REPUBLIKA HRVATSKA
Županijski sud u Puli – Pola
Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola
Poslovni broj: Gž-1579/2024-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Puli-Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca Marije Sošić kao predsjednice vijeća, Helene Poropat kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Igora Rakića kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja GS, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po Boži Vrkiću, odvjetniku u Zadru, protiv tuženika Zagrebačke banke d.d. OIB: 92963223473, Zagreb, Trg hrvatskih velikana 3, zastupane po odvjetnicima iz odvjetničkog društva Porobija & Porobija, iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbama tužitelja i tuženika protiv presude i rješenja poslovni broj: P-864/2023 od 18. rujna 2024. Općinskog suda u Zadru, u sjednici održanoj 29. siječnja 2026.
p r e s u d i o i r i j e š i o j e
I. Odbijanjem žalbe tužitelja GS i tuženika Zagrebačke banke d.d. kao neosnovane potvrđuju se presuda i rješenje Općinskog suda u Zadru poslovni broj: P- 864/2023 od 18. rujna 2024. i to presuda i rješenje u točki I. izreke u cijelosti a rješenje u točki II. izreke samo u dijelu kojim je tuženiku naloženo da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 1.078,25 eura, dok se u preostalom dijelu to rješenje djelomično preinačuje na način da se za iznos od 250,00 eura zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška odbija kao neosnovan.
II. Odbijaju se zahtjevi tužitelja i tuženika za naknadu troškova ovog žalbenog dijela postupka kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja odlučeno je:
I. Odbija se kao neosnovan glavni tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:
„ Utvrđuje se da je Ugovor o namjenskom kreditu broj: 26/06 zaključen između tužitelja i tuženika dana 21. ožujka 2006. godine, ništetan te kao takav ne proizvodi pravni učinak slijedom čega se nalaže tuženiku isplatiti-vratiti tužitelju iznos od 163.807,77 EUR, počevši od dospijeća pa do isplate na svaki plaćeni iznos i to na:
- iznos od 47,48 EUR sa kamatom od 18.4.2006 godine
- iznos od 1026,08 EUR sa kamatom od 31.5.2006 godine
- iznos od 1024,22 EUR sa kamatom od 23.6.2006 godine
- iznos od 1012,68 EUR sa kamatom od 4.8.2006 godine
- iznos od 1024,81 EUR sa kamatom od 26.8.2006 godine
- iznos od 1034,15 EUR sa kamatom od 28.9.2006 godine
- iznos od 1017,62 EUR sa kamatom od 18.10.2006 godine
- iznos od 524,79 EUR sa kamatom od 29.11.2006 godine
- iznos od 1009,17 EUR sa kamatom od 29.11.2006 godine
- iznos od 514,59 EUR sa kamatom od 29.12.2006 godine
- iznos od 509,66 EUR sa kamatom od 2.2.2007 godine
- iznos od 517,62 EUR sa kamatom od 12.3.2007 godine
- iznos od 513,90 EUR sa kamatom od 2.4.2007 godine
- iznos od 1008,60 EUR sa kamatom od 15.5.2007 godine
- iznos od 497,05 EUR sa kamatom od 27.6.2007 godine
- iznos od 504,35 EUR sa kamatom od 16.7.2007 godine
- iznos od 487,88 EUR sa kamatom od 8.8.2007 godine
- iznos od 980,82 EUR sa kamatom od 15.10.2007 godine
- iznos od 536,60 EUR sa kamatom od 30.11.2007 godine
- iznos od 1650,84 EUR sa kamatom od 28.2.2008 godine
- iznos od 1155,94 EUR sa kamatom od 30.4.2008 godine
- iznos od 2895,46 EUR sa kamatom od 30.9.2008 godine
- iznos od 1990,84 EUR sa kamatom od 28.1.2009 godine
- iznos od 1210,21 EUR sa kamatom od 11.2.2009 godine
- iznos od 3117,60 EUR sa kamatom od 24.7.2009 godine
- iznos od 636,94 EUR sa kamatom od 14.8.2009 godine
- iznos od 2,25 EUR sa kamatom od 15.9.2009 godine
- iznos od 515,47 EUR sa kamatom od 17.9.2009 godine
- iznos od 128,19 EUR sa kamatom od 18.9.2009 godine
- iznos od 60,55 EUR sa kamatom od 15.10.2009 godine
- iznos od 578,25 EUR sa kamatom od 15.10.2009 godine
- iznos od 642,22 EUR sa kamatom od 10.11.2009 godine
- iznos od 643,05 EUR sa kamatom od 10.12.2009 godine
- iznos od 656,90 EUR sa kamatom od 10.1.2010 godine
- iznos od 666,16 EUR sa kamatom od 10.2.2010 godine
- iznos od 662,65 EUR sa kamatom od 10.3.2010 godine
- iznos od 676,45 EUR sa kamatom od 10.4.2010 godine
- iznos od 683,11 EUR sa kamatom od 10.5.2010 godine
- iznos od 703,22 EUR sa kamatom od 10.6.2010 godine
- iznos od 717,43 EUR sa kamatom od 10.7.2010 godine
- iznos od 699,01 EUR sa kamatom od 10.8.2010 godine
- iznos od 47,91 EUR sa kamatom od 10.9.2010 godine
- iznos od 699,07 EUR sa kamatom od 13.9.2010 godine
- iznos od 4,80 EUR sa kamatom od 10.10.2010 godine
- iznos od 19,91 EUR sa kamatom od 12.10.2010 godine
- iznos od 706,23 EUR sa kamatom od 13.10.2010 godine
- iznos od 26,07 EUR sa kamatom od 10.11.2010 godine
- iznos od 709,76 EUR sa kamatom od 16.11.2010 godine
- iznos od 724,52 EUR sa kamatom od 20.12.2010 godine
- iznos od 740,25 EUR sa kamatom od 10.1.2011 godine
- iznos od 393,89 EUR sa kamatom od 10.2.2011 godine
- iznos od 309,21 EUR sa kamatom od 10.2.2011 godine
- iznos od 713,55 EUR sa kamatom od 10.3.2011 godine
- iznos od 700,22 EUR sa kamatom od 10.4.2011 godine
- iznos od 726,49 EUR sa kamatom od 12.5.2011 godine
- iznos od 9,74 EUR sa kamatom od 10.6.2011 godine
- iznos od 0,00 EUR sa kamatom od 30.6.2011 godine
- iznos od 746,86 EUR sa kamatom od 4.7.2011 godine
- iznos od 755,44 EUR sa kamatom od 6.7.2011 godine
- iznos od 6,02 EUR sa kamatom od 10.8.2011 godine
- iznos od 804,30 EUR sa kamatom od 22.8.2011 godine
- iznos od 757,18 EUR sa kamatom od 30.9.2011 godine
- iznos od 308,88 EUR sa kamatom od 10.10.2011 godine
- iznos od 430,85 EUR sa kamatom od 15.10.2011 godine
- iznos od 652,10 EUR sa kamatom od 10.11.2011 godine
- iznos od 92,54 EUR sa kamatom od 21.11.2011 godine
- iznos od 742,18 EUR sa kamatom od 12.12.2011 godine
- iznos od 86,42 EUR sa kamatom od 24.1.2012 godine
- iznos od 690,16 EUR sa kamatom od 31.1.2012 godine
- iznos od 1533,75EUR sa kamatom od 30.3.2012 godine
- iznos od 771,80 EUR sa kamatom od 27.4.2012 godine
- iznos od 769,13 EUR sa kamatom od 5.6.2012 godine
- iznos od 778,78 EUR sa kamatom od 20.6.2012 godine
- iznos od 1,65 EUR sa kamatom od 10.7.2012 godine
- iznos od 759,49 EUR sa kamatom od 18.7.2012 godine
- iznos od 20,92 EUR sa kamatom od 10.8.2012 godine
- iznos od 742,51 EUR sa kamatom od 10.8.2012 godine
- iznos od 750,65 EUR sa kamatom od 10.9.2012 godine
- iznos od 755,58 EUR sa kamatom od 10.10.2012 godine
- iznos od 763,99 EUR sa kamatom od 10.11.2012 godine
- iznos od 761,18 EUR sa kamatom od 10.12.2012 godine
- iznos od 0,20 EUR sa kamatom od 10.1.2013 godine
- iznos od 1601,84 EUR sa kamatom od 5.2.2013 godine
- iznos od 798,77 EUR sa kamatom od 10.3.2013 godine
- iznos od 8,97 EUR sa kamatom od 10.4.2013 godine
- iznos od 783,06 EUR sa kamatom od 18.4.2013 godine
- iznos od 43,64 EUR sa kamatom od 9.5.2013 godine
- iznos od 772,68 EUR sa kamatom od 13.5.2013 godine
- iznos od 796,18 EUR sa kamatom od 10.6.2013 godine
- iznos od 783,16 EUR sa kamatom od 10.7.2013 godine
- iznos od 792,29 EUR sa kamatom od 10.8.2013 godine
- iznos od 798,21 EUR sa kamatom od 10.9.2013 godine
- iznos od 805,88 EUR sa kamatom od 10.10.2013 godine
- iznos od 806,55 EUR sa kamatom od 10.11.2013 godine
- iznos od 811,11 EUR sa kamatom od 10.12.2013 godine
- iznos od 802,39 EUR sa kamatom od 10.1.2014 godine
- iznos od 655,26 EUR sa kamatom od 10.2.2014 godine
- iznos od 166,32 EUR sa kamatom od 10.3.2014 godine
- iznos od 2,86 EUR sa kamatom od 16.3.2014 godine
- iznos od 488,67 EUR sa kamatom od 25.3.2014 godine
- iznos od 1,83 EUR sa kamatom od 1.4.2014 godine
- iznos od 655,94 EUR sa kamatom od 10.4.2014 godine
- iznos od 652,10 EUR sa kamatom od 10.5.2014 godine
- iznos od 50,86 EUR sa kamatom od 10.6.2014 godine
- iznos od 796,34 EUR sa kamatom od 30.6.2014 godine
- iznos od 461,25 EUR sa kamatom od 10.7.2014 godine
- iznos od 63,81 EUR sa kamatom od 10.8.2014 godine
- iznos od 595,67 EUR sa kamatom od 19.8.2014 godine
- iznos od 662,19 EUR sa kamatom od 10.9.2014 godine
- iznos od 1,12 EUR sa kamatom od 6.10.2014 godine
- iznos od 660,56 EUR sa kamatom od 10.10.2014 godine
- iznos od 0,82 EUR sa kamatom od 10.11.2014 godine
- iznos od 666,47 EUR sa kamatom od 11.11.2014 godine
- iznos od 20,77 EUR sa kamatom od 10.12.2014 godine
- iznos od 647,8 EUR sa kamatom od 12.12.2014 godine
- iznos od 12,9 EUR sa kamatom od 10.1.2015 godine
- iznos od 656,29 EUR sa kamatom od 12.1.2015 godine
- iznos od 17,68 EUR sa kamatom od 10.2.2015 godine
- iznos od 1.321,47 EUR sa kamatom od 27.3.2015 godine
- iznos od 10,28 EUR sa kamatom od 1.4.2015 godine
- iznos od 188,97 EUR sa kamatom od 10.4.2015 godine
- iznos od 1.167,96 EUR sa kamatom od 29.5.2015 godine
- iznos od 662,9 EUR sa kamatom od 30.6.2015 godine
- iznos od 3,76 EUR sa kamatom od 1.7.2015 godine
- iznos od 17,88 EUR sa kamatom od 10.7.2015 godine
- iznos od 651,70 EUR sa kamatom od 10.7.2015 godine
- iznos od 35,54 EUR sa kamatom od 10.8.2015 godine
- iznos od 634,03 EUR sa kamatom od 12.8.2015 godine
- iznos od 53,20 EUR sa kamatom od 10.9.2015 godine
- iznos od 616,37 EUR sa kamatom od 14.9.2015 godine
- iznos od 70,88 EUR sa kamatom od 10.10.2015 godine
- iznos od 598,7 EUR sa kamatom od 13.10.2015 godine
- iznos od 115,09 EUR sa kamatom od 10.11.2015 godine
- iznos od 477,80 EUR sa kamatom od 10.11.2015 godine
- iznos od 650,34 EUR sa kamatom od 8.1.2016 godine
- iznos od 2,36 EUR sa kamatom od 10.1.2016 godine
- iznos od 729,98 EUR sa kamatom od 9.2.2016 godine
- iznos od 663,61 EUR sa kamatom od 3.3.2016 godine
- iznos od 308,41 EUR sa kamatom od 27.5.2016 godine
- iznos od 309,77 EUR sa kamatom od 16.6.2016 godine
- iznos od 395,74 EUR sa kamatom od 16.7.2016 godine
- iznos od 603,9 EUR sa kamatom od 16.8.2016 godine
- iznos od 358,35 EUR sa kamatom od 8.9.2016 godine
- iznos od 246,31 EUR sa kamatom od 21.9.2016 godine
- iznos od 2,79 EUR sa kamatom od 1.10.2016 godine
- iznos od 605,94 EUR sa kamatom od 11.11.2016 godine
- iznos od 53,09 EUR sa kamatom od 12.11.2016 godine
- iznos od 650,34 EUR sa kamatom od 1.12.2016 godine
- iznos od 9,82 EUR sa kamatom od 16.12.2016 godine
- iznos od 510,55 EUR sa kamatom od 9.1.2017 godine
- iznos od 663,61 EUR sa kamatom od 12.1.2017 godine
- iznos od 535,8 EUR sa kamatom od 16.2.2017 godine
- iznos od 586,43 EUR sa kamatom od 16.3.2017 godine
- iznos od 1,79 EUR sa kamatom od 1.4.2017 godine
- iznos od 12,75 EUR sa kamatom od 16.4.2017 godine
- iznos od 597,25 EUR sa kamatom od 28.4.2017 godine
- iznos od 568,55 EUR sa kamatom od 29.5.2017 godine
- iznos od 62,95 EUR sa kamatom od 16.6.2017 godine
- iznos od 1.105,43 EUR sa kamatom od 26.7.2017 godine
- iznos od 573,54 EUR sa kamatom od 4.9.2017 godine
- iznos od 576,94 EUR sa kamatom od 16.9.2017 godine
- iznos od 5,94 EUR sa kamatom od 1.10.2017 godine
- iznos od 162,27 EUR sa kamatom od 16.10.2017 godine
- iznos od 1.008,69 EUR sa kamatom od 30.11.2017 godine
- iznos od 583,98 EUR sa kamatom od 29.12.2017 godine
- iznos od 597,25 EUR sa kamatom od 5.2.2018 godine
- iznos od 597,25 EUR sa kamatom od 28.2.2018 godine
- iznos od 663,61 EUR sa kamatom od 16.4.2018 godine
- iznos od 663,61 EUR sa kamatom od 26.4.2018 godine
- iznos od 68.679,15 EUR sa kamatom od 17.5.2018 godine
- iznos od 68.371,19 EUR sa kamatom od 18.5.2018 godine
po stopi od 15 % godišnje za razdoblje od 21. ožujka 2006. godine pa do 31. prosinca 2007. godine, po stopi od 14 % godišnje za razdoblje od 01. siječnja 2008. godine pa do 30. lipnja 2011.godine, po stopi od 12% godišnje za razdoblje od 01. srpnja 2011. godine pa do 31. srpnja 2015. godine, po stopi od 8,14 % polugodišnje za razdoblje od 1.kolovoza 2015. godine pa do 31. prosinca 2015. godine, po stopi od 8,05 % polugodišnje za razdoblje od 1. siječnja 2016. godine pa do 30. lipnja 2016. godine, po stopi od 7,88% polugodišnje za razdoblje od 01. srpnja 2016. godine pa do 31. prosinca 2016.godine, po stopi od 7,68% polugodišnje za razdoblje od 01. siječnja 2017. godine pa do 30. lipnja 2017. godine, po stopi od 7,41% polugodišnje za razdoblje od 01. srpnja 2017. godine pa do 31. prosinca 2017. godine, po stopi od 7,09% polugodišnje za razdoblje od 01. siječnja 2018. godine pa do isplate, a u slučaju promjene stope zateznih kamata prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanju kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, u roku do 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.“
II. Prihvaća se eventualno kumulirani tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu koji glasi: "1. Utvrđuje se da je ništetna odredba o valutnoj klauzuli iz Ugovora o namjenskom kreditu broj: 26/06 zaključen između tužitelja i tuženika dana 21. ožujka 2006. godine slijedom čega tužitelj nije dužan plaćati mjesečnu ratu po promjenama tečaja CHF u odnosu na kune, a koje promjene su nastupile nakon 21. ožujka 2006. godine pa na dalje.
2. Dužan je tuženik isplatiti-vratiti tužitelju na ime nepripadnog plaćenog iznosa zbog promjene u tečaju CHF iznos od 9.707,45 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na svaki pojedinačni iznos počevši od dospijeća do isplate na svaki plaćeni iznos i to na:
- iznos od 69,07 EUR sa kamatom od 12.5.2011 godine
- iznos od 170,44 EUR sa kamatom od 4.7.2011 godine
- iznos od 174,19 EUR sa kamatom od 6.7.2011 godine
- iznos od 237,22 EUR sa kamatom od 22.8.2011 godine
- iznos od 181,26 EUR sa kamatom od 30.9.2011 godine
- iznos od 169,38 EUR sa kamatom od 15.10.2011 godine
- iznos od 172,87 EUR sa kamatom od 10.11.2011 godine
- iznos od 172,92 EUR sa kamatom od 12.12.2011 godine
- iznos od 198,24 EUR sa kamatom od 31.1.2012 godine
- iznos od 192,28 EUR sa kamatom od 30.3.2012 godine
- iznos od 192,28 EUR sa kamatom od 30.3.2012 godine
- iznos od 197,52 EUR sa kamatom od 27.4.2012 godine
- iznos od 199,73 EUR sa kamatom od 5.6.2012 godine
- iznos od 198,46 EUR sa kamatom od 20.6.2012 godine
- iznos od 191,87 EUR sa kamatom od 18.7.2012 godine
- iznos od 194,17 EUR sa kamatom od 10.8.2012 godine
- iznos od 181,38 EUR sa kamatom od 10.9.2012 godine
- iznos od 185,60 EUR sa kamatom od 10.10.2012 godine
- iznos od 194,73 EUR sa kamatom od 10.11.2012 godine
- iznos od 191,92 EUR sa kamatom od 10.12.2012 godine
- iznos od 194,07 EUR sa kamatom od 5.2.2013 godine
- iznos od 194,07 EUR sa kamatom od 5.2.2013 godine
- iznos od 192,92 EUR sa kamatom od 10.3.2013 godine
- iznos od 208,91 EUR sa kamatom od 18.4.2013 godine
- iznos od 187,22 EUR sa kamatom od 13.5.2013 godine
- iznos od 190,32 EUR sa kamatom od 10.6.2013 godine
- iznos od 177,31 EUR sa kamatom od 10.7.2013 godine
- iznos od 186,44 EUR sa kamatom od 10.8.2013 godine
- iznos od 192,36 EUR sa kamatom od 10.9.2013 godine
- iznos od 200,03 EUR sa kamatom od 10.10.2013 godine
- iznos od 200,70 EUR sa kamatom od 10.11.2013 godine
- iznos od 205,26 EUR sa kamatom od 10.12.2013 godine
- iznos od 196,54 EUR sa kamatom od 10.1.2014 godine
- iznos od 167,47 EUR sa kamatom od 10.2.2014 godine
- iznos od 169,97 EUR sa kamatom od 25.3.2014 godine
- iznos od 168,15 EUR sa kamatom od 10.4.2014 godine
- iznos od 164,31 EUR sa kamatom od 10.5.2014 godine
- iznos od 164,48 EUR sa kamatom od 30.6.2014 godine
- iznos od 166,64 EUR sa kamatom od 10.7.2014 godine
- iznos od 171,63 EUR sa kamatom od 19.8.2014 godine
- iznos od 174,40 EUR sa kamatom od 10.9.2014 godine
- iznos od 172,77 EUR sa kamatom od 10.10.2014 godine
- iznos od 179,50 EUR sa kamatom od 11.11.2014 godine
- iznos od 180,77 EUR sa kamatom od 12.12.2014 godine
- iznos od 181,40 EUR sa kamatom od 12.1.2015 godine
- iznos od 181,78 EUR sa kamatom od 27.3.2015 godine
- iznos od 181,78 EUR sa kamatom od 27.3.2015 godine
- iznos od 181,78 EUR sa kamatom od 29.5.2015 godine
- iznos od 181,78 EUR sa kamatom od 29.5.2015 godine
- iznos od 181,78 EUR sa kamatom od 30.6.2015 godine
- iznos od 181,78 EUR sa kamatom od 10.7.2015 godine
- iznos od 181,78 EUR sa kamatom od 12.8.2015 godine
- iznos od 181,78 EUR sa kamatom od 14.9.2015 godine
po stopi od 15 % godišnje za razdoblje od 21. ožujka 2006. godine pa do 31. prosinca 2007. godine, po stopi od 14 % godišnje za razdoblje od 01. siječnja 2008. godine pa do 30. lipnja 2011.godine, po stopi od 12% godišnje za razdoblje od 01. srpnja 2011. godine pa do 31. srpnja 2015. godine, po stopi od 8,14 % polugodišnje za razdoblje od 1.kolovoza 2015. godine pa do 31. prosinca 2015. godine, po stopi od 8,05 % polugodišnje za razdoblje od 1. siječnja 2016. godine pa do 30. lipnja 2016. godine, po stopi od 7,88% polugodišnje za razdoblje od 01. srpnja 2016. godine pa do 31. prosinca 2016.godine, po stopi od 7,68% polugodišnje za razdoblje od 01. siječnja 2017. godine pa do 30. lipnja 2017. godine, po stopi od 7,41% polugodišnje za razdoblje od 01. srpnja 2017. godine pa do 31. prosinca 2017. godine, po stopi od 7,09% polugodišnje za razdoblje od 01. siječnja 2018. godine pa do isplate, a u slučaju promjene stope zateznih kamata prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanju kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, u roku do 15 dana i pod prijetnjom ovrhe."
III. U preostalom dijelu, preko dosuđenog, tj. za iznos od 1.983,12 EUR, zajedno sa zatraženim zakonskim zateznim kamatama, eventualno kumulirani tužbeni zahtjev tužitelja, odbija se kao neosnovan.
1.1. Rješenjem istog poslovnog broja kao i pobijana presuda, sud prvog stupnja je u točki I. izreke dopustio preinaku tužbe na način kako je to tužitelj označio u podnesku od 18. lipnja 2024. dok je u točki II. naložio tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 1.328,25 eura zajedno s pripadajućom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate.
2. Pravovremenom i dopuštenom žalbom tu presudu i rješenje pobijaju obje parnične stranke.
2.1. Tužitelj svoj pravni lijek izjavljuje protiv točke I. i III. izreke presude te točke II. rješenja. Ukazuje na apsolutno bitnu povredu postupka iz članka 354. st.2. toč.11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 84/2008., 57/2011., 25/2013., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023., dalje: ZPP). Smatra da je zbog ništetnosti bitnih sastojaka ugovora ništetan cijeli Ugovor o namjenskom kreditu kojeg su stranke zaključile 21. ožujka 2006., a s tim u svezi da je osnovan u cijelosti njegov glavni tužbeni zahtjev, onaj kojeg je sud prvog stupnja odbio u točki I. izreke presude. Ukazuje da nije bilo razloga za odbijanje dijela alternativnog tužbenog zahtjeva. Žalbeni je prijedlog da se presuda i rješenje preinače na način da se njegov osnovni tužbeni zahtjev usvoji i da mu se dosudi parnični trošak zajedno sa troškom ovog žalbenog postupka. Podredno da se te odluke u pobijanom dijelu ukinu a predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
2.2. Tuženik žalbu izjavljuje protiv točke II. izreke presude i točke I. i II. izreke rješenja. Predlaže preinačenje presude u pobijanom dijelu na način da se odbije u cijelosti tužbeni zahtjev tužitelja, a podredno da se ona u tom dijelu ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. Potražuje trošak za sastav žalbe i pristojbe na žalbu u ukupnom iznosu od 4.838,58 eura.
3. Sa žalbom je postupljeno sukladno odredbi članka 359. st.1. ZPP-a.
4. Stranke nisu podnijele odgovor na žalbu.
5. Žalbe tužitelja i tuženika nisu osnovane.
6. Predmet spora je glavni tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži utvrđenje ništetnosti Ugovora o namjenskom kreditu broj: 26/06 zaključenog između tužitelja i tuženika 21. ožujka 2006. i zahtjev za isplatu iznosa od 163.807,77 eura sa pripadajućim zateznim kamatama, te eventualno kumulirani (podredni) zahtjev kojim traži utvrđenje ništetnosti odredbe o valutnoj klauzuli iz Ugovora o kreditu, te zahtjev za isplatom iznosa od 9.707,45 eura s osnova ništetnosti odredbe o valutnoj klauzuli, sve sa pripadajućim zateznim kamatama.
7. Ocjena je ovog suda da neosnovano tužitelj i tuženik u žalbama ističu da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, budući pobijana presuda sadrži valjano obrazložene razloge o odlučnim činjenicama koji nisu nejasni niti proturječni provedenim dokazima, te se može ispitati.
7.1. Ovaj sud, također, nije našao niti da bi prvostupanjski sud počinio koju od ostalih bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a od onih na koje se sukladno odredbi članka 365. stavka 2. ZPP-a pazi po službenoj dužnosti.
7.2. Nisu počinjene niti relativno bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. u vezi sa člankom 190., 186.b i 325.a ZPP-a, kao i člankom 502.a i c ZPP-a ZPP-a, na koje žalbom ukazuje tuženik, budući tužitelj podneskom od 18. lipnja 2024. nije preinačio tužbeni zahtjev, s tim da iz spisa proizlazi da u trenutku podnošenja tužbe tužitelj nije raspolagao potrebnom dokumentacijom za izračun nastale razlike po osnovi valutne klauzule pa da je u skladu sa člankom 186.b stavka 1. ZPP-a u tužbi zatražio od prvostupanjskog suda da donese rješenje kojim će naložiti tuženiku da u roku od 15 dana dostavi dokumentaciju vezanu za predmetni ugovor o kreditu, što je sud i učinio, da je na temelju te dokumentacije provedeno vještačenje nakon kojeg je tužitelj tek mogao postaviti zahtjev za isplatu određenog novčanog iznosa. Tako je pravilno zaključeno da su ispunjene pretpostavke za primjenu stupnjevite tužbe. Također iz obrazloženja pobijane presude proizlazi da se prvostupanjski sud nije pozvao samo na odredbu članka 502.a i c ZPP-a nego da je ovoj parnici kao prethodno pitanje utvrdio da su sporne odredbe ugovora o kreditu ništetne na temelju provedenog dokaznog postupka, i to nakon što je proveo sve predložene dokaze.
7.3. Na potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje sud prvog stupnja nije pogrešno primijenio materijalno pravo.
8. Tijekom postupka između stranaka nije bilo sporno:
- da je tužitelj dana 21. ožujka 2006. sklopio Ugovor o namjenskom kreditu broj: 26/06 za kupnju stana, kojim ugovorom je tuženik kao kreditor odobrio i stavio na raspolaganje tužitelju kredit u kunskoj protuvrijednosti od 159.500,00 CHF, obračunato po srednjem tečaju banke na dan korištenja kredita,
- da je kredit odobren na rok od 10 godina, a otplata kredita u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju banke za CHF, i to u iznosu od 1.646,10 CHF važećim na dan dospijeća, a prema otplatnom planu koji će biti uručen korisniku kredita po isplati kredita;
- da su stranke dana 12. travnja 2016. zaključile Dodatak Ugovoru o kreditu temeljem ZID ZPK kojim je izvršena konverziju kredita u kredit uz valutnu klauzulu u EUR, kojim je utvrđeno da preplata na dan 30. rujna 2015. iznosi 14.941,78 kuna koja će se koristiti za namirenje budućih anuiteta sve dok se preplata u potpunosti ne iskoristi.
9. Prema žalbenim navodima tužitelja sporno je da li su ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli bitni sastojci Ugovora o kreditu, te da taj Ugovor može opstati i bez ništetnih ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi, odnosno da li je Ugovor o kreditu ništetan u cijelosti, dok je prema žalbenim navodima tuženika sporno pitanje da li tužitelj ima status potrošača, da li je valutna klauzula sadržana u predmetnom Ugovoru o kreditu ništetna, da li nakon sklapanja Dodatka Ugovoru o kreditu, kojim je izvršena konverzija valutne klauzule CHF u eure, tužitelj ima pravo na isplatu preplaćenih iznosa temeljem djelomične ništetnosti osnovnog Ugovora o kreditu da li je nastupila zastara tražbine i od kada tužitelj ima pravo na zatezne kamate te da li su ispunjene pretpostavke za podnošenje stupnjevite tužbe.
10. Kako je navedeno neosnovano tuženik osporava tužitelju status potrošača budući je prvostupanjski sud na temelju iskaza tužitelja utvrdio da je tužitelj sredstvima kredita kupio stan za potrebe stanovanja svoje obitelji, dakle u svrhe koje nisu namijenjene njegovom zanimanju, obrtničkoj ili poduzetničkoj djelatnosti, a što proizlazi i iz priloženog Ugovora o namjenskom kreditu, te je pravilno zaključio da tužitelj u smislu odredbe članka 3. stavka 1. Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03, dalje u tekstu: ZZP) ima status potrošača. Suprotno je trebao dokazati tuženik a što nije učinio prema pravilu o teretu dokazivanja.
11. Protivno navodima istaknutim u žalbi tužitelja prvostupanjski sud je po ocjeni ovog drugostupanjskog suda na utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo kada je odbio tužitelja sa glavnim tužbenim zahtjevom.
12. Naime, prema odredbi članka 1021. ZOO-a bitni sastojci ugovora o kreditu su obveza davanja određenog novčanog iznosa i obveza vraćanja iskorištenog iznosa novca uz obvezu plaćanja ugovorenih kamata, u vrijeme i na način kako je utvrđeno ugovorom.
12.1. Osim toga odredbama članka 87. stavka 2. ZZP-a i članka 102. Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/07, 125/07, 79/09, 89/09, 113/09, 78/12 i 56/13) izričito je propisano da ništetnost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništetnost i samog ugovora ako on može opstati bez ništetne odredbe, a odredba o glavnom predmetu i cijeni može opstati i bez zaštitne klauzule i bez određivanja na koji se način mijenja kamatna stopa.
12.2. Dakle, eventualna ništetnost odredaba ugovora o kreditu u dijelu u kojem je ugovorena zaštitna klauzula obzirom da to nisu bitni elementi ugovora o kreditu i da ugovor može opstati bez njih, ne povlači ništetnost cijelog ugovora, zbog čega je valjalo žalbu tužitelja u tom dijelu odbiti kao neosnovanu, a presudu prvostupanjskog suda potvrditi u točki I. izreke.
13. Odlučujući o osnovanosti deklaratornog eventualno kumuliranog tužbenog zahtjeva prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da su ništetne odredbe predmetnih Ugovora o kreditu koje se odnose na valutnu klauzulu budući je cijeneći iskaz tužitelja pravilno utvrdio da je u vrijeme podizanja kredita najpovoljnija ponuda od strane banke bila za kredite u švicarskim francima, a da ga nitko u banci nije upozorio na eventualni rizik podizanja kredita u švicarskim francima nego da mu je rečeno da je kod kredita u francima je kamata puno niža i da se radi o stabilnoj valuti, bez fluktuacije tečaja.
14. Kako iz iskaza tužitelja proizlazi da stranke nisu pregovarale o sadržaju ugovornih odredaba, te da tužitelj, kao korisnik kredita, nije imao utjecaj na sadržaj ugovora, a da tuženik nije predložio da se sasluša zaposlenik banke koji je sudjelovao u zaključenju predmetnog Ugovora o kreditu, tuženik u konkretnom slučaju i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda nije dokazao da je u predugovornoj fazi sklapanja konkretnog ugovora dao odgovarajuće obavijesti potrošaču o parametrima promjene kamatne stope i rizike fluktuacije tečaja švicarskog franka koji nisu bili navedeni u ugovoru o kreditu, a koji bi bili specifični u odnosu na one utvrđene u kolektivnom sporu, te da se pojedinačno pregovaralo o odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, iako je teret dokaza bio na tuženiku, tako da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio da su navedene odredbe ugovora o kreditu ništetne, zbog čega je valjalo žalbu tuženika u tom dijelu odbiti kao neosnovanu, a pobijanu presudu u točki II.1. izreke potvrditi.
15. Prema odredbi članka 326. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima(„Narodne novine“ broj: 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022. i 155/2023., dalje: ZOO-a) u situaciji kada su ugovorne odredbe ništetne po samom zakonu iste ne mogu postati valjane niti kada uzrok ništetnosti naknadno nestane. Nadalje, iako Dodatak ugovora o kreditu predstavlja akt kojeg su banke bile dužne sklopiti na temelju zakona odnosno odredbe članka 19. b. ZID ZPK, a sve u cilju da se položaj korisnika kredita u valuti CHF kao potrošača izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit demoliran u valuti EUR, to ne znači da je tužitelj kao korisnik kredita izgubio pravo potraživati stečeno bez osnove zbog ništetnih ugovornih odredbi ukoliko se u postupku utvrdi da Sporazumom o konverziji tužitelj nije u cijelosti obeštećen, odnosno da sklapanjem Dodatka ugovoru nisu sanirane posljedice ništetnosti Ugovora o kreditu.
16. Unatoč tome što je ugovaranje valutne klauzule dopušteno jer tako proizlazi iz članka 22. stavka 1. ZOO-a, a što osnovano ističe i tuženik u žalbi, odredba u Ugovoru o kreditu prema kojoj se visina anuiteta veže uz tečaj valute švicarski franak u vrijeme plaćanja anuiteta tako da korisnik kredita u cijelosti snosi rizik promjene tečaja, ne bi se mogla izuzeti od primjene Direktive 93/13 i ne može se isključiti ispitivanje njezine nepoštenosti, jer valutna klauzula sadržana u odredbi članka 22. stavka 1. ZOO-a nije i ne bi smjela biti izvor neravnoteže između prava i obveza stranaka bilo kojih ugovora pa tako niti ugovora o kreditu kao potrošačkih ugovora, kako je to smatrao i Ustavni sud RH u rješenju broj: U-I-392/2011. od 13. prosinca 2016. Osim toga nepoštenost navedenih ugovornih odredbi utvrđena je već u kolektivnom sporu na koji se pozvao prvostupanjski sud u pobijanoj presudi.
17. U postupku je utvrđeno da je tuženik ponudom konverzije postupio sukladno odredbama ZID ZPK koji je stupio na snagu 30. rujna 2015., a kojim je propisano načelo konverzije kredita s valutnom klauzulom u CHF u kredit s valutnom klauzulom u Euro na način da se položaj potrošača u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit u eurima.
18. U konkretnom su slučaju, kao što je već navedeno, stranke su sklopile Dodatak – Konverziju kredita na temelju odredaba ZID ZPK/15 uz valutnu klauzulu u eurima, na koji su način izmijenjene odredbe Ugovora o kreditu u pogledu valute obveze, stope redovnih kamata i iznosa neotplaćene glavnice te je postignut sporazum o raspolaganju preplatom.
18.1. Postavlja se stoga pitanje pravnih učinaka te konverzije odnosno ima li tužitelj više bilo kakvo pravo na isplatu preplaćenih iznosa s obzirom na to da su stranke sklopile Dodatak Ugovoru o kreditu na temelju ZID ZPK/15 uz valutnu klauzulu u eurima kojim su izmijenjene odredbe Ugovora o kreditu u pogledu valute obveze i stope redovnih kamata te utvrđen iznos neotplaćene glavnice.
18.2. Radi se o tzv. konverziji, dakle ne konverziji propisanoj u članku 106. Zakona o obveznim odnosima("Narodne novine" broj 53/1991., 73/1991., 111/1993., 3/1994., 7/1996., 91/1996., 112/1999. i 88/2001. dalje: ZOO/91) a sada u članku 325. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022. i 155/2023., dalje: ZOO/05) jer za to ne postoje pretpostavke; u prvom redu zato što tuženik nije bio savjesna strana u sklapanju Ugovora o kreditu koji je sadržavao ništetne odredbe a potom i zato što je tuženik zakonskom odredbom bio prisiljen ponuditi potrošačima sklapanje Dodatka Ugovora o kreditu.
18.3. Zato se, po ocjeni ovoga drugostupanjskog suda, ne radi u punom smislu o ugovoru s valutnom klauzulom u eurima i s ugovorenom kamatnom stopom od trenutka sklapanja Ugovora o kreditu, već od sklapanja Dodatka a svođenje kredita na kredit u eurima s odgovarajućom kamatnom stopom poslužilo je kako bi se u vezi s tim mogli utvrditi ostatak glavnice i eventualna preplata što međutim ne znači i potpuno obeštećenje potrošača, već mu na određeni način olakšava situaciju u koju je bio doveden porastom kamatne stope i znatnim porastom tečaja valute švicarski franak te rješava situaciju ubuduće a ta situacija je detaljno obuhvaćena Dodatkom jer sadrži točne podatke o preostalom iznosu glavnice u eurima i promjenjivosti kamatne stope.
18.4. Ovaj drugostupanjski sud stoga ocjenjuje kako se Dodatkom nije u cijelosti riješila preplata po osnovi ništetnih odredaba Ugovora o kreditu i da tužiteljica ima i dalje pravo na isplatu utvrđene visine preplaćenih iznosa do 30. rujna 2015. jer tzv. konverzija to nije riješila niti je o tome nešto rečeno u samom Zakonu – ZID ZPK/15, kako je prethodno pravilno ocijenio i prvostupanjski sud (osim u pogledu razlike po osnovi glavnice kredita o čemu će kasnije biti riječi).
19. Prvostupanjski sud je na temelju nalaza i mišljenja vještaka financijske struke kojeg je prihvatio u cijelosti nalazeći da je isti stručan, objektivan i izrađen u skladu s pravilima struke, utvrdio da je uslijed povećanja tečaja za cijelo vrijeme otplate kredita, tužitelj više platio 11.690,57 eura (ako se prikažu samo pozitivne razlike) a kada se uračuna pretplata iz konverzije u nesporno utvrđenom iznosu od 1.983,12 eura (za koji je tužbeni zahtjev tužitelj odbijen) to da je tužitelj više platio tuženiku 9.707,45 eura.
20. Prvostupanjski sud je, nadalje, pravilno utvrdio da je u smislu članka 1115. ZOO-a tuženik nepošteni stjecatelj jer je odgovoran za ugovaranje ništetnih ugovornih odredbi kojima je povrijedio interese i prava tužitelja kao potrošača jer je sporne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli nametnuo tužitelju bez mogućnosti pregovaranja, pa je stoga tužitelj ovlašten tražiti zatezne kamate tekuće od dana plaćanja anuiteta jer je tuženik kao nesavjestan stjecatelj dužan platiti kamatu od dana stjecanja predmetnog iznosa.
21. Tuženik je tijekom prvostupanjskog postupka istakao i prigovor zastare koji je prvostupanjski sud pravilno ocijenio neosnovanim iz razloga što zastara počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora, a u konkretnom slučaju se primjenjuje opći zastarni rok od 5 godina sukladno članku 225. ZOO-a jer se radi o vraćanju stečenog bez osnove. Prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda RH iznesenom u presudi i rješenju poslovni broj: Rev-2245/17-2 od 20. ožujka 2018., te pravnog shvaćanja Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzetog na sjednici održanoj 31. siječnja 2022., pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju članka 241. ZOO-a, te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe, a u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavka 1. ZOO-a kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, zastarni rok restitucijskih zahtjeva počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora.
21.1. Tužba za zaštitu kolektivnih interesa podnesena je 4. travnja 2012. Trgovačkom sudu u Zagrebu u predmetu P-1401/2012, čime je došlo do prekida zastare, a zastara je počela teći iznova od dana kad je spor pravomoćno okončan, i to u odnosu na ništetnost odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi od 14. lipnja 2014., a u odnosu na ništetnost odredbi o valutnoj klauzuli od 15. lipnja 2018. Obzirom da je tužba u ovom predmetu podnesena 18. travnja 2023., ista je podnesena unutar zastarnog roka od 5 godina.
21.2. Prvostupanjski sud prilikom donošenja odluke pravilno je postupio kada nije uzeo u obzir i tzv. negativnu razliku, kada je tužitelj plaćao manji iznos od onog tečaja koji je ugovoren prilikom sklapanja ugovora o kreditu, budući je tuženik samo općenito stavio materijalnopravni prigovor kojim zapravo osporava visinu potraživanja tužitelja temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi ugovora o kreditu koje se odnose na CHF valutnu klauzulu, odnosno nije postavio prigovor radi prebijanja ili materijalnopravni prigovor prijeboja ili protutužbeni zahtjev, tako da u ovom slučaju sud nije ovlašten niti dužan umanjiti tužiteljevu tražbinu s tzv. potplaćenim iznosima, odnosno negativnim tečajnim razlikama koji se odnose na razdoblje kada je tečaj HRK – CHF bio manji od tečaja HRK – CHF na dan isplate kredita, a što je u skladu i s presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Rev-549/2023-4 od 18. prosinca 2023. Stoga je valjalo žalbe tužitelja i tuženika odbiti kao neosnovane, a pobijanu presudu u točki
II.2. i III. izreke potvrditi.
22. Vještačenjem po vještaku financijske struke Leonu Bataljku utvrđena je visina tužbenog zahtjeva. Nalaz i mišljenje tog vještaka stranke nisu posebno pobijale. Tuženik je istog prihvatio u dijelu njegovog matematičkog obračuna. Sud prvog stupnja je iznio valjano obrazloženje o prihvaćanju nalaza i mišljenja vještaka.
23. Tuženik i dalje čini spornim osnovanost tužbenog zahtjeva na isplatu preplaćenih iznosa s obzirom na to da je izvršena konverzija na koju je on pristao, ali i to radi li se uopće o ništetnim odredbama Ugovora o kreditu u pogledu valutne klauzule u švicarskim francima odnosno je li tužitelj o tome bio informiran da bi mogao dati svoj valjani pristanak, je li nastupila zastara i od kada bi tužitelj eventualno imao pravo na zatezne kamate.
24. Prvostupanjski je sud pravilno utvrdio ništetnom odredbu Ugovora o kreditu o valutnoj klauzuli u švicarskim francima opravdano se pozivajući na presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. i Visokog Trgovačkog suda poslovni broj: Pž-7129/2013 od 13. lipnja 2014. i Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. a u pogledu zastare i na odluke i pravni stav Vrhovnog suda Republike Hrvatske prema kojima zastara počinje teći od pravomoćnosti presuda donesenih u postupku kolektivne zaštite potrošača.
25. Test poštenosti takvih ugovornih odredaba proveden je već u kolektivnom sporu u kojemu je pravomoćno utvrđen nedostatak transparentnosti uslijed čega potrošači korisnici kredita nisu mogli procijeniti potencijalno znatne gospodarske posljedice koje bi te odredbe imale za njihove financijske obveze, što znači da tuženik kao profesionalac (banka) nije dao tužiteljici kao korisniku kredita sve potrebne informacije, uzimajući u obzir narav ugovora i okolnost da sporne odredbe nisu bile ni jasne ni lako razumljive a nesumnjivo su, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, prouzročile znatnu neravnotežu u pravima i obvezama stranaka na štetu tužiteljice kao potrošača pa se radi o nepoštenim pa time i ništetnim (tada: ništavim) odredbama prema člancima 81. do 88. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine broj: 96/2003: dalje: ZZP/03).
25.1. Točno je da se presuda donesena u kolektivnom sporu odnosi na prosječne potrošače i u tom je smislu pravomoćno utvrđeno kako se o osporenim odredbama ugovora o kreditu nije pojedinačno pregovaralo i da se radilo o nerazumljivim odredbama za prosječnog potrošača jer nije bilo odgovarajućih obavijesti potrošačima u općim informacijama koje su banke davale kroz tržišnu komunikaciju, ali u ovoj parnici tuženik nije dokazao (a na njemu je teret dokazivanja) iz kojih bi se moglo utvrditi da je tužitelj dobio prave i potpune informacije tijekom pojedinačnih pregovora o sklapanju Ugovora o kreditu niti ista ukazuje da tužitelj nije samo prosječni potrošač.
25.2. Tuženik je stoga u ovom pojedinačnom sporu mogao dokazivati obaviještenost tužitelja kao potrošača odnosno postojanje njegovog informiranog pristanka na sklapanje takvog ugovora s valutnom klauzulom u švicarskim francima, ali to nije uspio.
26. Tužitelj se u ovoj parnici pozvao na pravna utvrđenja iz presude kojom je prihvaćen zahtjev iz tužbe za zaštitu kolektivnih interesa, tako da je sud u ovoj parnici vezan za ta utvrđenja, kako je i propisano u članku 502.c ZPP pa uzimajući u obzir i okolnost što tuženik u ovoj parnici nije dokazao postojanje informiranog pristanka tužitelja kao potrošača koji se ima smatrati prosječnim potrošačem jer ništa ne ukazuje na suprotno, znači da su ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli sadržane u Ugovoru o kreditu nepoštene pa time i ništetne tako da tužitelj ima pravo na vraćanje iznosa koje je po tim ništetnim odredbama isplatio tuženiku, prema odredbi članka 104. stavka 1. ZOO/91 (sada članka 323. stavka 1. ZOO/05).
27. U žalbi tuženik posebno ustraje na tvrdnji da je valutna klauzula u ovom slučaju isključena od ispitivanja nepoštenosti.
27.1. Valja navesti da je njezino ugovaranje dopušteno jer je tako bilo propisano u odredbi članka 395. stavku 1. ZOO/91 (sada članku 22. stavka 1. ZOO/05) pa ovaj drugostupanjski sud prihvaća tuženikov stav da se radi o odredbi dispozitivne naravi koja se primjenjuje automatski ako nije utvrđeno drugačije rješenje, ali odredba u Ugovoru o kreditu o izračunavanju na temelju valute švicarski franak i o tome da korisnik kredita u cijelosti snosi rizik promjene tečaja, po ocjeni ovoga drugostupanjskoga suda, nije u pravom smislu odraz navedene zakonske odredbe pa se slijedom toga može isključiti ispitivanje njezine nepoštenosti u smislu Direktive 93/13.
27.2. Ugovor o kreditu naime sadrži odredbu prema sadržaju koje, korisnik kredita pristaje na sve rizike i učinke koji mogu proizaći iz promjene tečajnih odnosa, a takve odredbe nema u članku 22. stavku 1. ZOO/05 niti je nužno odraz te zakonske odredbe kojom je propisano: "Dopuštena je odredba ugovora prema kojoj se vrijednost ugovorne obveze u valuti Republike Hrvatske izračunava na temelju cijene zlata ili tečaja valute Republike Hrvatske u odnosu prema stranoj valuti."
27.3. Sud je Europske unije doista, kako to i navodi tuženik, već presudio kako izraz iz članka 1. stavka 2. Direktive 93/13 o isključenju iz njezina područja primjene ugovornih odredaba koje su odraz "obaveznih zakonskih ili regulatornih odredaba" ne obuhvaća samo odredbe nacionalnog prava koje se prisilno primjenjuju među ugovornim stranama neovisno o njihovoj volji, već i one koje su dispozitivne i stoga automatski primjenjive onda kada se ugovorne strane u tom smislu nisu drugačije sporazumjele odnosno kada nije utvrđeno drugačije rješenje, pa tako i presudom od 9. srpnja 2020. u predmetu C-81/19 na koju se poziva tuženik.
27.4. Navedeni je sud u više navrata presudio i da je to isključenje opravdano činjenicom što je načelno legitimno pretpostaviti da je nacionalni zakonodavac uspostavio ravnotežu između svih prava i obveza stranaka određenih ugovora.
27.5. Načelno, dakle u pravilu, valutna klauzula sadržana u odredbi članka 395. stavka 1. ZOO/91 (sada članka 22. stavka 1. ZOO/05) nije i ne bi smjela biti izvor neravnoteže između prava i obveza stranaka bilo kojih ugovora pa tako ni ugovora o kreditu kao potrošačkih ugovora, tako da se i Ustavni sud Republike Hrvatske u rješenju broj: U-I- 392/2011 i dr. od 13. prosinca 2016. izjasnio kako je ta odredba po svojoj pravnoj naravi dispozitivna odredba koja je neutralna prema svojim adresatima, što znači da u pravnom smislu osigurava jednakost obiju ugovornih strana određenog pravnog posla.
27.6. Kako Ugovor o kreditu sadrži odredbu kojom je sav rizik tečajnih razlika prebačen na tužitelja kao korisnika kredita, jasno je da ta ugovorna odredba unosi neravnotežu u prava i obveze stranaka na štetu korisnika kredita i da takva odredba ne može biti odraz dispozitivne odredbe iz članka 395. stavka 1. ZOO/91.
27.7. Ovaj drugostupanjski sud slijedom toga ocjenjuje kako su stranke Ugovorom o kreditu na određeni način drugačije uredile svoja prava i obveze, koje odredbe stoga ulaze na odgovarajući način u područje primjene Direktive 93/13 i podliježu ispitivanju nepoštenosti, tim više što isključenje iz područja primjene te Direktive treba restriktivno tumačiti.
27.8. Nije stoga osnovana tuženikova tvrdnja da se radi o odredbama Ugovora o kreditu koje su isključene od ocjene nepoštenosti u smislu članka 1. stavka 2. Direktive 93/13.
28. Nisu osnovani ni žalbeni razlozi koji se odnose na početak tijeka zateznih kamata i zastaru.
28.1. Tuženik naime duguje tužitelju i zatezne kamate od isplate svakog pojedinačnog iznosa jer, i po ocjeni ovoga drugostupanjskog suda, s obzirom na sve okolnosti slučaja nema sumnje da je tuženik nepošteni stjecatelj pa mora platiti zatezne kamate od dana stjecanja kako je i propisano u članku 1115. ZOO.
28.2. Prvostupanjski je sud pravilno primijenio i materijalno pravo u pogledu zastare jer tuženikov prigovor nije osnovan budući da zastara počinje teći od pravomoćnosti odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite (13. lipnja 2014. i 14. lipnja 2018.) a tužba je podnesena 18. travnja 2023., dakle unutar općega zastarnog roka koji prema članku 225. ZOO iznosi pet godina, kako sve proizlazi i iz Objedinjenog pravnog shvaćanja Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzetog na sjednici toga odjela održavanog 31. siječnja 2022. (Broj: Su-IV-33/2022-2).
29. Tužitelj stoga ima pravo na restitucijski zahtjev odnosno vraćanje svih više plaćenih iznosa utvrđenih nalazom i mišljenjem vještaka, osim onog iznosa preplate iz konverzije od 1.983,12 eura koji je korišten za podmirenje duga anuiteta.
30. Konačno, sud prvog stupnja je, uz pravilnu primjenu odredbe članka 154. stavkom 2. u vezi odredbe članka 155. stavak 1. ZPP te prema mjerodavnoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/2012., 103/2014., 118/2014., 107/2015., 37/2022., 126/2022. i 138/2023.), a sve prema vrijednosti predmeta spora i uspjehu stranaka u parnici, pravilno odlučio i o svim troškovima postupka, izuzev troška zastupanja tužitelja po punomoćniku odvjetniku na ročištu održanom 5. srpnja 2024., a za što je ovom sudu dao u svemu jasne i prihvatljive razloge, uvjerljivost kojih nije uspio umanjiti ni tuženik izjavljenom žalbom.
31. Tuženik ukazuje da je tužitelju neosnovano priznat trošak zastupanja njegovog punomoćnika na ročištu od 5. srpnja 2024. Na tom se ročištu trebao provesti dokaz saslušanjem tužitelja kao parnične stranke, ali on tada nije pristupio, prema navodima njegova punomoćnika zbog bolesti. Ročištu su pristupili punomoćnici stranaka a sud prvog stupnja je odlučio održati to ročište na kojem su stranke ostale kod svega dosada iznijetog. Sud je odlučio odgoditi ročište radi izvođenja dokaza saslušanjem tužitelja te je obvezao tužitelja da dostavi sudu medicinsku dokumentaciju kojom bi opravdao svoj nedolazak. Na slijedećem ročištu tužitelj je pristupio, saslušan je, glavna rasprava je zaključena, jer se nisu izvodili i trebali izvoditi daljnji dokazi, pa je sud zakazao ročište za objavu odluke. Valja istaći da tužitelj nije dostavio medicinsku dokumentaciju prema traženju suda.
31.1. Da bi tuženik u ovom slučaju prema odredbi članka 156. st. 1. ZPP imao pravo na naknadu troška, trebao je specificirati taj svoj zahtjev, a sve kako bi sud o njemu mogao odlučiti temeljem čl. 156. st. 3. ZPP-a. Obzirom da to nije učinio on nema pravo na taj trošak.
31.2. Kako je sud prvog suda tužitelju za tu radnju neosnovano dosudio trošak u iznosu od 250,00 eura, to je dio točke II. izreke rješenja valjalo djelomično potvrditi a djelomično preinačiti na način da se rješenje o troškovima postupka potvrdi za iznos od 1.078,25 eura, a zahtjev tužitelja za naknadu troška postupka odbije kao neosnovan za 250,00 eura (čl. 380. t. 3. ZPP-a).
32. Slijedom svega navedenog, odbijene su žalbe tužitelja i tuženika te je potvrđena prvostupanjska presuda u točci I. izreke prema odredbi članka 368. stavka 1. ZPP a rješenje je djelomično potvrđeno a djelomično preinačeno odnosno odlučeno je u tom dijelu prema odredbi članka 380. t. 2. i 3. ZPP-a.
33. Tužitelj i tuženik nisu uspio sa svojom žalbom pa je valjalo odbiti njihov zahtjev za naknadu troškova ovog žalbenog postupka i prema odredbi članka 166. stavka 1. u vezi s člankom 154. stavkom 1. i člankom 155. ZPP odlučiti kao u toč. II. izreke.
U Puli 29. siječnja 2026.
Predsjednica vijeća
Marija Sošić
