Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26D

Poslovni broj: Gž-1342/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu u vijeću sastavljenom od suca Milka Samboleka predsjednika vijeća, Sanje Bađun sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i sutkinje Tatjane Ledinšćak-Babić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja VV, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], kojeg zastupaju punomoćnici (odvjetnici) u Odvjetničkom društvu Petrić & partneri d.o.o. u Varaždinu, protiv tuženice Erste&Steiermärkische bank d.d., OIB:23057039320, Rijeka, Jadranski trg 3A, koju zastupaju punomoćnici (odvjetnici) iz Odvjetničkog društva Hanžeković & Partneri d.o.o. u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženice izjavljene protiv presude i rješenja Općinskog suda u Varaždinu, Stalne službe u Ivancu od 3. listopada 2025. broj P-830/2019-34, u sjednici vijeća 29. siječnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Djelomično se prihvaća i djelomično odbija žalba tuženice te se presuda i rješenje Općinskog suda u Varaždinu, Stalne službe u Ivancu od 3. listopada 2025. broj P- 830/2019-34:

- preinačuje pod toč. I. izreke presude u dijelu kojim je naloženo tuženici isplatiti tužitelju iznos od 2.570,30 EUR i zateznu kamatu na pojedinačno navedene novčane iznose od 30. rujna 2015. do isplate i odbija zahtjev tužitelja u tom dijelu

- potvrđuje pod toč. II. izreke presude.

r i j e š i o  j e

Djelomično se prihvaća i djelomično odbija žalba tuženice te se presuda i rješenje Općinskog suda u Varaždinu, Stalne službe u Ivancu od 3. listopada 2025. broj P- 830/2019-34:

- potvrđuje pod toč. I. izreke rješenja

- ukida pod toč. I. izreke presude u dijelu kojim je naloženo tuženici isplatiti tužitelju zateznu kamatu počevši od 2. rujna 2004. do 2. rujna 2015. na pojedinačno određene novčane iznose pa do 29. rujna 2015., te pod toč. II. izreke rješenja i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom pod toč. I. izreke naloženo je tuženici isplatiti tužitelju iznos od 2.570,30 EUR sa zateznom kamatom na pojedinačno određene novčane iznose, dok je pod toč. II. izreke utvrđeno da ne postoji potraživanje tuženice prema tužitelju u iznosu od 1.608,82 EUR sa zateznom kamatom. Pod toč. I. izreke rješenja utvrđeno je da je povučena tužba u dijelu zahtjeva za isplatu iznosa od 18,77 EUR sa zateznom kamatom, dok je pod toč. II. izreke naloženo tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka od 2.284,65 EUR sa zateznom kamatom od 3. listopada 2025. do isplate.

2. Navedenu presudu i rješenje u cijelosti pravodobno izjavljenom žalbom pobija tuženica iz svih zakonskih razloga propisanih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., u daljnjem tekstu: ZPP), koji se u ovom postupku primjenjuje temeljem čl. 117. st. 1. uz izuzetke propisane st. 2. i 3. iste odredbe Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 70/19.) i čl. 107. st. 1. uz izuzetke propisane st. 2., 3. i 4. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 80/22.), predlažući drugostupanjskom sudu preinačiti presudu i rješenje sukladno žalbenim navodima, odnosno ukinuti presudu i rješenje u pobijanim dijelovima i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Tužitelj nije podnio odgovor na žalbu.

4. Žalba tuženice je djelomično osnovana.

5. Polazeći od predmeta spora koji je određen zahtjevom tužitelja za isplatu iznosa od 2.570,30 EUR s osnova nepoštenih ugovornih odredaba o načinu promjene kamatne stope i ispunjenju kreditne obveze uz valutnu klauzulu u CHF, te prigovora radi prijeboja tuženice u iznosu od 1.608,82 EUR sa zateznom kamatom, ocjenu osnovanosti zahtjeva tužitelja i neosnovanosti prigovora radi prijeboja prvostupanjski sud je utemeljio na sljedećem činjeničnom utvrđenju:

- da je temeljem Ugovora o kreditu broj 2402006-1031262160/51400607-5101986402 koji je sklopljen između stranaka 19. srpnja 2004. (u daljnjem tekstu: Ugovor o kreditu) tuženica kao kreditor stavila na raspolaganje tužitelju kao korisniku kredita iznos od 33.300,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti s ispunjenjem kreditne obveze uz primjenu valutne klauzule u CHF (čl. 7. Ugovora o kreditu) i s promjenjivom kamatom sukladno važećim odlukama tuženice koja na dan sklapanja ugovora iznosi 4,99% godišnje (čl. 8. Ugovora o kreditu)

- da je 11. veljače 2016. između stranaka sklopljen Aneks broj 1 Ugovora o kreditu broj 5101986402 temeljem Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" br. 102/15., u daljnjem tekstu: ZID ZPK/15 (u daljnjem tekstu: Aneks Ugovora o kreditu)

- da je ugovaranje načina promjene kamatne stope jednostranom odlukom tuženice i ispunjenje obveze primjenom valutne klauzule u CHF utvrđeno ništetnim presudom Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. koja je postala pravomoćna donošenjem presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/2013-4 od 13. lipnja 2014. i Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. za koje je sud vezan u restitucijskoj parnici primjenom čl. 502.c ZPP, a da u konkretnom slučaju sporne odredbe Ugovora o kreditu nisu bile predmetom pojedinačnih pregovora nego su unaprijed pripremljene u tipskom obrascu ugovora te su tužitelju ostale nerazumljive, a što potvrđuje tužitelj koji u iskazu opisuje da mu nitko nije objasnio parametre o kojima ovisi promjena kamatne stope niti je bio upozoren na rizik koji je vezan uz primjenu valutne klauzule u CHF, te da su sporne odredbe uzrokovale značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja pa su kao takve ništetne

- da nije osnovan prigovor zastare za potraživanje plaćenih iznosa s osnova promjene kamate i tečaja CHF s obzirom da u konkretnom slučaju zastarni rok za restitucijski zahtjev teče od pravomoćnosti presuda kojima je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovornih odredaba, pa kako je tužba podnesena 10. lipnja 2019. to nije protekao zastarni rok od pet godina iz čl. 225. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., u daljnjem tekstu: ZOO/05) od pravomoćnosti presuda donesenih u postupku kolektivne zaštite prava i interesa potrošača (13. lipnja 2014. i 14. lipnja 2018.)

- da je nalazom financijske vještakinje Natalije Jambrečić utvrđeno da pozitivna razlika anuiteta nastala uslijed povećanja kamatne stope u odnosu na početno ugovorenu i uslijed promjene tečaja CHF u odnosu na tečaj u vrijeme isplate kredita iznosi 2.570,30 EUR, da je sud isti prihvatio kao stručan i izrađen sukladno nalogu suda, da je tužitelj u podnesku od 18. lipnja 2025. odredio tužbeni zahtjev u skladu s nalazom vještakinje na način da je umjesto prvotno utuženog iznosa od 2.589,07 EUR zatražio isplatu od 2.570,30 EUR, čime je djelomično smanjio zahtjev za iznos od 18,77 EUR, da se tuženica nije očitovala na djelomično povlačenje tužbe pa je time iskazala suglasnost na isto u smislu čl. 193. st. 2. ZPP, kao i da je tuženica na nalaz vještakinje istakla prigovore isključivo pravne naravi

- da sklapanjem Aneksa Ugovora o kreditu kojim je provedena konverzija sukladno ZID ZPK/15 tužitelj nije izgubio pravo na potraživanje preplaćenih iznosa temeljem ništetnih odredaba iz osnovnog Ugovora o kreditu jer provedbom konverzije stranke nisu riješile pitanje ništetnosti ugovornih odredaba iz Ugovora o kreditu niti je tužitelj obeštećen za iznos koji je platio temeljem ništetnih ugovornih odredaba, pri čemu se tužitelj ne može odreći niti se mogu ograničiti prava koja mu pripadaju temeljem ZZP/03, uvažavajući u prilog navedenom odluku Suda Europske unije u predmetu broj C-118/17 te odluku VSRH od 12. veljače 2019. broj Rev-2868/2018-2

- da nije osnovan prigovor radi prijeboja tuženice u visini potplaćenih anuiteta radi niže kamatne stope, nižeg tečaja CHF i razlike u depozitu jer tužitelj ništa nije primio po tom osnovu na štetu tuženice, s obzirom da je ispunjavao kreditnu obvezu na način kako je istu definirala tuženica koja je odgovorna što je u Ugovor o kreditu uvrstila nepoštene ugovorne odredbe,

na temelju čega prvostupanjski sud zaključuje, kao o prethodnom pitanju za ocjenu osnovanosti zahtjeva za isplatu, da su odredbe o načinu promjene kamatne stope i ispunjenju kreditne obveze uz valutnu klauzulu u CHF (čl. 7. i 8. Ugovora o kreditu) ništetne ugovorne odredbe primjenom čl. 81. st. 1. i 2., čl. 84. i čl. 87. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 96/03., u daljnjem tekstu: ZZP/03) pa tužitelj ima pravo na restitucijski zahtjev primjenom čl. 323. st. 1. i čl. 1111. st. 1. ZOO te je naložio tuženici isplatiti tužitelju iznos od 2.570,30 EUR sa zateznom kamatom primjenom čl. 1115. ZOO (toč. I. izreke presude), dok vezano uz prigovor radi prijeboja utvrđuje da ne postoji potraživanje tuženice prema tužitelju u iznosu od 1.608,82 EUR sa zateznom kamatom (toč. II. izreke presude). Isto tako sud utvrđuje pod toč. I. izreke rješenja da je povučena tužba za isplatu iznosa od 18,77 EUR sa zateznom kamatom, dok pod toč. II. izreke rješenja nalaže tuženici naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 2.284,65 EUR sa zateznom kamatom od 3. listopada 2025.

6. U žalbi tuženica navodi da prvostupanjski sud nije imao u vidu da je Sud Europske unije u predmetu broj C-567/2020 odgovorio da potrošači koji su proveli konverziju kredita nemaju pravo osporavati odredbe Ugovora o kreditu i dodataka iz razloga što su odredbe Glave IV.a ZID ZPK/15 sukladno čl. 1. st. 2. Direktive 93/13EZ isključene od ispitivanja nepoštenosti, da je cilj zakonodavca bio uspostaviti ravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana te da su ugovorne strane zakonodavnom intervencijom i suglasnošću volja izmijenile ništetne ugovorne odredbe čime je stvorena nova pravna osnova pa je Aneks Ugovora o kreditu isključen od ispitivanja nepoštenosti, te da u konkretnom slučaju nije primjenjiva odluka Suda Europske unije donesena u predmetu C-118/17 i C-19/20. Osporava da bi čl. 7. i 8. Ugovora o kreditu bile ništetne odredbe, te smatra da sud nije analizirao dokaze tuženice – reklamni materijal, brošure, dokumente za informiranje koje su tužitelju bile na raspolaganju i na temelju kojih je tužitelj bio dovoljno informiran i svjestan rizika koji je vezan uz stranu valutu, te nelogičnim da poslovno sposobna osoba koja je potpisala ugovor ne bi razumjela značaj ugovaranja promjenjive kamate. Ukazuje da izračun konverzije kredita iz čl. 19.c st. 1. ZID ZPK/15 uključuje sve uplate, a da je u konkretnom slučaju utvrđeno iz nalaza vještakinje da su svi plaćeni iznosi uzeti u obzir prilikom provedbe konverzije i da je konverzija provedena sukladno ZID ZPK/15. Osporava ocjenu prigovora zastare, prava na zateznu kamatu iz razloga što se tuženica ne može smatrati nepoštenom stjecateljicom, te ocjenu neosnovanosti prigovora radi prijeboja iz razloga jer je uštedom koju je tužitelj ostvario plaćanjem niže kamate od početno ugovorene i nižeg tečaja CHF u odnosu na početni prilikom isplate anuiteta i prilikom uračunavanja depozita u namirenje kreditne obveze isti stekao korist. Radi svega navedenog smatra da je sud počinio bitne povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, a sadržajno i bitne povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP, iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 338. st. 3. i 4. ZPP, da je pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje i da je pogrešno primijenio materijalno pravo.

7. Ispitujući pobijanu presudu u okviru žalbenih navoda tuženice i po službenoj dužnosti ovaj sud utvrđuje da prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju ukazuje tuženica. Prvostupanjska presuda sadrži jasne i određene razloge o odlučnim činjenicama za ocjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva i prigovora radi prijeboja i nema nedostataka radi kojih ovaj sud ne bi bio u mogućnosti ocijeniti njezinu zakonitost.

7.1. Nije počinjena niti bitna povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP, na koju tuženica sadržajno ukazuje tvrdeći da sud nije uzeo u obzir njezine dokazne prijedloge iz čega proizlazi da bi bila onemogućena u raspravljanju, s obzirom da je sud proveo sve dokaze, te je iste analizirao i ocijenio kako to nalaže čl. 8. ZPP i za utvrđene činjenice je iznio valjane razloge koji imaju uporišta u sadržaju provedenih dokaza, a nije počinjena niti ijedna druga bitna povreda na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti u žalbenom postupku primjenom čl. 365. st. 2. ZPP.

7.2. Isto tako nije počinjena bitna povreda iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 338. st. 4. ZPP jer je sud u obrazloženju izložio zahtjeve stranaka, činjenice koje su iznijele i dokaze koje su predložile, koje je od tih činjenica utvrđivao, zašto i kako ih je utvrdio, odnosno koje je dokaze izvodio i zašto te kako ih je ocijenio, te je naveo odredbe materijalnog prava koje je primijenio odlučujući o zahtjevu tužitelja i prigovoru radi prijeboja tuženice, a niti bitna povreda iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 338. st. 3. ZPP jer je o prigovoru radi prijeboja odlučio pod toč. II. izreke presude.

8. Međutim, osnovani su žalbeni navodi kojima tuženica ukazuje da je o tužbenom zahtjevu tužitelja odlučeno pogrešnom primjenom materijalnog prava.

9. Prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da tuženica nije informirala tužitelja o općem riziku koji je vezan uz valutnu klauzulu u CHF niti o parametrima na temelju koji ovisi promjena kamatne stope, da su odredbe čl. 7. i 8. Ugovora o kreditu formirane jednostrano od tuženice bile nerazumljive te su protivno načelu savjesnosti i poštenja uzrokovale neravnotežu u pravima i obvezama na štetu tužitelja, pa je posljedično navedenom pravilan zaključak suda da je postupanje tuženice protivno čl. 81. st. 1. i st. 2. ZZP/03 i da su navedene ugovorne odredbe ništetne primjenom čl. 87. st. 1. ZZP/03. Stoga je sud pravilnom primjenom materijalnog prava utvrdio ništetnost navedenih ugovornih odredaba odlučujući kao o prethodnom pitanju o kojem ovisi ocjena osnovanosti zahtjeva za isplatu.

9.1. S tim u vezi, kao i u vezi istaknute bitne povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP koju sadržajno opisuje tuženica, valja ukazati da kada se odluka o nepoštenosti (ništetnosti) odredaba potrošačkog ugovora o kreditu u pojedinačnom potrošačkom sporu temelji na presumpciji da određenom potrošaču u predugovornoj fazi sklapanja konkretnog ugovora nisu dane odgovarajuće obavijesti o odredbama tog ugovora, tada su u pojedinačnim potrošačkim sporovima banke ovlaštene tvrditi i dokazivati da su u postupku sklapanja pojedinačnog ugovora o kreditu (unatoč tome što ih nisu utvrdile konkretnim formularnim ili standardnim ugovorom) ipak na drugi način dale odgovarajuće obavijesti potrošaču o naravi, rizicima i posljedicama osporenih ugovornih odredaba na određivanje njegove novčane obveze i da je potrošač, unatoč potpunoj obaviještenosti, svejedno pristao na sklapanje takvog ugovora, pa je u toj situaciji na redovnim sudovima zadaća da u pojedinačnim potrošačkim sporovima provjere na koji način ta okolnost utječe na primjenjivost (direktni učinak) pravomoćnih presuda donesenih u kolektivnom sporu i na ocjenu poštenosti (ništetnosti) odredaba konkretnog ugovora (odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III/4372/2021 od 30. lipnja 2022.).

9.2. Kako tuženica na okolnost potpune obaviještenosti tužitelja o naravi, rizicima i posljedicama spornih ugovornih odredaba u predugovornoj fazi nije predložila saslušanje svjedoka (odustala je od njihovog saslušanja), a da su informativni letci i brošure bili predmetom analize u kolektivnom sporu i nisu dokazna sredstva da je tužitelj u potpunosti obaviješten (informiran) prilikom sklapanja Ugovora o kreditu u konkretnom slučaju, to je prvostupanjski sud utvrđenje ništetnosti spornih odredaba (kao o prethodnom pitanju) pravilno utemeljio na presudama iz postupka kolektivne zaštite prava i interesa Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž- 7129/2013 od 13. lipnja 2014. i PŽ-Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. - s obzirom da tuženica prema navedenom nije dokazala da iste nemaju direktan učinak (i) na konkretni Ugovor o kreditu, kao i na temelju iskaza tužitelja koji jasno navodi da je u konkretnom slučaju izostala potpuna obavijest (informiranost) o osporenim ugovornim odredbama.

10. Uzimajući u obzir da ništetnost djeluje ex tunc u smislu čl. 87. st. 1. ZZP/03, kao i da ugovorna odredba koja je ništetna ne proizvodi pravni učinak jer za ništetnu odredbu vrijedi pravilo kao da nikada nije postojala, za ocjenu osnovanosti zahtjeva u konkretnom slučaju potrebno je odgovoriti na pitanje - da li ništetne ugovorne odredbe iz čl. 7. i 8. Ugovora o kreditu nakon što je sklopljen Aneks Ugovora o kreditu proizvode pravni učinak na tužitelja kao potrošača.

11. U oglednom postupku koji se vodio u predmetu Gos-1/2019, odgovarajući na pitanje važno za jedinstvenu primjenu prava VSRH je dao sljedeći odgovor: „Sporazum o konverziji sklopljen na osnovi Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“ br. 102/15) ima pravne učinke i valjan je u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli.“ Isto tako, Ustavni sud Republike Hrvatske rješenjem broj U-I- 3685/2015 i dr. od 4. travnja 2017. nije prihvatio prijedlog više predlagatelja za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom ZID ZPK/2015, ocijenivši taj Zakon usklađenim s Ustavom RH.

12. Nakon što je sklopljen Aneks Ugovora o kreditu tužitelja ne obvezuje ugovorna odredba o načinu promjene kamatne stope jednostranom odlukom tuženice iz čl. 8. Ugovora o kreditu niti odredba o ispunjenju kreditne obveze uz valutnu klauzulu u CHF iz čl. 7. Ugovora o kreditu s obzirom da su obje ugovorne odredbe izmijenjene na način da je za cjelokupno ugovorno razdoblje ugovorena promjenjiva kamata prema stopi za kredite s valutnom klauzulom u EUR i ispunjenje kreditne obveze s valutnom klauzulom u EUR, pa je time ostvaren prvi od neobvezujućih učinaka ništetnih ugovornih odredaba u smislu čl. 87. st. 1. ZZP/03.

13. Posljedica neobvezujuće prirode ništetne ugovorne odredbe i učinka ex tunc takve odredbe je i pravo na povrat plaćenog na temelju nepoštene ugovorne odredbe. Sklapanjem Aneksa Ugovora o kreditu stranke su izvršile konverziju kredita u skladu s prisilnom odredbom članka 19.c ZID ZPK/15, na način da su svi iznosi koji su plaćeni na ime otplate Ugovora o kreditu iskorišteni za ispunjenje ugovornih obveza koje su ugovorene Aneksom i da su u obračun konverzije uzeti svi iznosi koji su plaćeni na ime ništetnih ugovornih odredaba o valutnoj klauzuli u CHF i promjenjivoj kamatnoj stopi.

14. U pravnoj situaciji kada su novčani iznosi koje je tužitelj platio tuženici (i) na ime nepoštenih ugovornih odredaba koje su sadržane u Ugovoru o kreditu, iskorištene za ispunjenje obveze koja se sada temelji na valjanom Aneksu Ugovora o kreditu, to je po ocjeni ovoga suda sklapanjem Aneksa postignut restitucijski učinak za tužitelja u vezi nepoštenih ugovornih odredaba iz Ugovora o kreditu, unatoč tome što ZID ZPK/15 ne propisuje (izričito) da se isti vraćaju potrošaču ili da za potrošača imaju restitucijski učinak. Primjenom odredaba o konverziji iz ZID ZPK/15 prilikom izračuna obveze potrošača, banke su bile dužne uzeti u obzir sve uplaćene anuitete i utvrditi visinu obveze prema ugovoru o kreditu s valutnom klauzulom u EUR na isti iznos kredita isplaćenog u kunama i prema kamatnoj stopi koja je jednaka kamatnoj stopi po iznosu, vrsti i razdoblju promjene koju je banka primjenjivala na kredite iste vrste i trajanja denominirane u EUR i denominirane u kunama s valutnom klauzulom u EUR na dan sklapanja ugovora o kreditu denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF. Konverzija nije predviđala povrat (restituciju) učinjenih plaćanja potrošaču kroz faktično vraćanje plaćenog s osnova nepoštenih ugovornih odredaba kao oblik restitucije, već se povrat ostvario kroz korištenje uplata za otplatu dospjelih obroka kredita u EUR koji je stupio na mjesto kredita u CHF, a što znači da su sve uplate, pa i s osnova nepoštenih odredaba ugovora o kreditu u CHF iskorištene u interesu potrošača, tj. radi otplate sada kredita u EUR, dok se eventualna preplata koja je prelazila vrijednost svih obveza s osnova kredita u EUR vraćala potrošaču.

15. Zaključno, prihvaćanjem konverzije i sklapanjem Aneksa Ugovora o kreditu u skladu s odredbama ZID ZPK/15 tužitelj je restituiran s osnova nepoštenih ugovornih odredaba iz Ugovora o kreditu i to na način da ga iste ne obvezuju jer su zamijenjene valjanim odredbama o ispunjenju obveze uz valutnu klauzulu u EUR i kamatu na EUR kredite, kao i time što je sve plaćeno iskorišteno u njegovu korist na način da je uzeto u ispunjenje obveze ugovorene valjanim Aneksom Ugovora o kreditu (restitucijsko pravo je de facto konzumirano), pa stoga utuženi iznos radi promjene kamatne stope i radi tečajne razlike od 2.570,30 EUR nije u imovini tuženice bez pravne osnove, nego je u imovini tuženice temeljem ispunjenja obveze tužitelja koja proizlazi iz valjane pravne osnove.

16. ZID ZPK/15 izrijekom ne regulira materijalnopravni učinak ništetnosti ugovorne odredbe propisan čl. 1111. st. 1. ZOO u vezi s čl. 1115. ZOO, a isto tako čl. 210. st. 1. u vezi čl. 214. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 53/91., 73/91., 3/94., 111/93., 107/95., 7/96., 91/96., 112/99., 88/01., u daljnjem tekstu: ZOO/91) kojim je propisan opseg vraćanja stečenog bez osnove na način da kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva, pa valja zaključiti da Aneks Ugovora o kreditu nema restitucijski učinak za tužitelja u odnosu na zatezne kamate na pojedine iznose koje je platio na ime nepoštenih ugovornih odredbi o otplati kredita. S obzirom da specijalnim propisom nije uređeno područje prava na zatezne kamate po osnovi odredbe čl. 1111. ZOO (čl. 210. ZOO/91), tada se primjenjuje opći propis, odnosno čl. 1115. ZOO (čl. 214. ZOO/91) temeljem kojeg tužitelju pripada pravo na isplatu zatezne kamate od dana plaćanja pojedinačnih novčanih iznosa na temelju nepoštenih ugovornih odredaba pa do kada su ti iznosi iskorišteni za ispunjenje njezine obveze ugovorene Aneksom Ugovora o kreditu. VSRH je u odluci od 21. prosinca 2022. broj Rev 586/2019 na pitanje postavljeno u reviziji u pogledu materijalnopravnih učinaka izvršene konverzije u skladu sa ZID ZPK/15 odgovorio da je obveza kreditora (tuženice) na povrat više plaćenih iznosa (utužene glavnice) po ništetnoj ugovornoj odredbi o načinu promjene ugovorne kamatne stope iz izvornog ugovora o kreditu prestala sklapanjem sporazuma o konverziji kredita iz čl. 19.c stavka 1. toč. 6. ZID ZPK/15, odnosno zaključivanjem dodatka ugovora o kreditu, međutim, da je ostala i nadalje obveza plaćanja nepodmirenih pripadajućih zateznih kamata ne te pojedinačne iznose obračunatih od dana dospijeća svakog pojedinog iznosa do dana prestanka obveze (izvršenom konverzijom), a koja obveza proizlazi iz odredbe čl. 1115. ZOO, ukazujući da je na 7. sjednici Građanskog odjela VSRH održanoj 13. i 20. prosinca 2022. zauzeto pravno shvaćanje o pravnim učincima sporazuma o konverziji Ugovora o kreditu u CHF u EUR i pravima potrošača, koje prihvaća i ovaj sud i koje glasi:

"Potrošač koji je sklopio sporazum o konverziji kredita iz članka 19.c stavka 1. točke 6. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“, broj 102/15 - dalje: ZID ZPK), nakon sklapanja tog sporazuma, ima pravo u skladu s općim propisom iz članka 1111. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05 - dalje: ZOO), na isplatu pripadajućih zateznih kamata na više plaćene iznose koji je potrošaču banka uračunala prilikom izračuna konverzije kredita u skladu s člankom 19.c ZID ZPK obračunatih u skladu s člankom 1115. ZOO od dana svake pojedine uplate do dana izvršene konverzije.“

17. Stoga prema ocjeni ovoga suda tužitelj ima pravo na isplatu zatezne kamate na pojedinačne novčane iznose od dana kada su plaćeni pa do 29. rujna 2015. Međutim, kako u nalazu vještakinje nije utvrđeno kada je tužitelj plaćao pojedinačne novčane iznose na ime ispunjenja kreditne obveze, nego su u nalazu prikazani samo datumi dospijeća mjesečnih obveza - 1. u mjesecu kako je ugovoreno čl. 7. Ugovora o kreditu, to radi nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u tom smislu ovaj sud nije u mogućnosti preinačiti prvostupanjsku presudu.

18. Prvostupanjski sud je pod toč. 38. do 38.4. obrazloženja valjanim razlozima obrazložio zašto tuženica nema pravo na isplatu iznosa od 1.608,82 EUR i na temelju kojih je pravilnom primjenom materijalnog prava utvrdio da ne postoji potraživanje tuženice za koje je istakla prigovor radi prijeboja Nisu osnovani žalbeni navodi kojima tuženica ustraje u tvrdnji da ima osnovano potraživanje za razdoblje kada je kamatna stopa bila u nižem iznosu od početno ugovorene, odnosno kada je tečaj CHF bio niži od tečaja u vrijeme plasiranja kredita, a što se odnosi i na tečajnu razliku novčanog iznosa koji je tuženica zadržala na ime depozita i koji je iskorišten za namirenje kredita. U razdoblju od 1. siječnja 2014. nadalje tužitelj je plaćao kamatu na stambeni kredit sukladno čl. 4. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“ br. 143/13.) koji propisuje maksimalnu kamatnu stopu na stambene kredite pa je osnova za isplatu kamate od 1. siječnja 2014. postojala u zakonu, a isto se odnosi i na tečajnu razliku na koju tužitelj nije imao utjecaja niti pak je po ijednoj od tih osnova imovina tuženice prešla u imovinu tužitelja u smislu čl. 1111. st. 1. ZOO da bi tuženica imala pravo na povrat, pa je pravilnom primjenom materijalnog prava pod toč. II. izreke presude utvrđeno da ne postoji potraživanje tuženice prema tužitelju temeljem tog osnova u iznosu od 1.608,82 EUR sa zateznom kamatom.

19. Isto tako je pravilnom primjenom čl. 193. st. 2. ZPP sud utvrdio djelomično povlačenje tužbe za iznos od 18,77 EUR za koji je smanjen tužbeni zahtjev pod toč. I. izreke rješenja, a koji dio tuženica ne pobija sadržajno žalbenim navodima pa je isto doneseno pravilnom primjenom materijalnog prava.

20. Stoga je ovaj sud djelomično odbio i djelomično prihvatio žalbu tuženice, te je primjenom čl. 373. toč. 3. ZPP preinačio presudu pod toč. I. izreke i odbio zahtjev za isplatu iznosa od 2.570,30 EUR i zatezne kamate na pojedinačno određene novčane iznose od 30. rujna 2015. do isplate, primjenom čl. 368. st. 1. ZPP potvrdio je presudu pod toč. II. izreke, primjenom čl. 380. toč. 2. ZPP potvrdio je toč. I. izreke rješenja, dok je primjenom čl. 370. ZPP ukinuo presudu pod toč. I. izreke u dijelu dosuđene zatezne kamate na pojedinačno određene novčane iznose za razdoblje do 29. rujna 2015. , a posljedično tome i odluku o troškovima postupka pod toč. II. izreke rješenja i predmet vratio prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

21. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će, nakon što utvrdi kada su plaćeni pojedinačni novčani iznosi s osnove otplate kredita, odlučiti o osnovanosti zahtjeva za isplatu zatezne kamate na određene novčane iznose za razdoblje od kada su plaćeni pa do 29. prosinca 2015., te će ujedno odlučiti o cjelokupnim troškovima postupka.

U Varaždinu 29. siječnja 2026.

Predsjednik vijeća

Milko Sambolek