Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Gž-1522/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od suca Melite Novoselac, predsjednika vijeća, te Jelene Bušić kao suca izvjestitelja i člana vijeća i suca Svjetlane Tolj, člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice UZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa punomoćnik Bojan Doneski, odvjetnik u Zajedničkom odvjetničkom uredu Jovan Doneski, Perica Medaković, Nera Panjkret i Bojan Doneski iz Garešnice, Pisarnica u Daruvaru, protiv tuženika Croatia osiguranje d.d., OIB: 26187994862, Zagreb, Vatroslava Jagića 33, kojeg zastupa punomoćnik Marija Vučurević Tamburić, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Župić&Partneri d.o.o. Zagreb, te umješača na strani tuženika Opće bolnice "Dr. Josip Benčević", OIB: 91554844265, iz Slavonskog Broda, Andrije Štampara 42, kojeg zastupa punomoćnica Ana-Marija Bogović, odvjetnica u Slavonskom Brodu, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj Pn-11/2024 od 8. svibnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 29. siječnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Žalba tužiteljice odbija se kao djelomično neosnovana i uvažava kao djelomično osnovana te se presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj Pn-11/2024 od 8. svibnja 2025.:

a) potvrđuje u točkama I. i II. izreke u cijelosti kao i u točki III. izreke do iznosa od 12. 625,00 EUR.

b) preinačuje u točki III. izreke te se preko iznosa od 12.625,00 EUR do iznosa od 15.750,00 EUR (za iznos od 3.125,00 EUR) odbija zahtjev umješača za naknadom troškova parničnog postupka.

II. Tužiteljici, tuženiku i umješaču ne dosuđuje se trošak žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"1. Nalaže se tuženiku CROATIA OSIGURANJE d.d. Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, da tužitelju UZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], plati na ime naknade štete iznos od 34.596,36 eur sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od jedne godine nefinancijskim trgovačkim društvima izračunata za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena počam od 18. veljače 2016. godine do isplate, u roku 15 dana.

2. Nalaže se tuženiku da tužiteljici nadoknadi troškove parničnog postupka zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od jedne godine nefinancijskim trgovačkim društvima izračunata za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena počam od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate, u roku od 15 dana."

II. Nalaže se tužiteljici UZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], da tuženiku CROATIA osiguranje d.d., OIB: 26187994862, iz Zagreba, Vatroslava Jagića 33, naknadi parnični trošak u iznosu od 1.250,00 eur (slovima: jedna tisuća dvjesto pedeset eura) sa zakonskim zateznim kamatama od 8. svibnja 2025. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku 15 dana.

III. Nalaže se tužiteljici UZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], da umješaču Općoj bolnici "Dr. Josip Benčević", OIB: 91554844265, iz [adresa], naknadi parnični trošak u iznosu od 15.750,00 eur (slovima: petnaest tisuća sedamsto pedeset eura), u roku 15 dana."

2. Protiv navedene presude pravovremenu žalbu izjavila je tužiteljica pobijajući je u cijelosti zbog svih žalbenih razloga iz čl. 351. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. i 146/25. - dalje: ZPP) posebno ukazujući na bitnu povredu odredbe parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a i na bitnu povredu odredbe parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 8. ZPP-a. Predlaže da se pobijana presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, podredno da se ista preinači i tužiteljici dosude troškovi parničnog postupka kao i troškovi žalbenog postupka.

3. U odgovorima na žalbu tuženik i umješač na strani tuženika protivili su se svim žalbenim navodima tužiteljice. Zahtijevaju trošak sastava odgovora na žalbu.

4. Žalba je djelomično osnovana.

5. Ispitujući pobijanu presudu, postupak koji joj je prethodio kao i žalbene navode tužiteljice, utvrđeno je da sud prvog stupnja nije počinio niti jednu od bitnih povreda odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju čl. 365. st. 2. ZPP-a.

6. Pobijana presuda je jasna i razumljiva, sadrži razloge o odlučnim činjenicama, a razlozi koji su navedeni nisu proturječni stanju spisa i provedenim dokazima zbog čega nije počinjena niti bitna povreda odredbe parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju u žalbi ukazuje tužiteljica.

7. Nadalje, sve provedene dokaze sud prvog stupnja je pravilno ocijenio i to uzimajući u obzir svaki dokaz zasebno i sve dokaze zajedno, te na temelju takve ocjene dokaza odlučio koje će činjenice uzeti kao dokazane, zbog čega neosnovano u žalbi tužiteljica ukazuje da je počinjena bitna povreda odredbe parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 8. ZPP-a.

8. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za naknadom neimovinske i imovinske štete koju trpi zbog smrti supruga VZ koji je liječen kod osiguranika tuženika u periodu od 10. prosinca 2015. do 14. prosinca 2015.

9. U postupku koji je prethodio donošenju pobijane presude utvrđene su sljedeće odlučne činjenice:

- da je sada pok. VZ bio hospitaliziran na Kirurškom odjelu Opće bolnice "Dr. Josip Benčević" u [adresa] u periodu od 10. prosinca 2015. do

14. prosinca 2015. zbog kolecistektomije;

- da je sa liječenja otpušten 14. prosinca 2015. da bi potom ponovno 15. prosinca 2015. bio hospitaliziran na Odjelu za infektologiju i dermatovenerologiju iste bolnice zbog celulitisa lijeve podlaktice, a potom upućen na daljnje liječenje na Kliniku za infektivne bolesti "Dr. Fran Mihaljević" u Zagrebu gdje je i preminuo **.**.2016.

- da je na temelju nalaza i mišljenja vještaka Medicinskog fakulteta u Splitu od 8. studenog 2021., dopune istog vještačenja i usmenog saslušanja vještaka utvrđeno da nisu postojali nikakvi propusti u liječenju pok. VZ tijekom boravka u bolnici od 10. prosinca 2015. do 14. prosinca 2015., da se celulitis koji se razvio 15. prosinca 2015. najvjerojatnije razvio na mjestu prethodne aplikacije intravenske linije, da je prije operacijskog zahvata pravilno izabran i primijenjen antibiotik radi prevencije infekcije kirurškog mjesta prema pravilima struke kao i izbor antibiotika za liječenje celulitisa;

-da nakon smrti nije provedena obdukcija pokojnog JZ te da se o uzroku smrti ne može zaključivati već samo pretpostaviti da se radilo o aktiviranju nedokazane nozokomijalne sepse zbog čega se razvio nepopravljivi šok i multiorgansko zatajivanje organa ;

- da pojava celulitisa na mjestu venske linije nije propust liječnika te da se isti može razviti na mjestu uvođenja braunile u kožu unatoč svim provedenim postupcima sterilizacije kako opreme tako i kože, te da na pojavu celulitisa može utjecati iscrpljenost organizma.

10. Na temelju ovako utvrđenih činjenica sud prvog stupnja odbija tužbeni zahtjev tužiteljice pozivanjem na odredbu čl. 1045. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine” broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18., 126/21., 114/22. i 156/22. i 155/23. - u daljnjem tekstu: ZOO) smatrajući da je tuženik dokazao da je smrt pok. VZ nastala bez krivnje bolnice u kojoj se liječio.

11. Prema odredbi čl. 1045. st. 1. ZOO-a, tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje, dakle u konkretnom slučaju je tuženik bio dužan dokazati da je njegov osiguranik u svemu postupao na način koji je propisan pravilima liječničke struke, dok ostale pretpostavke odgovornost za štetu, odnosno štetnu radnju, uzročnu vezu između štetne radnje i nastale štete mora dokazati tužiteljica kao oštećenik.

12. U konkretnom slučaju, pravilno je sud prvog stupnja na temelju provedenog medicinskog vještačenja kojim je utvrđeno postupanje osiguranika tuženika kako prije operativnog zahvata, nakon operativnog zahvata a tako i nakon što je utvrđen celulitis, zaključio kako je osiguranik tuženika postupao po pravilima struke, da je pok. VZ prije operativnog zahvata ordinirana pravilna antibiotska profilaksa, da prilikom otpusta iz bolnice nije opisana nikakva promjena na području gdje se kasnije razvio celulitis a da je nakon pojave celulitisa dobio odgovarajuću antibiotsku terapiju, da je do pojava celulitisa najvjerojatnije došlo na mjestu gdje je uvedena intravenska linija unatoč svim provedenim postupcima sterilizacije i to kako opreme tako i kože i da se isto ne može smatrati propustom u liječenju, te da osim toga na pojavu celulitisa može utjecati i iscrpljenost organizma.

13. S obzirom na navedeno, neosnovano sada u žalbi tužiteljica, iako to tako ne proizlazi iz nalaza i mišljenja medicinskih vještaka, smatra da je u postupku nesporno utvrđeno da je do zaraze kod prednika tužiteljice došlo na mjestu gdje je bila uvedena intravenska linija, s obzirom da i sami vještaci prilikom usmenog saslušanja navode da je isto samo pretpostavka s obzirom na mjesto gdje se razvio celulitis, ali da s obzirom da nije provedena obdukcija, to ne mogu u potpunosti utvrditi.

14. U odnosu na žalbeni navod tužiteljice da sud prvog stupnja svoj zaključak o tome da smrt pok. VZ nije prouzročena propustima u postupanju osiguranika tuženika, nije mogao donijeti samo na temelju nalaza i mišljenja liječnika vještaka, već da je trebao cijeniti i sve ostale okolnosti koje su dovele do smrtnog ishoda, potrebno je navesti da je za utvrđivanje odlučne činjenice u ovom postupku, a koja se sastoji u tome da li je u postupanju osiguranika tuženika tijekom liječenja došlo do propusta, sukladno odredbi čl. 250. ZPP-a određeno provođenje medicinskog vještačenja s obzirom da sud prvog stupnja ne raspolaže stručnim znanjem koje je potrebno kako bi se ta odlučna činjenica utvrdila.

14.1. Pri tome je također potrebno ukazati da su liječnici vještaci prilikom izrade nalaza i mišljenja kao i njegove dopune uzeli u obzir sve okolnosti slučaja, te na temelju svega toga i dali svoj nalaz i mišljenje koji je sud prvog stupnja pravilno ocijenio kao stručan i objektivan.

15. S obzirom na navedeno, pravilno je sud prvog stupnja u konkretnom slučaju primijenio čl. 1045. st. 1. ZOO-a kada je zaključio da osiguranik tuženika koji je u svemu postupao prema pravilima struke, ne odgovara za štetu.

16. Odluka suda prvog stupnja u pogledu visine dosuđenih troškova tuženiku pravilna je i zakonito donesena u skladu s čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP-a posebno uzimajući u obzir da u tom dijelu tužiteljica presudu suda prvog stupnja pobija samo u kontekstu pobijanja odluke o glavnoj stvari.

17. Međutim, osnovano u žalbi tužiteljica ukazuje da je nepravilna i nezakonita odluka suda prvog stupnja u pogledu visine dosuđenih troškova parničnog postupka umješaču, odnosno da određene radnje za koje je umješaču dosuđen trošak nisu bile potrebne i nužne u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a.

17.1. Naime, između ostalih troškova, sud prvog stupnja ocijenio je potrebnim i nužnim i troškove sastava podnesaka od 7. ožujka 2024. i 23. travnja 2024. i za sastav istih podnesaka priznao nagradu prema Tbr. 8. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23. i 107/25. - dalje Tarifa) i to za svaki podnesak po 500 bodova, dok je za sastav podneska od 17. rujna 2020. umješaču dosudio trošak primjenom Tbr. 8. toč. 4. Tarife i to 250 bodova.

17.2. Prema odredbi čl. 155. st. 1. ZPP-a, sud će prilikom odlučivanja o troškovima postupka stranci odrediti naknadu samo onih troškova koji su bili potrebni za vođenje parnice. O tome koji su troškovi bili potrebni te o visini troškova odlučuje sud ocjenjujući brižljivo sve okolnosti.

17.3. Uvidom u stanje spisa utvrđeno je da se u podnescima od 7. ožujka 2024. i 23. travnja 2024. umješač, nakon primitka drugostupanjske odluke, očituje o dotadašnjem tijeku postupka ponavljajući navode iz odgovora na tužbu, slijedom čega se isti podnesci ne mogu smatrati potrebnim niti nužnim pa mu zbog toga niti ne pripada pravo na naknadu parničnog troška.

17.4. Također, podneskom od 17. rujna 2020., umješač samo predlaže odgodu zakazanog ročišta za glavnu raspravu na koju ne može pristupiti zbog čega mu niti za sastav tog podneska ne pripada naknada parničnog troška.

17.5. Slijedom navedenog, umješaču zastupanom po punomoćniku odvjetniku, pravilnom primjenom odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a, valjalo je dosuditi parnični trošak u iznosu od 12.625,00 EUR zbog čega je do tog iznosa i potvrđena pobijana točka III. izreke kojom je odlučeno o parničnim troškovima umješača, dok je preko tog iznosa do dosuđenog iznosa od 15.750,00 EUR (za iznos od 3.125,00 EUR) presuda suda prvog stupnja preinačena i odbijen zahtjev umješača za naknadom troškova parničnog postupka.

18. Odluka o troškovima žalbenog postupka tužiteljice donesena je na temelju čl. 166. st. 1. u vezi s čl. 154. st. 1. ZPP-a iz razloga jer sa žalbom nije uspjela u pogledu odluke o glavnoj stvari već samo u pogledu neznatnog dijela odluke o troškovima parničnog postupka umješača.

19. Tuženiku i umješaču također primjenom čl. 155. st. 1. ZPP-a nisu dosuđeni troškovi sastava odgovora na žalbu jer isti nisu bili potrebni niti nužni za donošenje odluke o izjavljenoj žalbi.

20. S obzirom na navedeno, valjalo je primjenom čl. 368. st. 1. i čl. 373. toč. 3. ZPP-a odlučiti kao u izreci.

Osijek, 29. siječnja 2026.

Predsjednik vijeća

Melita Novoselac