji kada se krajnji kupac izdvoji iz zajedničkog toplinskog sustava, tada je u obvezi plaćati sve troškove osim troškova toplinske energije za svoju samostalnu uporabnu cjelinu.
11.1. U primjeni istovjetne zakonske odredbe, Vrhovni sud Republike Hrvatske je zauzeo shvaćanje da vlasnik samostalne uporabne cjeline koji se izdvojio iz zajedničkog toplinskog sustava, pa i onda kada nisu bile ispunjene pretpostavke iz odredbe članka 45. ZTTE, nije dužan plaćati ukupne troškove toplinske energije, već je dužan plaćati sve ostale troškove, osim troškova za isporučenu toplinsku energiju jer mu ista upravo zbog izdvajanja nije isporučena. Dakle, u tom slučaju vlasnik samostalne uporabne cjeline dužan je plaćati tzv. fiksnu naknadu koja se odnosi na one troškove koji nisu u svezi s (ne)grijanjem njegova poslovnog prostora ili stana odnosno dužan je plaćati troškove koji nisu u svezi sa troškovima isporučene toplinske energije za stan ili poslovni prostor no nastaju kao nužni (tako Rev-1163/2024-2 od 19. veljače 2025.).
12. Iz sadržaja devet računa priloženih spisu proizlazi da je tužitelj, uz troškove na ime „energije za varijabilni dio cijene proizvodnje toplinske energije” koji su ovisili o potrošnji toplinske energije (mjerna jedinica kWh) i mijenjali se iz mjeseca u mjesec, obračunavao i fiksne troškove na ime „snage za fiksni dio cijene proizvodnje toplinske energije” (kW/mj.) u iznosu od 54,29 kuna, „naknade za djelatnost opskrbe toplinskom energijom” (kn/mj.) u iznosu od 7,02 kuna te „naknade za djelatnost kupca toplinske energije” (m2) u iznosu od 43,02 kune, sve uvećano za PDV 25%.
13. Budući da se predmetne fiksne naknade - u ukupnom mjesečnom iznosu od 104,33 kune, što uvećano za PDV 25% daje iznos od 130,41 kuna ili 17,31 eura mjesečno - obračunavaju i plaćaju neovisno o količini isporučene i potrošene toplinske energije, to je pravilnom primjenom materijalnog prava valjalo djelomično preinačiti prvostupanjsku presudu u točki I. njene izreke na način da se predmetni platni nalog održi na snazi u dijelu koji se odnosi na namirenje devet pojedinačnih iznosa od po 17,31 eura, tj. ukupno 155,79 eura.
14. Pritom ovaj sud prihvaća utvrđenje suda prvog stupnja da za predmetnu tražbinu nije nastupila zastara, jer se radi o tražbini koja zastarijeva u jednogodišnjem zastarnom roku prema članku 232. stavku 1. točki 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021. , 114/2022., 156/2022. i 155/2023.; dalje: ZOO), najstarija tražbina dospjela je 24. listopada 2019., a prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave podnesen je 14. rujna 2020., dakle unutar zastarnog roka.
15. Na te pojedinačne iznose tužitelju pripadaju i zatezne kamate koje teku od sljedećeg dana od datuma dospijeća naznačenog na pripadajućem računu do isplate, i to u visini stope „za ostale odnose”, kako je propisano odredbom članka 29. stavka 2. ZOO-a.
16. S druge stranke, u dijelu odluke o glavnoj stvari za preostali iznos do ukupno utuženih 553,09 eura s pripadajućim zateznim kamatama, a u odnosu na koji dio tražbine je pobijanom presudom platni nalog već ukinut i tužbeni zahtjev odbijen, valjalo je odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.
17. Istovremeno je prvostupanjsku presudu valjalo potvrditi i u odluci o parničnim troškovima sadržanoj u točki II. njene izreke budući da je tužitelj, djelomičnim preinačenjem prvostupanjske presude u odluci o glavnoj stvari, uspio u sporu s postotkom od 28,2 % (155,79 eura / 553,09 eura), dakle s manje od 50%, pa mu primjenom odredbe članka 154. stavka 2. ZPP-a ni sada ne pripada pravo na naknadu troškova (prvostupanjskog) postupka.
18. Stoga je, primjenom članka 373.a stavka 1. točke 2. u vezi s člankom 451. stavkom 3. ZPP-a glede glavne stvari, te članka 380. točke 2. u vezi s člancima 166. stavkom 2. i 154. stavkom 2. ZPP-a glede parničnih troškova, odlučeno kao u točkama I. i II. izreke ove drugostupanjske presude.
19. Kako je tužitelj sa svojom žalbom uspio u omjeru od 28,2%, valjalo mu je priznati zatraženi trošak za sastav žalbe od 125,00 eura prema Tbr. 10. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/2023. i 107/2025.; dalje: Odvjetnička tarifa) koji razmjerno navedenom postotku uspjeha u žalbenom dijelu postupka iznosi 35,25 eura. Tužitelju nije priznat trošak sudske pristojbe na žalbu, jer nije dokazao da je pristojbu platio.
19.1. O trošku žalbe odlučeno je stoga, primjenom članka 166. stavka 2. u vezi s odgovarajućom primjenom članka 154. stavka 2. ZPP-a, kao u točki III. izreke ove drugostupanjske presude.
U Puli 29. siječnja 2026.
Sutkinja
Iva Kancijanić
