Republika Hrvatska
Županijski sud u Osijeku
Osijek, Europska avenija 7
Poslovni broj: Gž-1245/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Melite Novoselac, kao predsjednika vijeća, Jelene Bušić, kao suca izvjestitelja i Svjetlane Tolj, kao člana vijeća, u pravnoj stvari 1. tužiteljice HĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], 2. tužiteljice VĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa]. tužitelja SĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], (dalje u tekstu: tužitelji) koje zastupa punomoćnik Berislav Velčić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Addiko Bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 8, OIB: 14036333877, kojeg zastupaju punomoćnik Iris Šanjug, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Ćurković i Šanjug d.o.o., Zagreb, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja i tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-9131/2021-33 od 29. travnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 29. siječnja 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Žalba tužitelja odbija se kao neosnovana dok se žalba tuženika uvažava kao osnovana, preinačava se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-9131/2021-33 od 29. travnja 2025. u pobijanim točkama I. i III. izreke te se sudi:
Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:
Nalaže se tuženiku Addiko Bank d.d. isplatiti 1. tužiteljici HĐ, 2. tužiteljici VĐ i 3. tužitelju NĐ iznos od 4.177,66 EUR, sa zateznim kamatama tekućim na iznos od:
- 7,83 EUR od 1. veljače 2008. do isplate,
- 10,81 EUR od 1. ožujka 2008. do isplate,
- 15,90 EUR od 1. travnja 2008. do isplate,
- 7,98 EUR od 3. svibnja 2008. do isplate,
- 5,22 EUR od 3. lipnja 2008. do isplate,
- 9,15 EUR od 2. srpnja 2008. do isplate,
- 2,69 EUR od 2. kolovoza 2008. do isplate,
- 3,43 EUR od 4. rujna 2008. do isplate,
- 7,71 EUR od 3. listopada 2008. do isplate,
- 29,88 EUR od 5. studenoga 2008. do isplate,
- 18,81 EUR od 4. prosinca 2008. do isplate,
- 34,12 EUR od 8. siječnja 2009. do isplate,
- 37,69 EUR od 5. veljače 2009. do isplate,
- 40,82 EUR od 5. ožujka 2009. do isplate,
- 35,00 EUR od 4. travnja 2009. do isplate,
- 36,61 EUR od 5. svibnja 2009. do isplate,
- 32,26 EUR od 4. lipnja 2009. do isplate,
- 26,66 EUR od 4. srpnja 2009. do isplate,
- 28,67 EUR od 8. kolovoza 2009. do isplate,
- 31,23 EUR od 4. rujna 2009. do isplate,
- 28,40 EUR od 6. listopada 2009. do isplate,
- 28,33 EUR od 6. studenoga 2009. do isplate,
- 31,36 EUR od 5. prosinca 2009. do isplate,
- 37,15 EUR od 14. siječnja 2010. do isplate,
- 40,31 EUR od 9. veljače 2010. do isplate,
- 39,37 EUR od 9. ožujka 2010. do isplate,
- 46,30 EUR od 7. travnja 2010. do isplate,
- 46,77 EUR od 7. svibnja 2010. do isplate,
- 58,89 EUR od 10. lipnja 2010. do isplate,
- 68,72 EUR od 11. srpnja 2010. do isplate,
- 57,95 EUR od 8. kolovoza 2010. do isplate,
- 88,10 EUR od 10. rujna 2010. do isplate,
- 73,09 EUR od 12. listopada 2010. do isplate,
- 73,09 EUR od 10. studenoga 2010. do isplate,
- 87,22 EUR od 8. prosinca 2010. do isplate,
- 105,39 EUR od 12. siječnja 2011. do isplate,
- 84,46 EUR od 11. veljače 2011. do isplate,
- 89,24 EUR od 8. ožujka 2011. do isplate,
- 83,29 EUR od 8. travnja 2011. do isplate,
- 96,49 EUR od 10. svibnja 2011. do isplate,
- 114,40 EUR od 8. lipnja 2011. do isplate,
- 116,38 EUR od 8. srpnja 2011. do isplate,
- 168,41 EUR od 10. kolovoza 2011. do isplate,
- 124,55 EUR od 8. rujna 2011. do isplate,
- 114,44 EUR od 8. listopada 2011. do isplate,
- 118,22 EUR od 8. studenoga 2011. do isplate,
- 112,58 EUR od 9. prosinca 2011. do isplate,
- 122,03 EUR od 11. siječnja 2012. do isplate,
- 127,66 EUR od 9. veljače 2012. do isplate,
- 127,52 EUR od 8. ožujka 2012. do isplate,
- 124,17 EUR od 11. travnja 2012. do isplate,
- 125,65 EUR od 8. svibnja 2012. do isplate,
- 128,70 EUR od 7. lipnja 2012. do isplate,
- 125,05 EUR od 10. srpnja 2012. do isplate,
- 126,02 EUR od 10. kolovoza 2012. do isplate,
- 122,08 EUR od 8. rujna 2012. do isplate,
- 119,92 EUR od 7. listopada 2012. do isplate,
- 124,67 EUR od 9. studenoga 2012. do isplate,
- 122,72 EUR od 8. prosinca 2012. do isplate,
- 126,10 EUR od 8. siječnja 2013. do isplate, sve po kamatnoj stopi, za razdoblje do 31. srpnja 2015., koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, za razdoblje od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022., po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, uvećanoj za tri postotna poena, za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023., po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja, koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, za tri postotna poena, te za razdoblje od 30. prosinca 2023. do isplate, po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope, koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.
Nalaže se 1. tužiteljici HĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], 2. tužiteljici VĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa]. tužitelju NĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], da tuženiku Addiko Bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 8, OIB: 14036333877 naknade trošak parničnog postupka u iznosu od 2.184,54 EUR u roku od 15 dana.
II. Tužiteljima se na dosuđuje trošak sastava žalbe.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:
I Nalaže se tuženiku Addiko Bank d.d. isplatiti 1. tužiteljici HĐ, 2. tužiteljici VĐ i 3. tužitelju NĐ iznos od 4.177,66 EUR, sa zateznim kamatama tekućim na iznos od:
- 7,83 EUR od 1. veljače 2008. do isplate,
- 10,81 EUR od 1. ožujka 2008. do isplate,
- 15,90 EUR od 1. travnja 2008. do isplate,
- 7,98 EUR od 3. svibnja 2008. do isplate,
- 5,22 EUR od 3. lipnja 2008. do isplate,
- 9,15 EUR od 2. srpnja 2008. do isplate,
- 2,69 EUR od 2. kolovoza 2008. do isplate,
- 3,43 EUR od 4. rujna 2008. do isplate,
- 7,71 EUR od 3. listopada 2008. do isplate,
- 29,88 EUR od 5. studenoga 2008. do isplate,
- 18,81 EUR od 4. prosinca 2008. do isplate,
- 34,12 EUR od 8. siječnja 2009. do isplate,
- 37,69 EUR od 5. veljače 2009. do isplate,
- 40,82 EUR od 5. ožujka 2009. do isplate,
- 35,00 EUR od 4. travnja 2009. do isplate,
- 36,61 EUR od 5. svibnja 2009. do isplate,
- 32,26 EUR od 4. lipnja 2009. do isplate,
- 26,66 EUR od 4. srpnja 2009. do isplate,
- 28,67 EUR od 8. kolovoza 2009. do isplate,
- 31,23 EUR od 4. rujna 2009. do isplate,
- 28,40 EUR od 6. listopada 2009. do isplate,
- 28,33 EUR od 6. studenoga 2009. do isplate,
- 31,36 EUR od 5. prosinca 2009. do isplate,
- 37,15 EUR od 14. siječnja 2010. do isplate,
- 40,31 EUR od 9. veljače 2010. do isplate,
- 39,37 EUR od 9. ožujka 2010. do isplate,
- 46,30 EUR od 7. travnja 2010. do isplate,
- 46,77 EUR od 7. svibnja 2010. do isplate,
- 58,89 EUR od 10. lipnja 2010. do isplate,
- 68,72 EUR od 11. srpnja 2010. do isplate,
- 57,95 EUR od 8. kolovoza 2010. do isplate,
- 88,10 EUR od 10. rujna 2010. do isplate,
- 73,09 EUR od 12. listopada 2010. do isplate,
- 73,09 EUR od 10. studenoga 2010. do isplate,
- 87,22 EUR od 8. prosinca 2010. do isplate,
- 105,39 EUR od 12. siječnja 2011. do isplate,
- 84,46 EUR od 11. veljače 2011. do isplate,
- 89,24 EUR od 8. ožujka 2011. do isplate,
- 83,29 EUR od 8. travnja 2011. do isplate,
- 96,49 EUR od 10. svibnja 2011. do isplate,
- 114,40 EUR od 8. lipnja 2011. do isplate,
- 116,38 EUR od 8. srpnja 2011. do isplate,
- 168,41 EUR od 10. kolovoza 2011. do isplate,
- 124,55 EUR od 8. rujna 2011. do isplate,
- 114,44 EUR od 8. listopada 2011. do isplate,
- 118,22 EUR od 8. studenoga 2011. do isplate,
- 112,58 EUR od 9. prosinca 2011. do isplate,
- 122,03 EUR od 11. siječnja 2012. do isplate,
- 127,66 EUR od 9. veljače 2012. do isplate,
- 127,52 EUR od 8. ožujka 2012. do isplate,
- 124,17 EUR od 11. travnja 2012. do isplate,
- 125,65 EUR od 8. svibnja 2012. do isplate,
- 128,70 EUR od 7. lipnja 2012. do isplate,
- 125,05 EUR od 10. srpnja 2012. do isplate,
- 126,02 EUR od 10. kolovoza 2012. do isplate,
- 122,08 EUR od 8. rujna 2012. do isplate,
- 119,92 EUR od 7. listopada 2012. do isplate,
- 124,67 EUR od 9. studenoga 2012. do isplate,
- 122,72 EUR od 8. prosinca 2012. do isplate,
- 126,10 EUR od 8. siječnja 2013. do isplate, sve po kamatnoj stopi, za razdoblje do 31. srpnja 2015., koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, za razdoblje od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022., po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, uvećanoj za tri postotna poena, za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023., po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja, koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, za tri postotna poena, te za razdoblje od 30. prosinca 2023. do isplate, po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope, koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, te sve u roku od 15 dana.
II Odbija se dio tužbenog zahtjeva u iznosu od 63,67 EUR.
III Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljima parnični trošak u iznosu od 2.844,43 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 29. travnja 2024. do isplate, po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope, koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.“
2. Protiv navedene presude pravovremenu žalbu izjavili su tužitelji i tuženik. Tuženik žalbom pobija točku I. i III. izreke presude i to zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ( „Narodne novine” broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22.,155/23. i 146/25. - u daljnjem tekstu: ZPP). U žalbi posebno ukazuje na počinjenu bitnu povredu odredbe parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a. Predlaže da se pobijana presuda preinači i odbije tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti i tuženiku naknade troškovi parničnog postupka kao i trošak žalbenog postupka.
2.1. Tužitelji žalbom pobijaju presudu suda prvog stupnja u točki III. izreke kojom je odlučeno o troškovima parničnog postupka samo u dijelu u kojem im nije dosuđen preostali iznos troškova parničnog postupka i to zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. ZPP-a. U žalbi ukazuju na postojanje bitne povrede odredbe parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a. Predlažu da se u pobijanom dijelu odluka o troškovima parničnog postupka preinači i tužiteljima dosudi i daljnji trošak parničnog postupka kao i trošak sastava žalbe.
3. Odgovori na žalbe nisu podneseni.
4. Žalba tuženika je osnovana dok žalba tužitelja nije osnovana.
5. Ispitujući presudu suda prvog stupnja u pobijanom dijelu, postupak koji joj je prethodio i žalbene navode tužitelja i tuženika utvrđeno je da sud prvog stupnja nije počinio niti jednu od bitnih povreda odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP- a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju čl. 365. st. 2. ZPP-a.
6. Nadalje, pobijana presuda je jasna i razumljiva, sadrži razloge o odlučnim činjenicama zbog čega se može ispitati tako da suprotno žalbenim navodima tužitelja i tuženika nije počinjena niti bitna povreda odredbe parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a.
7. Činjenično stanje je na temelju predloženih i provedenih dokaza pravilno i potpuno utvrđeno, ali je na tako utvrđeno činjenično stanje sud prvog stupnja nepravilno primijenio materijalno pravo na što osnovano u žalbi ukazuje tuženik.
8. Predmet postupka je zahtjev tužitelja kao zakonskih nasljednika pok. PĐ da im tuženik isplati iznos od 4.177,66 EUR zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama na pojedinačne mjesečne iznose i to na temelju ništetne odredbe Ugovora o [broj kredita] od 20. prosinca 2007. kojom je ugovorena valutna klauzula vezana uz valutu CHF koji ugovor je njihov prednik zaključio sa tuženikom.
8.1. Zahtjev za isplatom navedenog iznosa temelje na utvrđenjima iz presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. koja je u pogledu utvrđenja ništetnom valutne klauzule potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. koja u smislu odredbe čl. 502. c. ZPP-a vezuje i sud prvog stupnja, pa da je stoga nepoštena i ništetna i odredba čl. 4. Ugovora o kreditu koja regulira vraćanje kredita uz primjenu valutne klauzule vezane uz valutu CHF i to iz razloga jer se prilikom pregovaranja i zaključivanja istog ugovora o kreditu sa njihovim prednikom kao korisnikom kredita nije pregovaralo, da mu nisu bili prezentirani mogući rizici nekontroliranog rasta tečaja CHF, slijedom čega tužiteljima pripada pravo na povrat onoga što je plaćeno na temelju takve ništetne odredbe.
9. U postupku koji je prethodio donošenju pobijane presude utvrđene su sljedeće odlučne činjenice:
- da je sada pok. PĐ sa tuženikom zaključio Ugovor o [broj kredita] od 20. prosinca 2007. na temelju kojega mu je tuženik kao kreditor odobrio i isplatio kredit u iznosu od 26.483,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju kreditora na dan korištenja kredita;
- da se korisnik kredita obvezao vraćati isti kredit u mjesečnim anuitetima i to svakog zadnjeg dana u mjesecu plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF važećem na dan plaćanja;
- da je korisnik kredita PĐ preminuo a da su tužitelji proglašeni njegovim zakonskim nasljednicima na temelju rješenja o nasljeđivanju Javnog bilježnika
JĐ poslovni broj O-2571/2016;
- da je u vrijeme zaključenja ugovora o kreditu prednik tužitelja imao registriran taxi obrt te da je sredstva kredita utrošio za kupovinu automobila kojim je obavljao tako registriranu djelatnost;
- da je automobil koji je kupio sredstvima kredita osim za obavljanje registrirane djelatnosti koristio i za osobne potrebe sebe i svoje obitelji;
- da je na temelju nalaza i mišljenja financijskog vještaka utvrđeno da je tijekom razdoblja otplate kredita prednik tužitelja preplatio iznos od 4.177,66 EUR zbog promjene tečaja CHF u odnosu na tečaj koliko je iznosio u vrijeme korištenja kredita.
10. Sud prvog stupnja, nakon što su tužitelji izjavili da povlače tužbu u ovom predmetu a kojem povlačenju tužbe se tuženik protivio, u cijelosti usvaja tužbeni zahtjev tužitelja, otklanjajući prigovor koji je tuženik isticao tijekom postupka, da prednik tužitelja u vrijeme zaključenja ugovora o kreditu nije imao svojstvo potrošača pa da stoga niti tužiteljima kao njegovim nasljednicima ne pripada pravo na pravnu zaštitu sukladno Zakonu o zaštiti potrošača.
10.1. Naime, sud prvog stupnja smatra, s obzirom da je prednik tužitelja ugovor o kreditu zaključio kao fizička osoba a ne vlasnik taxi obrta, te da je vozilo koje je financirano sredstvima kredita služilo kako za poslovne tako i za osobne potrebe, da je isti u vrijeme zaključenja ugovora o kreditu imao položaj potrošača na način kako ga je definirao čl. 3. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 79/07. – dalje u tekstu: ZZP/07) koji je bio na snazi u vrijeme zaključenja istog ugovora.
11. Prema odredbi čl. 3. ZZP/07, potrošač je svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao na tržištu, u svrhe koje nisu namijenjena njegovom zanimanju niti njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti.
11.1. Dakle, iz sadržaja naprijed citirane zakonske odredbe proizlazi da svojstvo potrošača ne pripada svakome tko je ugovor o kreditu zaključio kao fizička osoba, već je nužno da svrha sklapanja takvog pravnog posla nije namijenjena njegovom zanimanju, poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti, odnosno da iste pretpostavke moraju biti kumulativno ispunjene u vrijeme zaključenja ugovora o kreditu.
11.2. Nadalje, prema shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženom u presudi poslovni broj Rev-984/2023-2 od 3. srpnja 2024. status potrošača u smislu pravnog uređenja ZZP-a i Zakona o potrošačkom kreditiranju valja cijeniti prema sadržaju ugovora u trenutku njegova sklapanja.
11.3. S obzirom na navedeno, kako je tijekom postupka utvrđeno da je u vrijeme zaključenja ugovora o kreditu prednik tužitelja bio registriran kao vlasnik taxi obrta, da je novčana sredstva ostvarena zaključenjem ugovora o kreditu uložio u kupovinu osobnog vozila koje mu je služilo prije svega za obavljanje njegove registrirane poslovne djelatnosti (taxi obrta), nepravilno je sud prvog stupnja zaključio da je u vrijeme zaključenja ugovora o kreditu prednik tužitelja imao status potrošača sukladno čl. 3. ZZP/07.
11.4. Naime, ne može se prihvatiti stav suda prvog stupnja da činjenica što se predmetno vozilo između ostalog koristilo i za osobne potrebe korisnika kredita i članova njegove obitelji, ukazuje da se radi o potrošačkom ugovoru, s obzirom da, kao što je već naprijed navedeno, isto je kupljeno prije svega za obavljanje registrirane djelatnosti korisnika kredita, a potom tek za njegove osobne potrebe.
12. Tužitelji tužbu temelje na činjenici da je nepoštena i ništetna ugovorna odredba o valutnoj klauzuli koja je dovela do neravnopravnosti ugovornih strana, jer se o toj ugovornoj odredbi nije pregovaralo prilikom sklapanja ugovora o kreditu.
12.1. Točno je da je odredbom čl. 96. st. 1. i 2. ZZP/07 koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu propisano da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. No, da bi se radilo o nepoštenoj, a time i ništetnoj odredbi (čl. 96. st. 1. ZZP/07) potrebno je da u sklapanju pravnog posla, konkretno Ugovora o kreditu sudjeluje potrošač.
13. S obzirom na pogrešan zaključak suda prvog stupnja da je prednik tužitelja u vrijeme zaključenja ugovora o kreditu imao status potrošača u smislu čl. 3. ZZP/07, tužitelji se potpuno neosnovano pozivaju na utvrđenja iz presuda Visokog trgovačkog suda u Zagrebu, koja se ne mogu primijeniti na konkretan slučaj, jer se utvrđenja iz navedenih presuda odnose isključivo na potrošače kao fizičke osobe koji sklapaju pravni posao na tržištu, u svrhe koje nisu namijenjeni njihovom zanimanju, niti njihovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti, kako propisuje čl. 3. st. 1. toč. 1. ZZP/07, što u konkretnom predmetu nije slučaj.
14. Tužitelji osim činjenice da bi točno određena ugovorna odredba o valutnoj klauzuli bila nepoštena a potom i ništetna po ZZP/07 ne iznose druge činjenice iz kojih bi eventualno proizlazila ništetnost odredbe o ugovorenoj valutnoj klauzuli u smislu općih odredbi obveznog prava (čl. 322. st. 1. i čl. 324. ZOO-a), na što bi se trebalo paziti po službenoj dužnosti, s obzirom da je postupanje suda određeno prije svega činjeničnim navodima stranaka.
15. S obzirom na navedeno valjalo je preinačiti pobijanu presudu i odbiti tužbeni zahtjev tužitelja, a kako je preinačena odluka o glavnoj stvari, valjalo je u smislu čl. 166. st. 3. ZPP-a preinačiti i točku III. izreke presude kojom je odlučeno o troškovima parničnog postupka.
15.1. S obzirom da su preinačenjem pobijane presude tužitelji u cijelosti izgubili spor, oni su na temelju čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP-a u obvezi naknaditi tuženiku prouzročene troškove parničnog postupka pa stoga nije osnovana žalba tužitelja u odnosu na odluku o troškovima parničnog postupka i to u dijelu u kojem nisu uspjeli sa zahtjevom za naknadom preostalog zatraženog troška parničnog postupka.
15.2 Tuženiku zastupanom po punomoćniku odvjetniku uzimajući u obzir označenu vrijednost predmeta spora i Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23. i 107/25. - dalje Tarifa) priznati su kao potrebni i nužni trošak sastava odgovora na tužbu prema Tbr. 8. toč. 1. Tarife sa 100 bodova, trošak sastava dva obrazložena podneska prema Tbr. 8. toč. 1. Tarife i to za svaki podnesak po 100 bodova (podnesci od 16. svibnja 2022. i 31. ožujka 2025.), trošak zastupanja na tri ročišta za glavnu raspravu prema Tbr. 9. toč. 1. Tarife i to za svako ročište po 100 bodova (ročišta održana 7. studenog 2023., 10. travnja 2024. i 10. travnja 2025.), trošak zastupanja na dva ročišta prema Tbr. 9. toč. 5. Tarife i to za svako ročište po 25 bodova (ročišta održana 3. listopada 2024. i 5. studenog 2024.), trošak sastava dva podneska prema Tbr. 8. toč. 4. Tarife i to za svaki podnesak po 25 bodova (podnesci od 3. listopada 2022. i 22. prosinca 2024.), trošak sastava žalbe prema Tbr. 10. toč. 1. Tarife sa 125 bodova.
15.3. Dakle, za sve poduzete radnje tuženiku zastupanom po punomoćniku odvjetniku priznato je sveukupno 825 bodova što s obzirom na vrijednost boda i visinu pripadajućeg poreza na dodanu vrijednost iznosi 2.062,50 EUR. Pored ovog iznosa tuženiku je priznat i plaćeni trošak pristupa vještaka na ročište u iznosu od 33,18 EUR i trošak plaćene sudske pristojbe na žalbu u iznosu od 88,86 EUR tako da ukupno dosuđeni troškovi parničnog postupka tuženiku iznose 2.184,54 EUR.
16. S obzirom da je žalba tužitelja neosnovana, na temelju čl. 166. st. 1. u vezi s čl. 154. st. 1. ZPP-a ne pripada im niti trošak sastava žalbe.
17. S obzirom na navedeno, valjalo je primjenom čl. 373. toč. 3. ZPP-a odlučiti kao u izreci.
18. U preostalom nepobijanom dijelu (točka II. izreke) presuda suda prvog stupnja ostaje neizmijenjena.
Osijek, 29. siječnja 2026.
Predsjednik vijeća
Melita Novoselac
