REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U PULI - POLA
Kranjčevićeva 8, 52100 Pula - Pola
Poslovni broj Gž-142/2025-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Puli - Pola, u vijeću sastavljenom od sutkinja Alenke Paus, predsjednice vijeća, Ive Kancijanić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Dolores Peruško, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Državne nekretnine d.o.o. Zagreb, Planinska ulica 1, OIB 79058504140, kojeg zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Novom Zagrebu, protiv tužene ĐD iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalne službe u Zaprešiću poslovni broj P-1034/2023-8 od 18. prosinca 2024., u sjednici održanoj 29. siječnja 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalne službe u Zaprešiću poslovni broj P-1034/2023-8 od 18. prosinca 2024.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbe.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom suda prvoga stupnja odlučeno je sljedeće:
„1. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:
„Nalaže se tuženoj ĐD, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], isplatiti na račun tužitelja Državne nekretnine d.o.o., OIB: 79058504140, iznos 1.895,04 EUR/14.278,18 HRK sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 26. travnja 2014. do 31. srpnja 2015. godine po stopi iz čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila do zadnjeg dana polugodišta koje je prethodila tekućem polugodištu za pet postotnih poena a od 01. kolovoza 2015 do 31. prosinca 2022. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, koju kamatnu stopu određuje Hrvatska narodna banka od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa, te od 1. siječnja 2023. godine prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena do isplate, kako slijedi:
- na iznos od 38,96 EUR / 293,54 kn od dana 26.4.2014. godine;
- na iznos od 38,72 EUR / 291,74 kn od dana 25.5.2014. godine;
- na iznos od 38,62 EUR / 290,98 kn od dana 20.6.2014. godine;
- na iznos od 38,56 EUR / 290,53 kn od dana 20.7.2014. godine;
- na iznos od 38,88 EUR / 292,94 kn od dana 18.8.2014. godine;
- na iznos od 38,79 EUR / 292,26 kn od dana 18.9.2014. godine;
- na iznos od 38,83 EUR / 292,56 kn od dana 18.10.2014. godine;
- na iznos od 39,00 EUR / 293,85 kn od dana 21.11.2014. godine;
- na iznos od 39,06 EUR / 294,29 kn od dana 19.12.2014. godine;
- na iznos od 39,04 EUR / 294,15 kn od dana 26.1.2015. godine;
- na iznos od 39,18 EUR / 295,20 kn od dana 20.2.2015. godine;
- na iznos od 39,14 EUR / 294,90 kn od dana 19.3.2015. godine;
- na iznos od 38,90 EUR / 293,09 kn od dana 18.4.2015. godine;
- na iznos od 38,56 EUR / 290,53 kn od dana 25.5.2015. godine;
- na iznos od 38,56 EUR / 290,53 kn od dana 19.6.2015. godine;
- na iznos od 38,62 EUR / 290,98 kn od dana 23.7.2015. godine;
- na iznos od 38,63 EUR / 291,06 kn od dana 20.8.2015. godine;
- na iznos od 38,42 EUR / 289,48 kn. od dana 19.9.2015. godine;
- na iznos od 38,84 EUR / 292,64 kn od dana 24.10.2015. godine;
- na iznos od 38,69 EUR / 291,51 kn od dana 19.11.2015. godine;
- na iznos od 38,79 EUR / 292,26 kn od dana 18.12.2015. godine;
- na iznos od 38,87 EUR / 292,86 kn od dana 22.1.2016. godine;
- na iznos od 38,99 EUR / 293,77 kn od dana 19.2.2016. godine;
- na iznos od 38,77 EUR / 292,11 kn od dana 19.3.2016. godine;
- na iznos od 38,31 EUR / 288,65 kn od dana 21.4.2016. godine;
- na iznos od 38,19 EUR / 287,74 kn od dana 19.5.2016. godine;
- na iznos od 38,20 EUR / 287,81 kn od dana 20.6.2016. godine;
- na iznos od 38,30 EUR / 288,57 kn od dana 22.7.2016. godine;
- na iznos od 38,07 EUR / 286,84 kn od dana 19.8.2016. godine;
- na iznos od 38,04 EUR / 286,61 kn od dana 19.9.2016. godine;
- na iznos od 38,23 EUR / 288,04 kn od dana 21.10.2016. godine;
- na iznos od 38,19 EUR / 287,74 kn od dana 19.11.2016. godine;
- na iznos od 38,39 EUR / 289,25 kn od dana 22.12.2016. godine;
- na iznos od 38,47 EUR / 289,85 kn od dana 22.1.2017. godine;
- na iznos od 37,94 EUR / 285,86 kn od dana 23.2.2017. godine;
- na iznos od 7,76 EUR / 58,47 kn od dana 21.5.2017. godine;
- na iznos od 37,73 EUR / 284,28 kn od dana 22.6.2017. godine;
- na iznos od 37,69 EUR / 283,98 kn od dana 19.8.2017. godine;
- na iznos od 8,91 EUR / 67,13 kn od dana 21.9.2017. godine;
- na iznos od 38,14 EUR / 287,37 kn od dana 20.10.2017. godine;
- na iznos od 38,26 EUR / 288,27 kn od dana 20.11.2017. godine;
- na iznos od 7,73 EUR / 58,24 kn od dana 21.12.2017. godine;
- na iznos od 13,27 EUR / 99,98 kn od dana 21.1.2018. godine;
- na iznos od 37,84 EUR / 285,11 kn od dana 23.2.2018. godine;
- na iznos od 9,20 EUR / 69,32 kn od dana 22.3.2018. godine;
- na iznos od 10,19 EUR / 76,78 kn od dana 22.4.2018. godine;
- na iznos od 9,29 EUR / 70,00 kn od dana 28.5.2018. godine;
- na iznos od 9,41 EUR / 70,90 kn od dana 24.6.2018. godine;
- na iznos od 7,14 EUR / 53,80 kn od dana 22.7.2018. godine;
- na iznos od 37,83 EUR / 285,03 kn od dana 21.9.2018. godine;
- na iznos od 7,38 EUR / 55,60 kn od dana 20.10.2018. godine;
- na iznos od 15,52 EUR /116,94 kn od dana 23.11.2018. godine;
- na iznos od 7,44 EUR / 56,06 kn. od dana 22.3.2021. godine;
- na iznos od 8,29 EUR / 62,46 kn od dana 18.4.2021. godine;
- na iznos od 8,12 EUR / 61,18 kn od dana 21.5.2021. godine;
- na iznos od 8,35 EUR / 62,91 kn od dana 18.6.2021. godine;
- na iznos od 8,09 EUR / 60,95 kn od dana 19.7.2021. godine;
- na iznos od 8,20 EUR / 61,78 kn od dana 20.8.2021. godine;
- na iznos od 7,87 EUR / 59,30 kn od dana 19.9.2021. godine;
- na iznos od 8,01 EUR / 60,35 kn od dana 21.10.2021. godine;
- na iznos od 6,79 EUR / 51,16 kn od dana 20.11.2021. godine;
- na iznos od 8,08 EUR / 60,88 kn od dana 19.12.2021. godine;
- na iznos od 8,39 EUR / 63,21 kn od dana 24.1.2022. godine;
- na iznos od 8,24 EUR / 62,08 kn od dana 19.2.2022. godine;
- na iznos od 7,48 EUR / 56,36 kn od dana 19.3.2022. godine;
- na iznos od 8,28 EUR / 62,39 kn od dana 18.4.2022. godine;
- na iznos od 8,09 EUR / 60,95 kn od dana 21.5.2022. godine;
- na iznos od 8,39 EUR / 63,21 kn od dana 20.6.2022. godine;
- na iznos od 7,98 EUR / 60,13 kn. od dana 21.7.2022. godine;
- na iznos od 8,19 EUR / 61,71 kn od dana 19.8.2022. godine;
- na iznos od 7,98 EUR / 60,13 kn od dana 19.9.2022. godine;
- na iznos od 8,00 EUR / 60,28 kn od dana 20.10.2022. godine;
- na iznos od 8,30 EUR / 62,54 kn od dana 20.11.2022. godine;
- na iznos od 8,07 EUR / 60,80 kn od dana 22.12.2022. godine;
- na iznos od 16,85 EUR / 126,96 kn od dana 30.1.2023. godine;
- na iznos od 8,71 EUR / 65,63 kn od dana 23.2.2023. godine;
- na iznos od 7,81 EUR / 58,85 kn od dana 23.2.2023. godine;
kao i nadoknaditi tužitelju trošak parničnog postupka sa zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude do isplate, a sve u roku od 15 dana.“
2. Pravovremenom i dopuštenom žalbom navedenu presudu pobija tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava. Smatra da je prilikom donošenja presude sud počinio bitnu povredu odredba Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/2008., 96/2008. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/2008. – ispravak, 57/2011., 148/2011. – pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023. i 146/2025., dalje: ZPP) iz članka 354. stavka 1. u vezi s člankom 219. stavkom 2. ZPP-a, jer ako je smatrao da je bitno navesti koje režijske troškove zahtijeva i u kojem iznosu da ga je mogao upozoriti na svrsishodnost predlaganja takvih dokaza. Ističe da je o prigovoru zastare trebalo odlučiti primjenom članka 165. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/1996., 68/1998., 137/1999. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 22/2000. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 73/2000., 114/2001., 79/2006., 141/2006., 146/2008., 38/2009., 153/2009., 143/2012., 152/2014., 81/2015. – pročišćeni tekst i 94/2017. – ispravak pročišćenog teksta; dalje: ZVDSP) budući da je sud utvrdio nespornim da tuženica bez valjane pravne osnove koristi predmetni stan i da je nepošteni posjednik pa zastara teče od trenutka predaje stvari od strane nepoštenog posjednika vlasniku. Predlaže ukinuti presudu i vratiti sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje. Zahtijeva trošak žalbe.
3. Sa žalbom je postupljeno prema članku 359. stavku 1. ZPP-a.
4. Odgovor na žalbu nije podnesen.
5. Žalba je neosnovana.
6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu režijskih troškova i najamnine za stan u [adresa], u vlasništvu Republike Hrvatske kojega prema tvrdnji tužitelja tuženica koristi bez valjane pravne osnove.
6.1. Utvrdivši tužitelja aktivno legitimiranim za vođenje predmetne parnice na temelju Ugovora o poslovno-tehničkoj suradnji od 21. svibnja 2018. kojega je sklopio s Republikom Hrvatskom kao zemljišnoknjižnom vlasnicom predmetnog stana te da tuženica koristi taj stan bez valjane pravne osnove, kako da to proizlazi iz Ugovora o podnajmu stana, Ugovora o najmu stana od 20. kolovoza 1998. i zaključka Grada Zaprešića od 17. lipnja 2008. prema kojemu je tuženica imala odobrenje za korištenje toga stana zaključno s veljačom 2009., sud prvog stupnja je (ipak) odbio tužbeni zahtjev jer je uslijed primjene petogodišnjeg zastarnog roka iz članka 225. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022. i 155/2023.; dalje: ZOO) za dio tražbine dospjele zaključno do 19. listopada 2018. nastupila zastara (budući da je tužba podnesena 20. studenoga 2023.), najamnina za razdoblje od listopada 2021. do ožujka 2023. je plaćena, dok u preostalom dijelu da nije bilo moguće utvrditi koji se iznos odnosi na neplaćenu najamninu, a koji na režijske troškove budući da su iznosi koji nisu zastarjeli manji od iznosa najamnine za predmetni stan koja iznosi 38,36 eura (1,28 eura po m2), a tužitelj nije naveo koje režijske troškove potražuje i u kojem nominalnom iznosu pa nije ni dokazao njihovu visinu.
7. Ispitavši pobijanu presudu u granicama razloga određenih u žalbi, pazeći pri tome po službenoj dužnosti na zakonom propisane bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u odnosu na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka (članak 365. ZPP-a), ocjena je ovog drugostupanjskog suda da je prvostupanjski sud pravilno odlučio kada je tužbeni zahtjev odbio kao neosnovan iako iz nešto drugačijih materijalnopravnih razloga.
8. U prvostupanjskom postupku nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju članka 365. stavka 2. ZPP- a.
9. Neosnovan je žalbeni navod da bi time što sud prvog stupnja nije upozorio tužitelja na potrebu iznošenja činjenica i prilaganja dokaza na okolnost režijskih troškova bila počinjena bitna povreda iz članka 354. stavka 1. u vezi s člankom 219. stavkom 2. ZPP-a. Naime, prema članku 219. stavku 1. ZPP-a svaka stranka dužna je iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika. Stavkom 2. istoga članka predviđena je samo mogućnost (dakle, ne i dužnost) suda da do zaključenja prethodnog postupka, kad ocijeni da je to svrsishodno za pravilno rješenje spora, upozori stranke na njihovu dužnost iz stavka 1., a osobito na potrebu iznošenja odlučnih činjenica i predlaganja određenih dokaza pri čemu je dužan iznijeti i razloge zbog kojih smatra da je to potrebno. Tužitelj, kojega u ovom postupku zastupa Državno odvjetništvo, kao samostalno i neovisno pravosudno tijelo, bio je dužan već u tužbi, a najkasnije na pripremnom ročištu iznijeti sve činjenice na kojima temelji svoj zahtjev, predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica te se izjasniti o činjeničnim navodima i dokaznim prijedlozima protivne stranke (članak 299. stavak 1. ZPP-a) pa je tako u konkretnoj situaciji osporavanja tužbenog zahtjeva u cijelosti, ako je pretendirao uspjehu u sporu, morao određeno navesti na što se točno odnose utužene tražbine i predložiti dokaze radi utvrđivanja njihove visine.
10. Ovaj sud ne prihvaća zaključak suda prvog stupnja da tuženica posjeduje predmetni stan bez valjane pravne osnove pa da bi time bila nepoštena posjednica stana.
10.1. Naime, iz isprava priloženih sudskom spisu proizlazi:
- da je tuženica ušla u posjed na temelju Ugovora o podnajmu stana sklopljenog između VD kao podnajmodavca i nje kao podnajmoprimca, koji ugovor je
– uz znanje i suglasnost Grada Zaprešića (koji je tada raspolagao tim stanom) – zaključen na određeno vrijeme od šest mjeseci računajući početak roka od 25. siječnja 2000., u kojem roku se podnajmoprimac obvezuje riješiti svoje stambeno pitanje,
- da je VD bila u posjedu stana na temelju Ugovora o najmu stana (sa zaštićenom najamninom, na neodređeno vrijeme) sklopljenog s Gradom Zaprešićem 20. kolovoza 1998.,
- da je sklapanju Ugovora o podnajmu stana prethodilo donošenje Zaključka Grada [adresa] od 20. prosinca 1999. kojim je uvažena zamolba Centra za socijalnu skrb da se ĐD omogući stanovanje u predmetnom stanu,
- da je Centar za socijalnu skrb Zaprešić 8. srpnja 2005. podnio Gradu Zaprešiću prijedlog za produženje ugovora o podnajmu zbog ugrožavajućih materijalnih prilika obitelji ĐD, koja je uredno ispunjavala svoje ugovorne obveze, a dok traje potreba za smještajem u ustanovi VD,
- da je Zaključkom Grada [adresa] od 17. lipnja 2008. odobreno produženje trajanja najma na daljnji rok od godine dana najmoprimcima čiji najam ističe tijekom srpnja 2008., zaključno s veljačom 2009., uz uvjet da su podmireni troškovi s osnova stanovanja,
- da je dopisom od 25. ožujka 2013. Agencija za upravljanje državnom imovinom obavijestila tuženicu da je Republika Hrvatska utvrđena vlasnicom predmetnog stana, zatražila dostavu dokumentacije i izvijestila ju da će tijekom travnja od Agencije zaprimiti uplatnice za plaćanje akontacije s osnova korištenja počev od 1. travnja 2013., a po zaprimanju dokumentacije i utvrđivanju statusa korištenja utvrdit će se konačni iznos naknade za korištenje odnosno najamnine,
- da je tuženica po tim uplatnicama izvršila uplatu najamnine za razdoblje od listopada 2021. do zaključno ožujka 2023. uz opis plaćanja da se radi o slobodno ugovorenoj najamnini,
- da je tužitelj tuženičino dugovanje evidentirao u izvodu otvorenih stavaka,
- da je dopisom od 15. veljače 2023. tužitelj pozvao tuženicu da u roku od 30 dana izvrši svoju ugovornu obvezu isplate ovdje utuženog iznosa.
11. Člankom 25. stavkom 1. Zakona o najmu stanova („Narodne novine“ broj 91/1996., 48/1998., 66/1998., 22/2006., 68/2018., 105/2020. i 36/2024.; dalje: ZNS) propisano je da će se ugovor o najmu stana sklopljen na određeno vrijeme smatrati prešutno obnovljenim za isto vrijeme trajanja ako ni jedna ugovorna strana najmanje 30 dana prije isteka ugovorenog vremena ne obavijesti u pisanom obliku drugu ugovornu stranu da ne namjerava sklopiti ugovor na određeno vrijeme za daljnje razdoblje.
11.1. Nadalje, člankom 24. stavkom 1. ZNS-a je propisano da u slučaju smrti ili promjene najmodavca, odnosno prestanka najmodavca kao pravne osobe, prava i dužnosti najmodavca iz ugovora o najmu stana prelaze na njegova nasljednika ili pravnog sljednika.
11.2. Iz navedenoga proizlazi zaključak da je ugovorni odnos iz Ugovora o najmu stana s VD kao najmoprimcem obnovljen u skladu s člankom 25. stavkom 1. ZNS-a, a Republika Hrvatske je na temelju članka 24. stavka 1. ZNS-a preuzela prava i dužnosti najmodavca s kojim je prvi ugovor o najmu sklopljen, pri čemu je (očito) prešutno obnovljen i ugovor o podnajmu s tuženicom.
12. U takvim okolnostima predmetni pravni odnos trebalo je cijeniti kao ugovorni odnos iz ugovora o (pod)najmu, uvažavajući pritom i činjenicu da tužitelj (u ime Republike Hrvatske a za svoj račun) od tuženice upravo i zahtijeva isplatu najamnine.
13. Prema članku 229. ZOO-a tražbina zakupnine i najamnine, bilo da je određeno da se plaća povremeno, bilo u jednom ukupnom iznosu, zastarijeva za tri godine. S obzirom na to da je tužba podnesena 20. studenoga 2023. zastarjele su sve tražbine najamnine do zaključno one s dospijećem 23. studenoga 2018.
14. Ostale utužene tražbine, s mjesečnim dospijećem počevši od 22. ožujka 2021. do zaključno 23. veljače 2023., bitno su manje od tražbine najamnine za predmetni stan (koja prema utvrđenju suda prvog stupnja iznosi 38,36 eura), a tuženica je k tome nalozima za uplatu i dokazala da je najamninu za razdoblje od listopada 2021. do kraja utuženog razdoblja platila.
14.1. Za te tražbine tužitelj nije naveo na što se odnose niti je predložio izvesti kakve dokaze radi utvrđivanja osnovanosti i visine toga dijela tužbenog zahtjeva. Pravilno je stoga sud prvog stupnja zaključio da tužitelj taj dio tražbine nije ničim dokazao te je i u tom dijelu pravilno odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan, čime je pravilno primijenio pravilo o teretu dokazivanja (članak 221.a ZPP-a).
15. Slijedom svega navedenog, valjalo je na temelju odredbe članka 368. stavka 2. i članka 373.a stavka 1. ZPP-a odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu.
16. Budući da sa žalbom nije uspio, tužitelju nije priznat trošak žalbenog postupka (članak 166. stavak 1. u vezi s člankom 154. stavkom 1. ZPP-a).
U Puli 29. siječnja 2026.
Predsjednica vijeća
Alenka Paus
