Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26D

Poslovni broj: Gž-1279/2025-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu, po sutkinji toga suda Tatjani Ledinšćak-Babić kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice TI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Ivanu Adžiću, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženice Zagrebačke banke d.d. iz Zagreba, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB:92963223473, zastupane po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Porobija & Porobija iz Zagreba, radi utvrđenja i isplate, u povodu žalbe tuženice izjavljene protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-2245/2023-43 od 29. rujna 2025., dana 29. siječnja 2026.

r i j e š i o  j e

I. Žalba tuženice djelomično se odbija kao neosnovana, a djelomično uvažava te se točka III. izreke presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-2245/2023-43 od 29. rujna 2025.:

- potvrđuje u dijelu kojem je naloženo tuženici da tužiteljici naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 5.722,37 EUR-a zajedno sa zakonskom zateznom kamatom,

- preinačuje u dijelu kojem je naloženo tuženici da tužiteljici naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.250,00 EUR-a zajedno sa zakonskom zateznom kamatom na način da se u tom dijelu zahtjev za naknadu troškova postupka tužiteljice odbija kao neosnovan.

II. U nepobijanom dijelu presude u točki I., II. i IV. izreke, odluka ostaje neizmijenjena.

III. Nalaže se tužiteljici da tuženici naknadi troškove žalbenog postupka u iznosu od 32,96 EUR-a u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom odlukom u točki I. izreke utvrđena je ništetnom odredba Ugovora o namjenskom kreditu broj 3204830532/05 od 13. svibnja 2005. sklopljenim između stranaka, a kojom odredbom je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica u CHF, točkom II. izreke naloženo je tuženici da tužiteljici na ime preplate kredita u odnosu na valutnu klauzulu u CHF isplati iznos od 12.398,44 EUR-a zajedno sa zakonskom zateznom kamatom detaljno opisanom u toj točki izreke presude. Točkom III. izreke naloženo je tuženici da tužiteljici naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 6.972,37 EUR-a zajedno sa zakonskom zateznom kamatom, a točkom IV. utvrđeno je da ne postoji potraživanje tuženice istaknuto radi prebijanja u iznosu od 640,70 EUR- a zajedno za zakonskom zateznom kamatom.

2. Pravovremeno izjavljenom žalbom navedenu odluku u točki III. izreke, a koja predstavlja rješenje o troškovima postupka, pobija tuženica posebno ističući bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje: ZPP) u vezi čl. 155. st. 1. istog Zakona te žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava, uz prijedlog drugostupanjskom sudu da usvoji žalbu i preinači točku III. izreke presude na način da odbije zahtjev tužiteljice za naknadom troškova postupka te tuženici dosudi troškove žalbenog postupka.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba tuženice djelomično je osnovana, a djelomično neosnovana.

5. Obrazlažući odluku o troškovima postupka sadržanu u točki III. izreke pobijanog rješenja prvostupanjski sud se poziva na odredbe čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a, navodeći da je tužiteljici priznao troškove sastava tužbe, sastava podnesaka od 10. listopada 2023., 2. veljače 2024., 22. svibnja 2024., 27. kolovoza 2024., 28. listopada 2024., 28. studenoga 2024., sve u iznosu od 500,00 EUR-a za svaki, kao i troškove zastupanja na ročištu od 13. ožujka 2024. (u presudi greškom u pisanju pogrešno navedeno 14. ožujka 2024.) u iznosu od 50,00 EUR-a, troškove zastupanja na ročištima od 6. studenoga 2024., 14. veljače 2025. i 4. rujna 2025., sve u iznosu od 500,00 EUR-a za svako ročište, troškove zastupanja na ročištu od 6. prosinca 2024. i ročištu za objavu u iznosu od 100,00 EUR-a svako ročište. Osim toga, tužiteljici su dosuđeni i troškovi PDV-a u iznosu od 1.312,50 EUR-a, trošak financijskog vještačenja u iznosu od 315,45 EUR-a i troškovi sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 94,42 EUR- a odnosno cjelokupni troškovi postupka u iznosu od 6.972,37 EUR-a.

6. U žalbi tuženica navodi da dosuđeni troškovi postupka nisu bili nužni u smislu čl. 155. ZPP-a jer smatra da je sud presudu donio isključivo na temelju utvrđenja iz kolektivnog spora za zaštitu prava potrošača. U bitnome osporava priznavanje troškova sastava podnesaka po maksimalnom iznosu od 500,00 EUR-a za 6 podnesaka ističući odredbu Tbr. 8. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23 i 107/25 – dalje: Tarifa) kojom je propisano da se mogu priznati samo 4 obrazložena podneska po maksimalnom iznosu (iz Tbr. 7. toč. 1. Tarife). Tuženica prigovara i dosuđenim troškovima za ročište od 4. rujna 2025. tvrdeći da se nisu provodili dokazi niti se na tom ročištu kvalitativno raspravljalo o glavnoj stvari. Nadalje, tuženica smatra da se troškovi za objavu presude ne bi trebali priznavati jer isti nije potreban za vođenje parnice. Konačno, tuženica se protivi dosudi troškova sudske pristojbe na tužbu tužiteljici u iznosu od 94,42 EUR-a jer je čl. 6. Zakona o izmjenama Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj: 51/23) izmijenjen čl. 11. st. 1. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj: 118/18 – dalje: ZSP/18) na način da je dodana toč. 20., odnosno da su oslobođeni plaćanja sudskih pristojbi na tužbu potrošači kao tužitelji u postupcima pokrenutim na temelju pravomoćne sudske presude za zaštitu kolektivnih interesa.

7. Ispitujući pobijano rješenje u pogledu istaknutih žalbenih razloga, ovaj sud ocjenjuje da nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka, ali je djelomično pogrešno primijenjeno materijalno pravo.

8. Naime, osnovano tuženica ističe pogrešnu primjenu materijalnog prava iz Tbr. 8. toč. 1. Tarife jer je tom odredbom propisano da se stranci mogu priznati troškovi sastava četiri obrazložena podneska po najvišem iznosu, a prvostupanjski sud je tužiteljici dosudio šest obrazloženih podnesaka po tom iznosu. Imajući u vidu navedenu odredbu kao i čl. 155. st. 1. ZPP-a tužiteljici nije trebalo priznati sastav podneska od 2. veljače 2024. jer je tvrdnje iz tog podneska tužiteljica mogla već isticati u podnesku od 10. listopada 2023., a kojim se očitovala na odgovor na tužbu tuženice. Isto tako, tužiteljici nije trebalo priznati troškove sastava podneska od 28. listopada 2024., jer isti trošak nije bio potreban sukladno odredbi čl. 155. st. 1. ZPP-a za vođenje parnice, obzirom da je tužiteljica svoje tvrdnje iz podneska mogla iznositi usmeno na ročištu 6. studenoga 2024.

9. Ostali priznati podnesci su, prema ocjeni ovoga suda osnovano dosuđeni tužiteljici jer su bili potrebni u smislu čl. 155. st. 1. ZPP-a, odnosno njima je tužiteljica sudjelovala u raspravljanju o glavnoj stvari, a isto tako prema sadržaju zapisnika s ročišta od 4. rujna 2025. raspravljalo se o glavnoj stvari na tom ročištu pa je neosnovan prigovor tuženice da se na tom ročištu raspravljalo samo o procesnim pitanjima.

10. Suprotno tvrdnji tuženice, tužiteljici čiji punomoćnik je prema stanju spisa, pristupio na ročište za objavu presude, pripada pravo na naknadu troška zastupanja na tom ročištu, a takvo stajalište je u skladu s pravnim shvaćanjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženim u više odluka, primjerice Rev-832/2022, Rev-935/2022, Rev- 559/2023, Rev-1222/2022, Rev-772/2023.

11. Nije osnovan ni prigovor na dosudu troškova sudske pristojbe na tužbu tužiteljici. Naime, odredba kojom je dodana toč. 20. u čl. 11. st. 1. ZSP/18, kojom je propisano da su oslobođeni plaćanja sudskih pristojbi na tužbu potrošači kao tužitelji u postupcima pokrenutim na temelju pravomoćne sudske presude za zaštitu kolektivnih interesa, stupila je na snagu 20. svibnja 2023. U konkretnom slučaju, kako je tužiteljica podnijela tužbu 30. ožujka 2023., kada je i prema čl. 4. toč. 1. ZSP/18 bila obvezna platiti sudsku pristojbu na tužbu koju je i platila prema podacima iz eSpisa, ista je pristojbu platila sukladno Zakonu u vrijeme kada je bila dužna navedenu pristojbu platiti, te ima pravo na dosudu troškova sudske pristojbe na tužbu.

12. Uzimajući u obzir sve navedeno, valjalo je djelomično uvažiti žalbu tuženice kao osnovanu te na temelju čl. 380. toč. 3. ZPP-a preinačiti točku III. izreke presude na način da je trebalo odbiti zahtjev tužiteljice za naknadu troškova postupka u ukupnom iznosu od 1.250,00 EUR-a (sastav podneska od 2. veljače 2024. i 28. listopada 2024. uključujući troškove PDV-a), dok je u preostalom dijelu žalba tuženice odbijena kao neosnovana na temelju čl. 380. toč. 2. ZPP-a i potvrđena točka III. izreke za iznos troška od 5.722,37 EUR-a.

13. Imajući u vidu da je tuženica djelomično uspjela sa žalbom i to u omjeru od 18 %, priznati su joj troškovi žalbenog postupka u tom omjeru na temelju čl. 154. st. 2. ZPP- a. Tuženici su stoga priznati troškovi sastava žalbe, ali ne u zatraženom iznosu već sukladno Tbr. 10. toč. 4. Tarife prema kojoj odredbi odvjetniku za sastavljanje žalbe protiv rješenja pripada 50% nagrade propisane Tbr. 7. toč. 1. Tarife, pa tuženica za sastavljanje žalbe protiv rješenja (odluke o troškovima) ima pravo na naknadu u iznosu od 125,00 EUR-a (uključujući PDV), a priznati su joj i troškovi plaćanja sudske pristojbe na žalbu koju je platila 21. listopada 2025. u iznosu od 58,09 EUR-a. Uzimajući u obzir uspjeh sa žalbom od 18 %, tuženici je dosuđena naknada u iznosu od 32,96 EUR-a.

14. U nepobijanom dijelu presude u točki I., II. i IV. izreke, odluka ostaje neizmijenjena.

U Varaždinu 29. siječnja 2026.

Sutkinja

Tatjana Ledinšćak-Babić